REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-610/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 15. prosinca 2025. na ročištu za objavu presude dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 plati iznos od 345,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 653,00 EUR, sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. ožujka 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 345,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2021. godine pa do isplate. Navodi da je dana 25. kolovoza 2021. u mjestu [adresa], došlo je do oštećenja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MI, na način da je sa lijeve strane vozila istrčala divlja životinja (divlja svinja) a u koju divljač je udario osiguranik tužitelja. Divlja životinja je udarila u lijevu bočnu stranu vozila te se s obzirom na malu brzinu kretanja vozila, ista je istrčala iz lovišta s kojim gospodari L.U.“ VI“ a udaljila u smjeru lovišta , kojim gospodari lovozakupnik LU „Srndač“ Virovitica, a oba su osigurana preko Hrvatskog lovačkog saveza kod tuženika. Vozač oštećenog vozila je prijavio prometnu nezgodu MUP-u, koji su izašli na mjesto nastanka prometne nezgode, skicirali su prometnu nesreću, fotografirali, izuzeli dlaku sa oštećenog vozila životinjskog porijekla. Vozač oštećenog vozila je alkotestiran na licu mjesta te je kod istoga izostala reakcija na alkohol. Isto tako, iz potvrde MUP-a razvidno je da na mjestu događaja gdje je došlo do naleta vozila na divljač nije pronađen prometni znak „Divljač na cesti“, a ograničenje brzine kretanja vozila je 90 km/h. Protiv vozača vozila nije pokrenut prekršajni postupak niti mu je izrečena kazna, obzirom je policija utvrdila da na istom nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja, te da nije upravljao vozilom suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, stoga iz navedenog proizlazi da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, pa samim time i tuženik kao njegov osiguratelj. Dakle, osiguranik tužitelja je pretrpio štetu na navedenom dijelu ceste od opasne stvari, gdje je lovovlaštenik kao osiguranik ovdje tuženika, gospodario lovo gospodarskim pojasom i odgovoran je za štetu nastalu od divljači, jer je vlasnik opasne stvari koja je prouzročila predmetnu štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], a nalazi se u njegovom lovogospodarskom pojasu, odnosno gdje obavlja opasnu djelatnost.

