Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1567/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jadri Striki, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Općine Ražanac, Ražanac, Ulica XVII 61, OIB: 08842442553, zastupane po punomoćnici Ivanki Bosotina, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tužene, dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela čest. 6001 k. o. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-A površine 25 m2 sukladno skici sudskog očevida sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću dipl. ing. geod. dana 17.2.2023.g. koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Općini Ražanac, Ražanac, Ulica XVII 61, OIB: 08842442553, naknaditi tužiteljici BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.079,27 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je vlasnica kuće i dvorišta označene kao čest. 6008 k. o. [katastarska općina] (izmjera u obnovi), kao i dijela čest. 6001 k. o. [katastarska općina] (izmjera u obnovi). Taj dio čest. 6001 k. o. [katastarska općina] da je na ortofoto snimci označen točkama 13876 pa do 8666 prema asfaltnoj cesti i on da je predmet spora. Čest. 6001 k. o. [katastarska općina] da je označena kao nerazvrstana cesta. Predmetni dio čest. 6001 k. o. [katastarska općina], kao i taj dio sada asfaltne ceste da je bio vlasništvo djeda tužiteljice pok. JZ koji je preminuo 1998.g. i prema orotofoto snimci stare izmjere da je nosio oznaku čest. 771/2 i 774/1 sve k. o. [katastarska općina] koje čestice su prema PL 14 k. o. [katastarska općina] izdanom 18.5.1998.g. upisane upravo kao posjed pok. JZ. Danas su u aktualnom PL 14. upisani nasljednici pok. JZ. Tužiteljica da je predmetnu nekretninu stekla darovanjem pok. oca RZ, a on nasljeđivanjem svog oca JZ i diobom sa ostalim nasljednicima. Nakon smrti JZ preko njegovih čestica da je prošla asfaltna cesta bez da je itko tražio odobrenje njegovih nasljednika. Asfaltna cesta nije predmet ovog spora, no da je netko prilikom izmjere proširio granice čestice koja treba biti nerazvrstana cesta na štetu okućnice tužiteljice, pogotovo u sjeveroistočnom dijelu gdje su točke 8666 i 8667. Ni tužiteljica ni njen otac da nisu sudjelovali u izmjeri.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u prvom redu ističe kako predmetna tužba nije podobna za postupanje i predlaže sudu da je vrati podnositelju na dopunu, jer da iz samog sadržaja tužbe nije jasno radi li se o tužbi na utvrđenje propisnom čl. 187. ZPP ili se radi o tužbi radi ispravka propisanom čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje, u cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ističe, ukoliko je predmetna tužba postavljena kao tužba na utvrđenje iz čl. 187. ZPP- a., kako nova zemljišna knjiga nije do danas objavljena, te je utužena nepostojeća čestica, stoga nije niti moguće utvrđivati pravo vlasništva na predmetnoj čestici. Iz samog teksta tužbe da nije jasno koja je postojeća katastarska čestica utužena, je li utužena kat. čest. [katastarska čestica] ili kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti kako bi se presuda provela u zemljišnoj knjizi, te obzirom da iz same tužbe proizlazi kako tužena u staroj zemljišnoj knjizi nije niti upisan ako vlasnik niti jedne od navedenih čestica, da je promašena pasivna legitimacija. S obzirom na eventualnu kumulaciju tužbenih zahtjeva koji se nužno temelje na različitoj činjeničnoj osnovi, da je jasno da tužiteljica ni sama ne zna na koji način bi ona stekla utuženi dio nekretnine. Nadalje, ukoliko je predmetna tužba postavljena kao tužba radi ispravka iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama, te ukoliko tužiteljica smatra da su Rješenjem suda u postupku nove izmjere kojim je tužena upisana kako vlasnica povrijeđena njezina prava, zaštitu istih da može zahtijevati pravnim lijekova protiv tog rješenja, a nije ovlaštena pokretati druge parnice. Zaključno, ističe u odnosu na upis tužene i formiranje utužene čestice, kako je ista formirana i upisana u korist Općine Ražanac temeljem Zakona o cestama, stanju na terenu i prostornom planu. Drži da se u konkretnom slučaju radi o obijesnom parničenju, odnosno o uznemiravanju tužene i drugih mještana u korištenju nekretnine katastarske oznake 6007 k. o. [katastarska općina] jer se pomjeranjem međe kako to zahtjeva tužiteljica, onemogućuje prolaz vozila nekretninom oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da u tom slučaju prosječno vozilo ne bi moglo skrenuti s ceste kat. čest. [katastarska čestica] na kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], čime se ugrožava sigurnost prometa, kao i mještana Radovina. Slijedom navedenog, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kao i alternativno postavljeni, uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. Rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1971/2024 od 23. srpnja 2025., ukinuta je Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-88/2021 od 2. svibnja 2024. kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, te je predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz obrazloženja predmetnog Rješenja Županijskog suda u Splitu proizlazi kako je potrebno raspraviti i utvrditi predstavlja li sporni dio predmetne nekretnine javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu općine [adresa] tj. sastavni dio nerazvrstane ceste u smislu odredaba članka 98.-110. Zakona o cestama (Nar. Nov. broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23, dalje: ZC), odnosno da li je s trenutkom stupanja ZC-a na snagu predstavljala javno dobro, a time i primjenom ZC- a, nerazvrstanu cestu u smislu odredbe članka 98., članka 100., te članka 131. stavak 1. ZC-a, te potom ponovno donijeti odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

