REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-2244/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu, Ulica Frana Supila 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i vize, Služba za zakonite boravke stranaca i vize, Zagreb, Ilica 335 , OIB: 36162371878, radi šutnje uprave-izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište, 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i vize, Službi za zakonite boravke stranaca i vize, Zagreb, da u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana zaprimanja ove presude, odluči o zahtjevu tužitelja od 2. prosinca 2024. za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište .

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Kod ovog Suda 11. studenoga 2025. zaprimljena je tužba tužitelja ŠS iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Borna Ninčević, odvjetnik u Karlovcu, Ulica Frana Supila 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i vize, Služba za zakonite boravke stranaca i vize Zagreb, Ilica 335, radi šutnje uprave-izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je 2. prosinca 2024. godine podnio tuženiku putem Policijske uprave Ličko – senjske zahtjev za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište zajedno s dokumentacijom potrebnom za postupanje po predmetnom zahtjevu, a da tuženik do dana pisanja tužbe nije odlučio o njegovom zahtjevu, iako je od dana podnošenja predmetnog zahtjeva proteklo gotovo godinu dana, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište podnesenom tuženiku 02. prosinca 2024. godine, sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 15. prosinca 2025. u bitnome naveo, da je točno da je tužitelj 2. prosinca 2024. podnio tuženiku zahtjev za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište koji je zaprimljen kod tuženika 28. siječnja 2025. ali da je zahtjev uzet u rješavanje nakon isteka roka za njegovo rješavanje zbog povećanog opsega posla te da je od strane tuženika 21. studenoga 2025. donesen zaključak kojim se tužitelj poziva na okolnost izbivanja iz Republike Hrvatske uz dostavu preslike svih stranica putne isprave, a predmetni zaključak da je opunomoćeniku tužitelja otpremljen 27. studenoga 2025.

3. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 14. siječnja 2026. tužitelj je naveo, kako je iz odgovora na tužbu razvidno da tuženik nije donio odluku o zahtjevu tužitelja pa je tužitelj ustrajao kod tužbenog zahtjeva.

4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrekom zahtijevalo održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, a nakon uvida dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Imajući u vidu da u ovom upravnom sporu nije sporno da je kod ovog Suda 11. studenoga 2025. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi šutnje uprave, zbog neodlučivanja tuženika o zahtjevu tužiteljice od 2. prosinca 2024. za izdavanje dozvole za dugotrajno boravište, a da je iz odgovora tuženika na tužbu razvidno da tuženik u trenutku podnošenja tužbe tužitelja radi šutnje uprave, kao niti do pisanja odgovora na tužbu i ove presude nije donio odluku o zahtjevu tužitelja podnesenom tuženiku 2. prosinca 2024., to je na temelju članka 117. stavka 3. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

6. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.000,00 eura, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 15. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 106 st. 5. ZUS-a).

DNA:

opunomoćeniku tužiteljice Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu, Ulica Frana

-

S 11,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i vize, Službi za zakonite boravke stranaca i vize, Zagreb, Ilica 335, uz podnesak tužitelja od 14. siječnja 2026.