2. Tuženik odgovara kao osiguratelj lovačkoga društva, za naknadu štete koju prouzroči predmetni lovo-gospodarstvenik, obzirom da su sklopili policu osiguranja koja je vrijedila u vrijeme nastanka prometne nesreće. Obzirom da je motorno vozila reg. oznake vlasništvo OPG Kaselj Mladen OIB: [osobni identifikacijski broj], bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja motornih vozila br. 010213534967, oštećeni vlasnik se obratio tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete. Tužitelj je udovolji odštetnom zahtjevu oštećenom, obzirom da su uvjeti iz police kasko osiguranja motornih vozila ostvareni za isplatu odštetnog zahtjeva osiguranika. Na ime imovinskog odštetnog zahtijeva tužitelj je osiguraniku isplatio iznos od 2.600,00 kn dana 04.studenog 2021. godine. Također, valja spomenuti da budući da je došlo do istrčavanja divljači na cestu, proizlazi da osiguranik tuženika nije poduzeo sve propisane mjere prema Zakonu o lovstvu i pravilno sačinjenom lovogospodarskom planu prema Zakonu o lovstvu, provedbom istog i poduzetim mjerama, odnosno nije ispunio svoje obaveze, usmjerene na zaštitu prometnica i prometa od naleta divljači na prometnicama, odnosno na prostoru na kojem lovogospodari: Primjerice, čl. 77. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18, 32/19, 32/20) propisano je: (1) Mjere za sprječavanje štete od divljači jesu: - smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu - osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu - čuvanje usjeva i nasada - izgon divljači s ugroženog zemljišta - uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. (2) Nadležno tijelo utvrđuje uobičajene mjere iz stavka 1. ovoga članka za područje svoje nadležnosti koje je dužan provoditi lovoovlaštenik i javno ih objavljuje najkasnije do 31. ožujka za iduću lovnu godinu. (3) Za provedbu mjera iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo je ovlašteno: 1. zabraniti lov pojedine vrste divljači radi zaštite njezina brojnog stanja, zaštite poljoprivrednih usjeva, pojave kemijskog, biološkog ili radiološkog zagađivanja 2. dopustiti provedbu sanitarnog ili redukcijskog odstrela te izlučenje divljači, osim ptica, s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili na kojima prema drugim propisima ne smije obitavati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) osposobljenoj za lov. Dopuštenjem se propisuje i visina odstrela te raspolaganje s odstrijeljenom divljači i njezinim dijelovima 3. donijeti rješenje o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači, osim ptica, koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači, drugih životinjskih vrsta ili čini drugu štetu, ako mjere za sprječavanje šteta od divljači nisu dovoljno uspješne ili ne bi bile gospodarski opravdane. Isto tako, čl. 80. st. 7. Zakona o lovstvu propisano je da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta. Navodi nadalje da osiguranik tuženika, lovoovlaštenik odgovara prema kauzalitetu, jer je vlasnik opasne stvari i obavlja opasnu djelatnost, gdje je jasan stav zauzela pozitivna brojna sudska praksa. Slijedom navedenog smatra da u konkretnom slučaju za predmetu štetu odgovoran je i tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika. Tužitelj stoga temeljem odredbi čl. 963. ZOO- a, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 345,80 EUR uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka, obzirom da se pasivna legitimacija i odgovornost tuženika temelji se na članku 80. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20) kao i da po istom Zakonu o lovstvu članak 76. st 2.14 se na odgovornost za štetu primjenjuje, sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, čl. 1045, čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da su predmetna lovačka društva bila u vrijeme štetnog događaja osigurana kod tuženika po polici osiguranja od odgovornosti, a koju policu je tuženik zaključio sa Ministarstvom poljoprivrede. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovanost tužbenog zahtjeva radi činjenice da se prometna nezgoda dogodila u naseljenom mjestu a ne u lovištu, da nije postojao znak „opasnosti od naleta divljači“, da ne postoji dokaz da je štetu počinila divljač , kao i da šteta nije nastala tijekom provođenja lova.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu, dok je tuženik ustrajao kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, kao i prigovora na dinamiku nastanka prometne nezgode kako je to navedeno u Zapisniku o očevidu policije, posebno u odnosu na utvrđenje s koje strane kolnika je divljač izletjela, s obzirom da je svjedok RI iskazao suprotno od onoga navedenog u Zapisniku o očevidu, te prigovora na visinu nastale štete i doprinos vozača osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode.

5. Dakle, među strankama je sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari

6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka MI i svjedoka M ( list 97-98 spisa), nalaz i mišljenje veterinarskog vještaka Krešimira Severin ( list 109-112 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Krunoslava Boca ( list 145-162 spisa).

7. Na ročištu dana 15. prosinca 2025. godine stranke su se suglasile da nije potrebno usmeno saslušanje vještaka.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 354,80 EUR s osnove regresnog zahtjeva, koji iznos je tužitelj 4. studenog 2021. isplatio svom osiguraniku, a po osnovi nastale imovinske štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja dogodila 25. kolovoza 2021. godine uslijed naleta vozila na srneću divljač. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj u tužbi naveo da se radilo o naletu na divlju svinju, no iz nalaza i mišljenja vještaka veterinarske struke nesporno proizlazi da se radilo o srni.

10. Među strankama nije sporno pravo tužitelja da zahtjeva isplatu s osnove regresnog zahtjeva onog iznosa koji je isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja, niti je sporna visina koju je tužitelj isplatio , odnosno 345,80 EUR-a. Stoga je, a temeljem odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) koja propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu protiv tuženika, a isplatom osigurnine nastupila je subrogacija na temelju zakona.

11. Također, među strankama nije sporno, a budući da tuženik to tijekom postupka nije osporio, da se prometna nezgoda dogodila u mjestu [adresa].

12. Među strankama je sporna odgovornost tuženika, odnosno njegova pasivna legitimacija.

13. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva, i to kao objektivna odgovornost uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (21. kolovoza 2021.).

14. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 4. ZL-a propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika.

15. Odredbom članka 11. stavka 2. ZL-a propisano je da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, vojnim lokacijama, drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov.

16. Odredbom članka 20. stavka 1. ZL-a propisano je da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač dužan štititi korisnik te površine, dok je stavkom 2. propisano da lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).

17. Odredbom članka 47. stavka 1. ZL-a propisano je da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koja je upravni akt.

18. Odredbom članka 80. stavka 1. ZL-a propisano je da je za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo zakonom propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

19. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju nastanka štete od divljači na području, odnosno površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, nastalu štetu dužan je naknaditi korisnik nelovne površine koji je donošenjem Programa zaštite divljači stekao prava lovoovlaštenika, odnosno da je u takvoj situaciji pasivno legitimiran upravo korisnik nelovne površine.

20. Uvidom u očitovanje Upravnog odjela za komunalne poslove i graditeljstvo Grada Virovitice ( list 93 spisa) utvrđeno je da se mjesto događaja, odnosno prometna nezgoda dogodila na adresi [adresa] u [adresa], a koje mjesto se nalazi unutar granica građevinskog područja , odnosno prometnica uz objekt je granica građevinskog područja, a da za navedeno područje Grad Virovitica ima donesen Program zaštite divljači unutar kojeg je određen obuhvat površine izvan lovišta na području Grada Virovitice, te da sukladno donesenom Programu zaštite divljači, granica obuhvata površine je određena na udaljenosti 300 m izvan granica građevinskih područja naselja. Iz navedenog proizlazi da je mjesto štetnog događaja unutar Programa zaštite divljači na području Grada Virovitice.

21. Sukladno navedenom, a locirajući nesporno mjesto prometne nezgode pomoću točne adrese a i izvršenog očevida ([adresa]) utvrđeno je da se mjesto prometne nezgode nalazi unutar granica područja za koji je donesen navedeni Program, odnosno područja na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, te stoga tuženik, nije pasivno legitimiran u ovome postupku s obzirom da isti ne gospodari navedenim područjem.

22. Pri tome, za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantno je što je u nalazu i mišljenju vještaka navedeno da se mjesto štetnog događaja odnosno [adresa] proteže u smjeru istog – zapad, kao i da se mjesto događaja nalazi na granici dva lovišta, budući da kolnik na kojem se dogodila prometna nezgoda ne predstavlja granicu područja obuhvaćenog Programom zaštite divljači i lovišta kojim upravlja tuženik, već se navedena prometnica, te područje oko nje nalazi unutar područja obuhvaćenog navedenim programom, slijedom čega je, sukladno članku 7. stavka 1. točke 4. ZL-a, korisnik nelovne površine Grad Virovitica, koja je donošenjem Programa zaštite divljači stekla odgovarajuća prava lovoovlaštenika.

23. Slijedom navedenog, a s obzirom da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a., te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa).

25. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 100,00 EUR ( Tbr.7.1. Tarife ), trošak ročišta od 20. veljače 2024., 25. ožujka 2024., 17. ožujka 2025. i 15. prosinca 2025. u iznosu od po 100,00 EUR-a svako ( Tbr.9.1. Tarifa), odnosno 500,00 EUR-a, što uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 125,00 EUR iznosi 625,00 EUR-a. Tuženiku je dosuđen i iznos od 28,00 EUR-a koji se odnosi na trošak svjedoka SI. Dakle ukupno priznati trošak tužitelja iznosu 653,00 EUR-a.

26. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

27. Kamata na parnični trošak određene su u skladu sa odredbom čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a za ostale odnose,

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Sudac

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

.