4. Tako, u ponovljenom postupku, tužiteljica po punomoćniku ostaje kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda, te ističe da nema novih dokaznih prijedloga i predlaže zaključiti raspravljanje, dok tužena po punomoćnici ostaje kod odgovora na tužbu, te svih dosadašnjih navoda iznesenih u tijeku postupka, te također predlaže zaključiti raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

5. U ponovljenom postupku, ovaj Sud obnovio je dokaze čitanjem i pregledom dokumentacije priložene spisu i to uvidom u isprave priložene spisu i to u prijepis posjedovnog lista br. 14 k. o. [katastarska općina] (l.s. 3-6), ortofoto snimke (l.s. 7-8, 10), izvod iz popisnog lista broj 2110 k. o. [katastarska općina] (l.s. 11), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-185/98 od 13.4.2000. (l.s. 13-16), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 17), posjedovni list br.14 k. o. [katastarska općina] od 18.5.1998. (l.s. 18-19), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 20), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/387 od 29.10.2014. (l.s. 21-24), Uvjerenje Komisije za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Sp.izv. 20/2021 od 19.1.2021. (l.s. 28), fotografije (l.s. 36-38), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/1634 od 25.9.2018. (l.s. 56-68), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z- 12945/2013/5942 od 27.9.2021. (l.s. 69-70), skicu sudskog očevida s prilozima stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 17.2.2023. (l.s. 86-88), očitovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 25.9.2023. (l.s. 104), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, PUK Zadar, Klasa: 930-04/23-05/821, Ur.br. 541-19-2/19-22-2 od 23.11.2023. (l.s. 114-134), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU, PUK Zadar, Klasa: 930- 04/23-05/821, Ur.br. 541-19-2/19-22-2 od 23.11.2023. (l.s. 136-154), te je isčitao iskaze saslušanih svjedoka ŠZ, HZ, ZZ, ČZ, NZ i ŽZ, te stranačke iskaze tužiteljice i zakonskog zastupnika tužene.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan, slijedom čega o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu ovaj Sud nije odlučivao.

7. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da je stekla valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, podredno da je stekla pravo vlasništva, dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-A površine 25 m2 na skici sudskog očevida sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću dipl. ing. geod. dana 17. veljače 2023., pa da na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, što je tužena dužna priznati i trpjeti. Kao pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine navodi da je istu stekla darovanjem od oca RZ za njegova života, dok je njezin otac predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca JZ i diobom s ostalim nasljednicima.

8. Prvenstveno, a kako je tužena osporila pasivnu legitimaciju, te istakla prigovor litispendencije budući je u trenutku davanja odgovora na tužbu bila u tijeku nova katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina], odnosno prigovor da tužiteljica nije ovlaštena na pokretanje ove vrste postupka, ističe se da je ovaj Sud oba prigovora našao neosnovanima. Naime, nije sporno među strankama da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Bolonjići, put, ukupne površine 1584 m2, u zk. ulošku [broj ZK uloška], izvršen upis prava vlasništva u korist Općine Ražanac – Javno dobro u općoj uporabi, a kako proizlazi iz zk. izvatka zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda od 27. rujna 2021. Također, nije sporno niti da je predmetnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine tužiteljica podnijela dana 18. siječnja 2021., kao niti da je novoosnovana zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] otvorena Rješenjem ovog Suda broj: Su-3213/12 dana 15. travnja 2022., te je istim otvoren ispravni postupak koji je trajao tri mjeseca od navedenog datuma. Tako, uzimajući u obzir propisano odredbom čl. 194. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. 63/2019), odnosno da se prigovor na upis u obnovljenoj zemljišnoj knjizi može podnijeti samo nakon objave oglasa u smislu te odredbe, kao i da je svrha podnošenja prigovora ispravak upisa provedenog u postupku obnove zemljišnih knjiga, te da je tužiteljica predmetnu tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini podnijela dana 18. siječnja 2021., dakle prije objave oglasa o otvaranju ispravnog postupka za k. o. [katastarska općina], to ovaj Sud drži kako ga ništa ne sprečava u predmetnoj pravnoj stvari raspravljati i utvrđivati da li je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla temeljem valjanog pravnog posla, odnosno podredno dosjelošću.

