REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1406/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja HŽ, vlasnika OPG Rosandić, Smoljanac, Smoljanac 25/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/4, URBROJ: 525- 14/105-25-3 od 11. lipnja 2025., kao i radi poništenja Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, o povratu sredstava, KLASA: 440-12/18-06- 04-01/0140, URBROJ: 343-1504/01-24-016 od 12. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška ovog upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/4, URBROJ: 525-14/105-25-3 od 11. lipnja 2025., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, o povratu sredstava, KLASA: 440-12/18-06-04-01/0140, URBROJ: 343-1504/01-24-016 od 12. studenoga 2024. kojom je u točki I. izreke utvrđeno, da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja Odluke vratiti iznos od 8.986,04 Eura, odnosno 67.705,34 kn, u točki II. izreke utvrđeno je, da je iznos iz točke I. izreke Odluke tužitelj obvezan uplatiti na račun Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pobliže naveden u toj točki izreke s naznakom „Povrata duga“, u točki III. izreke Odluke utvrđeno je, da tužitelj može prije isteka roka za povrat sredstava određenog Odlukom podnijet zahtjev za plaćanje duga na rate sukladno s odredbom članka 146. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" broj 118/18, 42/20, 127/20, 52/21, 152/22, u nastavku teksta Zakon), kao i da žalba podnesena protiv Odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate ( točka IV. izreke), dok je u točki V. izreke Odluke utvrđeno, da žalba protiv Odluke ne odgađa izvršenje iste.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/4, URBROJ: 525-14/105-25-3 od 11. lipnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjske Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, o povratu sredstava, KLASA: 440-12/18-06- 04-01/0140, URBROJ: 343-1504/01-24-016 od 12. studenoga 2024., tužitelj je 24. srpnja 2025. podnio tužbu ovome Sudu, u kojoj je u bitnome naveo, da je s tužiteljem, OPG ROSANDIĆ, HŽ, korisnikom potpore u okviru operacije 6.4.1. Temeljem Odluke o dodjeli sredstava od 29. rujna 2020. zaključen Ugovor o financiranju kojim mu je odobrena potpora u iznosu od 1.482.500,00 HRK kroz dvije rate, a temeljem daljnjih odluka, isplaćeno mu je ukupno 1.354.106,80 HRK, a nakon provedene kontrole za 2023. godinu, Agencija za plaćanja je donijela Odluku od 12. studenoga 2024. u kojoj je utvrđeno, da tužitelj nije ostvario planirane pokazatelje vezane uz stvaranje novih radnih mjesta, te je naložen povrat 5% sredstava. Protiv te Odluke, tužitelj je podnio žalbu, koju je tuženik odbio, smatrajući da je osporena Odluka pravno i činjenično neutemeljena, tvrdeći da je projekt proveden u skladu s pravilima iz natječaja i Pravilnika, a njegova svrha – razvoj nepoljoprivredne djelatnosti i zapošljavanje – u cijelosti je ostvarena. Ističe, da je tijekom trajanja projekta zaposlena radnica IŽ (2021. – 2022.), zatim KŽ (2023.), a u 2024. godini ponovno IŽ, dok da je tužitelj kontinuirano obavljao poslove u okviru projekta, iako je djelomično zaposlen drugdje, što je zakonito. OPG podliježe PDV-u i porezu na dohodak te uredno vodi poslovnu dokumentaciju. Navodi da je kontrola provedena isključivo za 2023. godinu, ali Pravilnik predviđa trogodišnji rok za postizanje ciljeva. Ukazuje, obzirom na pandemiju COVID-19 i produženje trajanja projekta, da je logično, da se i evaluacija ostvarenih rezultata treba protegnuti na cijelo razdoblje, a ciljevi, uključujući zapošljavanje dvaju osoba, ostvareni su zaključno s 2024. godinom te smatra da je prvostupanjsko tijelo, bez pravne osnove, proizvoljno odabralo 2023. kao jedinu mjerodavnu godinu, a također da se upravna tijela u donošenju rješenja pozivaju na Pravilnik o provedbi tipa operacije 6.4.1. iz 2020. godine, koji je u međuvremenu stavljen izvan snage. Nadalje ističe, da se u obrazloženju rješenja ne navodi na temelju kojih podataka i metodologije je zaključeno da tužitelj nije ostvario više od 20% planiranih ciljeva te iako se spominje Prilog 8 – Uputa o primjeni financijskih korekcija, u rješenju da ne postoji nikakva kvantitativna ni kvalitativna analiza temeljem koje bi se moglo provjeriti ispravnost utvrđenja da je prekoračen prag korekcije. Na taj način da je povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu upravnu odluku i stranci je onemogućeno učinkovito pravno sredstvo. Naposljetku, tužitelj je naveo da upravna tijela u obrazloženju priznaju da je u konkretnom slučaju postojala viša sila – osobito nemogućnost zapošljavanja radnika u dijelu 2023. godine – te da za takvo stanje nije odgovoran tužitelj, ali unatoč tome da nastavljaju s primjenom financijske korekcije kao da više sile nije bilo, odnosno bez ikakve pravne posljedice po korisnika. Takvo postupanje da je izravno protivno članku 64. stavku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013., koji izričito propisuje da se administrativne kazne ne smiju primijeniti ako je neusklađenost s uvjetima rezultat više sile. Dodatno, prema točki (d) istog stavka, ne smije se izreći sankcija kada korisnik dokaže da nije kriv za povredu obveze, što je u ovom slučaju i učinjeno. Tvrdi da je tužitelj uredno dokumentirao objektivne okolnosti koje su dovele do privremenog smanjenja radne snage, te je na više razina aktivno pokušavao ostvariti cilj zapošljavanja, što potvrđuju i angažmani radnika u različitim fazama provedbe projekta, dok napominje da su objektivne okolnosti izvan kontrole tužitelja – pandemija, niska stopa nezaposlenosti u regiji, depopulacija i poteškoće pri zapošljavanju – već same po sebi dostatne da se odstupanja od ciljeva ocijene opravdanima. Osim toga, projekt da je donio izravne koristi lokalnoj zajednici: povećanje turističkih kapaciteta, prihoda i radnih mjesta, jer je dodatno uloženo preko 400.000,00 HRK vlastitih sredstava, a povrat sredstava da bi značajno ugrozio poslovanje OPG-a i doveo u pitanje radna mjesta i održivost projekta, što je protivno svrsi potpore i ciljevima Programa ruralnog razvoja. Stoga je tužitelj na okolnosti iz tužbe predložio svoje saslušanje, dok je u tužbenom zahtjevu predložio poništenje pobijanog rješenja, uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 8. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer se tužbeni navodi tužitelja suštinski podudaraju s navodima tužitelja u već prethodno izjavljenoj žalbi protiv prvostupanjske Odluke pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, navodeći da suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, nije povrijeđena niti jedna odredba upravnog postupka, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

