Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-87/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika ad. 1. EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad. 3. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, kao sljednik Općenarodne imovine, organ upravljanja Mjesni narodni odbor Pakoštane, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČB, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, te nakon objave presude dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, za cijelo, na nekretnini položenoj u k. o. [katastarska općina] i to na točno određenom dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere-zk), površine 2929 m2, a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere-katastar), površine 2929 m2, a koji dio je na skici sudskog očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula dipl. ing. geod. od listopada 2024. godine označen točakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A, a koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ad. 3. Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju JB parnične troškove od 2.129,64 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 15. siječnja 2024. zaprimljena tužba JB podnesena protiv tuženika ad. 1. EB, ad. 2. ŠB, ad. 3. Republike Hrvatske i ad. 4. Općine Pakoštane i u kojoj tužitelj navodi da su tuženici ad. 1. EB i ad. 2. ŠB upisani ispravno u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici svaki za 650/1182820 dijela, međutim nepravilno su upisani kao suvlasnici na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaki za 650/1182820 dijela, s tim da je navedeno stanje uzrokovano cijepanjem matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je takav upis prenesen nepravilno i na novonastalu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj potom navodi da je on izvanknjižni vlasnik i stvarni posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a koja odgovara čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, ukupne površine 2929 m2, s tim da je u posjedovnom listu broj 95 upisana baka tužitelja AB, ud. Lujke, J, [adresa], za cijelo. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od svoga oca NB od 13. ožujka 2023., a NB je predmetnu nekretninu stekao temeljem oporuke od svoje majke pok. AB. Lujka, a ona od svog supruga pok. ZB. Tužitelj pojašnjava da iz rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: UP/I 932-07/16-02/124, URBROJ: 541- 22-04/7-16-3 od 22. srpnja 2016. proizlazi da je čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod nazivom „Mišine zidine“ imala na dan 22. srpnja 2016. godine, tj. na dan provedbe parcelacije, ukupnu površinu od 4246 m2, te da je od nje nastala čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1317 m2 i čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2929 m2, s tim da iz oporuke proizlazi da je NB naslijedio 2/3 dijela čestice zemlje zvane „Mišine zidine“, što iznosi točno 2929 m2. Predmetna nekretnina se, po tužitelju, nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu obitelji NB te njegovih prednika od 1900., pa je razvidno da je tužitelj zakonit, istinit i pošten posjednik i putem svojih prednika u posjedu sporne nekretnine preko stotinu godina tj. da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, a pritom da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. (Rev-291/2014 od 17. travnja 2018.). U prilog tome tužitelj upućuje na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 1721/2017 od 4. veljače 2020., a koja odluka je donesena sukladno stajalištu ESLJP-a izraženom u Presudi od 11. lipnja 2009. donesenoj u predmetu TRGO protiv RH, Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu RADOMILJA I DRUGI protiv RH i Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu E protiv RH.

1.2. Tužitelj je nakon zaprimanja odgovora na tužbu tužene ad. 3. Republike Hrvatske u podnesku od 30. siječnja 2024. osporavao navode tužene ad. 3. iz tog podneska te je isticao da predmetna nekretnina nikada nije bila šuma niti šumsko zemljište, nego maslinik, te je ista upisana u katastru odnosno u posjedu na ime AB, ud. [adresa], Hrvatska, za cijelo, a da iz potvrde Hrvatskih šuma proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, nije obuhvaćena Programom gospodarenja Hrvatskih šuma upravo iz razloga što nikada u stvarnosti nije bila šuma odnosno šumsko zemljište, a što potvrđuju i činjenični navodi u tužbi.

1. 3. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis 25. svibnja 2024. naveo da povlači tužbu u odnosu na tuženu ad. 4. Općinu Pakoštane.

1.4. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis 3. listopada 2025., a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula, uredio tužbeni zahtjev u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu tužene ad. 3. Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 29. siječnja 2024. ista se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, pritom navodeći u bitnome da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te je ista bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. U tom smislu tuženica ad. 3. ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja, pa prema tome, iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Tužena ad. 4. Općina Pakoštane u spis je dana 22. travnja 2024. dostavila odgovor na tužbu u kojem navodi kako se ne protivi tužbenom zahtjevu ukoliko sud utvrdi osnovanost iste.

