Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

Poslovni broj: P-226/2021-61

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 02. prosinca 2025. godine, u nazočnosti tužitelja MT uz punomoćnika Ivana Ergotića, odvjetnika iz Vinkovaca i tuženika TT, uz punomoćnika Slavena Karabana, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 15. siječnja 2026. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TT iz [adresa], ul. Novi Sad br. 4., OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju UT iz [adresa], ul. Novi Sad br. 4., OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime duga novčani iznos u visini od 1.373,59 eura (tisućutri- stotinesedamdesettrieuraipedesetdevetcenti) s zakonskim kamatama sve po stopi koja se određuju prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.530,27 eura (tisućupetstotinatrideseteuraidvadesetsedamcenti) zajedno sa z.z. kamatama počev od 15. siječnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom dijela parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.530,27 eura (tisućupetstotinatrideseteuraidvadesetsedam- centi).

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od tužene razveden presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-419/11-10 od 5. srpnja 2011. ali su parnične stranke unatoč razvodu braka ostale zajedno živjeti u kući na adresi ul. Novi Sad 4, [adresa], te tužitelj plaća sve režijske troškove budući se isti i vode na njegovo ime, dok je tužena plaćala ranije svaki mjesec tužitelju pola režijskih troškova na njegov račun i to sve do 15. listopada 2020., a od navedenog datuma tužena više ne želi plaćati pola režijskih troškova iz nepoznatog razloga.

1.1. Nadalje, tužitelj napominje da su parnične stranke suvlasnici nekretnine u kojoj i nakon razvoda braka zajedno žive.

1.2. Tužitelj je po punomoćniku, a prije pokretanja ovog postupka poslao opomenu pred tužbu koju je ista zaprimila 24. veljače 2021. no na opomenu se oglušila jer i dalje nije platila dug iz opomene.

1.3. Tužitelj nadalje navodi kako je 5. ožujka 2021. zaprimio dopis od punomoćnika tužene u kojem se navodi da ista dug ne osporava, no traži na uvid preslike računa koji su joj i dostavljeni, no tužena i nadalje ne plaća režijske troškove, iako je dug priznala.

1.4. Tužitelj u tužbi navodi da se pravni osnov njegova potraživanja nalazi u odredbama članka 1100. stavka 1. i 2., a u svezi sa čl. 19., 1046. i 1103. , a u svezi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, te predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na plaćanje parničnih troškova.

2. Tužena po punomoćniku u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, te ističe da je nekretnina u kojoj parnične stranke nesporno žive u većinskom vlasništvu tužitelja koji koristi i veći dio navedene nekretnine i to dnevni boravak i jednu sobu, dok tužena sada koristi samo jednu sobu sa zajedničkom kćerkom stranaka ZT. Ističe, da je ranije tužena koristila samo ljetnu kuhinju u dvorištu, gdje nije provedeno nikakvo grijanje i tuženoj je preko zime bilo iznimno hladno dok je tužitelj boravio u kući na toplom.

2.1. Tužena naglašava da je voljna plaćati dio režijskih troškova koje ona koristi ali to nije ½ dijela plaćenih režijskih troškova struje, vode i grijanja, dok sa plaćanjem MAX2 tužena nema nikakve veze i po navedenom osnovu odbija bilo kakvo plaćanje.

2.2. Nadalje, tužena po zaprimljenoj opomeni od tužitelja je od istoga zatražila ne samo uplatnice nego i račune po kojima su uplatnice plaćene kako bi vidjela po kojem osnovu i za koje vremensko razdoblje su računi fakturirani, čemu tužitelj nije udovoljio nego su dostavljene samo preslike potvrda o plaćanju iz kojih nije vidljivo za koju nekretninu je izvršeno plaćanje.

2.3. Isto tako, tužena napominje da je u ranijem periodu kada su studirala zajednička djeca stranaka, dva sina, upravo je tužena višegodišnje vršila plaćanja svih režijskih troškova u cijelosti i u tome tužitelj nije sudjelovao uz obrazloženje da on sinovima plaća mjesečno troškove studiranja u iznosu od 5.000,00 kuna.