8.1. Također, a u odnosu na prigovor pasivne legitimacije tužene, koje je materijalno- pravno pitanje na koje sud pazi po službenoj dužnosti do zaključenja glavne rasprave, to se ističe kako iz stanja zemljišne knjige u vrijeme zaključenja raspravljanja proizlazi da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmet ovog spora, iz čega proizlazi njezina pasivna legitimacija.

9. Naime, radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama i prilozima, na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, već je tužiteljica samo tražila dopunu istog, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Tako, vještak utvrđuje da predmetnu nekretninu čini dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 25 m2, označen na skici slovima A-B- C-D-A i obojan žutom bojom. Također, ističe se da na održanom očevidu vještak utvrđuje kako predmet spora u naravi čini dio već ograđenog posjeda i to u sjevernom dijelu sa žičanom ogradom i poslaganim blokovima, te rubom betoniranog dijela dvorišta, a u južnom dijelu rubno iskopanog kanala. U svom naknadnom očitovanju od 25. rujna 2023. stalni sudski vještak identificira predmet spora nove izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] kao dio čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, sve k. o. [katastarska općina].

10. Tako, a radi utvrđenja stanja katastarske evidencije, prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], uzimajući u obzir ranije navedeno utvrđenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke, odnosno da predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], izvršen je uvid u povijest posjedovanja DGU, PUK Zadar, Klasa: 930-04/23- 05/821, Ur.br. 541-19-2/19-22-2 od 23. studenog 2023., te je utvrđeno kako je pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažu, a koje datiraju iz 1883. godine čest. zem. [katastarska čestica] evidentirana do 1931. godine u starom posjedovnom listu broj 145 na ime AZ pol. RZ i drugih osam fizičkih osoba, a od 1948. godine u starom posjedovnom listu broj 351 na ime JZ pok. B (djed tužiteljice) i drugih osam fizičkih osoba. Takvo stanje da ostaje neizmijenjeno do I. revizije ove katastarske općine 1955. godine, kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zem. [katastarska čestica], pa su od tada posjednicima evidentirani JZ na 580+1000 m2, CZ na 1584 m2 i SZ ud. Mate na 584 m2. Nadalje, da se 2000. godine temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. JZ i pok. IZ, evidentiraju posjednicima njihovi nasljednici, među kojima i RZ pok. JZ, otac tužiteljice i dr., kako proizlazi iz posjedovnog lista broj 14 k. o. [katastarska općina], kakav upis egzistira sve do ove izmjere za tu katastarsku općinu.

10.1. Nadalje, iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/387 od 29. listopada 2014. razvidno je kako je predmetnu nekretninu RZ u cijelosti darovao svojoj kćeri, ovdje tužiteljici, što je ista sa zahvalnošću prihvatila. Napominje se da iako je navedeni zapisnik sastavljen povodom upisa prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako darovatelj daruje nekretninu u naravi kuća i dvorište djelomično ograđenu betonskim zidom s vidljivim međama, stare oznake 771/2 k. o. [katastarska općina], za koju navodi da ju je stekao nasljeđivanjem svog oca pok. JZ i diobom sa sunasljednicima, koju diobu potvrđuje i nazočni sudski povjerenik, kao i da je riječ o starini i ranijem posjedu pok. JZ, zbog čega ovaj Sud drži da je darovateljeva namjera bila darovanje i predmetnog spornog dijela, sve uzimajući u obzir da je na očevidu na licu mjesta utvrđeno kako ista čini jedinstvenu cjelinu kuće i okućnice u već upisanom vlasništvu tužiteljice.

11. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ŠZ, HZ, ZZ, ČZ, NZ i ŽZ. Tako, svjedok ŠZ, rođen 1960., stric tužiteljice, u bitnome iskazuje da se cijeli put koji je asfaltiran nalazi na zemlji od pok. JZ, a sada i njegove unuke. Put je asfaltiran negdje 2010., te nitko od njih nije bio nazočan kada se radio put, tako ni njegov pok. brat. Asfaltni dio puta da je u vlasništvu Općine, međutim Općina da je uzela i dio koji nije asfaltiran i to na način da su postavili vodovodne cijevi uz kuću BZ. Naime, kako oni nisu bili tu njima se oduzimala zemlja bez da su sudjelovali u tom oduzimanju i Općina je postavljala međe kako su oni koji su tu živjeli govorili. Oni da su uzduž cijele asfaltirane ceste imali svoje vinograde i cesta da je prošla preko njihove zemlje, a isto tako i preko njihovog puta koji je vodio prema gornjim vinogradima i maslinama. Nakon što mu se pokazuje skica sudskog očevida, svjedok pokazuje na skici sudskog očevida označeno žutom bojom dio za koji navodi da ga Općina hoće uzeti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao da se ne može sjetiti da li bi pok. RZ, otac BZ, sudjelovao prilikom određivanja međe; da je navedena zemlja nasljedstvo od njegovog pok. dida B koji je poginuo u I. Svjetskom ratu; nikada nitko od strane Općine da nije govorio da to ne bi bilo njihovo niti ih ometao u posjedu; da pri dnu parcele tužiteljice postoji jedan kanalić kojega su radili njihovi susjedi, da bi voda išla kroz taj kanal u njihovu parcelu da bi na taj način zaštitili svoje parcele. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene, svjedok je iskazao da nekretnina tužiteljice nije ograđena jer joj Općina ne da ograditi svoju nekretninu do ceste; da nema nikakav kolčić niti ograda na zemlji tužiteljice koja je uz asfaltni put; da je njegov otac radio zidiće, jer "zemlja visi", odnosno zemlja je na uzvisini pa da se voda kada se slijeva, odnosno odnosila zemlju; ti zidići da ne postoje jer je on osobno sam srušio tri kada je mijenjao nekretnine sa bratom od strica; da tužiteljica nikada nije širila svoj dio prema cesti – odnosno prema istoku.

11.1. Svjedok HZ, rođen 1967. u Radovinu, u zavadi s tužiteljicom, iskazao je da je on susjed tužiteljice, te da je njegova kuća udaljena od njene nekih 15-ak metara. Ona odnosno njezina obitelj da su izišli na cestu na način da su do asfalta zagradili i ogradili dio puta koji nije asfaltiran, a tu da se nalazi kanal i oni su to sve ogradili, na način da je postavljena nekakva žica i zatrpali su kanal koji se nalazio duž parcele tužiteljice. Oni su to sve napravili kada su počeli graditi kuću, misli da je to bilo prije nekih 10-ak godina. Srušili su suhozid koji je bio zapadno od kanala, poravnali taj suhozid, zatrpali kanal i stavili sve u svoje dvorište, a put koji je tu prolazio, da je to put kojim su se koristili njihovi stari, a nije bio ničiji i nije prolazio preko ničije zemlje odnosno nije bila njihova zemlja niti je bila njegova. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao da je tužiteljica njemu zatvorila put na način da ga je suzila i da on ne može ući u svoju nekretninu, a koja nekretnina se nalazi poviše nekretnine tužiteljice; po uvidu u skicu sudskog očevida pokazuje oznake A-B te navodi je tu njemu sužen kut za ulazak u njegovu parcelu; pokazuje zid na fotografiji 4. koji zid je od blokova i betona te navodi da je tužiteljica s njim izišla 2-3 metara na put; da je navedena nekretnina bila u vlasništvu pok. JZ koji je to ostavio svome sinu RZ, a RZ svojoj kćeri; da je pok. JZ poviše njegove kuće imao vinograd i masline; da je pok. JZ dolazio pješke na navedenu zemlju, a da je imao kar s konjima i da ga nije koristio za dolazak na tu nekretninu. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene, svjedok je iskazao da se ne sjeća kada je formiran put koji je uz kuću tužiteljice, a put koji vodi do njegove da ga je on formirao kada je počeo graditi kuću; da može na skici sudskog očevida pokazati mjesto gdje je bio suhozid i kanal za koje je rekao da činom tužiteljice od prije 10-ak godina više ne egzistiraju, na način da je suhozid bio između točke A-B, te dužnim dijelom od točke D do A da se nalazio suhozid, a koji je bio unutar granica koji bi bio zapadno od točaka A-D, da je bio 70 cm širok, to znači da je od masline bio udaljen vanjski dio metra; da je zemlja preko koje dolazi do svoje kuće odnosno put s kojim dolazi do kuće prije bila zemlja njegovog djeda, prije da je to bilo od NZ dok nije došao njegov pradjed i pradjed od tužiteljice.