4. Nakon što je tužitelj u podnesku od 29. svibnja 2024. povukao tužbu u odnosu na tuženu ad. 4. Općinu Pakoštane, a koja je o toj činjenici izvješćena putem obavijesti od 31. svibnja 2024. i u odnosu na koju se nije izjašnjavala, to je od strane suda rješenjem od 9. srpnja 2024. utvrđeno da je tužitelj u odnosu na tuženu ad. 4. povukao tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o darovanju nekretnina od 13. ožujka 2023. (ls 8-11), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 22. ožujka 2023. s prilozima (ls 12-21), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. travnja 2023. (ls 22-25), izvod iz posjedovnog lista 95 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. travnja 2023. (ls 26), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. travnja 2023. (ls 27), pročitani su prijepis oporuke pod poslovnim brojem O-71/93 na zapisniku poslovni broj R1-188/87 od 18. studenog 1987. (ls 33-35), rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd n/M od 22. srpnja 2016. (ls 36-37), ovjerena kopija Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O.1222/86-5 od 12. rujna 1957. (ls 38-40), na licu mjesta saslušani su svjedoci DB (ls 98), MB (ls 99) i PB (ls 99), te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije dipl.ing.geod. Vicka Burčula zaprimljen u spis dana 16. srpnja 2025. s prilogom u vidu skice sudskog očevida i fotografija sudskog očevida (ls 107-109).

6. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda glede toga da je nekretninu koja je predmet ovog postupka stekao darovanjem od oca NB, a preko njega i pravnih prednika temeljem dosjelosti.

7. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

8. Prema odredbi čl. 115. ZV, koja predstavlja opću odredbu o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, i to iz st. 1. te odredbe proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

9. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

10. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

12. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

13.2. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, tj. jedna evidencija nekretnina se vodi u katastarskom operatu i koja se naziva novom izmjerom, dok se druga evidencija vodi u zemljišnim knjigama i naziva se starom izmjerom, pa tako u konkretnom slučaju nekretnina koja je predmet ovog postupka u staroj izmjeri nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u novoj izmjeri nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

13.3. Da je čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 2929 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani EB NB i ŠB svaki za suvlasnički dio od 65/1182820 dijela, dok na suvlasničkom dijelu od 1181520/1182820 egzistira upis Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni Narodni odbor Pakoštane (napomena suda: u odnosu na potonji suvlasnički udio u konkretnoj pravoj stvari proizlazi pasivna legitimacija Republike Hrvatske, a ne jedinice lokalne samouprave Općine Pakoštane, upravo obzirom na kulturu nekretnine koja je pašnjak te činjenicu da se nekretnina kako to proizlazi iz stanja spisa nalazi izvan građevinskog područja, pritom se misli na sadržaj rješenja Katastra od 22. srpnja 2016. sa ls 18-19, a sve to dovodeći u vezi sa odgovarajućim tumačenjem odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je bio na snazi od 24. srpnja 1991.),

13.4. Također ne bi trebalo biti sporno da je čestica nove izmjere 2986/5, Mišine zidine, pašnjak površine 2929 m2, u katastarskom operatu upisana u posjedovnom listu 95 k. o. [katastarska općina] u kojem je kao posjednica za cijelo evidentirana Barešić Stoša, ud [adresa], Hrvatska, a za koju sud obzirom na stanje spisa zaključuje da se radi o baki po ocu tužitelja,

13.5. Da je obzirom na priležeću povijest promjena za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 12-13) koja da u novoj izmjeri odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere koja je nastala od čest. zem. [katastarska čestica], dok je kat. čest. [katastarska čestica] nastala od kat. čest. [katastarska čestica], a temeljem pregleda najstarijih podataka koji datiraju od revizije posjedovnog stanja od 1955/56., čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ABC registar 424, dok je aerofotogrametrijskim snimanjem 1974. (podaci u službenoj upotrebi 1982.) kat. čest. [katastarska čestica] upisana u ABC registar 85 sa posjednikom AB, s nazivom parcele Mišine zidine i u površini od 4246 m2, nakon čega je iskazom promjena 129/2016 godinu kat. čest. [katastarska čestica] cijepana te je formirana kat. čest. [katastarska čestica], Mišine zidine, pašnjak, površine 2929 m2,

13.6. Da na ls 33-35 ovoga spisa prileži zapisnik sastavljen 18. studenog 1987. kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R1-188/87 na koji je prema kazivanju predlagateljice AB iz [adresa] sastavljena oporuka u kojoj se navodi da ista od nasljednika koji bi dolazili u red za nasljeđivanje ima sinove AB FB, NB i Š te kćeri Č A, N Z i D M, nakon čega ista raspoređuje svoju imovinu tako da nakon njene smrti sinu LB treba između ostalog pripasti i 2/3 dijela "Zidine".

