Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], Ć 14

Poslovni broj: P-297/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Željku Rožiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Miklin Kontin, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 3. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u zamjenici punomoćnika tuženika, 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 90120856519, solemniziranog po javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca, dana 14. studenog 2006. godine broj OU-471/06 sklopljenog između tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da plati tužitelju ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 10.333,45 eur/77.857,37 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužiteljici ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove zakonske zatezne kamate na preplaćene anuitete u iznosu od 701,10 eur/5.282,46 kuna (nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana 06.06.2019. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.556,49 eur (dvije tisuće petsto pedeset i šest eura i četrdeset i devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamate stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanom za tri postotna poena koja se obračunava počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da su 14. studenoga 2006. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj OU-471/2006, solemniziran po javnom bilježniku Višnji Tušek iz [adresa], temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 4,25 % godišnje, promjenjiva sukladno odluci tuženika.

1.1. Tužiteljica navodi da prilikom sklapanja ugovora nije pregovarano o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su joj bili prezentirani parametri i metode njezina izračuna, zbog čega kamatna stopa nije bila određena niti odrediva na transparentan i razumljiv način, niti je tužiteljica imala mogućnost utjecati na takve odredbe. Nadalje navodi da nije bila u cijelosti informirana o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, budući da cijena kredita kao bitan sastojak ugovora nije bila precizno određena niti odrediva, zbog čega smatra da su predmetne odredbe nepoštene i ništetne sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

1.2. Tužiteljica se poziva na pravomoćne presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, i to presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kao i odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Također se poziva na odluku Ustavnog suda RH U-III-2233/19 od 10. lipnja 2019., kojom je potvrđeno pravno stajalište da u tzv. „slučaju franak“ nije potrebno ponovno dokazivati ništetnost ugovornih odredbi koje su već utvrđene kolektivnom presudom.

1.3. Iako je s tuženikom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), tužiteljica ističe da time nije izgubila pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi. U tom smislu poziva se na odluku Suda Europske unije C-452/18, prema kojoj se zakon koji ne polazi od ništetnosti ne može primijeniti na ništetan pravni odnos, pa je i sporazum utemeljen na takvom zakonu ništetan u dijelu koji se odnosi na ništetne odredbe glavnog ugovora. Predlaže utvrditi ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te naložiti tuženiku povrat preplaćenih iznosa.

2. Tuženik u odgovoru navodi da je 15. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit denominiran u CHF konvertiran u kredit u EUR, pri čemu su sve dosadašnje uplate do 30. 9. 2015. obuhvaćene tim Dodatkom, pa stoga smatra da ne postoji potraživanje iz izvornog ugovora u CHF. Ističe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu sa zakonima i Općim uvjetima poslovanja banke te da je tužitelj prije sklapanja kredita bio potpuno informiran o rizicima, tečajnim promjenama i visini anuiteta. Nadalje, tuženik iznosi prigovore zastare i prigovor da tužitelj nije potrošač u smislu relevantnih propisa, te se protivi dopuni i promjeni tužbenog zahtjeva, odnosno preinaci tužbe.

3. Tužiteljica se očitovala da je prigovor zastare neosnovan, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., prema kojoj je pokretanjem kolektivnog postupka došlo do prekida zastare. Budući da je kolektivna presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2019.. S obzirom da se na izvanugovorni odnos stečenog bez osnove primjenjuje petogodišnji zastarni rok zastarni rok u ovoj pravnoj stvari nije protekao.

3.1.Također, tužitelj predlaže, za slučaj da sud zauzme stajalište da se preplata tužitelju priznata u postupku konverzije mora uračunati u ukupno potraživanje, prihvaćanje podrednog tužbenog zahtjeva postavljenog sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka, kojim se potražuje iznos od 10.333,45 EUR na ime preplate nastale zbog nepoštene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. godine do isplate, kao i iznos od 701,10 EUR na ime obračunate zatezne kamate, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, sve nakon uračunavanja preplate priznate u postupku konverzije.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, broj 90120856519 od 14.11.2006. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti švicarski franak, a zatim postavlja glavni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa po osnovu preplate na ime povećanja kamatne stope iznos od 3.963,54 EUR, s osnova povećanja tečaja CHF iznos od 6.369,63 EUR, odnosno postavlja i podredni tužbeni koji je postavljen u skladu s dopunom i nalazom mišljenja vještaka, a koji se odnosi na zahtjev za isplatu preplate s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od 10.333,45 eura zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos od 1.10.2015. do isplate te isplatu iznosa od 701,10 eur s osnove zateznih kamata zajedno sa zateznim kamata od dana podnošenja tužbe od isplate..

