REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-140/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vidmar, odvjetnica u Delnicama, protiv tuženika HD SPATIUM d.o.o., Zadvorsko, Kašinci 17, OIB: 65097350117, kojeg zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonske zastupnice tuženika GZF i punomoćnika tuženika, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.043,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 2.268,23 EUR od 08.06.2022.g. do isplate,

- na iznos od 885,00 EUR od 16.12.2022.g. do isplate,

- na iznos od 690,00 EUR od 04.03.2023.g. do isplate,

- na iznos od 200,00 EUR od 05.04.2023.g. do isplate,

po stopi koja se od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Odmjerava se svjedokinji KZ iz [adresa], trošak u iznosu 40,98 eura te se tužitelju nalaže da svjedokinji KZ isplati iznos 40,98 eura, u roku osam dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.284,42 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je angažirao tuženika radi izrade projektne dokumentacije za gradnju obiteljske kuće na svojim nekretninama. Prema prihvaćenoj ponudi i aneksu, tuženik je bio dužan izraditi projekt u više faza, uz jasno utvrđene rokove. Tužitelj je tuženiku platio predujam te kasnije i dodatne iznose, uključujući i plaćanja kooperantu za 3D vizualizacije, pa je ukupno isplatio 4.043,23 EUR. Tužitelj tvrdi da tuženik nije poštovao ugovorene rokove te da je kasnio s izradom idejnog rješenja, što je prouzročilo kašnjenje cjelokupnog postupka ishođenja potrebne dokumentacije za građevinsku dozvolu. Navodi da je tuženik tek u ožujku 2023. zatražio mišljenje nadležnog upravnog odjela o usklađenosti projekta s prostorno-planskom dokumentacijom, da je mišljenje dobio u svibnju 2023., ali da nakon toga nije izvršio potrebne ispravke niti poduzeo daljnje korake. Tužitelj je takvo postupanje tolerirao do srpnja 2023., kada je raskinuo ugovor i zatražio povrat uplaćenog novca, smatrajući da tuženik nije ispunio svoje obveze. Tuženik je pristao na raskid, ali je odbio vratiti novac. Nakon dodatnog zahtjeva u listopadu 2023., tuženik i dalje odbija povrat. Tužitelj stoga zahtijeva da sud naloži tuženiku povrat ukupno isplaćenog iznosa 4.043,23 eura s pripadajućim kamatama te naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u potpunosti osporava tužbeni zahtjev. Navodi da je istina da je između stranaka sklopljen ugovor o izradi projektne dokumentacije, ali tvrdi da za kašnjenja nije odgovoran on, nego isključivo tužitelj. Prema navodima tuženika, tužitelj je od početka suradnje uskraćivao ključne informacije, dostavljao nepotpunu ili zastarjelu dokumentaciju, izbjegavao davanje preciznih podataka o potrebnim kvadraturama te je svojim zahtjevima bitno povećao opseg projekta u odnosu na ugovorenu ponudu. Tuženik tvrdi da je zbog svega toga morao višekratno čekati tužiteljeve odluke, što po ugovoru ne ulazi u rokove za izradu projekta. Tuženik navodi da je tužitelj tražio detalje koji ne pripadaju fazi idejnog rješenja, čime je nepotrebno usporavao rad. Navodi da je tužitelj često ignorirao upite i nije davao potvrde potrebne za nastavak posla te da je odugovlačio s odlukama unatoč upozorenjima. Tuženik tvrdi da je samoinicijativno pribavljao dokumente koje po ugovoru nije morao tražiti, da je obavljao dodatne poslove na terenu te da je bio stalno dostupan i radio po zahtjevima tužitelja, nerijetko i izvan uobičajenog radnog vremena. Tuženik opisuje kronološki svoju komunikaciju i postupanja kako bi pokazao da je posao obavljao uredno i ažurno te da su kašnjenja rezultat tužiteljevog ponašanja, uključujući promjene zahtjeva, povećanje obujma projekta i inzistiranje na detaljima koji nisu uvjet za ishođenje posebnih uvjeta. Nadalje, navodi da je tužitelj kasnio s odlukama i potvrđivanjem projektnih rješenja, odbijao dati odobrenje za prelazak u sljedeće faze i time onemogućio pravodobnu izradu. Tuženik smatra da rokovi iz ugovora nisu bitni sastojci ugovora te da tužitelj nije mogao raskinuti ugovor bez ostavljanja primjerenog dodatnog roka za ispunjenje. Također tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid po Zakonu o obveznim odnosima jer djelo nije imalo nedostatke koji bi ga činili neuporabljivim, niti je izvedeno suprotno ugovoru. Navodi da je bio spreman završiti posao i ispraviti dokumentaciju, ali da ga je tužitelj u tome spriječio. Ističe da ugovor nije sporazumno raskinut jer se tuženik suglasio jedino s time da tužitelj može odustati, ali nije pristao na povrat novca i tražio je plaćanje za izvršeni rad. Tvrdi da mu, i kada bi do raskida došlo, pripada puna ugovorena naknada za već učinjen rad. Tuženik dodatno naglašava da nije pasivno legitimiran za iznose koje je tužitelj platio kooperantu za izradu vizualizacija, jer taj odnos postoji isključivo između tužitelja i treće osobe, a tuženik s tim nema ugovornu obvezu. Na kraju predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te da tužitelj snosi troškove postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige (list 6 spisa), Ponudu 17/05/22 od 17. svibnja 2022. (list 7-14), Aneks Ugovoru (potvrđenoj ponudi) od 17. svibnja 2022. (list 15-21), potvrde o plaćanju (list 22-25), dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], od 8. siječnja 2024. (list 26), Obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja od 9. veljače 2022. (list 27-29), dopis punomoćnice tužitelja od 13. listopada 2023. (list 30-32), prepisku sredstvima elektroničke komunikacije (list 33-37, 52-61, 64-93, 112-192, 203-213, 215-243), skicu (list 51), nacrt dopisa Hrvatske komore arhitekata Ministru (list 62-63), nacrte (list 94-103, 250-253), vizualizaciju građevine (list 104-111), odgovor punomoćnika tuženika na zahtjev tužitelja (list 200-202), račun [obrt], obrta za 3D vizualizacije (list 214), potvrdu osigurateljnog pokrića od 8. studenoga 2024. (list 259), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-175134456 (list 293-294), saslušani su svjedoci UZ (list 268-269), KZ (list 269-272) i IZ (list 286-287) te su saslušane stranke (list 272-275 i 299-302).