13.7. Da je dana 13. ožujka 2023. između darovatelja NB i daroprimatelja JB sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina (u daljnjem tekstu Ugovor od 13. ožujka 2023.) u kojem darovatelj daruje svome sinu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera – katastar) površine 2929 m2, koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere – zk) površine 2929 m2, a na kojem Ugovoru je potpis darovatelja potvrđen od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Zorane Brčić iz Benkovca pod brojem OV-924/2023 dana 16. ožujka 2023.

14. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

15. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da je isti temeljem pravnog posla kojeg je zaključio sa njegovim ocem NB - Ugovora od 13. ožujka 2023. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a prethodno da se njegovi prednici, a misli se na njegova oca NB i baku AB, prema tuženicima, a prvenstveno tuženoj ad. 3. Republici Hrvatskoj, mogu pozivati na to da su stekli pravo vlasništva na ovdje predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere temeljem dosjelosti. Naime, ukazuje se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se prije navedeni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmeta spora u najmanju ruku od 1974., kada je baka tužitelja AB ud. Lujka evidentirana u katastarskom operatu kao posjednica na predmetu spora, odnosno gledajući negdje od sredine prošlog stojeća, ovaj sud, osim iz u bitnome dijelu reproducirane povijesti promjena pod 13.5. točkom obrazloženja, zaključuje i iz drugih provedenih dokaza, a prije svega se tu misli na iskaze svjedoka saslušanih na licu mjesta i koji zaključak suda se svodi na to da su tužitelj i njegovi prednici bili u kontinuiranom posjedu na predmetnoj nekretnini u svakom slučaju barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999.

16. Tako svjedokinja DB, rođena 1943. godine, u bitnome navodi da se ona udala u Drage 1964. pa joj je poznata situacija vezano za ovu parcelu o kojoj se ispituje, a to iz razloga jer je odmah preko puta suhozida gledajući prema sjeveru parcela koja je u obitelji svjedokinjinog supruga. Te 1964. na ovoj parceli o kojoj se svjedokinja ispituje ista je viđala babu od tužitelja AB, viđala ju je da na ovu parcelu dovodi ovce na ispašu i „brali“ su drva, s tim da je AB davno preminula, malo poslije Domovinskog rata, a nju su na ovoj parceli naslijedili sinovi NB, OB i FB, s tim da je u međuvremenu FB preminuo. Svjedokinja je čula da su se braća među sobom podijelila, pa je u toj podijeli ova parcela pripala NB, a zna da NB ima dvojicu sinova JB i P, a kako su oni to među sobom riješili svjedokinja to ne zna. Svjedokinja ovo sve zna jer uz to što je mještanka [adresa], gotovo svaki dan dolazi na ovu međašnu parcelu koju je maloprije spomenula, a malo dalje ima i svoje polje. Upitana svjedokinja je odgovorila da ona nikada nije čula da bi bilo sporova oko ove parcele unutar obitelji AB. Na daljnji upit svjedokinja odgovara da ona misli da se cijeli ovaj predio naziva od mještana [adresa] „ [adresa], te odgovara da je osim trojice sinova AB imala još i tri kćeri Z, A i M, a koliko zna one ne potražuju neka prava na ovu parcelu, nije to nikada čula. Nekih 100-njak metara dalje obitelj AB ima još jednu parcelu, tu su zasađene masline i ta parcela je manja od ove o kojoj svjedokinja iskazuje, tu parcelu obrađuje tužiteljev stric OB. Svjedokinji je poznato da se suprug od AB zvao ŽB, no on je preminuo prije nego što je svjedokinja došla živjeti u [adresa].

17. Svjedok MB, rođen 1948., u bitnome navodi da je prije ova parcela bila dio jedne veće ograde, oni da su ovu zemlju zvali da je to „Bobaševo“, to je bio nadimak tužiteljevog djeda ŽB, on je umro dok je svjedok bio u dobi od 7, 8 godina, misli da je tako bilo, a koliko zna na ovoj zemlji o kojoj ga se ispituje ZB je naslijedio sin NB, to je otac od tužitelja. Obitelj ŽB, po svjedoku, na ovu parcelu dovodila ovce radi ispaše, znali bi posjeći smreku za drva, za ogrjev. Svjedok ne zna kada su se braća, odnosno djeca od ZB i njegove supruge AB podijelili, no po mjestu se zna da ova parcela o kojoj ga se ispituje da je pripala tužiteljevom ocu NB. Svjedok ne bi znao za neki drugi lokalni naziv osim „Bobaševe ograde“, dok je u odnosu na AB naveo da je to baka od tužitelja koja je davno preminula, prije Domovinskog rata, a ona je od djece imala sinove NB, OB, FB i kćer A i Z, a svjedok nije nikada čuo da bi se oni svađali među sobom čija je ovo parcela, pojašnjava da je na istoj ovoj ogradi dio dobio Špirin brat FB.

