REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-88/2024-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja RI-PETROL d.o.o. Rijeka, Martinkovac 143/3, OIB: 79294753254, kojeg zastupa punomoćnik Igor Koren, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, Supilova 6/III, protiv tuženika RI - TELEFAX d.o.o. Rijeka, Trg Riječke rezolucije 5, OIB: 25128946075, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenoga 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja, prokurista tuženika i punomoćnika tuženika, 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, broj Ovr - 5712/2017 od 24. listopada 2019. godine na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to Suvlasnički dio:

8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), Stan B15, na III katu, koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevni boravak i blagovaona, kuhinja, sobe 1, sobe 2, kupaonica, WC, hodnik, spremište 1, spremište 2, lođa površine 84.52 m2., spremište B15, pripadak 1.42 m2, što sveukupno čini 85,94 m2. i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Suvlasnički dio: 1356/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13) 1. Garažno-parkirno mjesto br. 13, u suterenu, koji se sastoji od garažnoparkirnog mjesta i spremišta, ukupne površine 13.56 m2.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.364,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovrha se vodi na nekretnini tuženika kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr- 516/2023.. Zaključkom poslovni broj Ovr-516/2023 od 5. svibnja 2023. tužitelj je upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a u svezi s čl. 52. st. 3. OZ-a. Ovrha je nedopuštena jer isprava temeljem koje se vodi nije stekla svojstvo ovršnosti i jer tražbina radi koje se vodi je vjerojatno naplaćena. Tuženik i F.K.T. INŽINJERING d.o.o. su 23. lipnja 2010. sklopili Sporazum o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran po javnom bilježniku Darku Paraviću istog dana (OV-9108/10). Temeljem tog Sporazuma tuženik je 22. studenog 2017. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretnini tuženika k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 48 ETAŽI - Suvlasnički dio: 8594/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), a dana 18. travnja 2018. dopunu prijedloga za ovrhu na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na garažnom – parkirnom mjestu