4. Podneskom od 23. srpnja 2025. Allianz Hrvatska d.d. je izvijestio sud kako ima pravni interes umiješati se u ovu parnicu na strani Tuženika s obzirom da je u vrijeme štetnog događaja navedenog u tužbi Tuženik kod Umješača imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-175134456. Predlaže da mu sud dopusti miješanje u parnicu.

5. Kako se stranke nisu protivile miješanju i kako umješač ima pravni interes umiješati se u parnicu, sud je na temelju čl. 206. i 207. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) raspravnim rješenjem od 8. prosinca 2025. prihvatio sudjelovanje umješača.

6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povratom isplaćenih naknada na temelju raskinutog ugovora o izradi projektne dokumentacije kojeg je sklopio s tuženikom.

9. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ponude tuženika 17/05/22 od 17. svibnja 2022. i Aneksa Ugovoru od 12. prosinca 2022. Nije sporno niti da je tužitelj tuženiku na temelju navedenog ugovora isplatio iznos 3.153,23 eura, kao i da je iznos 890,00 eura na temelju navedenog ugovora isplatio kooperantu tuženika UZ.

10. Sporno je je li navedeni ugovor raskinut te je sporno je li tuženik u tijeku ugovornog odnosa uredno i potpuno ispunjavao svoje obveze. Sporno je i pripada li tuženiku u slučaju raskida ugovora puni iznos za izvršeni rad. Konačno, sporna je pasivna legitimacija tuženika u odnosu na uplate u iznosu 690,00 i 200,00 eura koje je tužitelj uplatio kooperantu tuženika UZ.

11. Sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Prema čl. 597. ZOO, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke (st 1.). On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (st. 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (st. 3.).

13. Odredbom čl. 609. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

14. Čitanjem ponude broj 17/05/22 i Aneksa od 12. prosinca 2022. sud je utvrdio da su stranke ugovorile da će tuženik za tužitelja izraditi projektnu dokumentaciju za izgradnju suvremene stambene zgrade – obiteljske kuće u zaleđu [adresa] čija je bruto površina prema izvornoj iznosila 250 m2, dok je Aneksom ista povećana na 675,74 m2+15,3 m2 nadstrešnice i 47 m2 bazena. Nadalje, sud je utvrdio da je posao bio podijeljen u tri faze i to:

1) Projektni zadatak (definiranje preciznog projektnog zadatka i analiza prostorno- planske dokumentacije i obilazak lokacije)

2) Idejno rješenje arhitekture (Idejno arhitektonsko rješenje– svi pripadajući tlocrti, presjeci i pročelja sa osnovnim prostornim prikazom eksterijera; Izrada projekta na geodetskom projektu; Po potrebi konzultacija sa inženjerima na daljnjoj izradi elektroinstalacija, grijanja, hlađenja i ventilacije i vodovoda i odvodnje; Idejno rješenje u svrhu ishođenja popisa javnopravnih tijela od kojih će se tražiti posebni uvjeti, te kao podloga za pribavljanje suglasnosti i kao podloga za izradu glavnog projekta.)

3) Glavni projekt arhitekture za predmetnu građevinu ((a) Glavni projekt arhitekture sa projektom manipulativnih površina i uređenja okućnice, te krajobraznog rješenja sa svim pripadajućim elementima, (b) Svi ostali potrebni projekt za ishođenje građevinske dozvole, te koordinacija u svojstvu glavnog projektanata, (c) Projektantski nadzor – jedan obilazak po dogovoru).

15. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon prekida suradnje s arhitektom G, čiji projekt nije dobio odobrenje zbog zakonskih ograničenja, angažirao direktoricu tuženika s jasnom namjerom da novi projekt od samog početka bude u potpunosti usklađen s važećim propisima i prostornim planom. Istaknuo je da je prvi kontakt ostvaren putem e-maila, da je prihvatio njezinu ponudu te da su se potom sastali na terenu u [adresa], gdje joj je tijekom višesatnog obilaska detaljno pokazao građevinski dio parcele, granice terena, pristupne ceste, topografiju i smjer pogleda prema moru, koji je bio ključan element projekta. Naveo je da je tom prilikom jasno naglasio želju za kućom stambene površine od 250 do 300 m², bez uključenih garaža, terasa i tehničkih prostora, te da su dogovoreni osnovni koncept i stil kuće, uključujući oblik slova „L“ kako bi sve glavne prostorije imale pogled na more. Tužitelj je naveo da direktorica tuženika prije početka projektiranja raspolagala geodetskom podlogom i svim potrebnim informacijama, ali je unatoč tome nakon više od deset tjedana izradila idejno rješenje koje je bilo pogrešno orijentirano, funkcionalno nelogično i neprilagođeno stvarnom stanju na terenu, što je postalo očito već prilikom prve prezentacije projekta u Zagrebu. Istaknuo je da je arhitektica u početku negirala pogrešku i ustrajala na tome da je projekt ispravan, sve dok se izlaskom na teren i dodatnim objašnjenjima nije utvrdilo da se „pogubila“. Naveo je da je zbog toga već u ranoj fazi izgubljeno više mjeseci bez konkretnog rezultata. Dalje je naveo da je nakon toga započela izrada novog rješenja, u kojem je bio iznimno angažiran, slao brojne prijedloge, skice i reference te morao kontinuirano provjeravati osnovne elemente projekta, uključujući gabarite i udaljenosti od međa. Istaknuo je da je tek na njegovu inicijativu utvrđeno da pojedini arhitektonski elementi ne stanu u dopuštene okvire, što smatra osnovnom obvezom arhitekta. Naveo je da je i 3D vizualizacija izrađena i plaćena za projekt koji u tom trenutku nije bio usklađen s propisima, a tek naknadno je arhitektica uočila da kuća prelazi maksimalno dopuštenu duljinu, zbog čega projekt nije mogao proći postupak ishođenja posebnih uvjeta. Tužitelj je naveo da su nakon toga rađene brojne varijante pokušaja prilagodbe projekta zakonu, koje su rezultirale funkcionalno neupotrebljivim i znatno degradiranim rješenjima, uključujući nelogične tlocrte i neprihvatljive stambene uvjete. Istaknuo je da je čak predlagana varijanta kuća u nizu, koja bi zahtijevala dodatne troškove, parkirališta na štetu bazena i rješenja koja bi smatrala nezakonitima ili fiktivnima, na što nije mogao pristati jer je od početka inzistirao na zakonitoj gradnji. Naveo je da je unatoč gotovo jedanaest mjeseci suradnje gđa GZF nije službeno predala niti jedan dokument nadležnim tijelima radi ishođenja posebnih uvjeta, te da su zbog toga izgubljeni značajno vrijeme i novac. Zaključno je naveo da se direktorica tuženika ponašala neprofesionalno, nije priznala vlastite pogreške niti se ispričala, već je tvrdila da je izvršila uslugu sukladno plaćenim iznosima i da projekt predstavlja njezino intelektualno vlasništvo, iako projekt nije bio zakonit niti upotrebljiv za daljnje postupke, a cjelokupna suradnja za tužitelja je rezultirala isključivo gubitkom vremena, novca i mogućnosti pravodobne realizacije gradnje kuće.

