Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni br.: P-1428/2022-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Brunu Perkoviću, odvj. u Splitu, protiv tuženika 1. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave održane dana 04. prosinca 2025. godine u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, te tuženika ad. 1. osobno, na ročištu za objavu presude dana 15. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju od 14.siječnja 2022. zaključen između tuženika ad.1. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tužene ad.2. FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a u kojim je predmet darovanja bio 70. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-70), koji dio je povezan sa stanom na IV. (četvrtom) katu, označen br. 71, u površini od 59,86 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika, degažmana i lođe, [adresa], koji se nalazi u zgradi E-627, [adresa], 29, sagrađenoj na čestici zemlje [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je stoga uknjižba prava vlasništva koje je izvršena temeljem predmetnog ugovora na ime tužene ad.2. FL pravno nevaljana.
II. Temeljem utvrđenja iz točke I ove presude dužna je tužena ad.2. FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trpjeti da se u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] u odnosu na 70. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-70) zgrade sagrađene na čestici zemlje [katastarska čestica] uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje onako kako je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 14. siječnja 2022. i to brisanjem prava vlasništva navedenog posebnog dijela nekretnine s imena tužene ad.2. za cijelo uz istodobni upis prava vlasništva na ime tuženika ad.1. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo.
III. Nalaže se tuženicima ad.1. ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.2. FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno tužiteljici GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade troškove postupka u iznosu od 9.293,08 Eura uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude suda I stupnja pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je ostavitelj ĆL, otac stranaka, za života raspolagao cjelokupnom svojom imovinom na način da je dana 2. rujna 2015. zaključio s tuženikom ad.1. SL ugovor o darovanju stana u [adresa] na adresi [adresa] označenom kao:
- 70. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-70), a koji dio je povezan sa stanom na IV. (četvrtom) katu, označen br. 71, u površini od 59,86 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika, degažmana i lođe, [adresa], koji se nalazi u zgradi E-627, [adresa], 29, sagrađenoj na čestici zemlje [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
1.1. Na ostavinskoj raspravi održanoj dana 17. studenog 2021. kod javne bilježnice GLB tužiteljica kao zakonska nasljednica iza smrti svog oca dala je nasljedničku izjavu kojom je ista zatražila nužni dio, obzirom da je ostavitelj ĆL za života sklopio ugovor o darovanju sa svojim sinom ML, zakonskim nasljednikom, kojem je navedenim ugovorom darovao stan u [adresa] na adresi [adresa] čime je povrijedio pravo tužiteljice na nužni dio, pa je predmet upućen Općinskom sudu u Splitu na rješavanje. Nakon što je tužiteljica zatražila svoje pravo na nužni dio temeljem Zakona o nasljeđivanju tuženik ad.1. ML dana 14. siječnja 2022. sklopio je Ugovor o darovanju s tuženom ad.2. FL, svojom suprugom, temeljem kojeg je predmetni stan prenio u vlasništvo tužene ad.2. za cijelo, a u svoju korist upisao je pravo služnosti stanovanja. Imajući u vidu da je pobuda za zaključenje navedenog ugovora bila ta da se tužiteljicu onemogući u stjecanju nasljednog prava na predmetnom stanju, to je predmetni Ugovor o darovanju zaključen dana 14. siječnja 2022. ne proizvodi pravne učinke temeljem članka 273. stavak 2. u svezi s čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Imajući u vidu da je drugi ugovaratelj znao i morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegovog suugovaratelja, a radi se o besplatnom ugovoru, on nema učinak ni temeljem članka 273. stavak 3. ZOO-a). Također, ugovor je ništetan jer je protivan moralu društva, kao i prisilnim propisima pa je taj ugovor suprotan odredbi članka 322. ZOO-a.
2. U odgovoru na tužbu navodi se da su tuženici sklopili Ugovor o darovanju zbog toga što tuženik ad 1) ML nije u mogućnosti podići kredit, dok tužena ad 2) FL, jeste. Naime, tužena ad 2) želi dignuti kredit radi kupnje jednog zemljišta. Posebno se napominje kako motiv zaključenja Ugovora o darovanju između tuženika ad 1) i ad 2) nije bio da se bilo koga onemogući u ostvarivanju bilo kakvog prava, pa je samim time taj ugovor valjan i proizvodi i mora proizvoditi pravne učinke. Dalje iznose činjenice vezano za postojanje ostavinske imovine pok. ĆL u kojem smislu tužiteljica da ne bi bila povrijeđena u svom nužnom dijelu darovanjem stana od strane pok. ĆL tuženiku ad. 1.