11.2. Iz iskaza svjedoka ZZ, rođenog 1959. u [adresa], zaposlenika Općine Ražanac, proizlazi da je 2019. postupao po prijavi/dojavi da je izvučen zid od postojećeg starog zida prema javnoj površini, u potezu istok-zapad u širini možda 25 cm, a dužine 1,10 m. Dakle prilikom očevida da je ustvrdio da je od postojećeg starog zida izvučen novi zid. J, da nije znao čija je to zemlja. Zid koji je izvučen nije se dirao asfalta već je izvučen na neasfaltirani dio. Nakon što mu se predočava skica sudskog očevida, iskazuje da se to odnosi na zid koji je sjeverno od parcele poviše točke A i tu je taj zid izvučen, a na točkama označenima B-C da su bili izvučeni farmerski kolci na kojima je bila izvučena žica, a to je dio koji je označen na skici sudskog očevida žutom bojom. Na prilogu skici sudskog očevida, svjedok pokazuje na slici br. 3 da je izvučen zid koji izgleda kao betonirani, a da se stari zid nalazio do mreže na navedenoj slici, a sve drugo je izvučeno. Ne zna čija je zemlja na kojoj je izvučen zid na fotografiji br. 4., sada zna, a onda nije znao. Na skici sudskog očevida označeno A-B-C-D da je dio koji pripada Općini Ražanac. Tada da se nije interveniralo jer nisu znali tko je vlasnik ni kome bi uručili zapisnik ni tko bi ga potpisao. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, svjedok je iskazao da kroz "žuti dio" prolazi cjevovod, te da ne zna od kuda Općini vlasništvo nad tim dijelom. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene, svjedok je iskazao da je put koji je pored kuće tužiteljice formiran kada su ljudi naselili u tom mjestu, a da je asfaltiran 1978./79., kada se pravila cesta Radovin, a preostali dio 2009./10. godine; da put sjever-jug održava Općina Ražanac, a istok-zapad da ne zna tko održava.

11.3. Svjedok PZ, rođen 1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], zaposlenik Općine Ražanac, iskazao je da mu je poznat predmet spora, da se radi o nekretnini koja se nalazi uz samu cestu i to ma način da je gospođa UZ zauzela dio same ceste dakle prometnice, te da je on uredovao po dojavi mještana mjesta Radovin. Tada, da je nekretnina bila ograđena i to dijelom žičanom ogradom, a dijelom betonskim zidom, od betonskih blokova i to sa sjeverne strane oko 1,20 m, a žičana ograda da je bila uz asfaltiranu prometnicu oko 20-ak m. Da je kanal napravljen za odvodnju oborinskih voda, a da su ga napravili ljudi koji tu žive. Da se kanal ne nalazi gdje je žičana ograda nego ispod nje i to na parceli od susjeda. Da je kao komunalni redar zaposlen tri godine u Općini Ražanac, te da je navedena cesta u njegovoj nadležnosti, odnosno on da je zadužen za obilazak te ceste. Ne može točno iskazati koja je točno površina bila zauzeta od strane tužiteljice. Ne sjeća se kada je cesta asfaltirana. Tužiteljica da je žičanu ogradu postavila uz sami rub asfalta. Cesta da predstavlja samo asfaltirani dio. Kada dolazi na teren, da dolazi sa automobilom i da može tu normalno proći, s tim da je cesta takve širine da se dva automobila ne mogu mimoići. Kada se zaposlio, u ožujku 2021. pretpostavlja, da mu je to bio prvi izlazak na teren sa kolegom, zbog dojave da je tužiteljica postavila žičanu ogradu na javnu površinu. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, svjedok je iskazao da je više mještana prijavljivalo sam događaj; da ne zna kako je Općina stekla tu cestu; da mu nisu poznati vlasnički odnosi. Na poseban upit punomoćnice tužene svjedok je iskazao da ne zna kada je utabana cesta lijevo od tužiteljice, da misli da je to samo pristupni put za susjednu nekretninu i da se ne radi o cesti; da je zid o kojem je prije govorio da je napravljen od blokova u dužini cca 1,20 m na skici sudskog prikazan od točke A do B.