16. Zakonska zastupnica tuženika GZF je u svom iskazu navela da je prvi kontakt s tužiteljem ostvaren u svibnju 2022. putem e-maila, nakon čega je uslijedio telefonski razgovor, sastavljanje ponude i sastanak na terenu u [adresa], gdje su zajedno razgledali nekretninu i razgovarali o projektu, nakon čega je tužitelj uplatio avans. Istaknula je da je na njezino inzistiranje održan i poseban sastanak sa suprugom tužitelja te da su joj tužitelj i njegova supruga rekli kako nisu bili zadovoljni ranijim projektantom, pri čemu je naglasila da je idejno rješenje izrađivala od početka, bez oslanjanja na tuđe projekte, te da nije znala da je tužitelj od ranijeg projektanta zatražio i dobio povrat dijela uplaćenih sredstava. Navela je da je za početak rada bila nužna geodetska podloga, čija je izrada potrajala više mjeseci, te da je s projektiranjem započela tek u rujnu 2022. nakon što je zaprimila kompletan geodetski elaborat. Dalje je navela da je idejno rješenje dovršila krajem rujna 2022. i predstavila ga tužitelju i njegovu zetu u svom uredu u Zagrebu, gdje je tužitelj izrazio nezadovoljstvo orijentacijom kuće, dok je ona smatrala da je orijentacija prema moru moguća s više strana s obzirom na položaj parcele. Istaknula je da je tijekom izrade projekta utvrdila kako će kuća imati znatno veću bruto površinu od prvotno dogovorene, što je bilo posljedica dodatnih zahtjeva tužitelja, o čemu ga je pravodobno obavijestila, zatražila potvrdu želi li nastaviti s projektom i potom sastavila aneks ponude s popustom, koji je tužitelj prihvatio. Navela je da je tužitelj bio vrlo angažiran, često ju je kontaktirao s dodatnim zahtjevima koji prema njezinom mišljenju nisu bili primjereni toj fazi projektiranja, ali ih je svejedno ugrađivala u projekt, uz upozorenja da se time gubi vrijeme. Zakonska zastupnica tuženika navela je da je 5. prosinca 2022. dobila izričito odobrenje tlocrtnog rješenja, ali da su nakon izrade perspektivnih prikaza tužitelj i njegova obitelj izjavili da ne razumiju nacrte te zatražili 3D vizualizaciju, iako je ona smatrala da to u toj fazi nije nužno. Navela je da je tek krajem siječnja 2023. odabran konačni nacrt, nakon čega je izradila presjeke i pročelja, te da je u tom razdoblju dodatno prilagođavala projekt zbog dvojbenog tumačenja novih odredbi Prostornog plana o ostakljenosti. Istaknula je da je izradu 3D vizualizacije povjerila svom kooperantu UZ, s kojim je komunicirala i kojem je prenosila zahtjeve tužitelja, te da se izrada vizualizacije produžila zbog stalnih izmjena i dodatnih zahtjeva tužitelja. Nadalje je navela da je u svibnju 2023. započela pripremu dokumentacije za ishođenje posebnih uvjeta, kada je uočila dvojbenu odredbu Prostornog plana o maksimalnoj dužini građevine, čije je tumačenje bilo neujednačeno i među nadležnim tijelima. Istaknula je da je aktivno pokušavala ishoditi tumačenje te odredbe kroz kontakte s nadležnim uredom, Gradom, Ministarstvom i Komorom arhitekata, smatrajući da se ne radi o njezinoj pogrešci već o sustavnom problemu u zakonodavstvu. Navela je da posebne uvjete nije zatražila jer joj tužitelj nije dao konačno odobrenje, već je inzistirao na dodatnim provjerama i zadržavanju velike površine kuće. Zaključno je navela da je na zahtjev tužitelja izradila rješenje dvojne kuće kako bi se zadržala željena kvadratura, ali da je tužitelj nakon toga jednostrano odustao od ugovora i zatražio povrat uplaćenih sredstava. Istaknula je da je bila suglasna s raskidom, ali ne i s povratom novca, jer smatra da je ugovorene usluge izvršila te da se čak odrekla dodatne naplate za radnje koje su prema ponudi mogle biti posebno naplaćene, a odgovornost za produženje rokova i neuspjeh projekta pripisala je stalnim promjenama zahtjeva i odugovlačenju s odlukama od strane tužitelja.

17. Svjedokinja KZ, supruga tužitelja, je u svom iskazu navela da je izgradnja kuće u [adresa] bila dugogodišnja životna želja njezina supruga te da je on bio iznimno uključen u cijeli projekt, što je s vremenom dovelo do velikog stresa i napetosti u obitelji. Iskazala je da je suprug sate provodio u komunikaciji s arhitekticom, neprestano joj objašnjavao svoje ideje, crtao i slao prijedloge, kako bi se projekt neprestano mijenjao zbog njezinih pogrešaka, uključujući i situaciju u kojoj je kuća bila pogrešno orijentirana, suprotno smjeru mora. Navela je da je arhitekticu osobno vidjela samo jednom, dok je sva ostala komunikacija išla preko supruga, te da je stekla dojam kako arhitektica za svoje pogreške stalno traži opravdanja, često se pozivajući na osobne i obiteljske probleme, zbog čega ju je doživjela kao nekorektnu i neprofesionalnu. Svjedokinja je navela da su u projekt bili uključeni i njihova kći i zet, koji su se zbog brojnih pogrešaka počeli pitati je li gđa GZF uopće stručna osoba, te da je cijela situacija obitelji prouzročila velik stres, gubitak vremena i znatne financijske troškove. Iskazala je da joj nije poznato u detalje kako je došlo do angažmana tuženika, ali se sjeća prvog sastanka u [adresa], gdje se razgovaralo o izgledu kuće, njezinoj orijentaciji prema moru, željenoj stambenoj površini od oko 250 do 300 m² te potrebi da projekt bude u skladu s propisima i dobije odobrenje. Navela je da je bila upoznata s ugovorom i plaćanjima u osnovnim crtama, da su se sva plaćanja vršila putem računa te da nije imala saznanja o eventualnim popustima. Dalje je navela da je arhitektica izradila projekt koji je premašivao dopuštene gabarite, zbog čega je bilo potrebno tražiti dodatna tumačenja, te da je njezin suprug osobno pribavljao dokumente o zakonskim gabaritima i slao ih arhitektici, iako smatra da je to trebala znati sama. Iskazala je da su predlagane različite alternativne i kompromisne varijante, uključujući i kuće u nizu, koje nisu odgovarale njihovim željama niti su ulijevale povjerenje u zakonitost projekta. Navela je da je izrađena i 3D vizualizacija za projekt koji se kasnije pokazao neprovedivim. Zaključno je navela da su prije suradnje s zakonskom zastupnicom tuženika imali drugog arhitekta koji je, iako projekt nije prošao zbog gabarita, radio u skladu s njihovim željama, komunicirao znatno manje i vratio im novac nakon prekida suradnje, dok je ponašanje arhitektice doživjela kao odugovlačenje, nesnalaženje i neprikladnu komunikaciju, što je kod nje izazvalo razočaranje, narušilo obiteljski mir i negativno utjecalo na njezino zdravlje.

