REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1876/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja EUROKOD PISAČIĆ d.o.o., Zagreb, Rudeška 16, OIB: 83291048420, zastupanog po punomoćniku Vici Mandariću, odvjetniku iz OD Mandarić & Einwalter, u Zagrebu, protiv tuženika Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, OIB: 85828625994, Zagreb, Radnička cesta 80, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ML, punomoćnika tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika MLT, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.103,97 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 18.215,58 eur, počevši od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 9.888,39 eur, počevši od 23. studenog 2021. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.991,24 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem naknadu parničnih troškova potražuje u daljnjem iznosu od 633,76 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 12. rujna 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da su stranke, postupku javne nabave, zaključile Ugovor broj 2021/00004 o nabavi sigurnosnih vezica za zatvaranje LDPE vreća za PET, Al/Fe i stakleni ambalažni otpad. Temeljem predmetnog Ugovora, a pozivajući se na ugovornu odredbu iz odredbe čl. 9., tuženik da je tužitelja neosnovano teretio za ugovornu kaznu obračunatu po dnevnoj stopi od 2 ‰ (dva promila) za svaki dan zakašnjenja u odnosu na utvrđene rokove, no, uz primjenu obračuna, umjesto na iznos fakturiran u narudžbi glede ispunjenja koje je došlo do kašnjenja, na iznos ukupno ugovorene cijene iz predmetnog Ugovora. S obzirom da je praksa tuženika iz sličnih ugovora, koji su prethodili predmetnom, odnosno koji su mu slijedili, bila obračun ugovorne kazne vršiti na iznos fakturiran za svaku izvršenu isporuku, a ne na vrijednost ugovora, smatra da i u konkretnom slučaju, unatoč izmjeni sadržaja odredbe navedene u predmetnom Ugovoru, u odnosu na istovjetne odredbe sadržane u drugim tuženikovim sličnim ugovorima, ovu spornu i nejasnu odredbu valja u konkretnom slučaju tumačiti na način kako je to tuženik i inače činio u svojem poslovanju, dakle da se ugovorna kazna obračunava prema iznosu koji je fakturiran za narudžbu glede koje je došlo do kašnjenja. Smatra da je takvo tumačenje u skladu namjerom ugovaratelja i da odgovara smislu odredaba u ugovornoj kazni. Također ukazuje da je u natječajnoj dokumentaciji koja je uslijedila onoj na temelju koje je sklopljen predmetni Ugovor, tuženik zadržao formulaciju da se ugovorna kazna obračunava prema iznosu koji je fakturiran za narudžbu glede koje je došlo do kašnjenja, a ne prema ukupno ugovorenoj cijeni, pri čemu je tek povećao obračun s 2 promila na 5 promila. Tužitelj da se prethodno obratio tuženiku, pozivajući da ga učinjena terećenja (umanjena plaćanja tužitelju za izvršene isporuke glede kojih je došlo do kašnjenja), uskladi pravilnim tumačenjem ugovorene odredbe o načinu obračuna ugovorne kazne, no tuženik da zahtjevu tužitelja nije udovoljio. Polazeći od vrijednosti narudžbi glede kojih je, uslijed tužiteljevog kašnjenja u isporuci, tuženik izvršio terećenja, tužitelj smatra da je neosnovano terećen za ukupan iznos od 28.103,97 eur. I to, temeljem narudžbe od 3. rujna 2021., koja narudžba za ukupno iznosi 142.232,00 kn uvećano za pripadajući PDV, za iznos terećenja od 18.215,58 eur,. Ovo stoga što da su temeljem ove narudžbe izvršene dvije isporuke, sveukupno kašnjenje da je iznosilo 22 dana (4 + 18 dana), te da ugovorna kazna, obračunata prema iznosu koji je tužitelj tuženiku fakturirao za ove narudžbe, iznosi 4.246,08 kn, odnosno uvećano za pripadajući PDV, 5.307,60 kn. Međutim, primjenom obračuna ugovorne kazne na ukupno ugovorenu cijenu (vrijednost ugovora bez PDV-a – 2.591,870,00 kn), tuženik da je tužitelja teretio za iznos ugovorne kazne od 114.042,28 kn, odnosno uvećano za pripadajući PDV, 142.552,85 kn. Stoga, temeljem ove narudžbe, neosnovano više obračunati iznos ugovorne kazne čini iznos od 137.245,25 kn/18.215,58 eur (jer je 142.552,85 kn – 5.307,60 kn = 137.245,25 kn). Nadalje, temeljem narudžbe od 1. listopada 2021., koja narudžba za ukupno iznosi 115.667,00 kn uvećano za pripadajući PDV , za iznos terećenja od 9.888,39 eur. Ovo stoga što da su temeljem ove narudžbe izvršene dvije isporuke, sveukupno kašnjenje da je iznosilo 12 dana, te da ugovorna kazna, obračunata prema iznosu koji je tužitelj tuženiku fakturirao za ove narudžbe, iznosi 2.601,60 kn, odnosno uvećano za pripadajući PDV, 3.252,00 kn. Međutim, primjenom obračuna ugovorne kazne na ukupno ugovorenu cijenu (vrijednost ugovora bez PDV - a – 2.591,870,00 kn), tuženik da je tužitelja teretio za iznos ugovorne kazne od 62.204,88 kn, odnosno uvećano za pripadajući PDV, 77.756,10 kn. Stoga, temeljem ove narudžbe, neosnovano više obračunati iznos ugovorne kazne, čini iznos od 74.504,10 kn/9.888,39 eur (jer je 77.756,10 kn – 3.252,00 kn = 74.504,10 kn).