5. Među strankama nije sporno da su 10. studenog 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012085651 za iznos od 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom od 4,25% koja je promjenjiva na rok otplate 348 mjeseci (29 godina).

5.1. Nadalje nije sporno da se radi o stambenom kreditu, dakle potrošačkom ugovoru.

5.2. Među strankama nije sporno da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15, dalje ZID ZPK) tuženica tužiteljici ponudila konverziju kredita i da su iste 15. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 90120856519.

5.3. Među strankama je sporno da li je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu prijašnji ugovor prestao postojati i da li tužiteljica nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015, dalje ZIDZPK) osobito novo unesenim člancima 19.a, 19.b i 19.c, ima pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope do izvršene konverzije.

6. U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Sisku svojom odlukom od 28.veljače 2025. poslovnog broja Gž-108272021 ukinuo je prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno rješavanja stoga je sud tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, pročitao Ugovor o kreditu broj 9012085651 (list 10-16 spisa), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (list 17-20 spisa), plan otplate (list 21-23 spisa), pregled uplata (list 24-25 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i poreze Marinele Vuković, dipl. oec, od dana 11. svibnja 2020. godine (list 105-121 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od dana 04. ožujka 2020. godine (list 134-137 spisa), očitovanje na prigovore tuženika stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i poreze Marinele Vuković, dipl. oec, od dana 28. siječnja 2021. godine (list 209-211 spisa), izveden je dokaz saslušanjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka Marinele Vuković, dipl. oec kao i dopuna nalaza i mišljenja (list 360-367 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 276-277 spisa), pročitao Dodatak Ugovora o kreditu od 15. prosinca 2015. (list 397-401 spisa).

7. Stav je ovoga suda da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija ugovora o kreditu nije izgubila pravni interes za traženje utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, budući da, prema shvaćanju ovoga suda, ništetan ugovor ne može konvalidirati. Naime, ništetnost djeluje ex tunc te proizvodi učinke od samog sklapanja ugovora, pa naknadni sporazum stranaka, pa tako ni dodatak ugovoru o konverziji, ne može otkloniti posljedice ništetnosti niti takav ugovor učiniti valjanim.

7.1. U tom smislu, ovaj sud, u odnosu na pravno stajalište izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019, upućuje na odluku Suda Europske unije u predmetu C-452/18, kojom je utvrđeno da, u situaciji kada se određeni zakon primjenjuje na pravni odnos koji je ništetan, a zakon ne polazi od pretpostavke ništetnosti toga odnosa, takav zakon u suštini nije primjenjiv jer se ne odnosi na stvarno stanje ništetnosti, već na nepostojeće pravno stanje. Slijedom toga, sporazum koji je utemeljen na takvom zakonu smatra se nepostojećim, odnosno ništetnim u dijelu kojem se odnosi na ništetne odredbe glavnog ugovora.

7.2. Polazeći od navedenog, tužiteljica osnovano predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u valuti švicarski franak, a s druge strane valjalo je tijekom postupka ispitati ima li pravo na isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (do izvršene konverzije), odnosno je li tužiteljica u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom u smislu ovih ništetnih odredbi pa samim time i ovlaštena zahtijevati isplatu iznosa na ime preplate.

7.3 Sud smatra da tužiteljica nema pravni interes za ostvarenje prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem potražuje u cijelosti povrat preplate koja joj je već uračunata prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu u postupku konverzije pa stoga, unatoč činjenici što tuženik tijekom postupka nije postavio zahtjev za povrat iznosa priznatog u konverziji koji se uračunao u buduće anuitete, ovaj sud nalazi podredno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim.

7.4. Naime, u postupku konverzije dio preplate koji proizlazi iz nepoštene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope već priznat i uračunat u korist tužiteljice, slijedom čega u tom dijelu ne postoji potreba za sudskom zaštitom, jer bi prihvaćanje prvotnog tužbenog zahtjeva dovelo do dvostrukog ostvarivanja istog prava (gdje bi tužiteljici bio nadoknađen u cijelosti i iznos zateznih kamata te iznosi preplaćenih anuiteta).