2.4. Tužena je također istaknula tijekom postupka da ne želi platiti režijske troškove dok se ne riješe imovinsko-pravna pitanja između nje i tužitelja.

2.5. Uz to je tužena tijekom postupka isticala da tužitelj više nije suvlasnik predmetne nekretnine nego je svoj suvlasnički dio darovao sinu ŠT, te je slijedom navedenog istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, budući isti nije niti vlasnik a niti suvlasnik nekretnine u kojoj stranke žive te nema pravni osnov od tužene tražiti plaćanje režijskih troškova.

3. Tužena predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem presude ovoga suda poslovni broj 8 P-419/11-10 od 5. srpnja 2011., sa lista 6 do 8 spisa, presliku izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine stranaka u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 4 i dvorište U novi sad sa 877 m2, sa lista 9 spisa, u opomenu pred tužbu, sa lista 10 spisa, u povratnicu potpisanu od strane tuženika, sa lista 11 spisa, u presliku prometa za tekući račun u kunama [broj bankovnog računa] za tužitelja, sa lista 12 do 15 spisa, u odgovor na opomenu pred tužbu, sa lista 16 spisa, dopis tužitelja tuženiku, sa lista 17 spisa, presliku računa koje je platio tužitelj mobilnim bankarstvom za različite režijske troškove, sa lista 18 do 29 spisa, presliku uplatnica mobilnog bankarstva, sa lista 48 do 80 spisa i sa lista 90 do 116 spisa, te sa lista 122 do 177 spisa, zatim sa lista 185 do 227 spisa, izvornik saldakonti kartice za Plinaru istočne Slavonije u odnosu na tužitelja, sa lista 236 do 294 spisa, popis računa Hrvatskog telekoma za tužitelja, sa lista 296 do 298 spisa, saldakonti karticu za tužitelja s naslova HRT pristojbe, sa lista 301 do 310 spisa, financijsku karticu vode i odvodnje Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije, sa lista 313 do 315 spisa, podatke o plaćanju komunalne naknade sa rješenjem za tužitelja, sa lista 318 do 321 spisa, karticu analitičkog knjigovodstva HEP Elektra Zagreb za tužitelja, sa lista 325 do 343 spisa, presliku kartice za odvoz smeća obrta [obrt] iz [adresa], za tuženika, sa potvrdom, sa lista 347 do 351 spisa, uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tomislava Borkovića od 5. travnja 2023., sa lista 371 do 377 spisa, te je vještak Tomislav Borković i usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 18. travnja 2024., presliku računa za Hrvatski telekom, sa lista 401 do 450 spisa, preslika prometa po tekućem računu u eurima, za tužitelja, sa lista 451 do 485 spisa, u dopunu nalaza vještaka Tomislava Borkovića, od 13. svibnja 2024., sa lista 486 do 491 spisa, u očitovanje vještaka Tomislava Borkovića od 28. svibnja 2024., sa lista 501 spisa, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao parničnih stranaka.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihvoj ukupnosti temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet ovoga spora je regresni zahtjev tužitelja za naknadom ½ učinjenih troškova s naslova režija za nekretninu u [adresa], u kojoj nekretnini obje parnične stranke žive i to za vremensko razdoblje od listopada 2020. do rujna 2022.