2./ S obzirom da je za rečene iznose tuženik tužitelja neosnovano teretio, tužitelj predlaže naložiti tuženiku plaćanje ovih iznosa. Podredno, ako sud ne bi prihvatio shvaćanje tužitelja o pogrešnom tumačenju sporne ugovorne odredbe o načinu obračuna ugovorne kazne, tužitelj ukazuje da je obračunata ugovorna kazna očito nerazmjerna, s obzirom na vrijednost i značenja objekta obveze, te predlaže navedeno utvrditi, ugovornu kaznu smanjiti na iznos prethodno pojašnjen, dakle u visini kojeg tužitelj smatra da je pravilnom primjenom ugovorne odredbe ugovorna kazna trebala biti obračunata (po dnevnoj stopi od 2 promila od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku u kojoj je utvrđeno zakašnjenje), odnosno naložiti tuženiku vraćanje iznosa od 28.103,97 eur kao nerazmjerno visoko naplaćenog. Nadalje, tijekom postupka, tužitelj je osporio i pravo tuženika na naplatu ugovorene kazne uopće, jer da isti nije, prilikom primitka isporuka glede kojih je izvršio terećenja po osnovi ugovorne kazne uslijed kašnjenja, bez odgađanja obavijestio tužitelja da zadržava svoje pravo na naplatu ugovorne kazne.

3./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je osporio osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Naime, smatra da je ugovorna odredba na temelju koje je izvršio terećenja po osnovi ugovorne kazne zbog kašnjenja u isporuci jasna i da način njezine primjene, i to da se ugovorna kazna obračunava na ukupno ugovornu cijenu (iz Ugovora), a ne na iznos fakturiran za svaku izvršenu isporuku glede koje je utvrđeno zakašnjenje, nije sporan. Osporava tužiteljeve tvrdnje da bi se radilo o tuženikovoj omašci u pisanju sadržaja ove ugovorne odredbe te tvrdi da je ugovornu kaznu u konkretnom slučaju obračunao u skladu s izričitom i jasnom ugovornom odredbom. Nadalje, ukazuje da je terećenje izvršeno u skladu s ugovorenim načinom i poslovnom praksom stranaka, na način da je ugovorna kazna odbijena od fakturiranih mjesečnih iznosa, pa stoga osporava da bi, jer bez odgađanja nije obavijestio tužitelja da će ugovornu kaznu obračunati i naplatiti (terećenjem) u skladu u ugovorom, izgubio pravo na naplatu ugovorne kazne. Tijekom postupka, tuženik je naveo je da visina zahtjeva nije sporna, odnosno da nisu sporne tužiteljeve tvrdnje o razlici iznosa koji preostaje kada se od ukupnog iznosa terećenja oduzme iznos terećenja koji se dobije obračunom ugovorne kazne po dnevnoj stopi od 2 promila od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku u kojoj je utvrđeno zakašnjenje. No, s obzirom da smatra da je ugovornu kaznu obračunao u skladu s Ugovorom, protivi se obvezi plaćanja utuženog iznosa za koji je tužitelja teretio po osnovi ugovorne kazne.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: otpremnice (list 10, 20, 23, 26 spisa), Ugovor Ugovor broj 2021/00004 o nabavi sigurnosnih vezica za zatvaranje LDPE vreća za PET, Al/Fe i stakleni ambalažni otpad od 30. kolovoza 2021. (list 11-18 spisa), račun broj 1086/VP1/2000 (list 19 spisa), obračun ugovorne kazne (list 21, 24, 27 spisa), račun 1139/VP1/2000 (list 22 spisa), račun 1266/VP1/2000 (list 25 spisa), korespondencija stranaka (list 28-31 spisa), dokumentacija o nabavi u postupku E-VV-3/2021 (list 32-275 spisa), dokumentacija o nabavi u postupku E-VV- 4/2019, E-VV-2/2021, E-VV-3/2021, E-VV-5/2022, E-VV-5/2023, E-VV-4/2024 (list 283-382 spisa), sudska praksa (list 386-395, 408-411 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ML (list 404-407 spisa), dok saslušanje zastupnika po zakonu tuženika nije provedeno, s obzirom da je tuženik naveo da isti o okolnostima koje su predmet spora nema saznanja.

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je prvi, od više postavljenih tužbenih zahtjeva, u cijelosti osnovan.

6./ Predmet spora su eventualno kumulirani tužiteljevi zahtjevi, istaknuti u skladu s odredbom čl. 188. ZPP-a, na način da podredno istaknuti zahtjev sud prihvati tek ako nađe na onaj prethodno istaknut nije osnovan. Naime, tužitelj smatra da je tuženik pogrešno primijenio ugovornu odredbu o načinu obračuna ugovorne kazne zbog kašnjenja tužitelja u isporuci naručene robe te da je, uslijed pogrešnog načina obračuna, od tužitelja neosnovno naplatio iznos od 28.103,97 eur. Osim toga, smatra da je tuženik uopće neosnovano naplatio ugovornu kaznu, jer je propustio, prilikom primitka isporuke, bez odgađanja obavijestiti tužitelja da zadržava svoje pravo na naplatu ugovorne kazne. Stoga predlaže naložiti tuženiku vraćanje iznosa od 28.103,97 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršene naplate. Podredno, ako bi sud smatrao da je ugovorna kazna obračunata u skladu s Ugovorom, zahtjeva da sud iznos naplaćene ugovorene kazne umanji, jer da je nerazmjerno visoka i naloži tuženiku vraćanje naplaćenog iznosa u dijelu koji predstavlja nerazmjerno visoko naplaćenu ugovornu kaznu, odnosno iznosa od 28.103,97 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršene naplate.

7./ Odlučne činjenice među strankama nisu sporne.

7.1./ Naime, nije sporno da su stranke, tuženik kao naručitelj i tužitelj kao isporučitelj, u postupku javne nabave zaključile Ugovor Ugovor broj 2021/00004 o nabavi sigurnosnih vezica za zatvaranje LDPE vreća za PET, Al/Fe i stakleni ambalažni otpad od 30. kolovoza 2021. Odredbom čl. 9. ovog Ugovora uređeno je pravo tuženika na naplatu ugovorne kazne, i to na način da je ugovorna kazna (penali) naplaćuje po dnevnoj stopi od 2 promila od ukupno ugovorne cijene za svaki dan zakašnjenja u odnosu na utvrđene rokove, pri čemu ukupan iznos ugovorne kazne ne može prekoračiti iznos od 10% od ukupno ugovorene cijene robe s PDV-om. Nadalje, ugovoreno je da tuženik može odbiti penale od fakturiranih mjesečnih iznosa za isporučenu robu.

7.2./ Ukupna cijena isporuke robe koja čini predmet nabave iznosi 2.591.870,00 kn, odnosno, uvećano za PDV, 3.239.837,50 kn (čl. 7. Ugovora). Stvarno nabavljena količina predmeta nabave može biti manja ili veća od okvirnih količina iskazanih u tuženikovom troškovniku, odnosno ovisna je o tuženikovim potrebama i raspoloživim financijskim sredstvima (čl. 3. Ugovora).

7.3./ Nije sporno da je tuženik zbog tužiteljevog kašnjenja u isporuci, temeljem tuženikove narudžbe od 3. rujna 2021., vrijednost koje je 142.232,00 kn (koji iznos valja uvećati za PDV), tužitelja 15. listopada 2021., teretio za penale u iznosu od 114.042,28 kn (20.734,96 kn + 93.307,32 kn), što uvećano za PDV, iznosi 142.552,85 kn; a temeljem kašnjenja u isporuci tuženikove narudžbe od 1. listopada 2021., vrijednost koje je 115.667,00 kn (koji iznos valja uvećati za PDV), tužitelja 22. studenog 2021., teretio za penale u iznosu od 62.204,88 kn, što uvećano za PDV, iznosi 77.756,10 kn. Tuženik je obračun penala izvršio po dnevnoj stopi od 2 promila za svaki dan kašnjenja, obračunato od ukupno ugovorne cijene (vrijednosti ugovora bez PDV - a – 2.591,870,00 kn).

7.4./ Nadalje, nije sporno da bi, da se primijenio obračun ugovorne kazne zbog kašnjenja u isporukama temeljem predmetnih narudžbi na način da je obračun ugovorne kazne izvršen po dnevnoj stopi od 2 promila za svaki dan kašnjenja, obračunato od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku u kojoj je utvrđeno zakašnjenje, tuženik imao pravo naplatiti iznos od 5.307,60 kn po osnovi penala za prvu narudžbu, odnosno iznos od 3.252,00 kn po osnovi penala za drugu narudžbu. S obzirom na naplaćene iznose, nije sporna niti razlika koja ukupno iznosi 28.103,97 eur, odnosno 18.215,58 eur za prvu narudžbu i 9.888,39 eur za drugu narudžbu.

7.5./ Konačno, nije sporno da je u postupcima javne nabave koji su predmetnom prethodili (E-VV-4/2019 i E-VV-2/2021), tuženik ugovarao obračun ugovorne kazne po dnevnoj stopi od 2 promila za svaki dan kašnjenja, obračunato od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku u kojoj je utvrđeno zakašnjenje, odnosno da je u postupcima javne nabave koji su predmetnom slijedili (E-VV-5/2022, E-VV-5/2023 i E- VV-4/2024), ugovarao obračun ugovorne kazne po dnevnoj stopi od 5 promila za svaki dan kašnjenja obračunato od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku u kojoj je utvrđeno zakašnjenje.

8./ Sporno je da li je tuženik, uslijed propusta bez odgađanja prilikom primitka isporuke obavijestiti tužitelja da zadržava pravo na ugovornu kaznu, imao pravo tužitelja teretiti po osnovi ugovorne kazne. Nadalje, ako je tuženik imao pravo obračunati penale, sporno je da li ih je obračunao u skladu s Ugovorom, odnosno tumačeći i primjenjujući ugovornu odredbu čl. 9. Ugovora na pravilan način s obzirom na vrijednost prema kojoj se vrši obračun penala po dnevnoj stopi od 2 promila. Konačno, ako je tuženik penale obračunao pravilnim tumačenjem i primjenom ugovorne odredbe čl. 9., sporno je ima li tužitelj pravo zahtijevati smanjenje ugovorne kazne stoga što da je nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

9./ Odredbom čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog kašnjenja, ako je primio ispunjenje, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

10./ Imajući u vidu odredbe predmetnog Ugovora, kao i navode iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ML, po shvaćanju ovog suda ne proizlazi da bi tuženik, jer prilikom primitka isporuke nije tužitelja obavijestio da, unatoč kašnjenju zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne, izgubio ovo pravo. Naime, predmetnim je Ugovorom upravo predviđeno da tuženik penale može odbiti od fakturiranih mjesečnih iznosa za isporučenu robu, a na koji je način tuženik i izvršio obračun ugovorne kazne. Ne proizlazi, s obzirom na navode iz iskaza ML, da bi u ugovorenom načinu izvršavanja predmetnog Ugovora bilo za očekivati od tuženika da prilikom primitka isporuke tužitelja obavještava o zadržavanju prava na naplatu ugovorne kazne. Naime, isti je iskazao da je tužitelj, po primitku tuženikove narudžbe, imao rok od 3 dana za isporuku koja se vršila u logističkom centru u koji bi tuženik uputio tužitelja. Prilikom isporuke da je bio prisutan i djelatnik tuženika, koji bi potpisao otpremnicu. Tako potpisanu otpremnicu tužitelj bi potom, uz račun za plaćanje preuzete robe, dostavljao tuženiku. Tuženik je potom, nakon što bi mu tužitelj dakle ispostavio račun, vršio obračun ugovorne kazne te umanjio plaćanje koje je bio dužan izvršiti temeljem računa za preuzetu robu. Konkretno se dakle radi o obračunu ugovorne kazne koji je tuženik izvršio 15. listopada 2021., a temeljem tužiteljevih računa od 30. rujna 2021. (s dospijećem 29. studenog 2021.) i 11. listopada 2021. (s dospijećem 10. prosinca 2021.), odnosno o obračunu ugovorne kazne od 22. studenog 2021. temeljem tužiteljevog računa od 9. studenog 2021. (s dospijećem 8. siječnja 2022.). S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da se, jer je tuženik obračun ugovorne kazne izvršio po primitku tužiteljevih računa, u roku u kojem je račune bio dužan podmiriti, u skladu s Ugovorom, kojim je upravo predviđeno da penale može odbiti od fakturiranih mjesečnih iznosa, ne može smatrati da bi izgubio pravo na naplatu ugovorne kazne jer je propustio bez odgađanje priopćiti tužitelju, nakon primitka isporuka sa zakašnjenjem, da zadržava svoje pravo na naplatu ugovorne kazne. Konačno, niti sam tužitelj očito iz ovog razloga nije osporavao pravo tuženika na naplatu ugovorne kazne, već je osporavao naplaćeni iznos, smatrajući da obračunatim suprotno Ugovoru, u previsokom iznosu.

11./ Osnovano, po shvaćanju ovog suda, ukazuje tužitelj da je odredba čl. 9. predmetnog Ugovora, kojom je predviđen način obračuna ugovorne kazne, sporna i da je stoga prilikom primjene ove ugovorne odredbe potrebno njezino tumačenje. Ovo stoga što je, po shvaćanju ovog suda, nelogično da bi tuženik, iako je u zaključivanju ugovora koji su prethodili predmetnom, no i koji su mu slijedili, obračun penala vršio prema iznosu narudžbe glede koje je utvrđeno kašnjenje, u konkretnom slučaju izmijenio sadržaj ugovorne odredbe o načinu obračuna ugovorne kazne na način da se ista obračunava prema ukupnoj vrijednosti ugovora, a ne od fakturiranog iznosa za svaku izvršenu isporuku, kao što je predviđeno u ostalim sličnim tuženikovim ugovorima. Naime, tuženik nije, osim pozivanja na sadržaj predmetne ugovorne odredbe čl. 9., iznio tijekom ove parnice razloge kojima bi potkrijepio tvrdnju da je u konkretnom slučaju njegova ugovorna namjera bila upravo obračun ugovoriti prema ukupnoj vrijednosti ugovora, a ne fakturiranom iznosu narudžbe glede koje je utvrđeno kašnjenje. S obzirom da je i u ugovorima koje je zaključivao nakon predmetnog, tuženik ugovarao obračun penala prema fakturiranom iznosu narudžbe glede koje je utvrđeno kašnjenje, a ne prema ukupnoj vrijednosti ugovora, pri čemu je povećao dnevnu stopu za obračun (umjesto dva na pet promila), to proizlazi, po ocjeni ovog suda, da isti nije niti u konkretnom slučaju imao namjeru izmijeniti način obračuna penala koji je redovito koristio glede osnovice na koju se penali obračunavaju na način da bi se obračun, umjesto na iznos narudžbe glede koje je kašnjenje utvrđeno, vršio prema ukupnoj vrijednosti ugovora (bez PDV-a).

12./ U skladu s odredbom čl. 319. st. 1. st. 2. ZOO-a, ugovorne se odredbe primjenjuju onako kako glase, no pri tumačenu spornih ugovornih odredaba, ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenih ovim Zakonom.

13./ Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju ugovorena ukupna vrijednost Ugovora, dakle cijena koju će tuženik biti dužan platiti tužitelju (2.591.870,00 kn), međutim tek ako zaista i izvrši narudžbu ugovorne okvirne količine predmeta nabave, što međutim tuženik nije dužan učiniti, već u ispunjavanju Ugovora može, ovisno o svojim potrebama i raspoloživim financijskim sredstvima, naručiti i manju količinu od okvirno ugovorene, a tužiteljeva je obveza isporuku izvršiti po nepromjenjivo ugovornoj jediničnoj cijeni, osnovano ukazuje tužitelj da je i prilikom primjene i tumačenja ugovorne odredbe o načinu obračuna ugovorne kazne potrebno primijeniti obračun na način da se "ukupno ugovorena cijena" kao osnovica prema kojoj se penali obračunavaju tumači kao ukupno ugovorena cijena prema fakturiranom iznosu izvršene isporuke u kojoj je utvrđeno kašnjenje (a koju je formulaciju tuženik i inače koristio u sličnim ugovorima), a ne, kako je to pogrešno tuženik primijenio, na način da se kao ukupno ugovorena cijena uzme ukupna vrijednost iz ugovora, koja ne mora biti realizirana uopće, a svakako nije realizirana u isporukama glede kojih je u konkretnom slučaju utvrđeno zakašnjenje tužitelja.

14./ Tuženikovo tumačenje, a na što pravilo ukazuje tužitelj, ne odgovara niti smislu penala (ugovorne kazne), koji predstavljaju sankciju dužniku zbog ispunjenja sa zakašnjenjem, niti osnovnim načelima obveznih odnosa. Naime, tuženikovo bi tumačenje moglo imati, a u konkretnom je slučaju i jest imalo, za posljedicu da iznos obračunate ugovorne kazne nadmašuje vrijednost robe isporučene sa zakašnjenjem. Naime, u odnosu na prvu narudžbu glede koje je tuženik izvršio obračun ugovorne kazne, obračunati iznos penala (142.552,85 kn) nadmašuje vrijednost narudžbe (142.232,00 kn, bez PDV-a). Takvo je tumačenje načina obračuna penala očito suprotno svrsi ugovorne kazne kao sankcije zbog zakašnjenja, jer je, kod tako ugovorenih penala, dužnik dužan ispuniti obvezu i podmiriti penale koji premašuju ugovornu vrijednost isporučene robe (čl. 353. st. 4. ZOO-a).