18. Svjedok PB, rođen 1981., u bitnome iskazuje da od kada on zna za sebe, a na ovu je lokaciju počeo dolaziti još kao klinac od pet, šest godina i na ovoj parceli je isključivo viđao obitelj od tužitelja, njegovog oca NB, samog tužitelja, oni bi u to vrijeme „brali“ smreke za sušenje pršuta. Svjedok nema izravnih saznanja kako bi baš tužitelj bio vlasnik ove parcele 1/1, no nije čuo da bi ikada bilo spora unutar njegove obitelji vezano za ovu parcelu, a niti je čuo da bi oni imali spora sa međašima oko ove parcele. Upitan svjedok je odgovorio da on osobno ima svoju parcelu udaljenju 200 metara zračne linije, pa tako zna da se ova lokacija gdje se nalazi njegova parcela među mještanima naziva „Mišine zidine“, no nije siguran, odnosno pretpostavlja da se i tužiteljeva parcela nalazi na lokaciji „Mišine zidine“.

19. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koja su svi rođeni ili imaju prebivališta u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka čiji su iskazi u bitnome reproducirani pod točkama 16. do 18. obrazloženja ove presude, da se tužitelj preko svojih prednika, a misli se na njegovog oca NB te baku AB, nalazi u posjedu predmetne nekretnine u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća.

20. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima F i dr. protiv [adresa] i E protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

21. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su tužitelj, odnosno njegovi prednici (otac NB te baka po ocu AB) bili samostalni posjednici ovdje predmetne čestice zemlje u kontinuitetu gledajući vremenski barem od sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije onog datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV prednik tužitelja

– otac NB može ex lege smatrati vlasnikom te čestice na dan 16. ožujka 2023. kada je pravnim poslom – darovanjem isti to vlasništvo prenio na ovdje tužitelja. Stoga je ocijenjenim osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka DB, VB i PB iz kojih u bitnome proizlazi da su ti svjedoci na predmetu spora od članova obitelji PB u smislu korištenja iste viđali isključivo tužiteljevu baku AB te njenog sina, a tužiteljeva oca NB, a da svjedoci pritom nikada nisu čuli da je radi predmetne parcele ikada bilo sporova bilo unutar tužiteljeve obitelji bilo sa trećim osobama. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017. i poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 27. kolovoza 2020.

23. Prihvaćajući iz prethodno elaboriranih razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere razvidno je da sud nije cijenio osnovanom argumentaciju isticanu od strane tužene ad. 3. u odgovoru na tužbu, a koja se svodi na to da tužitelj dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu tužene ad. 3. i na kojem je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. bio zastoj dosjedanja. Naime, kraj činjenice da iz priležeće povijesti promjena proizlazi da je ovdje predmetna nekretnina još od revizije posjedovnog stanja 1955./56. godine evidentirana po kulturi pašnjak, potom kraj činjenice da je na samom licu mjesta kada je proveden dokaz uviđajem vještak geodet, nakon što je katastarski identificirao predmetu česticu naveo da pokazana nekretnina u naravi predstavlja kamenito – travnatu površinu sa niskim raslinjem, a što je sve u smislu aktualne kulture predmetne nekretnine vidljivo i na fotografijama sudskog očevida sa ls 108-109, te na koncu da se predmetna čestica u odnosu na koju je u katastarskom operatu kao posjednica upisana baka tužitelja AB po kulturi i dan danas vodi kao pašnjak, što je sve doprinijelo tome da sud kao nedokazanim otkloni tvrdnju tužene ad. 3. po kojoj tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista u naravi predstavlja šumu ili šumsko zemljište.

24. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj ad. 3. temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom troškovniku sa ls 116, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.327,01 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok mu je sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznato 100 bodova za sastav svakog od dva obrazložena podneska od 30. siječnja 2024. i 3. listopada 2025. U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 7. lipnja 2024., 4. listopada 2024. i 3. prosinca 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 600 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.200,00 EUR, koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.500,00 EUR. Potonji iznos od 1.500,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,55 EUR koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis, kao i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 2.129,64 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena ad. 3. u odnosu na koju je tužitelj i usmjerio svoj zahtjev za naknadom svog parničnog troška, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 15. siječnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. osobno,

3. Tuženoj ad. 3. po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-7/2024).