7. Među strankama nije sporno da su iste razvedene i to presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-419/11-10 od 5. srpnja 2011. i nije sporno da obje žive na adresi [adresa], a također nije sporna ni činjenica da je tužena do 15. listopada 2020. uredno plaćala ½ dijela režijskih troškova učinjenih na navedenoj nekretnini, te je od navedenog datuma režijske troškove prestala plaćati, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 18. travnja 2024. naveo da je na brakorazvodnoj parnici između njega i tužene predložio tuženoj da se ona iseli a da će je on isplatiti za suvlasnički dio na kući, što ona nije prihvatila nego je tražila da se upiše kao vlasnica u ½ dijela. Pojasnio je da su u trenutku razvoda bili suvlasnici na predmetnoj nekretnini u kojoj i sada žive, s tim da je on imao neznatnije veći suvlasnički udio 4 do 5 % više od tužene. Također je iskazao da je u međuvremenu, a nakon pokretanja ovog postupka, svoj suvlasnički dio prepisao na zajedničkog sina ŠT, dok drugi suvlasnički dio i dalje ima tužena. Potvrdio je da su režije plaćali on i tužena po pola, da je tužena u jednom trenutku prestala plaćati režije, da su ona i kćerka kupile stan u [adresa], da je kćerka živjela zajedno s njima u zajedničkom kućanstvu a da unatrag dvije godine s njima više ne živi. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je režije jedno vrijeme plaćala tužena a da joj je on davao polovinu novca a da je nakon toga bilo obrnuto, on je plaćao a tužena mu je davala polovinu novca. Što se tiče korištenja kuće, tužitelj je naveo da svako od njih ima svoju spavaću sobu, a ostale prostorije u kući koriste zajedno i da uplatnice za tv, plin, struju i smeće dobiva fizičkim putem, poštom, a za MAX-tv i vodovod dobiva putem elektronske komunikacije, e-poštom, i da i dalje plaća sam račune bez tužene. Dodatno je naveo da sinovi nisu u kontaktu sa majkom, odnosno tuženom, a da kćerka nije u kontaktu s njim, nego je na majčinoj strani.

8.1. Sud je iskaz tužitelja cijenio kao vjerodostojan i istinit, s obzirom da je tužitelj iskazivao logično, životno i uvjerljivo, a iz navedenog iskaza sud je utvrdio da je tužena jedno vrijeme plaćala polovinu svih režijskih troškova, te da je u utuženom razdoblju samo tužitelj podmirivao režijske troškove, te da su obje parnične stranke i nakon razvoda ostale živjeti i žive na adresi u [adresa].

9. Tužena u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu od 18. travnja 2024. ističe da je prestala plaćati polovinu režijskih troškova jer nije bila u mogućnosti financijski, budući joj alimentacija i mirovina više nisu bile dovoljne, kćerka je rasla a time i njezine potrebe, tim više što su se troškovi i režija u međuvremenu povećali, s obzirom da njezina mirovina iznosi 410,00 eura. Potvrdila je da je dobila otpremninu u iznosu od 5.000,00 eura, u kojem iznosu je pomogla organizaciju svatova sina HT, nije znala podatak o visini tužiteljeve mirovine, misli da iznosi oko 3.500,00 kuna, koliko je iznosila za 2021. godinu, a zna da više ne plaća alimentaciju za kćer. Osporila je iskaz tužitelja u dijelu gdje je naveo da svatko ima svoju spavaću sobu, odnosno potvrdila je da tužitelj ima svoju spavaću sobu ali da većinu dana boravi u dnevnom boravku koji je cijelo vrijeme grijan, dok tužena boravi većinom u svojoj spavaćoj sobi, a u dnevni boravak dolazi radi kuhanja i objeda. U svojoj sobi ima televizor i hladnjak. Oko korištenja kupaonice nemaju nikakvih problema. Potvrdila je dio iskaza tužitelja glede odnosa sa sinovima s kojima nije u dobrim odnosima, nije razgovarala sa kćerkom o mogućnosti da joj novčano pomogne jer je nezaposlena niti je razgovarala o tome da joj kćerka pomogne oko smještaja, budući je iskazala da joj je život sa tužiteljem nemoguć a navela je da nije razmišljala o tome da ode u kćerkin stan u [adresa] koji je prazan jer ima svoj prostor u kući u [adresa]. Također je tužena iskazala da ne želi i da neće plaćati režije u kući do daljnjeg a ne plaća ih od siječnja 2021., dok naprotiv plaća režije za stan u [adresa] koje su paušalne naravi i iznose 20 do 30 eura mjesečno. Potvrdila je da pomaže kćeri u otplati kredita za stan u [adresa], da joj je stan kupljen djelomično kreditom a djelomično gotovinom, cijena mu je iznosila 33.000,00 eura i kupljen je 2020. godine, mjesečna rata kredita je bila 205,00 eura, a tužena je plaćala 100,00 eura.