4. U ovom upravnom sporu 16. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. ZUS-a u svezi s člankom 89. stavak 4. ZUS-a, pa je opunomoćeniku tužitelja, u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, tužitelj je ostao kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, kao i kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, dok je usvojen dokazni prijedlog tužitelja da se od tuženika zatraži dostava cjelokupne dokumentacije vezane uz podneseni zahtjev tužitelja za potporu i njegov Poslovni plan, kao i da se tuženik očituje na koji način je došao do iznosa od 8.986,04 EUR, odnosno 67.705,34 HRK, kojeg je tužitelj obvezan vratiti sukladno točci I. izreke Odluke prvostupanjskog tijela od 12. studenog 2024. Istim raspravnim rješenjem usvojen je i dokazni prijedlog tužitelja da se od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pribavi broj zaposlenih osoba kod tužitelja u razdoblju od 2019. do danas.

5. U dopisu zaprimljenim kod ovog suda 21. listopada 2025. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Rijeka, istaknula je, da nema podatke o zaposlenju za tužitelja, jer je Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Gospić, Ispostava Korenica nadležna za isto prema sjedištu poslovnog subjekta (ovdje tužitelja), dok je sve ostale podatke potrebno zatražiti od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa je sud dopisom od 21. listopada 2025. za potrebe rješavanja ovog upravnog spora zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, koliki je broj zaposlenih kod tužitelja u razdoblju od 2019. do danas, a u svezi kojeg dopisa se je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci očitovao u podnesku od 29. listopada 2025. istaknuvši da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 27. listopada 2025. imao prijavljena 3 zaposlenika i to IŽ u razdoblju od 25. rujna 2018. do 31. studenog 2019., od 10. rujna 2021. do 30. studenog 2021. te od 14. studenog 2024. do **.**.2025., KŽ od 14. ožujka 2023. pa nadalje i CŽ u razdoblju od 19. lipnja 2025. do 23. srpnja 2025., što je i potvrđeno u dopisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću od 30. listopada 2025.

6. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 7. studenog 2025. tuženik je, postupajući po raspravnom rješenju Suda od 16. listopada 2025. u bitnome naveo, da je točno da je člankom 4. stavka 1. podstavak 3. provedbene Uredbe (EU) 640/2014, propisano, da što se tiče ostalih mjera potpore ruralnom razvoju države članice ne zahtijevaju djelomično ili potpuno vraćanje potpore u slučaju više sile ili iznimnih okolnosti, no tuženik je ukazao da je stavkom 2. istog članka Uredbe propisano, da se u slučajevima više sile ili iznimnih okolnosti, pisanim putem obavješćuje nadležno tijelo s odgovarajućim dokazima koji su zadovoljavajući za nadležno tijelo, u roku od 15 (petnaest) radnih dana, od dana kada korisnik ili njegov ovlaštenik to može učiniti, odnosno da je pretpostavka primjene članka 4. stavak 1. podstavak 3. provedbene Uredbe (EU) 640/2014 da korisnik pravovremeno izvijesti pisanim putem nadležno tijelo u slučajevima više sile ili iznimnih okolnosti, a da tužitelj niti u žalbi protiv Odluke o povratu sredstava, a niti u tužbi nije isticao da bi prethodno izvijestio Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, o slučajevima više sile i iznimnih okolnosti, zbog kojih nije bio u mogućnosti ispuniti pokazatelje provedbe projekta, već se žalba kao i tužba svodila na to da je proizvoljno uzeta u obzir 2023. kao mjerodavna godina, a da su pokazatelji provedbe projekta ostvareni sa zaključno 2024. i na koju okolnost se tuženik detaljno očitovao u odgovoru na tužbu i u obrazloženju osporavanog rješenja.

7. Nastavno, tuženik je istaknuo, da je prilogom 8. Natječaja propisano, da će Agencija za plaćanje od korisnika koji su zadržali razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranju novih, zadržavanju postojećih radnih mjesta veću od 50 %, a manju od 80 %, tražiti povrat isplaćene potpore u iznosu od 5 % od ukupno isplaćenog iznosa, dok u slučaju da je korisnik zadržao razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranju novih, zadržavanju postojećih radnih mjesta 50 % i manje, Agencija za plaćanje ima pravo od korisnika zatražiti izvršenje povrata ukupno isplaćenih sredstava.

8. Naveo je, da je u konkretnom slučaju, nedvojbeno utvrđeno, da je tužitelj ostvario 50 % razine pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih radnih mjesta, budući je 2023. imao jednog zaposlenog, dok je provedbom projekta trebao zaposliti dva nova zaposlenika i budući da tužiteljeva razina pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranju novih, zadržavanju postojećih radnih mjesta je 50 % i manje, slijedom čega da je Agencija za plaćanje imala pravo od tužitelja zatražiti izvršenje povrata sveukupno isplaćenih sredstava, odnosno povrat 100 % isplaćenih sredstava. Međutim, da sukladno uputi zaprimljenoj od Ministarstva poljoprivrede od 2. rujna 2024., kod tužitelja je primijenjena blaža financijska korekcija od 5 %, dakle Uputa od 2. rujna 2024. data je u vezi postupanja Agencije za plaćanje prema svim korisnicima koji nisu ispunili pokazatelje provedbe projekta „Doprinos stvaranju novih- zadržavanju postojećih radnih mjesta“ na način da se istima bezuvjetno izriče minimalna financijska korekcija od 5 %, uzimajući u obzir pandemiju COVID-19, negativnu demografsku sliku i nedostatak radne snage kao okolnosti koje se mogu smatrati višom silom.

9. No, da bi se korisnika oslobodilo u cijelosti obveze zbog više sile, tuženik je napomenuo, da je nužno da korisnik prethodno pravovremeno izvijesti pisanim putem nadležno tijelo s odgovarajućim dokazima u slučajevima više sile i iznimnih okolnosti u skladu s člankom 4. stavak 2. provedbene Uredbe (EU) 640/2014, a što u konkretnom slučaju od strane tužitelja nije bilo učinjeno.