11.4. Iz iskaza svjedokinje NZ, rođene 1962. u Radovinu, tete tužiteljice, proizlazi da je cesta koja je asfaltirana, izgrađena na zemlji JZ, djed tužiteljice. Ne može se točno sjetiti kada, misli negdje oko 2000-e godine. Tužiteljica da je napravila ogradu na svojoj zemlji koju su kasnije susjedi bacili i napravili put na njihovoj zemlji. Sva ta zemlja da je bila od obitelji JZ. Isto tako i sjeverno da je bila od JZ. Ta zemlja da je naknadno prodana, a onaj tko je kupovao da je trebao misliti kako će doći do svojih nekretnina. Tužiteljica da je napravila žičanu ogradu iz razloga da stoka od susjeda ne bi ulazila u njezino dvorište, a da je žičana ograda napravljena uz rub ceste. Što se tiče kanala također da je napravljen na zemlji od JZ, tko ga je napravio ne zna, ali je napravljen za odvodnju oborinskih voda. Nakon što joj se predočavaju fotografije priložene uz skicu sudskog očevida ista pokazuje na fotografiju 4. te iskazuje da je nekretnina, koja je sada u vlasništvu BZ, bila ograđena suhozidom, a da su ga srušili oni koji su gradili kuću i cestu, a lijevo da je također vodio put do njihovih nekretnina gdje su im bili vinogradi, masline, smokve, a tim dijelom da su prolazili karom, zaprežnim kolima s konjima; da je od debla masline 2 metra dalje prema istoku bio suhozid i dalje sa svih strana. Da ne zna gdje su odvezli taj kamen i tko ga je odvezao. Biljanina majka da se zove UZ rođ. NZ, a sada JZ. U kući tužiteljice, da živi njezina majka UZ. Na licu mjesta da je bila prije tri godine kada joj je preminuo brat, a da žičana ograda tada nije bila. Suhozid da je bio širok oko 70-ak cm. Put gdje je sada asfalt, da je formirao njezin otac, da može slobodno prolaziti do svojih parcela, te da mu Općina nije platila nikakvu naknadu što je asfaltirao taj put. Misli da joj otac nije bio živ kad je put asfaltiran, preminuo je 1997. na 1998. Koliko joj je poznato Općina nije nikada kontaktirala nikoga. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala da ne zna koje godine je napravljena kuća tužiteljice.

11.5. Svjedok ŽZ, rođen 1977. u Radovinu, iskazao je da se nekretnina tužiteljice nalazi na lijevoj strani, dok se njihova nalazi na desnoj strani, a između da je put koji je koliko ja on zna tu oduvijek, da je širina istog 5 metara, te da je prije 15- ak godina tu postavljana infrastruktura, tako da je na lijevoj strani, dakle uz kuću tužiteljice prošao vodovod, a sa njihove strane struja i telefon. Put da je asfaltiran oko 2000. godine, a kanal da je tu bio, uz rub ceste, do prije nekih 10-ak godina, kada je tužiteljica taj dio betonirala, te stavila žičanu ogradu nakon izbetoniranog kanala. Po pokazivanju skice sudskog očevida iskazuje da bi ovo žuto označeno trebao biti dio ceste, jer je tako i s druge strane prema njegovoj kući koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], te na ovome križiću koji je označen na skici da je njegova garaža, te drži da isto nije vlasništvo tužiteljice; da križići koji se nalaze na liniji točaka B i C označavaju upravo žičanu ogradu o kojoj je iskazivao; da je u nastavku točke A prema sjeveroistoku postojao, a i danas postoji, suhozid; na žutom dijelu malo udaljeno od točaka A i B da postoji priključak vode, koji je sada ograđen žicom. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene, svjedok je iskazao da se iznad spornog dijela postoji put koji ide prema susjedima Bolonja i Brkljača; da se na isti ne može skrenuti ni s biciklom, a kamoli s većim vozilom, zato što je ulaz pod oštrim kutom; da ne može iskazati čija je bila zemlja preko koje je prošao asfalt, te koja sada čini asfaltnu cestu ulica Bolonja, jer da je njih djeljenika bilo jako puno, obitelji ŽZ, JZ i NZ, a od kada on zna ovaj dio oduvijek da je put koji su te obitelji koristile za pristup starinama odnosno kućama; da su na svoje parcele pristupali i autom i pješke, jer je put bio toliko širok da je bio parkiran autobus s jedne strane, a auto da je mogao prolaziti uz njega; ne zna da li je JZ, djed tužiteljice, bio živ kada je stavljan asfalt, odnosno kada su psotavljane cijevi za vodu i struju; da njemu ne treba sporni dio kako bi ušao u svoju garažu, jer da ima dovoljno prostora za ući.

12. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu, a koja čini dio parcele u njezinom vlasništvu oznake 6008, stekla darovanjem od svog pok. oca RZ, koji je darovanje učinio usmeno na zapisniku sastavljenom prilikom oblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te se time upisala kao vlasnica te parcele. Naime, njezin otac da je istu stekao nasljeđivanjem i diobom sa ostalim sunasljednicima iza smrti svog oca JZ, njezinog djeda. Djed da je na ovom terenu imao veliki vinograd, koji je održavao, a preminuo je 1998., te sve do tada, da je čitava asfaltirana ulica Bolonje, bila njegova parcela, te je ovaj dio bio makadamski put koji je bio njegovo vlasništvo, te ista nije bila asfaltirana sve dok je on bio živ, jer on to nije dao. Tako misli da je nakon njegove smrti oko 2000. ista asfaltirana, no ne zna tko ju je asfaltirao, jer nitko tada nije bio od njezinih u Radovinu. Njezini roditelji da su na kat. čest. [katastarska čestica] izgradili kuću 2010. odnosno tada su je počeli graditi, te u tom trenutku pa sve do 2019. ista da nije bila ograđena, već je tada njezina majka stavila ovu predmetnu žičanu ogradu. Iako je faktično sada u sporu sa Općinom, želi iskazati kako je u biti u sporu sa ŽZ i HZ, koji su garažu izgradili na samoj međi, pa zbog njezine ograde ŽZ ne može ulaziti komotno u svoju garažu, a HZ se upisao na put iznad njezine parcele i smatra da ne može komotno skrenuti u svoje dvorište. Pojašnjava kako je njezin otac u biti mogao parcelu 6008 prilikom označavanja nekretnina prije obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] označiti skroz do ruba odnosno međa sa parcelama 6025, 6024 i 6023, no da su bili apsolutno svjesni da im je potreban put, te zato nisu tako označili, a ona da ovim postupkom samo želi svoje dvorište, smatrajući da je njezino zemljište odnosno dvorište sve do asfaltiranog dijela, tako da nema zemljanog koridora između, jer je dovoljna ova širina, a koja je i oduzeta ranije njezinom ocu. Na cijelom ovom području, dakle sve nekretnine koje su prikazane na skici sudskog očevida, kao i sjeverno i južno od ovih koje se vide, a koje nisu prikazane, da je to bila jedna velika parcela u vlasništvu njezinog pok. djeda JZ, koje su se kasnije dijelile među nasljednicima, a zna da su iste imale stare oznake 771/1,/2, /3 itd. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužene, tužiteljica je iskazala da je djedov posjed u trenutku njegove smrti bio na dijelu 788/3, prema zapadu pa na čest. 788/1, 771/2, 774/1, čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] te 774/5; da je taj posjed bio ograđen sa šmrikom i gustim niskim raslinjem, dakle prirodnom međom koja je i danas tu, no zida nije bilo; da su i mještani koristili taj put; na tom području da su nastanjeni samo članovi obitelji HZ, te su samo oni koristili taj put kada bi dolazili sa zapadne strane, dok bi pristupali svojim nekretninama, a kada bi dolazili sa istočne strane, putem koji se nalazi istočno od postojećeg puta, te koji je makadamski, no sada da je zapušten obzirom da koriste samo ovaj.

12.1. Zakonski zastupnik i načelnik tužene, MZ, iskazao je da je načelnik Općine Ražanac od svibnja 2021., a do 2015. da je u Općini Ražanac radio na mjestu pročelnika jedinstvenog upravnog odjela, a u kojem periodu je bila u tijeku obnova zemljišne knjige za Općinu Ražanac i to za k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Tako, u postupku obnove zemljišne knjige predmetna nekretnina da je upisana kao neotuđivo vlasništvo Općine Ražanac, javno dobro u općoj uporabi-nerazvrstana cesta u čitavoj svojoj dužini, širine oko 5 metara, i to koja se sastoji od asfaltiranog dijela u širini od 3 metra i zemljane bankine sa lijeve i desne strane u širini od oko 1 metar. Kada je cesta asfaltirana njemu nije poznato. Predmetna nekretnina odnosno cesta da vodi u donjem dijelu od županijske ceste, prema starom naselju Bolonjići, te tu ne prestaje, već se nastavlja dalje u dužini od kilometar-dva kao uknjižena pod drugim katastarskim brojem, no nije više 6001, ima dalje drugi broj no također čini cestu. Nema podatak o tome da li je Općina Ražanac bila upisana vlasnikom prije katastarske izmjere na ovom putu. Misli kako je od trenutka kada je postao načelnik, komunalni redar uredovao sukladno Odluci o komunalnom redu, a zbog neovlaštene uzurpacije i postavljanje ogradne žice na predmetnom putu. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice, zz tužene iskazao je kako čestica 6001 formirana u postupku obnove, sigurno u periodu između 2010. kada je započela katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina] i 2015., te da je 2018. dovršena obnova zemljišne knjige; on kao pročelnik nije sudjelovao u formiranju parcele 6001, već da su sve osobe bile dužne označiti svoje parcele unutar k. o. [katastarska općina], pa tako i Općina Ražanac, što je ista i učinila; nema podatak o tome da li je Općina formirala ovu česticu iz ureda ili se izlazilo na teret.

13. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

13.1. Odredbom čl. 115. ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

13.2. Također se ističe, a obzirom na navedeno u obrazloženju Rješenja Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-1971/2024 od 23. srpnja 2025., kako Zakon o cestama (Nar. Nov. br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23 – dalje ZC), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011., propisuje da fizičke osobe ne mogu imati pravo vlasništva na javnom putu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave te da bi put došao pod udar ZC-a potrebno je da se istim koristi veći broj ljudi neometano i to u smislu pristupa do svojih kuća, u kojem slučaju bi se radilo o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 98. st. 1. t. 5. istoga Zakona, koja bi posljedično predstavljala javni put u općoj uporabi. Odredbom čl. 131. st. 1. ZC-a je propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste.

14. Tako, ovaj Sud po provedenom postupku drži utvrđenim da je predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], koji odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], a prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo 124 fizičke osobe, kako proizlazi iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/387 od 29. listopada 2014., te evidentiran kao posjed JZ pok. B, djeda tužiteljice, kakav upis egzistira sve do provedbe Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti, te upisa njegovih zakonskih nasljednika 2000. godine, a kako proizlazi iz povijesti posjedovanja od 23. studenog 2023. , te činio dio jedinstvene cjeline koji je iza djeda tužiteljice naslijedio otac tužiteljice, na kojem je izgradio kuću s okućnicom, te koji je kasnije tužiteljica od njega stekla darovanjem.

14.1. Naime, za utvrđenje da li neka nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi, već je odlučno to da li se ta nekretnina doista koristi kao javno dobro, stoga, u konkretnom slučaju valja utvrditi stvarnu namjenu i korištenje nekretnine na dan stupanja na snagu ZC-a, odnosno da li se predmetna nekretnina na dan 28. srpnja 2011., koristila za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika. Tako, svjedoci ŠZ i NZ, čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, obzirom su sukladni ranije izloženim materijalnim dokazima, iskazuju kako je predmetna nekretnina, odnosno sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] oduvijek činio dio jedinstvene cjeline koji je iza djeda tužiteljice naslijedio otac tužiteljice, te koji je kasnije tužiteljica stekla darovanjem, te kako tužiteljica nikada nije širila svoj dio prema cesti – odnosno prema istoku. Također, iz fotografija koje su prilog skice sudskog očevida jasno je razvidno kako predmetni sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije asfaltiran kao preostali dio čest. zem. [katastarska čestica], odnosno ceste koja se nepobitno koristi za promet vozila i danas i na dan stupanja na snagu ZC-a, već čini travnatu površinu i dio kanala, pa je za zaključiti da kao takav i po samoj svojoj naravi nije bio namijenjen i korišten u svrhu prometovanja vozila za veći broj korisnika.

15. Tako, upis javnog dobra u općoj uporabi i kao takvog neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave, odnosno Općine Ražanac u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ovaj Sud ne nalazi ispravnim na predmetnom spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-A površine 25 m2 na skici sudskog očevida sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću dipl. ing. geod. dana 17. veljače 2023., obzirom da utvrđuje da predmetni sporni dio nikada nije bio dio lokalne ceste u Radovinu, niti se kao takav koristio, slijedom čega je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), a obzirom na utvrđenje da je isti dio ranije bio vlasništvo i posjed prednika tužiteljice, a koji je tužiteljica stekla darovanjem, to je sukladno navedenim odredbama čl. 114. i čl. 115. ZV, usvojen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužiteljici kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe - 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 1.2.2023. i 2.3.2023. – svaki po 100 bodova, trošak sastava podneska od 3.3.2022. – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 2.3.2022., 17.2.2023., 22.9.2023., 24.11.2023., 29.3.2024. i 2.12.2025. – svaki po 100 bodova, te trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja za 2 sata – svaki po 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 2.437,50 EUR, te uvećano za trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 530,89 EUR, materijalni trošak putovanja na očevid Zadar-Radovin-Zadar u iznosu od 31,25 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno iznosi 3.079,27 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 15. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. Jadri Striki, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženoj po pun. Ivanki Bosotina, odvjetnici u Zadru.