9.1. Sud je cijenio iskaz tužene kao vjerodostojan i istinit u dijelu u kojem navodi da je režijske troškove u polovini dijela plaćala za kuću u [adresa] do siječnja 2021., zatim u dijelu u kojem navodi da nije u dobrim odnosima sa sinovima, nadalje u dijelu da ne želi plaćati režije u kući do daljnjeg, ali da plaća dio kreditnog zaduženja za stan u [adresa], kao i to da plaća režijske troškove za isti stan, koji iznose 20 do 30 eura mjesečno.

9.2. Naprotiv, sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužene u kojem navodi da nema svatko od stranaka svoju spavaću sobu jer je njezin iskaz kontradiktoran budući navodi da tužitelj ima svoju spavaću sobu ali da većinu dana boravi u dnevnom boravku dok ona većinu dana boravi u svojoj spavaćoj sobi a u dnevni boravak dolazi samo radi kuhanja i objeda.

10. Budući je između stranaka bila sporna visina tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje od listopada 2020. pa do mjeseca rujna 2022. godine, sud je odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec.

10.1. Iz financijskog vještačenja od 4. travnja 2023. izrađenog od strane navedenog vještaka, a kojem je zadatak bio očitovati se temeljem uvida u dokumentaciju, koju su pribavile stranke, te sud po prijedlog tužitelja a koja prileži spisu:

- utvrđivanje visine ½ dijela režijskih troškova u odnosu na tuženika, s obzirom da su parnične stranke suvlasnici na nekretnini u kojoj zajedno žive na adresi [adresa] i koju zajedno koriste,

- na okolnost stvarne visine duga tuženika s osnova režijskih troškova za razdoblje od 1. listopada 2020. do 1. listopada 2022., s tim da se režijski troškovi odnose na plaćanje potrošene električne energije, plina, vode i odvodnje, komunalne naknade te za rtv pristojbu, kao i za odvoz komunalnog otpada.

10.2. S obzirom na postavljeni zadatak vještačenja vještak je utvrdio da je stvarna visina duga na ime režijskih troškova koje je u razdoblju od 1. listopada 2020. do 1. listopada 2022. platio MT utvrđena u iznosu od 20.698,70 kuna, te da je ukupna visina ½ dijela režijskih troškova u odnosu na tuženu, a s obzirom da su parnične stranke suvlasnici nekretnine u kojoj zajedno žive u [adresa], utvrđene u iznosu od 10.349,35 kuna, preračunato po službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 euro = 7,53450 kn, što dovodi do iznosa od 1.373,50 eura.

11. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi niti prigovora te je sukladno navedenom nalazu i mišljenju konačno i uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. lipnja 2023., te tako od tužene potražuje ukupnu visinu ½ dijela režijskih troškova u iznosu od 1.373,59 eura (tada 10.349,35 kuna), dok je tužena istom prigovorila svojim podneskom od 9. lipnja 2023. i to navodeći u bitnom da neće platiti režije jer tužitelj diktira potrošnju po svojoj volji i da više nije suvlasnik na predmetnoj nekretnini.

12. O naprijed navedenom prigovoru tužene vještak se očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. travnja 2024., te navodi da je nalaz izradio prema postavljenom zadatku od strane suda a temeljem dokumentacije koja je sadržana u predmetnom spisu i koju je opisao na stranici 2. svog nalaza. Pojasnio je da je nalazom i konačnim mišljenjem iskazao stvarnu visinu duga na ime režijskih troškova koje je u razdoblju od 1. listopada 2020. do 1. listopada 2022. platio tužitelj u iznosu od 20.698,70 kuna, a da slijedom navedenog ukupna visina ½ dijela režijskih troškova iznosi 10.349,35 kuna, odnosno protuvrijednosti 1.373,58 eura. Potvrdio je da mu je sud dostavio prigovore tužene na nalaz te je svoje očitovanje vještak dostavio u spis 31. kolovoza 2023. i mišljenja je da prigovori koje je tužena istaknula ne utječu na stvarnu visinu duga koji je tužitelj platio a koji su navedeni u osnovnom nalazu i mišljenju. Pojasnio je da su u Tablici 1. njegovog nalaza iskazani mjesečni troškovi za navedeno razdoblje po vrstama troška i dobavljačima, po pojedinim vrstama usluga i to za svaki mjesec promatranog razdoblja, na kraju je u zbirnom dijelu iste tablice iskazan sveukupan iznos troška po svim primljenim računima dobavljača za svaku vrstu usluga u utuženom razdoblju i da je prilikom izrade nalaza i mišljenja svaki račun provjeravao a na koji je tužitelj rukom dopisao " plaćeno " u izvorniku računa. Na koncu je vještak ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