10. Zaključno, tuženik je na navode tužitelja kako je sporno na koji način je tuženik obračunao stopu tužiteljevog pridržavanja razine pokazatelje provedbe projekta, istaknuo, da se o navedenim okolnostima detaljno očitovao u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu, jer do iznosa od 8.986,04 EUR, odnosno 67.705,34 HRK, koji je kao takav određen u točki 1. izreke Odluke o povratu od 12. studenog 2024., je došao na način da je tužitelju kroz 2 rate ukupno isplaćen iznos od 1.354.106,80 HRK, odnosno 179.720,86 EUR ( prva rata u iznosu od 467.563,33 HRK te druga rata u iznosu od 886.643,47 HRK), te se primjenom financijskih korekcija od 5 % na iznos ukupno isplaćene potpore, dobije iznos povrata od 8.986,04 EUR, a upravo je tužitelj u 2023. imao jednu osobu zaposlenu, a kako je to razvidno iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 29. listopada 2025. i to KŽ od 14. ožujka 2023. čiji radni odnos i dalje traje.

11. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 3. prosinca 2025. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ostao kod svih dotadašnjih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, potražujući naknadu troška upravnog spora.

12. Ročište za raspravu zakazano za 11. prosinca 2025. odgođeno je zbog izvanredne spriječenosti opunomoćenika tužitelja pristupa na isto, što je opunomoćenik tužitelja opravdao u podnesku neto zaprimljenim pred ročište, pa je iduće ročište za raspravu zakazano za 8. siječnja 2026. u 10:00.

13. Na ročištu za raspravu održanom 8. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. ZUS-a u svezi s člankom 89. stavak 4. ZUS-a, opunomoćeniku tužitelja je u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, tužitelj je ostao kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

14. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 12. studenoga 2024. donijela Odluku o povratu sredstava (KLASA: 440-12/18-06-04-01/0140, URBROJ: 343-1504/01- 24-016, u daljnjem tekstu: Odluka o povratu), za ovdje tužitelja OPG ROSANDIĆ, MIHOVIL ROSANDIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SMOLJANAC 25, 53230 SMOLJANAC, PLITVIČKA JEZERA, na temelju članka 142. Zakona o poljoprivredi (,,Narodne novine“, br. 30/2015, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi 2015.), a u vezi s člankom 190. Zakona o poljoprivredi (,,Narodne novine“, br. 118/2018, 42/2020, 127/2020 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 52/2021, 152/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivredi) te članka 58. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (,,Narodne novine“, br. 91/2019, 37/2020, 31/2021, 134/2021 i

10/2023) i sukladno članku 33. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.4.1. ,,Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (,,Narodne novine“, br. 49/2018, u daljnjem tekstu: Pravilnik) te Natječaju za provedbu Podmjere 6.4. »Ulaganja u stvaranje i razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti« - provedba tipa operacije 6.4.1. »Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima« od dana 14. lipnja 2018. (u daljnjem tekstu: Natječaj), jer je utvrdila da tužitelj nije ostvario planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih radnih mjesta, pa stoga da se u skladu s Uputom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: 910-05/24- 01/588, URBROJ: 525-07/296-24-2 (u daljnjem tekstu: Uputa Ministarstva), isto može smatrati odstupanjem uzrokovanim višom silom ili nastupom izvanrednih okolnosti, slijedom čega je tužitelju izrekla korekciju od 5% na ukupno isplaćenu potporu u iznosu od 8.986,04 EUR/67.705,34 HRK.

15. Utvrđeno je, da je protiv navedene prvostupanjske Odluke o povratu sredstava od 12. studenoga 2024., tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 11. lipnja 2025., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska Odluka o povratu sredstava, nakon čega je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Naime, člankom 144. stavkom 1. Zakona propisano je, da u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe EU broj 1306/2013, a stavkom 2. podstavkom 3. citiranog članka Zakona propisano je, da Agencija za plaćanje donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava, ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpore ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik.

18. Člankom 142. stavkom 3. Zakona o poljoprivredi 2015. propisano je, da ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole i kontrole na terenu, utvrdi nepravilnost učinjena od strane korisnika, Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u roku od 30 dana od dostave odluke korisniku.

19. Člankom 6. stavkom 1. točkom c) Pravilnika propisano je, kako bi se projekt smatrao prihvatljivim za sufinanciranje mora ispuniti sve opće uvjete prihvatljivosti projekta za koji se traži sufinanciranje, između ostalog, korisnik obavezno mora definirati način dostizanja jednog od dva cilja: 1. razvoj postojeće nepoljoprivredne djelatnosti uz očuvanje postojećih radnih mjesta ili 2. razvoj postojeće nepoljoprivredne djelatnosti uz stvaranje novih radnih mjesta.