- 13. Suvlasnički dio: 1356/285080 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13). Sud je odredio predloženu ovrhu na nekretninama tužitelja za tražbinu od 650.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti te zatezne kamate koje teku od 30. lipnja 2011. sa troškovima ovrhe. Iako se tuženikova tražbina odnosi na 650.000,00 EUR-a kako to stoji u Sporazumu, nigdje nema osnovnog ugovora iz poslovnog odnosa tuženika i F.K.T. INŽENJERING d.o.o. koji je osobni dužnik tuženika. Stoga tužitelj smatra da je ta okolnost nerazjašnjena. Naime, tužitelju je taj isti F.K.T. INŽENJERING d.o.o. prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine rekao da je tražbina tuženika namirena pri čemu je i preuzeo obvezu iz Ugovora u čl. 9. st. 2. gdje se obvezao ukloniti založno pravo koje teretilo nekretninu najkasnije do 31.12.2012., dakle prije nego je podnesen prijedlog za ovrhu. Stoga tužitelj osporava visinu potraživanja tuženika koje ne sadrži niti stopu zatezne kamate niti izračun zatezne kamate niti tečaj. Dakle, visina duga nije točno utvrđena, posebno zbog činjenice da se radi o ovrsi na nekretnini, gdje bi ovrhovoditelj morao (a posebice u situaciji kada ovršenik nije osobni dužnik) visinu konačnog duga dokazati izračunom ovlaštene osobe. Stoga je, kraj činjenice podnošenja prijedloga za ovrhu te dopune istoga trebalo utvrditi točan iznos potraživanja prema osobnom dužniku F.K.T. INŽENJERING d.o.o. budući da osim Sporazuma o osiguranju nema drugih isprava, a što nije učinjeno u ovrsi. U ovom postupku treba utvrditi točan iznos duga knjižnog prednika tužitelja (ukoliko isti postoji) prema ovrhovoditelju ovdje tuženiku te utvrditi da li je tražbina koja je predmet ovrhe prestala nakon sklapanja Sporazuma, jer je osobni dužnik platio dug. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Pravni osnov ovršnog postupka je ovršna isprava Sporazum o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretninama od 23. lipnja 2010., koja isprava sadrži naziv vjerovnika (a što je ovdje tuženik) i dužnika F.K.T. inženjering d.o.o. (koji je prednik tužitelja), visinu tražbine, kao i sredstvo njezinog osiguranja - založno pravo na nekretninama radi osiguranja tražbine, a koje pravo je temeljem tog sporazuma upisano u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem: Z-10573/10.. Tužitelj je tu nekretninu opterećenu založnim pravom kupio temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. srpnja 2012., znajući za postojanje tražbine i založnog prava. Za odluku u ovom postupku nije odlučna činjenica da li postoji nekakav osnovni ugovor iz poslovnog odnosna tuženika i tužiteljevog pravnog prednika. Sporazum temeljem kojeg je određena ovrha je ovršna isprava i nije odlučno kakvi odnosi između stranaka i njihovih prednika su tom odnosu prethodili. Uostalom, iz Sporazuma je vidljivo da su ugovorne stranke prije toga 9. listopada 2009. zaključile i drugi ugovor, odnosno Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama pravnog prednika tužitelja, da je tužiteljev pravni prednik određeni dio te tražbine koji se navodi u tom ugovoru vratio tuženiku, te su stranke Sporazumom utvrdile da tražbina iznosi upravo onoliko za koliko je danas uknjiženo založno pravo (650.000,00 EUR). Nejasno je u kakvoj je vezi sa predmetom spora kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i ugovorna obveza koju je preuzeo tužiteljev pravni prednik, a kojom se obvezao da će do 31. prosinca 2012. sa nekretnine ukloniti sve terete. Zbog neizvršenih ugovornih obveza se, inače, ugovori raskidaju, pa je na tužitelju da obrazloži zašto to nije učinio kada već njegov pravni prednik ugovornu obvezu brisanja založnog prava nije izvršio niti nakon više od 10 godina. Smatra da se visina tražbine u ovršnom postupku utvrđuje nakon sudske prodaje nekretnine, a prije namirenja ovrhovoditelja i ostalih vjerovnika, a ukoliko ovršenik u tom postupku smatra da ista nije ispravno utvrđena, odnosno da je ovrhovoditelju ili nekom od vjerovnika isplaćen veći iznos od onoga za koji je bio namiren, svoja prava može ostvarivati protuovrhom ili zasebnom restitucijskom tužbom. Što se tiče podobnosti ovršne isprave za podnošenje prijedloga za ovrhu njezini elementi utvrđeni su odredbom članka 29. st. 1. OZ-a, koja isprava u cijelosti ispunjava sve navedene zakonske pretpostavke. Osim podobnosti same ovršne isprave, sud treba prilikom odlučivanja o konkretnom prijedlogu za ovrhu utvrditi samo da li prijedlog sadrži sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 39. st. 1. OZ-a i ništa više. Nije tuženik trebao uvjeravati niti posebno obrazlagati sudu da li je tuženikova tražbina djelomično plaćena ili nije, da li je prestala ili nije iz nekog razloga, da li je tužiteljev pravni prednik ispunio spram njega nekakve ugovorne obveze i sl., jer se to prosuđuje temeljem tereta dokaza, a ti tereti dokazi terete tužitelja, a ne tuženika. Tužitelj, pak, niti uz tužbu, niti tijekom ovršnog postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je predmetna tražbina u cijelosti ili djelomično podmirena, koji dokaz ne predstavlja navod tužitelja kako mu je njegov pravni prednik prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine usmeno rekao kako je tuženikova tražbina namirena, već se činjenica nepostojanja tražbine dokazuje nekakvom javnom ili javnom ovjerenom ispravom (što bi recimo bila pravomoćna sudska odluka ili odluka tijela javne vlasti), ovjerenom privatnom ispravom (što bi bilo brisovno očitovanje založnog vjerovnika), odnosno ako su takve činjenice opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, dok u konkretnom slučaju tužitelj osnovanost svojih navoda nije niti pokušao dokazati takvim ispravama. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 5712/2017 od 24. listopada 2019. na nekretnini tužitelja koja je opisana u izreci presude, i to iz razloga što je tuženikova tražbina prestala, a ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti.

4. Među strankama je sporno da li je tražbina za koju se vodi ovršni postupak prestala pa je zbog toga ovrha na nekretnini nedopuštena. Sporno je i da li je ovrha određena temeljem isprave koja ima svojstvo ovršnosti.

5. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, dokumentaciju u spisu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-516/2023 (ranije Ovr-5712/2017), saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja

DC (list 205-207 spisa) i prokurista tuženika GC (list 207-210 spisa), i financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Mario Tkalec iz Vještak Tkalec d.o.o. iz Zagreba.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tužitelj je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-516/2023 od 5. svibnja 2023. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (str. 7 spisa).

8. Uvidom u dokumentaciju u spisu proizlazi slijedeća kronologija.

9.Tužitelj kao kupac i F.K.T. INŽINJERING d.o.o. iz Ivanić Grada kao prodavatelj su 9.7.2012. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina na kojima se sada vodi ovršni postupak a koje su opisane u izreci presude (str. 595-605 spisa). Prodavatelj se kupoprodajnim ugovorom obvezao u čl. 9. a brisanje tereta kojima je bila opterećena kupljena nekretnina i to najkasnije do 31.12.2012.. Međutim, prema navodima tužitelja zakonski zastupnik prodavatelja F.K.T. INŽENJERING d.o.o. to nije učinio zbog promjena u svom zdravstvenom stanju, dok je samo društvo brisano iz sudskog registra nakon što je nad istim zaključen stečajni postupak. Nekretnine koje je tužitelj kupio opterećene su teretom založnog prava – hipoteke zasnovane od strane F.K.T. INŽENJERING d.o.o. u korist tuženika, a u svrhu osiguranja potraživanja koje je ovo društvo kao vjerovnik imalo protiv F.K.T. INŽENJERING d.o.o. kao dužnika. Tuženik i F.K.T. INŽENJERING d.o.o. imali su između sebe sklopljen ugovor o ortaštvu od 6.2.2007. (str. 258 spisa) i njegov anex od 1.2.2008. (str. 253 spisa) iz kojih je vidljivo da se ugovorne strane obvezuju izgraditi zgrade i prodati stanove po cijeni od 1.573,65 EUR/m2, a ukupno iz tog ortačkog odnosa RI - TELFAX d.o.o. pripada 15 % neto ukupno izgrađene površine.

10. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je potraživanje koje je tuženik imao prema F.K.T. INŽENJERING d.o.o. temeljem Sporazuma o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretninama od 23.6.2010. (str. 76 spisa) neosnovano iz razloga jer tuženik nema nikakvo potraživanje prema istome jer je sva svoja potraživanja koja je prema tom društvu imao uredno i višestruko namirio.

11. Radi utvrđenja da li je tražbina radi koje se vodi ovršni postupak prestala sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalec. Radi provođenja vještačenja stranke su, osobito tuženik, vještaku dostavile financijsku dokumentaciju koju je zatražio, iako ne cjelokupnu.

12. Stalni sudski vještak Mario Tkalec podnio je pisani nalaz i mišljenje 26.5.2025. (str. 630-659 spisa), dopunu nalaza i mišljenja 4.8.2025. (str. 707-719 spisa), te ih je usmeno obrazložio na ročištu 16.9.2025. (str. 744 spisa) i 14.11.2025. (str. 776 spisa). Temeljem analizirane dokumentacije i podataka iz osnovnog nalaza i dopune nalaza vještak je utvrdio slijedeće:

Tuženik iz podneska od 25. travnja 2025. (str. 613-629 spisa) navodi da ima potraživanja od F.K.T. INŽINJERING d.o.o. na ime:

- Danih zajmova – nisu obuhvaćeni Sporazumom i podmireni su u cijelosti u iznosu od 986.621,44 kn dana 3.10.2015.;

- Otkupljeno potraživanje od BKS Bank AG – nije obuhvaćeno Sporazumom, a evidentirani iznos potraživanja od 2.328.583,30 kn / 300.000,00 EUR je podmiren u cijelosti sa 31.12.2015. i

- Na ime Sporazuma iznos od 650.000,00 EUR, za koji navodi da je potraživanje djelomično podmireno uplatama kupaca stanova (prijebojem) tijekom 2015. i 2016. u ukupnom iznosu od 1.565.852,29 kn / 207.824,31 EUR, pa potražuje 3.396.928,26 kn / 449.460,79 EUR (bez kamata) – predmetni Sporazum. Naime, tuženik u podnesku od 25. travnja 2025. navodi „s osnove navedenog potraživanja iz 2010., društvo RI – TELEFAX d.o.o. nije u svojim poslovnim knjigama iskazivalo potraživanje u bilanci, već su naplate ovog potraživanja (smanjenje duga F.K.T INŽENJERING d.o.o. s ovog osnova) evidentirane izravno na kontima prihoda u godinama u kojima su izvršene i to na kontu 7580 – Prihodi iz ortaštva“ (stranica 5 podneska, str. 617 spisa).