13. Sud je u cijelosti kao objektivno, stručno i detaljno obrazloženo prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje vještaka od 5. travnja 2023., tako i njegovo usmeno očitovanje na raspravi od 18. travnja 2024. kojima je u cijelosti otklonio prigovor tužene na nalaz i mišljenje, a valja istaknuti da je od strane suda rješenjem od 22. travnja 2024. određena dopuna vještačenja na okolnosti iskazivanja datuma dospijeća, odnosno plaćanja svakog pojedinog računa režijskih troškova, uz iskazivanje podatka, je li pojedini račun plaćen, kada i sa kojeg računa tužitelja, s napomenom da se izračuna ukupnost režijskih troškova tužene s obzirom na njezin suvlasnički dio u nekretnini u kojoj zajednički živi sa tužiteljem. Istome je vještak udovoljio te je dostavio 13. svibnja 2024. dopunu nalaza na prethodno navedene okolnosti, a učinio je i nespornim dopunom nalaza od 28. svibnja 2024. da je sve režijske troškove nakon rujna 2022., pa nadalje, platio tužitelj.

13.1. Valja napomenuti da je tužitelj povukao podnesak od 29. svibnja 2024. u kojem je zatražena dopuna nalaza i mišljenja za vremenski period od rujna 2022. pa nadalje, te je konačno uredio tužbeni zahtjev svojim podneskom od 6. veljače 2025., sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 5. travnja 2023. za vremensko razdoblje od 1. listopada 2020. pa do 1. listopada 2022., te je tužitelj sukladno nalazu vještaka potraživao ukupnu visinu jedne polovine režijskih troškova u iznosu od 1.373,59 eura.

13.2. Ističe se da je tužena osporavala djelomično nalaz i mišljenje vještaka glede računa za sve režije kao i potvrdama o plaćanju i obračunskim razdobljima za plaćanje, međutim vještak je kako je to već ranije u ovom obrazloženju navedeno, sve prigovore tužene otklonio te je postupio u cijelosti sukladno zadatku vještačenja postavljenom mu od strane suda, jer je sud po službenoj dužnosti i po prijedlogu samih stranaka zatražio od svih izdavatelja računa račune i potvrde o plaćanju koji su dostavljeni u sudski spis, te je vještak prilikom izrade svog nalaza imao sudski spis i utvrdio je i obuhvatio sva ona potraživanja tužitelja koja su predmetom tužbe jer vještak nije morao sam pribavljati dokumentaciju, nego je sva dokumentacija bila sadržana u spisu te se sud ne može složiti sa tvrdnjom tužene da neki računi nisu bili u spisu odnosno da nedostaju potvrde o plaćanju jer je vještak prilikom izrade svog nalaza i mišljenja postupio stručno i profesionalno.

14. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je upravo tužitelj bio taj koji je podmirivao sve režijske troškove za utuženo vremensko razdoblje od 1. listopada 2020. do 1. listopada 2022., a ne tužena, što ona niti ne osporava.

15. Valja istaknuti, a što među strankama nije niti sporno, da obje stranke nakon razvoda žive u nekretnini u kojoj su suvlasnici i da po prethodnom dogovoru koriste zajednički prostorije u kući, osim zasebnih spavaćih soba.

16. Odredbom članka 59. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/03, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) propisano je da troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno.