20. Člankom 6. stavkom 1. točkom d) Pravilnika propisano je, da provedba ulaganja i ostvarenje definiranog cilja moraju biti realizirani u razdoblju od najviše tri godine od datuma donošenja odluke o dodjeli sredstava.

21. Poglavljem 1. Natječaja propisano je, da je svrha Natječaja razvoj postojeće nepoljoprivredne djelatnosti uz očuvanje postojećih ili stvaranje novih radnih mjesta s ciljem smanjenja depopulacije i poticanja održivog razvoja ruralnih područja.

22. Poglavljem 5. točkom 1., 2., 3. i 4. Natječaja propisano je, da korisnik obavezno mora definirati način dostizanja jednog od dva cilja: razvoj postojeće nepoljoprivredne djelatnosti uz očuvanje postojećih radnih mjesta ili razvoj postojeće nepoljoprivredne djelatnosti uz stvaranje novih radnih mjesta, da provedba ulaganja i ostvarenje definiranog cilja moraju biti realizirani u razdoblju od najviše tri godine od datuma donošenja odluke o dodjeli sredstava, da su pokazatelji provedbe projekta kvantitativno iskazani podaci o provedbi projekta kojima se mjeri ostvarenje cilja projekta te da u slučaju da korisnik ne ostvari planiranu razinu pokazatelja navedenih u Zahtjevu za potporu po pitanju doprinosa stvaranju novih — zadržavanju postojećih radnih mjesta, Agencija za plaćanja ima pravo korisniku odrediti financijsku korekciju ili od korisnika zatražiti izvršenje povrata isplaćene potpore razmjerno neostvarenom udjelu pokazatelja, u skladu s Prilogom 8 ovoga Natječaja.

23. Poglavljem 20. Natječaja propisano je, da u slučaju da korisnik ne ostvari planiranu razinu pokazatelja navedenih u Zahtjevu za potporu, Agencija za plaćanja ima pravo korisniku odrediti financijsku korekciju ili od korisnika zatražiti izvršenje povrata dijela isplaćene potpore razmjerno neostvarenom udjelu pokazatelja, da provjere upravljanja projektom provedene od strane Agencije za plaćanja, uključuju, između ostalog, ex-post provjere trajnosti projekta, rezultata i ciljeva.

24. Poglavljem 21. Natječaja propisano je, da Kontrolori provode redovne kontrole prije isplate i tijekom petogodišnjeg razdoblja nakon izvršenog konačnog plaćanja (ex post kontrola).

25. Poglavljem 22. Natječaja propisano je, da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore, između ostalog, ako se naknadnom administrativnom kontrolom i/ili kontrolom na terenu utvrdi nepravilnost.

26. Prilogom 8 Natječaja i člankom 20. Ugovora o financiranju — opći uvjeti propisano je, da će Agencija za plaćanja primijeniti financijske korekcije ukoliko se prilikom ex-post kontrole utvrdi da Korisnik nije zadržao planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih — zadržavanju postojećih radnih mjesta, kako je naveo u zahtjevu za potporu. Agencija za plaćanja će od korisnika koji su zadržali razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih — zadržavanju postojećih radnih mjesta veću od 50%, a manju od 80%, tražiti povrat isplaćene potpore u iznosu od 5% od ukupnog isplaćenog iznosa. U slučaju da je korisnik zadržao razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih — zadržavanju postojećih radnih 50% i manje, Agencija za plaćanja ima pravo od korisnika zatražiti izvršenje povrata ukupno isplaćenih sredstava te se Ugovor o financiranju raskida.

27. Člankom 2. stavkom 1. Ugovora o financiranju — opći uvjeti propisano je, da je provedba projekta koji je predmet Zahtjeva za potporu isključiva odgovornost Korisnika te da će Korisnik provoditi projekt na način da ostvari ciljeve kao i pokazatelje provedbe projekta koje je naveo u Zahtjevu za potporu.

28. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da se upravna tijela u donošenju osporavanih akata pozivaju na Pravilnik provedbi tipa operacije 6.4.1. iz 2020. godine, koji je u međuvremenu stavljen izvan snage, te da je novi Pravilnik o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. stupio na snagu 2019. godine i time derogirao stariji pravilnik, pa da je pozivanje na pravilnik koji više nije na snazi ozbiljan procesni i materijalni nedostatak rješenja, ukazuje se tužitelju, da je člankom 58. stavkom 1. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine“, br. 91/19) propisano, da će se postupci započeti po odredbama Pravilnika iz članka 57. dovršiti po odredbama tih pravilnika, a među pravilnicima u članku 57. naveden je i Pravilnik o provedbi tipa operacije 6.4.1. »Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima«, iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine“, br. 49/18, u daljnjem tekstu: Pravilnik). Također, Ustavom Republike Hrvatske jasno je propisana zabrana retroaktivnog djelovanja propisa, pa je u konkretnom slučaju primjenjiv Pravilnik koji je bio na snazi u vrijeme objave Natječaja za provedbu Podmjere 6.4. »Ulaganja u stvaranje i razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti« - provedba tipa operacije 6.4.1. »Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima« od dana 14. lipnja 2018. (u daljnjem tekstu: Natječaj).

29. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je kontrola provedena isključivo i proizvoljno za 2023. godinu, ali da Pravilnik predviđa trogodišnji rok za postizanje ciljeva, pa je s obzirom na pandemiju COVID-19 i produženje trajanja projekta, logično da se i evaluacija ostvarenih rezultata protegne na cijelo razdoblje, pri čemu su ciljevi, uključujući zapošljavanje dvaju osoba, ostvareni zaključno s 2024. godinom, ukazuje se tužitelju, da je u skladu s poglavljem 21. Natječaja ex post kontrola predstavlja kontrolu tijekom petogodišnjeg razdoblja nakon izvršenog konačnog plaćanja.

30. Člankom 20. stavkom 9. Ugovora o financiranju – opći uvjeti, KLASA: 440- 12/18-06-04-01/0140, URBROJ: 343-2112/01-19-003, kojeg je tužitelj sklopio s Agencijom za plaćanja 09. kolovoza 2019. (u daljnjem tekstu: Ugovor o financiranju) propisano je, da će Agencija za plaćanja, ukoliko se prilikom ex-post kontrole utvrdi da korisnik nije ostvario planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta, kako je naveo u zahtjevu za potporu, primijeniti financijske korekcije sukladno Prilogu 8 Natječaja.

31. U Prilogu 8 Natječaja propisano je, da će Agencija za plaćanja primijeniti financijske korekcije, ukoliko se prilikom ex-post kontrole utvrdi da korisnik nije zadržao planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta, kako je naveo u zahtjevu za potporu, na način da će Agencija za plaćanja od korisnika koji su zadržali razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta veću od 50%, a manju od 80% tražiti povrat isplaćene potpore u iznosu od 5% od ukupnog isplaćenog iznosa, dok u slučaju da je korisnik zadržao razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta 50% i manje, Agencija za plaćanja ima pravo od korisnika zatražiti izvršenje povrata ukupno isplaćenih sredstava te se Ugovor o financiranju raskida.

32. Iz navedenih odredbi proizlazi, da su korisnici Natječaja planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta, bili dužni zadržati tokom petogodišnjeg razdoblja nakon izvršenog konačnog plaćanja, dakle tijekom cijelog petogodišnjeg razdoblja.

33. Stoga je neosnovan navod da je Agencija za plaćanja, bez pravne osnove i proizvoljno odabrala 2023. kao jedinu mjerodavnu godinu, budući da je tužitelju konačno plaćanje izvršeno 2021. godine te je isti pet godina od izvršenog plaćanja bio dužan zadržati planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta, a tužitelj je ostvario 50 % razine pokazatelja provedbe projekta po pitanju Doprinosa stvaranju novih radnih mjesta, jer je u 2023. imao jednog zaposlenog, dok je provedbom projekta trebao zaposliti dva nova zaposlenika, pa budući da je tužiteljeva razina pokazatelja provedbe projekta po pitanju „Doprinosa, stvaranju novih, zadržavanju postojećih radnih mjesta“ 50 % i manje, Agencija za plaćanje imala je pravo od tužitelja zatražiti izvršenje povrata sveukupno isplaćenih sredstava, odnosno povrat 100 % isplaćenih sredstva, ali sukladno Uputi zaprimljenoj od Ministarstva poljoprivrede od 2. rujna 2024., kod tužitelja je primijenjena blaža financijska korekcija od 5 %.

34. Dakle Uputa od 2. rujna 2024, dana je u vezi postupanja Agencije za plaćanje prema svim korisnicima koji nisu ispunili pokazatelje provedbe projekta, doprinosa stvaranju novih, zadržavanju postojećih radnih mjesta, na način da se istima bezuvjetno izreče minimalna financijska korekcija 5 %, uzimajući u obzir pandemiju COVID-19, negativnu demografsku sliku i nedostatak radne snage, kao okolnosti koje se mogu smatrati višom silom.

35. No da bi se korisnika oslobodilo u cijelosti obveze zbog više sile, nužno je da korisnik prethodno pravovremeno izvijesti pisanim putem nadležno tijelo s odgovarajućim dokazima u slučajevima više sile i iznimnih okolnosti, u skladu s člankom 4. stavak 2. provedbene Uredbe (EU) 640/2014 na koju se i tužitelj pozvao na ročištu za raspravu održanom 16. listopada 2025., ali tužitelj niti u žalbi protiv Odluke o povratu sredstava, niti u tužbi nije isticao da bi prethodno izvijestio Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o slučajevima više sile i iznimnim okolnostima zbog kojih nije bio u mogućnosti ispuniti pokazatelje provedbe projekta, već se žalba, kao i tužba svodila na to da je proizvoljno uzeta u obzir 2023. kao mjerodavna godina, a da su pokazatelji provedba projekta ostvareni zaključno sa 2024., a na što se tuženik očitovao i u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u odgovoru na tužbu.

36. Dakle, pretpostavka primjeni čl. 4. stavka 1. podstavak 3. provedbene Uredbe (EU) 640/2014 je okolnost da korisnik pravovremeno izvijesti pisanim putem nadležno tijelo o slučajevima više sile i iznimnih okolnosti, a na koji način tužitelj nije postupio.

37. Naposljetku, ukazuju se tužitelju, da je do iznosa od 8.986,04 EUR, odnosno 67.705,34 HRK kojeg tužitelj treba vratiti i koji je kao takav određen točki 1. izreke Odluke o povratu 12. studenoga 2024. tuženik došao, jer je tužitelju kroz 2 rate ukupno isplaćen iznos od 1.354.106,80 HRK, odnosno 179.720,86 EUR te se primjenom financijske korekcije od 5 % na iznos ukupno isplaćene potpore dobije iznos povrata od 8.986,04 EUR.

38. U svezi ostalih tužbenih navoda ukazuje se tužitelju, da je u obrazloženju osporavanog rješenja jasno navedeno, da je uvidom u podatke HZMO-a (dobivene elektronskom razmjenom sa Agencijom za plaćanja) utvrđeno, da je tužitelj imao jednog zaposlenog u 2023. godini, dok je uvidom u Zahtjev za potporu, odnosno Poslovni plan tužitelja utvrđeno, da je provedbom projekta planirao zaposliti dva nova zaposlenika, što je propisano i člankom 2. stavkom 2. Ugovora o financiranju - Posebni uvjeti. Imajući u vidu navedeno, tuženik je utvrdio, da razina pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih radnih mjesta ostvarena je 50%. pa obzirom da u skladu s Prilogom 8. Natječaja Agencija za plaćanja ima pravo od korisnika zatražiti izvršenje povrata ukupno isplaćenih sredstava, u slučaju da je korisnik zadržao razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta 50% i manje, što je slučaj kod tužitelja, ukazuje se tužitelju, da je upravo uzimajući u obzir pandemiju COVID-19 i negativnu demografsku sliku, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva izdalo Uputu (KLASA: 910-05/24-01/588, URBROJ: 525-07/296-24-2, od 2. rujna 2024.) Agenciji za plaćanja o primjeni umanjene stope financijske korekcije od 5% u slučaju neispunjavanja pokazatelja provedbe projekta ,,Doprinos stvaranju novih - zadržavanju postojećih radnih mjesta“.

39. Stoga su neosnovani navodi tužitelja iz tužbe da financijska korekcija u njegovom slučaju nije ni prikladna ni potrebna ni razmjerna, pa je samim time nezakonita, budući da su okolnosti koje tužitelj iznosi uzete u obzir prilikom određivanja financijske korekcije.

40. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

41. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo niti na nadoknadu troška ovog upravnog spora, sukladno članku 147. u svezi s člankom 148. ZUS-a.

U Rijeci 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Davidu Franjkoviću, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78