REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pr-946/2023-27

U I M E R E P U B L I K E H RVAT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50 protiv tuženika Doma zdravlja Zadarske županije, OIB: 82455745471, [adresa], radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika RN i u odsutnosti tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 82455745471, da tužitelju PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 89,50 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 27,61 EUR od 16. travnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,42 EUR od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,47 EUR od 16. lipnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 390,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, a da u razdoblju od 30. ožujka 2016. do 1. lipnja 2018. tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a koji mu pripada na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013.) i Dodatak I. ("Narodne novine" br. 96/2015.). U svrhu utvrđivanja razlike plaće na ime dodataka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće koji tužitelju nije isplaćivan u navedenom razdoblju tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika i raspoređen na radno mjesto unutar službe saniteta. Neosnovan je tvrdnja tužitelja kojom navodi da tuženik nije pravilno obračunao i isplatio plaću jer tuženik u svom radu vodi računa o zakonskim propisima koji reguliraju radno-pravnu materiju, a sve putem svojih stručnih službi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. S obzirom na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi da je netočan navod tuženika da je tuženik tužitelju isplaćivao plaću za utuženo razdoblje sukladno pozitivnim propisima i vodeći računa o zakonskim propisima koji reguliraju radno- pravnu materiju, a sve putem svojih stručnih službi. Nadalje, tužitelj naglašava da je tuženik bio u obvezi da tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a koji dodatak mu pripada temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013.). Poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije zaposleniku obračunati niti isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom sukladno odredbi čl. 82. stavka 1. ZR/13. Isto nalažu i odredbe čl. 90. stavka 1. ZR/14 u kojima se navodi: „Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisima, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu“. Tužitelj još jednom napominje da je predmet spora njegov zahtjev za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U pogledu predmeta spora, sudska praksa je zauzela pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke (kumulativno) za uvećanje za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU. Tužitelj na kraju ustraje u svome prijedlogu da sud naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na rad tužitelja u utuženom razdoblju.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu i to: obračunske isprave za isplatu plaće (l.s. 15-64), evidencija o radnom vremenu (l.s. 65-86), obračun tuženika (l.s. 96), nalaz i mišljenje od 29. ožujka 2023. stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo, Ivana Buljana, dipl. oec. spec. oec (l.s. 111-115).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen u utuženom razdoblju kod tuženika, a što proizlazi i iz platnih lista tužitelja, te da je istom za njegov rad isplaćivana plaća, međutim ono što je sporno je pitanje da li je tuženik tužitelju isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/2013) i Dodatka (NN96/2015).

7. Na ročištu dana 27. studenog 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva postavljenog u skladu s nalazom i mišljenjem stalne sudskog vještaka uz navode kako tuženik nije osporio nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je predložio zaključenje raspravljanja i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je glavna rasprava zaključena.

8. Radni odnos tužitelja je reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Nadalje, tužitelj sukladno čl. 3. st. 4. Dodatka br. I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015) za svoje radno mjesto vozač u sanitetskom prijevozu ostvaruje dodatak s osnova posebnih uvjeta u visini od 20%. Nadalje, sukladno zaključku broj 163. sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017. godine medicinske sestre/tehničari u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, a vozači u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatno uvećanje od 4% s osnova posebnih uvjeta rada. Također člankom 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) određeno je da radno mjesto vozač u sanitetskog prijevozu ostvaruje pravo na uvećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada od 4% od osnovne plaće pod uvjetom da ne ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4%.

9. Sukladno svemu navedenom, stav je ovog suda kako tužitelj ostvaruje pravo na uvećanja dodatka za posebne uvjete rada od 4%, odnosno od 1. listopada 2015. godine (od kada se primjenjuje Dodatak I. kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja) ostvaruje dodatak za posebne uvjete rada u visini od 24% (20%+4%).

10. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ivana Buljana proizlazi da je uvidom u dokumentaciju i podatke koji se nalaze u spisu prikazala način obračuna osnovne plaće, uvećanje osnovne plaće od 4% te ukupni iznos neisplaćenog dodatka kao umnoška radnih sati i iznosa dodatka po satu. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju istakla kako je na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu utvrdio da je tužitelju u utuženom razdoblju od ožujka 2018. do svibnja 2018. godine po osnovi dodatka na plaću u iznosu od 4% osnovne plaće isplaćen manji iznos mjesečno kako je to pojedinačno prikazano u koloni 14 Tablice 1 nalaza, a sveukupno bruto 89,50 EUR (647,32 kn).

11. Nadalje stranke nisu predlagale bilo kakve daljnje dokaze, dakle niti saslušanje vještaka, eventualno novo vještačenje (po istom ili drugom vještaku i sl.) pa sud nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine) tako da je odluka donesena nakon što su izvedeni svi dokazi koji su u postupku predloženi. Sud nema razloga ne prihvatiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer se radi o sudskom vještaku koji tu dužnost obavlja više godina, a nema nikakvih okolnosti zbog kojih bi sud sumnjao u stručnost i objektivnost istog. Tuženik nije ni predložio bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na grešku u vještačenju.

12. Zbog svega iznesenoga, ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev osnovan jer tužitelju nije isplaćivan dodatak od 4 % na osnovnu plaću u utuženom razdoblju sukladno čl. 3. st. 4. Dodatka br. I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015) i zaključku broj 163. sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva isti usvojen u iznosima kako su naznačeni u izreci sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

13. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014.) pa je odluka donesena nakon što su izvedeni svi dokazi koji su u postupku predloženi. Člankom 7. stavkom 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015.). Prema članku 219. stavku 2. ZPP-a sud može tijekom postupka kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno članku 219. stavku 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (prema stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (prema članku 220. stavku 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gž-429/11 od 1. ožujka 2012. i Gž 2478/2018 od 22. travnja 2020. Naime, sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

14. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

15. O trošku je odlučeno sukladno članku 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) pa je tužitelju priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak – 50 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV iznosi 125,00 eura. Tužitelju je priznat kao opravdan trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Kamate na troškove dosuđene su od dana presuđenja prema članku 151. stavak 3. ZPP-a.

Zadar, 15. siječnja 2026.

Sudski savjetnik

Sutkinja

Matej Zurak

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisanim, putem ovog suda za nadležni županijski sud, u dovoljnom brojku primjeraka za sud i sve stranke postupke. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku.