REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-432/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grad Split, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, nakon održane i zaključene glavne rasprave 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana na dijelu nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš onom dijelu koji je na prikazu mjesta očevida, u vještvu vještaka geodeta vinka ružića, dipl.ing.geod. „Solin, travanj 2021.god.“, označen kao lik abcda koji predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 79m2, uspostavi prijašnje stanje, kakvo je prethodilo izvođenju građevinskih radova na opisanoj nekretnini tijekom kolovoza 2016.godine, te mu se nalaže ubuduće kaniti se svakog daljnjeg smetanja ili uzurpiranja opisane nekretnine u vlasništvu tužitelja.

2. Tuženiku se nalaže platiti tužitelju naknadu za korištenje dijela njegove nekretnine i to baš onog dijela koji je na prikazu mjesta očevida, u vještvu vještaka geodeta EV, dipl.ing.geod. „Solin, travanj 2021.god.“, označen kao lik ABCDA koji predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 79m2, u iznosu od 115,00 eura mjesečno, počevši od započimanja izvođenja građevinskih radova na predmetnom dijelu tužiteljeve nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dana 8.8.2016.g., pa sve do uspostave prijašnjeg stanja, i to najkasnije do svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni novčani iznos naknade od 115,00 eura mjesečno teče od svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 10.8.2016.g., pa sve do isplate, računajući po kamatnoj stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa od 115,00 eura pa do 31. prosinca 2022. računa za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je sve iznose dospjele do pravomoćnosti presude tuženik dužan platiti odjednomu roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik se može osloboditi obveze iz toč.I. ove presude na način da kroz petnaest dana isplati tužitelju iznos od 35.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe 31.1.2019. pa sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom računajući po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. računa za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II/ Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju novčani iznos od 17.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe 31.1.2019. pa sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom računajući po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. računa za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III/ Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 396,45 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 31. siječnja 2019. navodi da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 18061 K. O. [katastarska općina] ukupne površine 1040 m2 i to za 468/1040 dijela, a na kojoj nekretnini se nalazi obiteljska kuća okućnicom i dvorištem. Tuženik je kao investitor započeo sa izvođenjem građevinskih radova na toj nekretnini 8. kolovoza 2016. bez suglasnosti tužitelja i bez ikakve pravne osnove. Izvršeni su iskopi iz zemljišta i tuženik je položio cijevi i instalacije ispod površine zemlje i to na sjevernom dijelu približno od 140 m2 i to na spomenutom dijelu spomenute nekretnine. Nakon toga je tuženik i asfaltirao taj dio nekretnine. Tužitelju nije isplaćena nikakva naknada niti mu je nadoknađena šteta zbog čega traži od tuženika da uspostavi prijašnje stanje, a podredno traži od tuženika da mu isplati 250.000,00 kn. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja po vještaku geodetu i vještaku građevinske struke specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 28. svibnja 2025. u kojem postavlja podredni tužbeni zahtjev u kojem od tuženika traži isplatu iznosa od 17.500,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je započeo sa izvođenjem građevinskih radova na zakonit način jer da dio nekretnine za koju navodi tužitelj u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu koja je pak javno dobro u općoj uporabi, te kao postalo vlasništvo tuženika. Kako je tužitelj po završetku radova podigao betonski zid na dijelu nerazvrstane ceste to je prometnicu suzio za približno 2,00 m, zbog čega je Grad Split podnio tužbu protiv ovdje tužitelja, te radi prestanka uznemiravanja i predaje u posjed. Tuženik prigovara zastari bilo kakvog potraživanja s osnova plaćanja naknade tužitelju.

3. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik izvodio građevinske radove postavljanja kanalizacijskih i vodovodnih cijevi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 18061 K. O. [katastarska općina] za koju je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik za 468/1040 dijela već je sporno li je bila potrebna suglasnost tužitelj i da li je tuženik u obvezi platiti naknadu tužitelju zbog građenja na djelu vlasništva tužitelja te je sporno da li utuženi dio nekretnine predstavlja nerazvrstanu cestu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju od strane tužitelja i tuženika zemljišnoknjižni izvadak spomenute čestice koja će biti u daljnjem dijelu teksta obrazložena, pregled spisa Općinskog suda u Splitu broj P-4510/17, očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka geodeta (list 47-50 spisa), nalaz i mišljenje vještaka mjernika (list 57-60 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju (list 75-78 spisa), saslušanjem vještaka geodetske struke (list 101-104 spisa), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke (list 141-196 spisa), saslušanjem tužitelja OV i svjedokinje CV i svjedoka LV (list 219-224 spisa), saslušanjem svjedoka ĐV i ĆV (list 251-255 spisa).

5. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, podredni tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV), Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15..), Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.), Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14.), Zakon o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/19.).

6.1. Člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo I da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Stavkom 3. istog članka propisano je da kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

6.1.1. Člankom 108. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je postavljanje vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, elektroničkih komunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini bez pristanka njezina vlasnika moguće je u interesu Republike Hrvatske na temelju zakonskih odredaba koje uređuju nepotpuno izvlaštenje, a u privatnom interesu prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih uređaja odlukom suda, ako zakon ne odredi drukčije.

6.2. Člankom 1085. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Stavkom 3. istog članka propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

6.3. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o vodnim uslugama propisano je da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području. Člankom 10. stavkom 1. Zakona o vodnim uslugama propisano je da komunalne vodne građevine mogu ne opteretiti založnim pravom, niti mogu biti predmetom ovrhe, osim kada je ovim Zakonom drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da komunalne vodne građevine mogu biti u prometu samo između javnih isporučitelja vodnih usluga.

6.4. Člankom 98. stavkom 1. Zakona o cestama propisano je da su nerazvrstane ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste.

6.5. Člankom 131. stavkom 1. Zakona o cestama propisano je da Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Stavkom 6. istog članka propisano je da će se nerazvrstane ceste upisat u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

6.6. Člankom 101. stavkom 1. Zakona o cestama propisano je da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Stavkom 2. istog članka propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

6.7. Člankom 2. stavkom 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14.) propisano je da se nekretnina u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture, groblja i drugih objekata komunalne infrastrukture, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i sportskih građevina, industrijskih, energetskih, vodnogospodarskih, prometnih i objekata elektroničkih komunikacija, građevina za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rudnog i drugog blaga.

6.8. Člankom 5. stavkom 1. propisano je da izvlaštenjem nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja (potpuno izvlaštenje), a člankom 6. stavkom propisano je da se nepotpunim izvlaštenjem ograničava pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili ustanovljenjem služnosti.

6.9. Člankom 51. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se vlasniku naknada za ustanovljenje služnosti naknada se određuje u iznosu za koji je zbog ustanovljenja služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine.

7. Kao sporno u postupku ostaje za utvrditi da li je tuženiku bila potrebna suglasnost tužitelja za izvođenje građevinskih radova na djelu čest. zem. u vlasništvu tužitelja, odnosno da li je bilo potrebno provesti postupak izvlaštenja i da li tužitelju u tom djelu pripada naknada ili je sporni dio nekretnine u trenutku izvođenja radova predstavljao nerazvrstana cestu i kao takvo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

8. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22.), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi.

9. Tužitelj OV navodi da je nekretninu koja je predmet spora kupio ima 20-25 godina i na njoj izgradio kuću, a Grad Split je uzurpirao njegovo zemljište na način da je prije 10-ak godina asfaltirao put koji u naravi predstavlja dio njegovog zemljišta, a u naravi put kojim je susjed RV dolazio do svoje kuće što mu je on dopustio, a nitko drugi se ne smije koristiti tim putem niti se ikada koristio. Ovaj dio njegovog zemljišta nikada prije nije bio asfaltiran, a nakon što je Grad asfaltirao i obitelj O koja živi preko puta njega koristi se tim zemljištem što im on ne dopušta i zbog čega ima problema. Kada je kupio nekretninu između njegove nekretnine i nekretnine u vlasništvu obitelji O postoji zid koji je zapravo priječio put kojim se danas neovlašteno koristi ta obitelj. Tim se putem danas koristi i brojni drugi ljudi koje on ne pozna.

9.1. CV u svojstvu svjedoka navodi da je zaposlena u Gradu Splitu na radnom mjestu više savjetnice u Upravnom odjelu za imovinsko-pravne poslove , Odsjek-izgradnja. Kao predstavnica Grada Splita pratila je realizaciju projekta polaganja kanalizacijskih i vodovodnih cijevi na predjelu Sirobuja od 2012. do 2016. ili 2017. godine. Navodi da su se kanalizacijske cijevi polagale ispod postojećih površina, pa je prije izvođenja građevinskih radova bilo potrebno ukloniti asfalti i postaviti kanalizacijske cijevi. Svjedokinja se sjeća da je utuženi dio zemljišta u naravi predstavljao asfaltirani put kojeg su pretpostavlja koristili vlasnici okolnih kuća. Nije pravnik i nije osobno provjeravala stanje pojedinih čestica, a poznato joj je da je osoba iz Gradskog kotara Sirobuja kojoj je bilo stanje na terenu u ime grada kontaktirala sa vlasnicima zemljišta radi nepotpunog izvlaštenja.

9.2. LV u svojstvu svjedoka navodi da ima obrt za izvođenje građevinskih radova te na predjelu Sirobuja živi od 1984. godine i poznaje tužitelja kojim je vršio građevinske radove iskopa prije 20 godina. Kada je bio prvi put na tom zemljištu postojala je samo jedna redina bez ikakvog puta. Svjedok je zadnji put obavljao građevinske radove za tužitelja prije 4-5 godina, te ni tada nije bio asfaltiran dio puta.

9.3. U svojstvu svjedoka ĐV, sin tužitelja, navodi kako živi u kući već skoro 25 godina i sjeća se da su susjedu RV dopustili pravo prolaza preko njihovog zemljišta uz pisani ugovor, a naknadno je Grad Split na tom dijelu zemljišta položio vodovodne cijevi i električne instalacije i asfaltirao taj dio zemljišta. Do trenutka dok Grad to nije asfaltirao do 2016. nitko osim susjeda RV nije prolazio tim njihovim zemljištem, a obitelj O nikada nije prolazila tim dijelom zemljišta. Kada se Grad Split odlučio na izvođenje spomenutih građevinskih radova prvotno su ih kontaktirali za dopuštenje, što su odbili, a kada su im ponudi naknadu onda su prihvatili da se preko njihovog zemljišta postave kanalizacijske vodovodne cijevi, te strujni kabel.

9.4. ĆV, izvođač radova postavljanja oborinskih i fekalnih kanalizacijskih cijevi na predjelu Sirobuja navodi da je uvidom u dokumentaciju utvrdio da uz kuću OV gdje su oni obavljali spomenute radove prije nije bila asfaltirana cesta što mu je poznato iz činjenice jer bi u slučaju postojanja asfalta iskopali samo rov po sredini ceste i naknadno to sanirali, a u ovom su slučaju asfaltirali cijeli put iz čega zaključuje da tu prije nije postojao asfalt. Ne sjeća se da li je taj put bio betoniran, ali siguran da je to bilo jedno ne uvjetno i neuredno zemljište kao što je to inače na tom predjelu Splita.

10. Vještak za geodeziju identificirao je predmet spora i na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] označio dio te nekretnine koja u naravi predstavlja dio asfaltnog puta i to je lik označen slovima ABCDA u površini 8,79 m2.

11. Vještak građevinske struke procjenjuje vrijednost mjesečne zakupnine građevinskog zemljišta u površini od 79 m2 na tom području na iznos od 115,00 eura, a tržišnu vrijednost građevinskog zemljišta na kojem je asfaltiran ovaj put u površini od 468 m2 iznosi 102.000,00 eura, a vrijednost tog istog zemljišta bez dijela na kojem je tuženik asfaltirao put iznosi 84.500,00 eura.

12. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu P-4510/17 u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, protiv tuženika OV i RV radi nepačanja i predaje u posjed utvrđeno je da je presudom tog suda od 2. ožujka 2023. Djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 1, dok je u odnosu na tuženika pod 2 odbijen kao neosnovan, a koja je presuda presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3312/23 od 15. travnja 2025. postala pravomoćna. Tom presudom tužbeni zahtjev tužitelja koji je tražio od tuženika da sa dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisane slovima D-E-F-G-H-H1-H2-H3-H4-D ukloni betonski ogradni zid linije D-E-F-G prema istoj skici vještaka Ante Duvančića.

12.1. U obrazloženju presude navodi se kako tužitelj nije aktivno legitimiran u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i ta nekretnina nije upisana kao nerazvrstana cesta, a niti je pokrenut postupak od strane tužitelja u tom pravcu, već ta nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo tuženika. Samim time što se tom nekretninom pristupa do realnog dijela i kuće tuženika pod 2. nije okolnost da se radi o nerazvrstanoj cesti. Iako se radi o asfaltiranoj površini ona predstavlja privatno vlasništvo i tužitelj nije vlasnik te površine.

13. Čitanjem potvrde glavnog projekta Grada Splita Klasa: 361-03/12-01/00080, Ubroj: 2181/01-03-03-/28-12-0004 od 19. srpnja 2012. utvrđeno daje da je istim predviđeno građenje fekalne kanalizacije unutar obuhvata zapadnog dijela područja Sirobuja –I. Faza/Jug

14. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev prvenstveno je za navesti kako tužitelj u točki 1. glavnog tužbenog zahtjeva nije naznačio u čemu se sastoji uznemiravanje prava vlasništva i koje je to prijašnje stanje koje treba uspostaviti tuženik. Neovisno o tome iz obrazloženja tužbe i držanja tužitelja tijekom postupka proizlazi da traži od tuženika da ukloni postavljani sloj asfalta i postavljene fekalne kanalizacijske cijevi te da do uspostave prijašnje stanja plaća mjesečnu zakupninu, ali da se može osloboditi te obveze isplatom 35.000,00 eura. Kao što to proizlazi iz članka 58. stavka 2. Zakona o vodnim uslugama fekalna kanalizacija kao dio sustava sustav javne odvodnje predstavlja komunalnu vodnu građevinu i kao takvo javno je dobro u javnoj uporabi i fizička osoba ne može stjecati pravo vlasništva nad tom stvari niti tražiti da se ista ukloni zbog čega je glavni tužbeni zahtjev kojom tužitelj traži da se uspostavi prijašnje stanje, odnosno ukloni postavljena kanalizacijska cijev, a potom i sloj asfalta u cijelosti neosnovan. Da je tužbenim zahtjevom traženo uklanjanje postavljene kanalizacijske cijevi i postavljenog sloja asfalta, to bi sud presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i to u djelu kojim se traži uklanjanje sloja asfalta na dijelu utužene nekretnine dok bi tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži uklanjanje kanalizacijske cijevi bio odbijen jer se radi o javnom dobru u javnoj uporabi.

14.1. Iz spomenute potvrde glavnog projekta jasno proizlazi da je proveden postupak nepotpunog izvlaštenja za potrebe postavljanja fekalne kanalizacije u dijelu u kojem se postavlja preko zemljišta u vlasništvu fizičkih osoba. Isti taj postupak trebao je biti proveden i za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Kako tuženik neosnovano smatra da sporni dio zemljišta sastavni dio nerazvrstane ceste i kao takav u vlasništvu jedinice lokalne samouprave to postupak nepotpunog izvlaštenja nije proveden i tužitelju nije isplaćena pripadajuća naknada. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno da dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] prikazanog u nalazu i mišljenju vještaka mjernika likom A-B-C-D-A predstavlja dio nerazvrstane ceste. Nije sporno da spomenuti lik predstavlja dio puta iz ortofoto snimke iz 2008. godine, ali put primjerice može biti i privatan, odnosno dostupan ograničenom broju korisnika. Za stjecanje statusa nerazvrstane ceste potrebno je da je cesta pristupačna većem broju korisnika za promet vozila po bilo kojoj osnovi u kojem slučaju ta cesta postaje javno dobro u općoj uporabi dok je upis u zemljišne knjige nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi samo deklaratornog karaktera.

14.2. Međutim, s jedne strane utuženi dio zemljišta nije upisan u zemljišnoj knjizi kao dio nerazvrstane ceste, a s druge strane tuženik ničim nije dokazao da je ta cesta dostupna većem broju korisnika koji se njome koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi. Niti jedan svjedok tijekom postupka nije iskazivao da je taj put dostupan većem broju korisnika s tim da i zaposlenica grada [adresa] CV navodi da se dio utuženog zemljišta predstavlja asfaltirani put pa pretpostavlja da su ga koristili vlasnici okolnih kuća. Da se ne radi o nerazvrstanoj cesti proizlazi i iz činjeničnih utvrđenja presude Općinskog suda u Splitu P-4510/2017 od 2. ožujka 2023., pravomoćne presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3312/2023 od 15. travnja 2025.

15. Kako spomenuti dio zemljišta nije u vlasništvu tuženika to je isti bio u obvezi provesti postupak nepotpunog izvlaštenja i po ustanovljenju prava služnosti polaganja kanalizacijske cijevi preko dijela zemljišta tužitelja isplatiti odgovarajuću naknadu. Obzirom da nije proveden postupak nepotpunog izvlaštenja niti je tužitelju isplaćena naknada to tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete jer mu je ista prouzročena umanjenjem vrijednosti zemljišta zbog postavljene kanalizacijske cijevi i asfaltiranjem puta. Zbog navedenog tuženik je u obvezi nadoknaditi štetu, odnosno isplatiti tužitelju onaj iznos koji bi bio isplaćen da je proveden postupak nepotpunog izvlaštenja, a ujedno bi bio u obvezi i uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, odnosno ukloniti sloj asfalta.

15.1. Tužitelj ostvaruje pravo na onu naknadu za ograničenje prava vlasništva zbog ustanovljene služnosti položene kanalizacijske cijevi na njegovom zemljištu. U tom slučaju bilo je potrebno vještačenjem utvrditi za koji iznos je umanjena vrijednost tog zemljišta zbog položene kanalizacijske cijevi koji iznos je tužitelj bio u obvezi dokazati tijekom postupka. Tužitelj je tražio da vještak za graditeljstvo utvrdi vrijednost zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prije oduzimanja spornog dijela i nakon provedenog oduzimanja i to u površini od 79 m2. Međutim, taj dio zemljišta nije oduzet tuženika već ima spomenuta ograničenja.

15.2. Tužitelj podrednim tužbenim zahtjevom neutemeljeno potražuje cjelokupnu vrijednost spornog lika A-B-C-D-A u površini od 79 m2 u iznosu od 17.500,00 eura, a tijekom postupka tužitelj nije predlagao niti je vještačenjem utvrđeno kolika je umanjenja vrijednost spomenutog zemljišta zbog spomenutog ograničenja prava vlasništva. Kako tužitelj nije dokazao visinu štete to je potrebno u cijelosti odbiti i podredni tužbeni zahtjev.

16. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku zatraženi trošak sudske pristojbe prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 35.000,00 eura naznačenom u glavnom tužbenom zahtjevu što prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) iznosi 396,45 eura.

17. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 15. siječnja 2026.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

- u spis.