3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušane stranke i svjedok te pregledan spis O- 4419/2021.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o darovanju od 14. siječnja 2022. god. kojim je tuženik ad. 1. nekretninu – stan u [adresa] u [adresa] darovao supruzi, tuženoj ad. 2., a iz razloga nedopuštene pobude, odnosno da bi pobuda za darovanjem bila isključivo da se tužiteljicu liši prava na nužni dio u ostavinskom postupku iza pok. oca tužiteljice i tuženika ad. 1, ĆL.
6. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
7. Prema odredbi članka 273. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak 1.). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklop ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).
8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti saslušane su prije svega stranke, a potom i svjedok TL.
9. Tužiteljica u svom iskazu navodi tako da je majka umrla 2015., a otac 2021. Oni su imali dva stana, s time da je majka svoje vlasništvo jednog stana bila prenijela na oca, tako da je otac bio uknjižen na oba stana u [adresa]. Kada je majka umrla otac ju je nazvao i rekao da odrekne dijela koje mi pripada iza majke jer da će ionako iza njega naslijediti što joj pripada. Kasnije, 6 mjeseci nakon majčine smrti, saznala je da je ovaj stan, dakle onaj kojeg je majka prije bila vlasnica, i gdje smo su se rodili, prodan. Od te prodaje nije dobila ništa. Nakon smrti oca na ostavinskoj raspravi saznala je da je otac, ovaj drugi stan koji je bio na njegovo ime, i kojeg je otac ranije naslijedio od svog strica, darovao bratu. Ne zna kada, zna da je brat u tom stanu živio, ali je mislila da je stan vlasništvo oca. Njoj nisu nikada rekli da su sklopili darovni ugovor i uopće da je nisu o ničemu obavještavali. Kasnije je brat, dakle nakon ostavinske rasprave, zaključio ugovor o darovanju tog stana sa svojom suprugom, a misli da je razlog da ja ne dobije ništa od nasljedstva iza roditelja.
Na pitanje je li joj poznato je li njena kćer ikada išta dobila od njenog pok. oca, dakle od svog djeda, odgovara da je dobila 40 000€ što ih je otac uplatio na njen račun, da zatvori kredit kojeg je imala, a s tim da ona njega uzdržava, jer da će joj u protivnom uzeti te novce. Te novce da je dobila od prodaje očevog stana u [adresa], te pojašnjava da onaj prvi stan u kojem su se ona i brat rodili, što je bio i majčin, je otac prodao i kupio manji stan u ŠL gdje je živio, a onda je njega prodao, preselio kod njene kćeri a njoj dao 40 000 €, s tim da ga ona uzdržava. Tu je živio do godinu dana gdje je i umro.
10. Tuženik ad. 1. iskazao je da je otac imao dva stana i trebao je jedan ostaviti sestri jedan njemu. Sestra je "pucala" na ovaj stan u [adresa] i otac joj je to i trebao ostaviti. Jednog dana u srpnju 2015. otac mu je rekao da je prodao stan u ulici Hrvatske mornarice za 115 000€, iznenadio se, ali vjeruje da je imao nekih dugova. On je potom za 61 000€ kupio stan od 30m2 u ulici Ruđera Boškovića, gdje je neko vrijeme živio, a onda ga je prodao za isti taj iznos, i otišao živjeti kod sestrine kćeri G. Otac je išao živjeti kod G i njoj je dao određeni iznos, misli oko 50 000€. Godine 2018. mu je otac darovao stan u [adresa] i to samo zato da ne zaključuju kupoprodajni ugovor i da ne plaća porez. Upitan je li što platio ocu za taj stan koji mi je darovao, navodi da nije. Dalje navodi da je stan prebacio na suprugu jer je ona trebala podignuti kredit i najstariji sin kao sudužnik, pa je stan trebao biti jamstvo, a htjeli su kupiti zemlju u Kaštel Novom, po pola sa njihovim kumom. Kum je već našao parcelu od 1400m2 i svaki smo trebali platiti po 50 000€, međutim kada je već došlo skoro do realizacije kum je primijetio da na ovom stanu u [adresa] postoji zabilježba njegove sestre da je pokrenut spor i da tako da stan banka ne bi prihvatila kao jamstvo. Tako im je ovaj posao oko kupoprodaje propao. Ova zemlja u Kaštel Novom je na adresi M [adresa]. Partner bana je prodavala tu zemlju za 120 000€, jer raniji vlasnici nisu plaćali kredit pa je banka uzela zemlju. Kum je s njima ispregovarao nižu cijenu odnosno 100 000€ ako bi tu cijenu platili u roku 24h. On da nije mogao podići kredit jer je već imao kredit, pa mu banka ne bi odobrila drugi, a supruga nije imala kredit niti sin. Radilo se o kreditu od 50.000,00 Eura i banka je tražila nekretninu kao zalog, s tim da nije htjela uzeti u zalog zemlju koju kupuju, a u početku čak niti ovaj stan, nego su ga tek za par dana obavijestili da bi uzeli taj stan kao zalog. Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju zemljišta. Navodi da nema pismenih dokaza o pregovorima sa bankom, konkretno Erste & Steiermerkische bank, već je samo usmeno razgovarao s djelatnicom banke MLB, a nije pismeno podnio zahtjev za kredit. Navodi da je kum ovu zemlju našao 2019. - 2020. i mislio je sam kupit, a da mu on da pola kada dobije novce, donosno kada digne kredit. Na pitanje je li njegova supruga podnijela zahtjev za kredit, odgovara nije, mi smo prebacili stan i htjeli smo skupiti papire pa onda podnijeti zahtjev, u međuvremenu je kum saznao da je na stanu zabilježba.