Iz navedenih kartica, proizlazi evidentirana i podmirena obveza u iznosu od 1.565.852,29 kn sa 31.12.2016..

Za ukupno potraživanje na ime predmetnog Sporazuma od 650.000,00 EUR, tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje navedeno potraživanje proizlazi, a za koje je u Sporazumu navedeno da se odnosi ime duga iz poslovnog odnosa. Iz navedenog proizlazi da iz dostavljene dokumentacije nije poznato na što se odnosi dug iz poslovnog odnosa, kada je nastao i u kojim sve iznosima, te da dug nije vidljiv, odnosno da tuženik nema evidentiran navedeni dug u poslovnim knjigama. Prema dostavljenoj financijskoj dokumentaciji proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen nakon što su sve evidentirane tražbine po tuženiku već prestale.

13. Stranke su imale primjedbe i pitanja za vještaka koji je odgovorio na sva pitanja stranaka u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 4.8.2025. i usmeno na ročištu 16.9.2025. i 14.11.2025..

14. Konačni zaključak vještaka je da je nalaz i mišljenje sačinio prvenstveno temeljem dokumentacije tuženika; da iz dostavljene dokumentacije nije moguće sa sigurnošću utvrditi kretanje duga, obzirom da o dugu postoji samo financijska kartica F.K.T. Inženjering d.o.o. sa početnim saldom, a uplate odnosno dokumentacija o uplatama postoji samo u financijskim karticama za 2015. i 2016. (financijske kartice tuženika); da su jedina potraživanja koja su vidljiva bila potraživanja na ime ortačkog ugovora koja su istovremeno zatvorena. Riječ je o vanbilančanom načinu zatvaranja, međutim isto je trebalo biti provedeno i bilančano. Prema tome, nema dokumentacije u spisu kako je nastalo cjelokupno potraživanje od 650.000,00 EUR. Iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi stanje naplaćenog s osnova kupoprodaje svih stanova iz ortačkog ugovora i to po svakom pojedinom stanu, svih dodanih privitaka po tom osnovu i ukupnog dugovanja koji je predmetom ovog postupka, kao i da li takav dug uopće postoji. Vještak navodi da je za takvo utvrđivanje potrebna dokumentacija koju je naveo u dopunskom nalazu i mišljenju i to detaljno (str. 707.- 716). Radi toga vještak navodi da ne može sa sigurnošću tvrditi da takav dug postoji odnosno da se odnosi na ortački ugovor. Dakle, tuženik nije dostavio potpunu financijsku dokumentaciju.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je vještak detaljno analizirao financijsku dokumentaciju koju su mu stranke, posebno tuženik, dostavile te je istu doveo u vezu s tvrdnjama tuženika kako je koju poslovnu promjenu knjigovodstveno provodio i zatvarao. Onu dokumentaciju koju tuženik nije dostavio vještak nije niti mogao dovesti u vezu s tuženikovim tvrdnjama. Sud je zaključio da je vještak nalaz i mišljenje izložio objektivno i temeljem dokumentacije koja mu je dostavljena, te da je odgovorio na sva pitanja stranaka.

16. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da bi samo tužitelj trebao dokazati da dug radi kojeg se vodi ovršni postupak ne postoji. Sud smatra da bi upravo tuženik trebao dokazati da dug postoji jer se radi o potraživanju koje je tuženikovo i radi kojeg je tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretnini tužitelja. U tom slučaju bi upravo tuženik trebao dokazati visinu svog potraživanja, kraj činjenice da je potraživanje od 650.000,00 EUR radi kojeg se vodi ovršni postupak potpuno sporno.

