REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-65/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik iz Sesveta, Bjelovarska ulica 3, protiv tužene ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, Galleria Importane, Iblerov trg 10, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice JS, tužiteljice osobno i zamjenice punomoćnika tužene odvjetnice Silvije Crnogaća Ćorušić, s danom objave 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. st. 7. Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita] sklopljenog dana 18. lipnja 2007. između tužiteljice ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužene ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, a koja glasi cit.: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužiteljici ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 122,95 EUR na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 22. lipnja 2007. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 352,32 EUR sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi kako su ona i tužena 18. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita], a prema kojem je tužena kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu oprema kojoj se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora. Tužiteljica ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te tužiteljica niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer je sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično snosila sama tužiteljica. Ističe, kako se niti u jednom dijelu ugovora ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema Zakonu o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U slučaju da trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenog standardiziranog ugovora pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Navodi, kako je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Ističe, kako je 29. svibnja 2024. tuženoj dostavljen dopis u kojem ju se traži dostava dokumentacije vezano uz kredite koje je tužiteljica imala sklopljene sa tuženom. Tužena je dostavila podnesak u kojem konstatira kako je naknada za obradu kredita 7103704477 naplaćena 21. lipnja 2007. u iznosu od 926,98 kuna, odnosno 122,95 EUR. Slijedom navedenoga, tužiteljica podnosi predmetnu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe, prigovor zastare utuženog potraživanja, budući da je naknada u iznosu od 122,95 EUR naplaćena 21. lipnja 2007., a predmetna tužba podnesena je 17. veljače 2025. Prigovara i naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.450,17 EUR kao suviše visoko naznačenoj, budući da tužiteljica dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu potražuje iznos od 122,95 EUR.

3. Ovaj sud je na pripremnom ročištu 13. listopada 2025. rješenjem i to na temelju odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 122,95 EUR.

4. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako je deklaratorni dio predmetnog tužbenog zahtjeva postavljen isključivo u svrhu ostvarivanja povrata plaćenog iznosa od 122,95 EUR, odnosno isti je isključivo u funkciji kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari treba odrediti prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, pa je ista i određena u iznosu od 122,95 EUR.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dopis tužene od 13. lipnja 2024. (str. 5 spisa), sudsku praksu (str. 6 – 12 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu od 18. lipnja 2007. (str. 15 – 20 spisa), odluku tužene o visini naknada (str. 40 – 45 spisa), Opće uvjete poslovanja tužene (str. 46 – 50 spisa), uputu za odobravanje kredita građanima – osnovna uputa (str. 51 – 53 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice ŠS (str. 65 i 66 spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Između stranaka nije sporno postojanje Ugovora o namjenskom kreditu od 18. lipnja 2007., a kojim je tužiteljici kao korisnici kredita odobren namjenski kredit radi kupnje stana u iznosu od 75.000,00 CHF.

8. Najprije je sporno pitanje zastare dijela tužbenog zahtjeva za isplatu. Ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Naime, u predmetnom slučaju dio zahtjeva za isplatu vezan je uz dio zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim se tužiteljica obvezala platiti tuženoj sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Pri takvom stanju stvari, ovaj sud ocjenjuje, kako u predmetnom slučaju zastara nije niti mogla početi teći, već ista može početi teći tek kada bi se pravomoćno utvrdilo da je ugovorna odredba ništetna, budući da se zahtjev za isplatu temelji na ništetnosti pojedine ugovorne odredbe. Dakle, istaknuti prigovor zastare tužene je u cijelosti neosnovan.

9. Iz Ugovora o kreditu od 18. lipnja 2007. (str. 15 - 20 spisa) razvidno je da su tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u iznosu od 75.000,00 CHF, sa rokom otplate od 30 godina i kamatnom stopom od 4,50 % te da se u čl. 2. st. 7. Ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnica kredita obvezala tuženoj kao kreditoru platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

10. Iz dopisa tužene od 13. lipnja 2024., kojeg je dostavila punomoćniku tužiteljice, razvidno je kako je tužiteljici 21. lipnja 2007. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 926,98 kuna, odnosno 122,95 EUR. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari je dokazano, a to tužena niti ne osporava da je tužiteljici naplaćena tzv. ulazna naknada u iznosu od 122,95 EUR.

11. Potrebno je napomenuti kako iz prethodno navedenog dopisa banke proizlazi i da tužiteljici nije naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita, tzv. izlazna naknada.

12. Tužiteljica je saslušana kao stranka. U bitnome je istaknula kako je došla u banku, gdje joj je ponuđeno sklapanje kredita u valuti švicarski franak, jer zbog visine svojih primanja nije mogla dobiti drugačiji kredit. Ugovor o kreditu je sklopila radi kupnje stana. Dakle, isključivo za osobne potrebe. Nije bila posebno upozorena na ugovornu odredbu o naknadama i troškovima u skladu s Odlukom banke, niti joj je nešto posebno objašnjeno glede toga. Dakle, nije bilo mogućnosti da se o tome posebno pregovara. Nadalje, je istaknula kako je ugovor pročitala, ali ga nije baš razumjela. Nije znala da će joj se naplatiti naknada po predmetnom Ugovoru o kreditu. Nije pitala djelatnika banke o kakvim se naknadama radi, niti joj je djelatnik banke išta o tome rekao. Nadalje, je istaknula kako ona nikada nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva.

13. Sud u svakom slučaju smatra da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi naknada i troškova koje je korisnik kredita dužan platiti u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja tzv. ulazne i tzv. izlazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

14. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je kako se ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

17. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je banka nezakonito i nepošteno primjenjivala i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je dovela tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit i zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

18. Pravno shvaćanje je ovog suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužiteljice), te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog sud je predmetnu ugovorne odredbu čl. 2. s. 7,, koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“ utvrdio ništetnom (točka I. izreke presude).

20. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužena je dužna vratiti tužiteljici sve što je stekla temeljem ništetne ugovorne odredbe i to sukladno pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove.

21. S obzirom na to da nije niti sporno da je tužena naplatila tužiteljici po predmetnom Ugovoru o kreditu tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 122,95 EUR dužna je tužiteljici istu vratiti i to sa zateznim kamatama od dana nakon dana kada je istu naplatila, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke presude).

22. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25; dalje: Tarifa) trebalo je priznati tužiteljici zatraženi trošak sastava tužbe od 17. veljače 2025. (Tbr.7.1.) u iznosu od 50,00 EUR, sastava obrazloženog podnesak od 28. travnja 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu 13. listopada 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu 11. prosinca 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 50,00 EUR i pristupa na ročište za objavu presude 15. siječnja 2026. (Tbr.9.3.) u iznosu od 50,00 EUR, dakle ukupno 250,00 EUR, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 312,50 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, dakle sveukupno 352,32 EUR. Sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, pa do isplate u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a (točka III. izreke presude).

23. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 17. veljače 2025. u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 62,50 EUR, budući da tim podneskom isključivo obavještava sud da je platila sudsku pristojbu na tužbu, a što je automatski vidljivo u sustavu e-spisa pa joj taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka IV. izreke presude).

24. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova tužene, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 15. siječnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Petru Petroviću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR

- tuženoj po odvjetnici Margiti Kiš Kapetanović