10.1. Tužena ad. 2. navela je da su suprug i kum htjeli kupiti zemlju u Kaštelima pa im je bila namjera podiči kredit za kupnju te zemlje i suprug se išao u banku raspitati o tim uvjetima. Suprugu su odbili zahtjev za kredit, odnosno on je obavio usmeni razgovor s referentom i ona je provjerila njegovo stanje i utvrdila da je na crnoj listi jer je jedno vrijeme bio blokiran te da ne može podići kredit. Referentica je provjerila njeno stanje i utvrdila da je ona kreditno sposobna uz sina kao jamca. Na pitanje suda da pojasni zbog čega je bila potrebna nekretnina na njeno ime, odgovara da su im tako u banci rekli jer se radilo o većem iznosu kredita, pa da treba dati nekretninu u zalog. Potom upitana je li se osobno išla u banku raspitivati o tome kazala je da nije, već da sve što kazuje i što zna joj je prenio suprug. Upitana je li joj muž pričao što je bilo na ostavinskoj raspravi, odgovara jest, rekao je da sestra traži nužni dio i da će ona pokrenuti parnicu na sudu, te navodi da je to bilo nakon rasprave kod javnog bilježnika i prije zaključenja darovnog ugovora između nje i supruga.
11. Saslušan je kao svjedok kum tuženika, TL. On je naveo da je tuženik ad. 1. trebao dignuti kredit da bi po pola kupili zemlju od 1400m2 u Kaštel Novom. Tu smo htjeli izgraditi svako svoju kuću. On da je ovu zemlju gledao još 2018.
- 2019. godine i kako je tada bila povoljna, a ML nije bio financijski sposoban, on je kupio cijelu zemlju, a ML je trebao podići kredit i isplatiti mu polovinu plaćenog. Platio je 100 000€ za ovu nekretninu s time da je na istoj bila uknjižen zalog banke i vodio se sudski postupka pa je nekretnina prodana. Nije se vodio postupka javne dražbe već je dogovorio s bankom i isplatio banci 100 000€, koliko je bio dužan vlasnik zemlje, a s bankom zaključio kupoprodajni ugovor. Radi se o Partner banci. Ne zna točno datum ugovora, ali banku je isplatio 2019. godine. Čekao je par godina ML da ostvari kredit međutim on to nije uspio jer se njegova sestra GL uplela u ovaj postupak. Naime, navodi da ML nije bio kreditno sposoban pa je njegova supruga F trebala preko firme sa sinom podignuti kredit a u zalog staviti ovaj stan, međutim, banka to nije dopustila jer se Vedranova sestra "zabilježila" nastanu u Zemljišnoj knjizi. Na pitanje suda, obzirom je naveo da je zemlju kupio 2019. zbog čega ML tada nije mogao podići kredit, odgovara nije mogao jer je imao drugi kredit, mislio je da će moći zatvoriti taj kredit, da će moći uzeti veći kredit od kojeg će zatvoriti postojeći, od kojeg će mu ostati za isplatu kupoprodajne cijene za zemlju, ali to nije uspio, nisu mu odobrili i zato je odlučio prebaciti stan na suprugu jer ona nije imala kredita na svoje ime, a na stan je trebalo dići hipoteku i trebao je služiti kao zalog za kredit. Kada je tek počeo tražiti zemlju da je to radio sam, a kada je našao ovu nekretninu, kako je bila velika daje pitao ML je li zainteresiran za kupnju po pola. Na kraju ju je kupio sam, parcelirao i dio, kojeg je trebao kupiti ML, prodao svojoj kćeri i zetu.