17. Odredbom članka 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje Zakon o obveznim odnosima) propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

18. Iz citiranih zakonskih odredbi slijedi da tužitelj koji je u utuženom vremenskom razdoblju podmirivao režijske troškove, a koji se odnose na nekretninu u kojoj obje stranke žive ima pravo od tužene tražiti ½ nastalih režijskih troškova, tim više što je sama tužena ranije plaćala režijske troškove u ½ dijela, a sada to ne želi činiti, a imajući u vidu i činjenicu da je u svom iskazu od 18. travnja 2024. potvrdila da plaća režijske troškove za stan kćerke u Osijeku, kao i dio kreditnog zaduženja kćerke za isti taj stan u [adresa], to je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Sud je stava da tužena živi u predmetnoj nekretnini zajedno sa tužiteljem i ta nekretnina se smatra njihovim domom. Pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i određene obveze i to prije svega obveze plaćanja režijskih troškova i ostalih troškova koji terete nekretninu. Sud je pri donošenju odluke imao u vidu da je tužena osoba starije životne dobi, ima niska primanja (mirovinu od 410,00 eura) pa bi njen život u Osijeku u praznom stanu, a kako je to sama navela, bio relativno otežan. U ovom slučaju obje stranke, pa tako i tužena, u nekretnini u kojoj zajednički žive imaju na raspolaganju prostorije dovoljne površine da mogu na prikladan način urediti svoj zajednički život. Sud je imao u vidu i činjenicu da je tužitelj nudio tuženoj isplatu njezinog suvlasničkog dijela, koju činjenicu tužena nije osporila, ali je nije niti prihvatila, pa i ta okolnost govori u prilog tužitelju.

20. Tužena je tijekom postupka isticala prigovor da je tužitelj darovao svoj suvlasnički dio sinu ŠT, koji prigovor sud cijeni neosnovanim, jer je u trenutku podnošenja tužbe ovome sudu 12. svibnja 2021. tužitelj je bio suvlasnik zajedno sa tuženom na predmetnoj nekretnini, ali je iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine utvrđeno da se ŠT, zajednički sin parničnih stranaka, uknjižio na predmetnim nekretninama u dijelu od 2671/5000 temeljem Ugovora o darovanju nekretnina broj OU-115/2021 od 10. lipnja 2021., dakle, nakon podnošenja tužbe i pokretanja ovog parničnog postupka. Ista činjenica je nebitna i potpuno irelevantna za ovaj postupak jer sud ne prosuđuje regresno potraživanje tužitelja u odnosu na plaćanje režijskih troškova temeljem suvlasničkih dijelova stranaka na nekretnini u kojoj one zajedno žive nego suposjeda jer su stranke nesporno suposjednici na predmetnoj nekretnini i one su dužne plaćati režijske troškove na način i temeljem zakonskih propisa kako je to detaljno obrazloženo u ovoj presudi.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

22. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.730,27 eur, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji mu je sud djelomično priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od troška sastava opomene pred tužbu u iznosu od 25 bodova, za sastav tužbe u iznosu od 50 bodova, za zastupanje na četiri ročišta održana kod ovoga suda i to od 7. travnja 2022., 13. listopada 2022., 18. travnja 2024. i 2. prosinca 2025., svako u iznosu od po 100 bodova, sastav jednog obrazloženog podneska od 12. listopada 2022., u iznosu od 100 bodova, što sveukupno iznosi 425 bodova. Tome valja pridodati i pripadajući PDV od 25 %, što iznosi 106 bodova, odnosno sveukupno 531 bod, koji pomnožene sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost 1 boda iznosi 1.062,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 270,00 eura, a priznao je i troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,00 eura, što sveukupno iznosi 1.530,27 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.353,59 eura.

23. Sud naprotiv nije priznao tužitelju troškove dopune nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 200,00 eura, jer je tužitelj svojim podneskom od 29. svibnja 2024. odustao od dopune nalaza i mišljenja za vremensko razdoblje od rujna 2022. pa nadalje.

24. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška postupka budući u istom nije uspio, a sve kako je navedeno u točci IV. izreke ove presude.

Vinkovci, 15. siječnja 2026. godine.

Sudac

Hrvoje Smital

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Ivan Ergotić, Vinkovci

2. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci