REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 259/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Poreču, Nikole Tesle 5, i tuženik B2 Kapital d. o. o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri d. o. o., odvjetnici u Zagrebu, Masarykova ulica 3, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenim ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima tužitelja RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koja se kod Financijske agencije vodi po prijedlogu tuženika, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika B2 KAPITAL d. o. o. Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, temeljem Zadužnice OV-1349/06 ovjerene kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša iz Pazina, dana 7. kolovoza 2006.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 3.787,50 eura (tri tisuće sedamsto osamdeset sedam eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – zadužnice na kojoj je potpis dužnika ovjeren po javnom bilježniku Nataši Jeromela Mauša pod br. OV-1349/2006 7. kolovoza 2006.

1. 1. U tužbi je naveo da je zaključkom ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. Ovr-899/2023-6 od 24. veljače 2025. upućen da u roku 15 dana od dostave, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Financijska agencija je 7. lipnja 2023. zaprimila zahtjev tuženika za izravnu naplatu protiv njega na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša pod brojem OV- 1349/06 7. kolovoza 2006. Uz zahtjev za izravnu naplatu tuženik je priložio specifikaciju tražbine u ukupnom iznosu 66.951,60 eura uvećano za zatezne kamate tekuće na iznos glavnice u iznosu 24.836,68 eura od 16. svibnja 2023. do isplate. Iz isprave „Stanje duga“ proizlazi da je trgovačko društvo Cappellotto trade d. o. o. na dan 18. rujna 2014. imalo dugovanje u iznosu 352.992,46 kuna. Budući da na njegovim računima nije bilo dovoljno novčanih sredstava za izvršenje osnove za plaćanje računi su mu blokirani. Predmetna ovrha je nezakonita i nedopuštena.Trgovačko društvo CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. je u svojstvu korisnika kredita s Hypo Alpe – Adria – Bank d. d., kao davateljem kredita sklopilo Ugovor o kreditu broj 311-61/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine 3. kolovoza 2006. (dalje: ugovor o kreditu). On je u spomenutom ugovornom odnosu nastupao u svojstvu jamca te je radi osiguranja iznosa iz kredita potpisao spornu zadužnicu. Zbog neplaćanja mjesečnih anuiteta od strane korisnika kredita, Banka je otkazala ugovor o kreditu te je preostali iznos kredita dospio na naplatu u cijelosti. Odlukom Trgovačkog suda u Pazinu oznake Tt-15/6870-56 od 26. kolovoza 2016., po službenoj dužnosti, iz sudskog registra izbrisan je subjekt upisa CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. jer tri godine po redu nije postupio po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom. Brisanje upisa provedeno je u sudskom registru na temelju navedene odluke 11. rujna 2016., pa od tog dana subjekt CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. više ne postoji. Navedeno trgovačko društvo nema pravnog sljednika. Budući da je obveza jamca akcesorne prirode, jamstvo prestaje ako je prestala obveza glavnog dužnika na bilo koji način. U konketnom slučaju prestankom dužnikove obveze, a koja je prestala s postojanjem glavnog dužnika, prestala je i njegova obveza, kao jamca. Stoga je već iz tog razloga predmetna ovrha neosnovana i nedopuštena. Tuženik je bio dužan, a što nije učinio, prethodno se obratiti glavnom dužniku radi namirenja tražbine i tek ako on ne namiri tražbinu, tada zahtijevati naplatu od njega, kao jamca. Tuženik nije ni pokušao namiriti tražbinu iz imovine glavnog dužnika niti je pokrenuo stečajni postupak. Nastupila je i zastara potraživanja tuženika. U skladu s čl. 126. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da obveza jamca zastarijeva za dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika. Predmetni kredit dospio je na naplatu 2007., pa je u odnosu na njega zastara nastupila 2009. Tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju „obične“ zadužnice na kojoj je ovjeren potpis dužnika od strane javnog bilježnika. U čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) propisano je da samo zadužnica koja je potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika ima značenje pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno ovršne isprave temeljem koje je moguće osnovano podnijeti zahtjev za izravnu naplatu radi namirenja novčane tražbine. U skladu s pravnim stavom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. U svakom slučaju, predmetna ovrha je neosnovana i iz razloga jer je Banka već naplatila dio tražbine, pa je specifikacija tražbine tuženika neosnovana i netočna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Tužitelj je zaključkom u ovršnom postupku upućen u parnicu isključivo zbog zastare tražbine te je u ovom postupku isključivo dopušteno raspravljati o tom žalbenom razlogu. Stoga je prigovor o prestanku tražbine nedopušten. Tužitelj pogrešno tumači čl. 126. st. 1. ZOO-a, koji nije primjenjiv na situacije u kojima je jamac radi osiguranja tražbine iz ugovora izdao ovršnu ispravu. Tužitelj je kao sredstvo osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu izdao predmetnu zadužnicu na koju tražbinu se suprotno navodima tužitelja ne primjenjuje petogodišnji zastarni rok, već desetogodišnji zastarni rok. Za valjanost stjecanja svojstva ovršne isprave u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. br. Rev 2226/2011 od 10. lipnja 2015. mjerodovno je ono pravno uređenje koje je postojalo u vrijeme nastanka te isprave. S obzirom na to da u čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., dalje: OZ/96.), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice 7. kolovoza 2006., solemnizacija nije bila propisana kao potrebna pretpostavka, već samo ovjera, predmetna zadužnica ima učinak pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, pa se na tražbinu osiguranu istom ima primijeniti desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Prethodni vjerovnik je nakon dospijeća tražbine i to 6. travnja 2010. zadužnicu poslao na provedbu Financijskoj agenciji te je takvim postupanjem prekinut zastarni rok. Prekid zastare trajao sve dok je osnova bila zavedena u redoslijedu naplate pred Financijskom agencijom, odnosno do 4. kolovoza 2018. Tada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate u skladu s odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 62/2018.). Od tada je zastarni rok počeo teći iznova te je tekao sve dok predmetnu zadužnicu nije ponovno aktivirao pred Financijskom agencijom 7. lipnja 2023., čime je zastarni rok ponovno prekinut. Od trenutka isknjiženja predmetne zadužnice 4. kolovoza 2018. do njenog ponovnog aktiviranja 7. lipnja 2023. nije protekao desetogodišnji zastarni rok. Opreza radi, osporio je da bi brisanjem glavnog dužnika Capellotto Trade d. o. o. iz sudskog registra prestala obveza tužitelja, kao jamca. Brisanje glavnog dužnika iz sudskog registra nije propisan razlog prestanka obveze u skladu s čl. 160. st. 1. ZOO-a. Jamstvo je akcesorna, ali neovisna obveza; zakon ne zahtijeva da glavni dužnik pravno opstane kako bi se jamac mogao teretiti. Tužitelj je radi osiguranja obveze iz ugovora o kreditu izdao zadužnicu i time je preuzeo samostalnu i bezuvjetnu obvezu. Paušalni su i neosnovani navodi da bi potraživanje bilo djelomično podmireno.

3. U dokaznom postupku pročitani su: zaključak ovog suda, Stalne službe u Labinu posl. br. Ovr 899/2023-6 od 24. veljače 2025. (str. 8-10), zahtjev za izravnu naplatu s prilozima ( str. 11-17), ugovor o kreditu s prilozima (str. 18-37), odluke Trgovačkog suda u Pazinu iz sudskog registra (str. 38-46), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 13. srpnja 2023. (str. 58), dokumentacija pribavljena od Financijske agencije (str. 80 -83) te isprave iz spisa ovog suda, Stalne službe u Labinu posl. br. Ovr-899/2023.

3.1. Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava, koji postupak provodi Financijska agencija na temelju ovršne isprave – zadužnice br. OV-1349/06 na kojoj je potpis dužnika (ovdje tužitelja) ovjeren po javnom bilježniku Nataši Jeromela Mauša 7. kolovoza 2006.

6. U postupku je utvrđeno, što u bitnome između stranaka nije ni sporno, da je trgovačko društvo CAPPELLOTTO TRADE d. o. o., kao korisnik kredita s Hypo Alpe – Adria – Bank d. d., kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 311-61/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine 3. kolovoza 2006. U sklapanju tog ugovora sudjelovao je i tužitelj, kao fiducijarni dužnik. Ujedno su u čl. 9. „Instrumenti osiguranja“ ugovorne strane suglasno utvrdile da su instrumenti osiguranja naplate tražbine iz ugovora, između ostalog, obična zadužnica jamca tužitelja u skladu s odredbama Ovršnog zakona.

6. 1. Tužitelj je radi osiguranja iznosa iz predmetnog ugovora o kreditu izdao vjerovniku, pravnom predniku tuženika, Hypo Alpe-Adria Bank d. d. predmetnu zadužnicu kojom mu je dao suglasnost za naplatu tražbine u iznosu 65.000,00 eura uvećano za kamate zapljenom svih njegovih računa i isplatom sve do potpunog namirenja vjerovnika. Utvrđeno je da je isprava izdana u skladu s čl. 183. OZ/9. te da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po svim računima dužnika i prenosi na Hypo Alpe-Adria Bank d. d., radi naplate. Na zadužnici je ovjeren potpis tužitelja, kao izdavatelja zadužnice kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša pod posl. br. OV-1349/06 7. kolovoza 2006.

6. 2. Zbog neplaćanja mjesečnih anuiteta od strane korisnika kredita, Banka je otkazala ugovor o kreditu te je preostali iznos kredita dospio na naplatu u cijelosti.

6. 3. Odlukom Trgovačkog suda u Pazinu oznake Tt-15/6870-56 od 26. kolovoza 2016., po službenoj dužnosti, iz sudskog registra izbrisan je subjekt upisa CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. jer tri godine po redu nije postupio po zakonskoj obvezi da objavi svoja godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom. Brisanje upisa provedeno je u sudskom registru na temelju navedene odluke 11. rujna 2016., pa od tog dana subjekt CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. više ne postoji.

6. 3. 1. Kako je tužitelj uz tužbu dostavio isprave iz kojih je vidljivo da je CAPPELLOTTO TRADE d. o. o. brisan iz sudskog registra, a koje činjenice između stranaka nisu ni sporne, to je odbijen njegov dokazni prijedlog za pribavom spisa od Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. Tt 15/6870.

6. 4. Tuženik, kao ovrhovoditelj je 7. lipnja 2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika na temelju ovršne isprave – zadužnice na kojoj je ovjeren potpis dužnika kod javnog bilježnika Mirne Pliško pod posl. br. br. OV-1349/06 od 7. kolovoza 2006.

6. 4. 1. Uz zahtjev je priložio dopis od 6. lipnja 2023. u kojem je specificirao potraživanje na način da od tužitelja potražuje isplatu 66.951,60 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice 24.836,68 eura od 16. svibnja 2023. do isplate. Ujedno je u tom podnesku naveo da se izvornik zadužnice nalazi kod Financijske agencije jer je ona ranije bila dostavljena na provedbu 6. travnja 2010. od strane ranijeg ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria Bank d. d. Na temelju sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja od 12. lipnja 2014. sklopljenim između Hypo Alpe-Adria Bank d. d. i društva H-Abduco d. o. o. solemniziranim po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod posl. br. OV-2109/14-2 sva prava iz predmetne zadužnice prenesena su na društvo H-Abduco d. o. o. Potom je ugovorom o ustupu tražbine od 29. lipnja 2015., sklopljenim između društva H-Abduco d. o. o. i tuženik, ovjerenim 8. rujna 2015. po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod pos. br. OV-12268/15 tražbina radi osiguranja koje je izdana zadužnica prenesena je na tuženika Ugovorom o prijenosu prava i tražbina iz zadužnice od 17. ožujka 2021., ovjerenom po javnom bilježniku Peri Džankiću pod posl. br. OV-2818/2021 od 25. ožujka 2021. i javnom bilježniku Jozi Rotimu pod posl. br. OV-1784/2021 od 1. travnja 2021. društvo H-Abduco d. o. o. prenijelo je na tuženika sva prava iz predmetne ovršne isprave.

6. 5. Tužitelj, kao ovršenik je 23. kolovoza 2023. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanog iznosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, koji je zaprimljen kod ovog suda, Stalne službe u Labinu pod posl. br. Ovr 899/2023.

6. 6. Slijedom toga je zaključkom posl. br. Ovr 899/2023-6 od 24. veljače 2025. tuženik (tamo ovršenik) upućen da protiv tužitelja (tamo ovrhovoditelja) u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema obrazloženju navedenog zaključka tuženika (tamo ovršenik) je upućen u parnicu iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (zastare potraživanje), ujedno se navodi da tuženik u prijedlogu naveo „da se radi o presuđenoj stvari“.

6. 7. Dakle, tužitelj je kao ovršenik, u skladu s čl. 210. Ovršnog zakona predložio sudu da da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a na koji prijedlog se na odgovarajući način primjenjuju čl. 50. i 53. Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., i t. 9. do 11. Ovršnog zakona, a ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje, sud će ovršenika uputiti da iz tih razloga u roku petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom toga je tužitelj u skladu s čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona upućen na pokretanje ovog parničnog postupka. Pritom je za istaknuti da se tužba, kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik, može utemeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (čl. 55. st. 3. u vezi s čl. 52. st. 5. Ovršnog zakona).

6. 8. Tužitelj je upućen u ovu parnicu glede žalbenog razloga da bi nastupila zastare tražbine iz ovršne isprave (čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a).

7. Sporno je da li je predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku, osigurana predmetnom zadužnicom bila u zastari u času podnošenja prijedloga za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 7. lipnja 2023.

8. U čl. 214. st. 1. ZOO-a određeno je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.).

9. Predmetna ovršna isprava – zadužnica izdana je u skladu s čl. 183. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., dalje: OZ/96.) kako je to naznačeno u samoj zadužnici. Prema čl. 183. st. 1. i 2. OZ/96. dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika. Navedene isprave imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ-a).

10. Na predmetnoj zadužnici ovjeren je potpis tužitelja kojim je on kao jamac platac (čl. 183. st. 2. OZ/96.) preuzeo odgovornost za obveze glavnog dužnika Cappellotto Trade d. o. o. po osnovi ugovora o kreditu br. 311-61/2006, kako je to specificirano u zadužnici.

11. Zadužnica na kojoj je samo ovjeren potpis izdavatelja predstavlja privatnu ispravu te se za tražbinu iz takve isprave primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.

12. Prema čl. 126. st. 2. ZOO-a kad je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac odgovara solidarno s dužnikom. U skladu s čl. 111. st. 3. ZOO-a ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

13. Budući da je tužitelj predmetnom zadužnicom jamčio za obveze glavnog dužnika iz ugovora o kreditu, obveza po zadužnici dospjela je danom dospijeća obveza iz ugovora o kreditu. Tek nakon što je pravni prednik tuženika otkazao ugovor o kreditu glavnom dužniku, on je stekao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u cijelosti. Stoga je zastara i u odnosu na glavnog dužnika i u odnosu na tužitelja počela teći istog dana u skladu s čl. 215. st. 1. ZOO-a. Činjenica otkaza ugovora o kreditu i dospijeća cjelokupne tražbine po ugovoru o kreditu nije sporna između stranaka.

14. Prema čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

15. Iz podataka dostavljenih od strane Financijske agencije utvrđeno je da je raniji vjerovnik Hypo Alpe-Adria-Bank d. d. 6. travnja 2010. pokrenuo postupak naplate na temelju predmetne zadužnice po računima tužitelja otvorenim kod Zagrebačke banke d. d. i to po dospjelosti tražbine po predmetnom kreditu na naplatu. Zagrebačka banka d. d. je 31. prosinca 2010. osnovnu za plaćanje dostavila na daljnje postupanje Financijskoj agenciji. Osnova za plaćanje bila je zavedena u Očevidniku redoslijeda naplate uslijed nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja. Danom stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018., na temelju čl. 12. navedenog Zakona, osnova je zbog nemogućnosti izvršenja isknjižena iz redoslijeda plaćanja. Tuženik, kao ovrhovoditelj i pravni sljednik ranijeg vjerovnika, je ponovno 7. lipnja 2023., protiv tužitelja podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne zadužnice.

16. U konkretnom slučaju raniji postupak izravne naplate nije bio obustavljen radnjom tuženika (tamo ovrhovoditelja) niti je prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, već je on bio obustavljen iz razloga što se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od tužitelja (tamo ovršenika) u cijelosti u roku tri godine od primitka osnove za plaćanje u Financijskoj agenciji zbog čega je Financijska agencija prestala s izvršavanje te osnove. Zbog toga je tijek zastare za obveze po osnovi predmetnog ugovora o kreditu prekinut danom pokretanjem postupaka izravne naplate i to prvi puta 6. travnja 2010. zaprimanjem zahtjeva pravnog prednika tuženika kod Zagrebačke banke d. d., a potom i 7. lipnja 2023. zaprimanjem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika kod Financijske agencije. Zastara nije tekla u razdoblju od 6. travnja 2010. do 4. kolovoza 2018. dok je bio u tijeku postupak prisilne naplate.

17. Između stranaka nije sporno da je tražbina po predmetnom ugovoru o kreditu dospjela, iako u spisu ne prileži potvrda ovršnosti ugovora o kreditu. S obzirom na to da je ugovor o kreditu sklopljen 3. kolovoza 2006. iz navedenog je sa sigurnošću moguće utvrditi da od otkaza ugovora o kreditu i dospijeća tražbine po toj osnovi do 6. travnja 2010. (prvog pokretanja postupka prisilne naplate predmetne tražbine) nije protekao petogodišnji zastarni rok. U skladu s čl. 245. st. 3. ZOO-a zastara je počela teći iznova od dana obustave postupaka izravne naplate 4. kolovoza 2018. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Revt 279/2010-2 od 12. lipnja 2013. Od 4. kolovoza 2018. do 7. lipnja 2023. kada je pokrenut predmetni postupak izravne naplate nije protekao zastarni rok od pet godina.

18. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor tužitelja da je predmetno potraživanje tuženika u zastari.

19. Iz sadržaja prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim proizlazi da je ovršenik (ovdje tužitelj) u bitnome osporio pravo tuženika da na temelju navedene zadužnice traži ovrhu te da je došlo do prestanka tražbine tuženika (ovrhovoditelja), a što predstavlja žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona. Stav je ovog suda, a vodeći se čl. 55. st. 3. u vezi s čl. 52. st. 5. i 210. Ovršnog zakona, da je u ovom postupku valjalo odlučiti i o osnovanosti ovih žalbenih razloga.

20. Nisu osnovani navodi tužitelja da su u konkretnom slučaju prestankom pravne osobe - glavnog dužnika Cappellotto Trade d. o. o. u skladu s čl. 213. ZOO-a prestale i njegove obveze po ugovoru o kreditu kao jamca platca.

21. U čl. 160. ZOO-a određeno je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava. Prema tome u čl. 160. ZOO-a propisano je kako prestaju obveze, a niti jedan od tih razloga nije prestanak postojanja pravne osobe, dok se odgovarajućom primjenom o čl. 213. ZOO-a, prema kojoj smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, dolazi do zaključka da predmetna novčana dužnikova obveza njegovim prestankom nije utrnula.

21. 1. Neovisno o tme što je glavni dužnik Cappellotto Trade d. o. o. brisan iz sudskog registra i prestao postojati, nije prestalo potraživanje vjerovnika, ovdje tuženika prema tužitelju, kao jamcu platcu na temelju ugovora o kreditu. Jamac platac je na temelju izdane zadužnice osobni vjerovnikov dužnik i odgovora za ispunjenje preuzete obveze cjelokupnom svojom imovinom u skladu s čl. 183. OZ/96 te čl. 111. st. 3. ZOO-a. Kako je obveza jamca platca istovjetna obvezi glavnog dužnika te vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca platca, radi se iznimci od načela akcesornosti jer je jamac platac dobrovoljnim potpisivanjem zadužnice u skladu s čl. 183. OZ/96. preuzeo rizik plaćanja dugovane tražbine bez obzira na glavnog dužnika (primjerice njegov stečaj, insolventnost ili prestanak postojanja). Dakle, prestankom postojanja glavnog dužnika Cappellotto Trade d. o. o. , kao pravne osobne nije došlo do prestanka predmetne obveze tuženika, kao jamac platca za obveze po navedenom ugovoru.

22. U skladu s čl. 113. st. 3. ZOO-a nisu osnovani ni navodi tužitelja da je tuženik bio dužan prethodno se obratiti glavnom dužniku radi namirenja tražbine i tek ako on ne bi mu namirio tražbinu, tada zahtijevati naplatu od njega, kao jamca.

23. Tužitelj je ujedno u tužbi, kao i ranije u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, istaknuo da je tuženik već naplatio dio tražbine, pa da je specifikacija tražbine neosnovana i netočna. Međutim, na te okolnosti tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi se mogle utvrditi činjenice kao osnova za odluku o osnovnosti njegovog prigovora u tom dijelu, tim više što je iz isprava u spisu utvrđeno da je predmet izravne naplate tražbina u iznosu manjem od onog osiguranog u zadužnici. U skladu s čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane. Stoga u smislu pravila o teretu dokazivanja, na tužitelju je bio teret dokaza činjenice da je tuženik netočno obračunao potraživanje u visini u kojoj se provodi izravna naplata i to predlaganjem da se u postupku provede financijsko vještačenje, a što on nije učinio. Stoga je navedeni prigovor ocijenjen kao paušalan i neosnovan.

24. Slijedom svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti (t. I. izreke).

25. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

25. 1. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi opravdane troškove postupka.

25. 2. Tuženik je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu od 5. svibnja 2025. 1.010,00 eura, kod pristup ročištima 9. listopada 2025. i 5. prosinca 2025. po 1.010,00 eura, uvećano za PDV 25 %.

25. 3. U skladu s čl. 155. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora (66.951,60 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/2023., dalje: OT) tuženiku je priznat trošak zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 5. svibnja 2025. u visini 505 bodova, odnosno 1.010,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), te kod pristup ročištima 9. listopada 2025. i 5. prosinca 2025. u visini 505 bodova, odnosno 1.010,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25% što iznosi 757,50 eura (tar. br. 46. OT). Time su mu odmjereni troškovi postupka u iznosu 3.787,50 eura.

25. 4. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 3.787,50 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti kao neosnovan (t. II. i III. izreke).

U Pazinu 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.