17. Tuženik je imao upisana tri založna prava na tužiteljevoj nekretnini za koja je tužitelj znao ali i za koja mu se prodavatelj iz ugovora o kupoprodaji nekretnine (čl. 9. oba ugovora) obvezao kao kupcu brisati do 31.12.2012.. U kupoprodajnom ugovoru je navedeno da se radi o postojećim teretima na nekretnini:

1. Pravo zaloga u iznosu od 4.290.000,00 EUR u korist BKS BANK AG;

2. Pravo zaloga u iznosu od 350.000,00 EUR u korist RI-TELEFAX d.o.o.;

3. Pravo zaloga u iznosu od 1.000.000,00 kn u korist RI-TELEFAX d.o.o..

18. Iako je imao upisana sva tri založna prava jer je ono pod 1. otkupio, tuženik je pokrenuo ovrhu samo temeljem Sporazuma o zasnivanju zajedničkog založnog prava na nekretninama od 23.6.2010. (str. 76 spisa), a ne i temeljem drugih sporazuma. Stoga je sud ispitivao dopuštenost ovrhe samo u odnosu na taj Sporazum radi naplate kojeg se ovrha i provodi. Sam tuženik navodi da je predmetno potraživanje navedeno u Sporazumu nastalo temeljem Ugovora o ortaštvu što se podudara s čl. 3. Sporazuma gdje se navodi da se radi o dugu iz poslovnog odnosa. Prema tome, eventualno potraživanje tuženika temeljem zajmova i otkupljenog potraživanje od BKS Bank AG nije obuhvaćeno Sporazumom temeljem kojeg se vodi ovrha.

19. Zaključak je suda da tuženik nije dostavio potpunu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo njegovo potraživanje radi kojeg se vodi ovršni postupak. Vještak je sve navode tuženika analizirao ali određenu dokumentaciju koju je zatražio u dopunskom nalazu i mišljenju temeljem koje bi provjerio tuženikove tvrdnje, tuženik nije dostavio. Stoga je zaključak suda da tuženik u postupku nije dokazao tražbinu u određenom iznosu (a koja je sporna jer tužitelj nije osobni dužnik tuženika) radi koje vodi ovršni postupak i koja bi trebala biti naplaćena u ovršnom postupku. Unatoč tome što tuženik raspolaže Sporazumom, odnosno ovršnom ispravom, ipak je u postupku bio dužan dokazati tražbinu koju naplaćuje, što nije uspio radi manjkave knjigovodstvene dokumentacije, odnosno radi nedostavljanja cjelokupne dokumentacije koju je tražio financijski vještak.

20. Sud je u postupku proveo dokaz i saslušanjem stranaka DC i GC, te svjedoka LC čiji iskazi se podudaraju s dokumentacijom kojom se dokazuju poslovni odnosi. Međutim kada su u pitanju financijski tokovi, iskazi stranaka i svjedoka nisu adekvatno dokazno sredstvo.

21. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. i čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona zbog zaključka da tuženik nije sa sigurnošću i nedvojbeno dokazao visinu tražbine koju bi trebao osnovano naplatiti u ovršnom postupku prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

22. U postupku je bilo sporno i da li je ovrha određena temeljem isprave koja ima svojstvo ovršnosti. U odnosu na navedeno tužitelj je kao ovršenik podnio žalbu u ovršnom postupku koju je odbio Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj Ovr-346/2023-2 od 18. srpnja 2023. te je zaključio da je ovrha određena temeljem isprave koja ima svojstvo ovršnosti.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u ovom parničnom postupku:

- sastav tužbe od 5.6.2023. od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- sastav obrazloženih podnesaka od 3.4.2025., 23.9.2025. i 6.11.2025. od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 600,00 EUR;

- sastav podneska od 11.4.2024. i 4.6.2025. od 50,00 EUR za svaki (Tbr. 7. t. 1.), ukupno 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 4.4.2024., 4.6.2024., 14.10.2024., 16.1.2025., 3.3.2025., 16.9.2025. i 14.11.2025. u iznosima od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.400,00 EUR;

- trošak PDV-a (25%) od 575,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 2.875,00

EUR.

Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 73,23 EUR i presudu od 73,23 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

Priznat mu je i trošak financijskog vještačenja sudskog vještaka Mario Tkalec iz Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb, od 800,00 EUR (list 661 spisa), od 271,63 EUR (list 762 spisa), i od 271,63 EUR (list 789 spisa), ukupno 1.343,26 EUR.

24. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.364,72 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

25. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 15. siječnja 2026.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.