7.5. Stoga sud nalazi da tužiteljica ima pravni interes isključivo za potraživanje preostalog iznosa preplate, kako je utvrđeno na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka, a koji je obuhvaćen podrednim tužbenim zahtjevom, te je ujedno i svrsishodan za konačno rješenje spora među strankama.

8. Iz Ugovora o kreditu broj 9012085651 od 10. studenoga 2006. godine (list 10–14) proizlazi da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o stambenom kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF, s rokom otplate od 348 mjeseci. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,25 % godišnje, a mijenjala se sukladno odlukama tuženika.

8.1.Iz otplatne dokumentacije proizlazi da je početna mjesečna rata kredita iznosila 470,35 CHF, dok se kamatna stopa tijekom otplate mijenjala te je u pojedinim razdobljima iznosila 5,20 %, 5,95 % i 5,60 %, a od veljače 2014. nadalje 3,23 %.

8.2.Iz pregleda uplata po kreditu proizlazi da se iznos mjesečne obveze tužiteljice tijekom trajanja kreditnog odnosa značajno mijenjao, pri čemu je rata rasla do iznosa od 565,25 CHF, dok se neposredno prije 2015. godine najčešće kretala oko 518 CHF, a tijekom 2015. godine bilježila je smanjenje.

8.3. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 15. prosinca 2015. godine proizlazi da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, radi provedbe konverzije kredita uz valutnu klauzulu u CHF, i to u okviru zakonom propisanih uvjeta i izračuna koje je tužiteljica prihvatila. Tim Dodatkom izmijenjene su odredbe osnovnog ugovora koje se odnose na valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice, te je izvršen obračun međusobnih tražbina stranaka.

8.4. Prema izračunu konverzije, na dan 30. rujna 2015. utvrđena je preplata u iznosu od 28.756,26 kn/3.816,61, koja se, sukladno odredbama Dodatka, koristila za namirenje budućih dospjelih anuiteta, dok je preostala glavnica kredita utvrđena u iznosu od 49.469,13 eur, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavljenu od fiksnog i varijabilnog dijela.

8.6. Iz izračuna konverzije na dan 30.09.2015. kao i danog nalaza i mišljenja vještaka Marinele Vuković, dipl. oec. sud je utvrdio da su ugovorne stranke suglasno potvrdile da ukupni iznos pretplate iznosi 3.816,61 eura kao i da je iznos preplate korišten za namirenje, budućih anuiteta u valutnoj klauzuli eur koji su dospijevali nakon sklapana Dodatka ugovora.

Nadalje je utvrđeno je da zatezna kamata s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 18.705,12 kn/2.482,60 eura te zatezna kamata za utvrđene preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule iznosi 15.333,60 kn/2.035,12 eura,.

8.7. Iz dopune nalaza i mišljenja od 2. runa 2025. te usmenog izlaganja na ročištu 3. prosinca 2025. stalnog sudskog vještaka Marinele Vuković, dipl. oec. sud je utvrdio da je, kada se uzme u obzir ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uz izračun učinka konverzije, tužitelju nastala razlika:

➢ zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF

• 10.333,45 eura

➢ Zateznih kamata izračunatih po obje gore navedene osnove zaključno o 30.09.2015. ( dakle, nakon umanjena iznosa priznatih u konverziji sklapanjem Dodatka)

• 701,10 eura

Dakle, konačno je na temelju izrađenog nalaza i mišljenja utvrđeno da konverzijom nije u cijelosti priznata preplate tužitelja, odnosno tužiteljica nije u cijelosti obeštećena.

8.8. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio ona ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom 2006. godine, kada joj je jedino bilo ponuđeno sklopiti ugovor u CHFza kupnju kuće. Nadalje je utvrđeno da tužiteljici nije bilo ništa pojašnjeno sa kakvom kamatnom stopom sklapa ugovor, i što se može dogoditi sa valutnom klauzulom. Nadalje je utvrđeno da je nakon što je Vlada donijela onu odluku o konverziji njima je bilo preporučeno da sklope takav ugovor jer su rate bile prevelike. Vezano uz to tužiteljica je navela da kada su došli u banku i da su im u banci dali izračun konverzije, nije ni navedeno ništa uz to da bi bila obeštećena o osnovnom ugovoru o kreditu niti o odnosima iz istog.

9.Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunu i očitovanje vještaka u ovom postupku jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, je jasno i nedvosmisleno, te su isti u skladu sa pravilima struke.

9.1.Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer su isti životni, logični i uvjerljivi, i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

10. Sud prihvaća pozivanje tužitelja na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovarajući ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ovisne o jednostranoj odluci banke bez jasno određenih kriterija.