15./ Stoga je, po shvaćanju ovog suda, tuženik penale obračunao suprotno ugovorenom, na način da je obračun izvršio prema ukupnoj vrijednosti Ugovora, a ne prema vrijednosti isporuke glede koje je utvrđeno zakašnjenje. S obzirom da je, zbog načina obračuna suprotnog ugovorenom, tuženik izvršio terećenje, dakle umanjio svoju obvezu prema tužitelju po osnovi cijene za isporučenu robu, to tužitelj osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa kao neosnovano naplaćenog, sa zateznim kamatama od dana nakon izvršene naplate (izvršenog stjecanja), jer se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem (čl. 1115. i čl. 29. st. 1. ZOO-a). U skladu s istaknutim zahtjevom, zatezne se kamate obračunavaju na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a u visini stope mjerodavne za ostale odnose.

16./ No, sve i kada bi se prihvatilo shvaćanje tuženika o načinu primjene i tumačenja ugovorne odredbe čl. 9. o načinu obračuna ugovorne kazne, prema ukupnoj vrijednosti Ugovora, neovisno o vrijednosti isporuke glede koje je utvrđeno kašnjenje, osnovano ukazuje tužitelj da bi tada, u konkretnom slučaju naplaćena ugovorna kazna, bila nerazmjerno visoka, s obzirom na vrijednost i značenja objekta obveze. Ovo stoga što bi tada za vrijednost isporučene robe od 142.232,00 kn (bez PDV-a), tuženik naplatio penale u iznosu od 114.042,28 kn (odnosno 142.552,85 kn s PDV-om), a za iznos isporuke od 115.667,00 kn (bez PDV-a), penale u iznosu od 62.204,88 kn (77.756,10 kn s PDV-om). S obzirom da se konkretno radi o ugovoru, temeljem kojeg je tužitelj dužan isporučiti robu po nepromjenjivoj cijeni, no tuženik nije dužan robu naručiti u ugovornoj okvirnoj količnik temeljem koje je određena vrijednost Ugovora (2.591,870,00 kn bez PDV-a), to je obračun penala koji je tuženik primijenio u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost robe glede koje je došlo do kašnjenja u isporuci, nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze, dakle robe glede koje koje došlo do kašnjenja u isporuci. Stoga osnovano tužitelj zahtijeva smanjenje ugovorne kazne, u skladu s odredbom čl. 354. ZOO -a, do iznosa koji se dobije izračunom na temelju fakturiranog iznosa isporuke glede koje je utvrđeno kašnjenje kao osnovice za obračun ugovorne kazne u skladu s Ugovorom.

17./ Pri tome, po shvaćanju ovog suda, s obzirom da je tuženik naplatio ugovornu kaznu u nerazmjerno visokom iznosu, radi ostvarenja tužiteljevog prava na smanjenje ugovorne kazne nije potrebno presudom utvrditi da je ugovorna kazna nerazmjerno visoka i koliko bi iznosila primjerena. Stoga je, i za slučaj da se tužiteljev zahtjev ocijeni osnovanim ne stoga što je pogrešno tuženikovo tumačenje ugovorne odredbe čl. 9. o načinu obračuna penala, već stoga što su, primjenom tuženikovog tumačenja, penali obračunati nerazmjerno visoko pa je osnovan tužiteljev prigovor smanjenja ugovorne kazne, valjalo prihvatiti tužiteljev prvotno postavljeni zahtjev radi povrata ugovorne kazne naplaćene u nerazmjerno visokom iznosu , dakle nije bilo mjesta raspravljanju i o podredno istaknutom tužbenom zahtjevu , za utvrđenje da je ugovorna kazna nerazmjerno visoka i za utvrđenje načina njezinog obračuna, s posljedicom nalaganja tuženiku isplate istog neosnovano naplaćenog iznosa.

18./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur,

- zastupanje na ročištu 27. ožujka 2025., 2. rujna 2025. 2. prosinca 2025 . (T.br 9/1 Tarife) u iznosu po 500,00 eur,

dakle ukupno 2.000.00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 eur.

19./ Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije priznat, jer tužiteljev punomoćnik na ovo ročište nije pristupio.

20./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi, i to za tužbu u iznosu od 163,75 eur (plaćeni iznos), i za presudu u iznosu od 327,49 eur (naloženi iznos), sve u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

21./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u iznosu od 983,90 eur, osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

22./ Slijedom navedenog, odučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.