12. Iskaz ovog svjedoka donekle je vjerodostojan, barem u pogledu navoda kako je tražio zemlju, našao preko banke i kupio tu nekretninu, sam i na svoje ime. Ono što sud ne prihvaća kao vjerodostojno je to da bi čekao tuženika ad. 1. tri godine da dođe do novca i da mu isplati polovinu vrijednosti zemljišta i da tako tuženici steknu vlasništvo na polovini nekretnine. Naime, taj dio iskaza samih tuženika ne stoji. Po navodima tuženika ni tuženik ad. 1. ni tužena ad. 2 nisu nikada postavili pisani konkretni zahtjev ili barem upit za realizaciju kredita, nelogično je da bi cijela procedura oko samog usmenog raspitivanja za podizanje kredita trajala tri godine, posebno kada je već 2019. god. kum TL sa Partner bankom zaključio kupoprodajni ugovor i platio kupovnu cijenu, pa daje i najbolji kum na svijetu ne bi toliko čekao da mu prijatelj ishodi kredit i isplatio dio cijene, naročito u situaciji kada i sam gradi kuću na tom terenu i očito mu treba novac za izgradnju. Ovo sve naprosto nije životno ni logično.
13. Kronološkim slijedom događaja:
- ĆL sa sinom, tuženikom ad. 1. je 02.09.2015. zaključio darovni ugovor i darovao mu stan u [adresa].
- Kum tuženika, TL od Partner banke kupuje zemljište 2019. god. i isplaćuje u cijelosti
- ĆL umire 17.08.2021.
- Na ostavinskoj raspravi dana 17.11.2021., iza pok. ĆL tužiteljica, njegova kćer, traži nužni dio jer da je ugovorom o darovanju kojim je otac pok. ĆL, sinu, tuženiku ad. 1. darovao stan u [adresa], povrijeđen njen nužni dio, te javni bilježnik donosi rješenje da se predmet uputi sudu radi utvrđenja prava na nužni dio.
- Dana 14.01.2022. god. tuženik ad. 1. darovnim ugovorom predmetni stan daruje supruzi, tuženoj ad. 2.
14. Ukoliko je tuženik ad. 1. zaista namjeravao podići kredit za kupnju zemljišta već je 2019., najkasnije 2020., a očito za života oca, morao znati da nije u mogućnosti podići kredit jer već ima jedan na svoje ime i jer je prethodnih godina bio u blokadi, te je logično morao razmisliti što poduzeti, pa bi tako sigurno do 2021. došao na ideju da stan daruje supruzi da ga ona iskoristi kao zalog za podizanje kredita ili bi pak a što je moguće barem u većine banaka tužena ad.2. podigla kredit , a on kao sudužnik ili jamac dao stan u zalog. Isto tako, sam je tuženik ad. 1. naveo da je njegov otac prodao i manji stan u [adresa], te otišao živjeti kod unuke G (kćeri tužiteljice), a G dao 50.000 Eura. Ne ulazeći u obiteljske odnose stranaka, ipak je za primijetiti da je tuženik ad. 1. mogao do sredstava za kupnju zemljišta, a trebalo mu je baš 50.000 eura doći i na drugi način, drugačijim dogovorom i aranžmanom sa svojim ocem. No, sud nikako nije uvjeren da je baš nakon ostavinske rasprave na kojoj je tužiteljica zatražila nužni dio i to nakon što ustvrdila da je otac za života ugovorom o darovanju sa tuženikom ad. 1 raspolagao stanom u [adresa], tuženik ad. 1. došao do spoznaje da može supruzi darovati stan kako bi ga ona iskoristila kao zalog za dobivanje kredita za kupnju zemlje.
15. Prema odredbi čl. 273. st. 2. OZZ ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala za odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ta ugovor će biti bez učinka. Iz navedene odredbe slijedi da ne bi bilo dovoljno postojanje nedopuštene pobude na strani jedne ugovorne strane, već je potrebno da je to znala i morala znati i druga ugovorna strana dakle supruga tuženika ad. 1., tužena ad.2. Polazeći od toga da se radi o spuružnicima, obzirom na iskaze stranaka i svjedoka RL sud smatra nesumnjivim i nedvojbeno utvrđenim daje tužena ad.2. bila upoznata sa pobudom tuženika ad. 1. na zaključenje darovnog ugovora.
16. Svakako ugovor je ništetan i po odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer je sama pobuda, da se nekoga "liši" nužnog dijela, odnosno nekog nasljednog prava i imovine protivna moralu društva, pa je slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev usvojen i odlučeno kao u izreci presude.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
17.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 29.10.2024., 19.11.2024. i 12.02.2025., te za zastupanje na ročištima od 07.11.2024., 11.02.2025. i 04.12.2025. sve po 500 bodova, ukupno 3. 500 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 7.000,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.750,00 eura daje 8.750,00 eura, uvećano za iznos pristojbe tužbe od 209,04 eura i isto toliko presude, daje 9.168,08 eura, pa je odlučeno kao u izreci presude.
17.2. Tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a, dakle ukupno 125,00 eura.
U Splitu, 15. siječnja 2026. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- pun. tužiteljica
- pun. tuženika