11.1. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 138.a Zakona o zaštiti potrošača, navedena pravomoćna presuda obvezuje sud i u ovom postupku. Sudovi su pritom utvrdili da su sporne ugovorne odredbe bile formalno jasne, ali ne i razumljive, jer potrošačima nije bilo omogućeno predvidjeti buduće kretanje kamatne stope, zbog čega ista nije bila određena niti odrediva, čime je stvorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2 .Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11.2.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270. st.1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

11.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

11.4.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

12. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, utvrđeno je da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, ništetne.

13. Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

13.1. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka od 15. prosinca 2015. nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 19. siječnja 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 15. prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a što osim toga proizlazi iz cjelokupno provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

13.2. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos na ime preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 10.333,45 eura te na ime Zateznih kamata izračunatih po obje prethodno navedene osnove zaključno o 30.09.2015. ( dakle, nakon umanjena iznosa priznatih u konverziji sklapanjem Dodatka) u iznosu od 701,10 eura sukladno izračunu vještaka.

14.U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

14.1. Sud je odbio prigovor tuženika da tužiteljica nije potrošač. Utvrdio je da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 5. toč. 15. ZZP-a, jer je kredit uzela za kupnju kuće u kojoj živi, dakle izvan svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti. Tužiteljica nije bila dužna dokazivati negativnu činjenicu da nije koristila kredit u poslovne svrhe, a tuženik nije ponudio nikakve dokaze koji bi potvrdili suprotno. Stoga je sud zaključio da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor

15.Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 06.06.2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina. Daljnji prigovori tuženika vezani za zastaru, te uz preinaku tužbe i nastavno na preinaku kako tuženik tvrdi da ukoliko bi sud dopustio preinaku ističe prigovor zastare smatrajući i pozivajući se na utvrđenje iz odluke Revx 2149/2009 i Rev 21/2010 – da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe, također nisu osnovani a sve iz slijedećih razloga: sud je stajališta da je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem vještaka, imajući u vidu čl. 190.ZPP-a kojim je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. O pitanju tijeka zastare odnosno računanja same zastare stav je zauzeo i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici odjela održanoj 27.05.2024.: 2.“ u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjev iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190.i 191.ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“.

Slijedom navedenog zaključak suda je kako potraživanje tužitelja niti inicijalno niti nepravom preinakom - odnosno usklađenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka nije zastari.

16. Također tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu, koji je zaključio sa tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

17. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, sud je našao da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu zaključenog između stranaka na način na koji su koncipirane suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavlja nepoštenu ugovornu obvezu, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ove ništetne ugovorne odredbe.

18.Presudom suda EU C118/17 (slučaj S) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

18.1. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 15.prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio iznos od 10.333,45 eur/77.857,37 kuna kao i zateznih kamata nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije u iznosu od 710,10 eur 7/5.282,46 kuna, budući da nije u cijelosti otklonjena neravnoteža stranaka predmetnim Dodatkom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Dodatkom od 15. prosinca 2015. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i preplate na ime odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli.

19. Zbog navedenoga sud je udovoljio podredno postavljenom tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. I. II. i III. izreke ove presude.

44.O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i 155. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

45.Pun. tužitelja su kao nužni i opravdani priznati troškovi za :

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. Toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT),

- sastava podneska od 11.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife,

- pristup ročištu održanom 15.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastava podneska od 30.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.8.toč.3.Tarife,

. pristup ročištu održanom 16.01.2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- sastava podneska od 03.02.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1 Tarife,

- pristup ročištu održanom 18.02.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup ročištu održanom 24.04.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup na ročištu za objavu 19.05.2021. presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.3.

- sastava podneska od 22.05.2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.3.Tarife,

- sastava podneska od 08.10.2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3 Tarife,

- pristup ročištu održanom 03.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup na ročištu za objavu presude 15.01.2026. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.3.

- pripadajući PDV na gore navedene radnje u iznosu od 325,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife,

- trošak predujma za vještačenje u iznosu od 631,81 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 149,84 EUR sukladno Tar. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), te pristojbe na presudu u iznosu od 149,84 EUR,

odnosno u sveukupnom iznosu od 2.556,49 EUR, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 15.01.2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29.ZOO).

Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Križevcima 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- tužitelju putem e-Oglasne ploče suda

- tuženiku putem e-Oglasne ploče suda

kal. 15 dana.