18. Svjedok UZ je u svom iskazu naveo da se profesionalno bavi izradom 3D vizualizacija te da u tom okviru redovito surađuje s arhitektima, uključujući i arhitekticu GZF, koja ga je angažirala i za izradu 3D vizualizacije kuće tužitelja. Istaknuo je da u pravilu komunicira s arhitektima putem WhatsAppa te da je za potrebe ovog postupka pregledao svoju komunikaciju, iz koje proizlazi da je izrada predmetne vizualizacije započela 8. ožujka 2023. Naveo je da izrada vizualizacije uobičajeno traje oko dva tjedna, no da se u ovom slučaju postupak znatno produžio, jer su tijekom cijelog razdoblja dolazili novi zahtjevi i izmjene. Prema njegovim saznanjima, razlog dugotrajnog trajanja izrade – koje je potrajalo gotovo do početka svibnja 2023. – bile su učestale izmjene koje je tražio tužitelj, o čemu se arhitektica GZF u više navrata žalila u njihovoj međusobnoj komunikaciji. Naveo je da je on sve zadatke uvijek izvršavao u predviđenim rokovima te da je kašnjenje bilo isključivo posljedica dodatnih izmjena. Svjedok je pojasnio da ga je za posao angažirala GZF kao zakonska zastupnica tuženika te da je ona bila njegova glavna kontakt osoba, dok je s tužiteljem komunicirao tek sporadično, i to na njezin zahtjev, uglavnom putem e-maila. Objasnio je da je uobičajena praksa da arhitekti njemu dostave finalne tlocrte i pročelja, na temelju kojih on izrađuje 3D vizualizaciju, te da nakon dostave konačne verzije više ne bi trebalo biti značajnih izmjena. U vezi naknade za svoj rad naveo je da je tužitelju ispostavio dva računa, prvi u iznosu od 690,00 EUR za osnovnu izradu 3D vizualizacije eksterijera, te drugi u iznosu od 200,00 EUR za dodatne izmjene, a oba računa su bila uredno podmirena. Istaknuo je da je, unatoč daljnjim izmjenama koje je morao izrađivati, za njih više nije tražio dodatnu naknadu, iako mu je zbog toga bilo neugodno ponovno tražiti plaćanje, te je zbog predmetnog projekta kasnio s drugim poslovima. Zaključno je naveo da je 3D vizualizacija dodatna usluga koja nije sastavni dio standardne usluge projektiranja, da je tužitelj bio unaprijed upoznat s cijenom vizualizacije putem ponude, te da prema njegovim saznanjima produljenje roka izrade na otprilike deset tjedana nije bilo uzrokovano njegovim radom, već isključivo stalnim zahtjevima za izmjenama koje su dolazile od strane tužitelja.

19. Svjedokinja IZ je u svom iskazu navela da joj se zakonska zastupnica tuženika e-mailom obratila vezano za pripremu projekta za izdavanje posebnih uvjeta za projekt novogradnje stambene zgrade u k. o. [katastarska općina]. Navela je da je u tom vrijeme bila zaposlena u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša i da je bilo dosta upita, s obzirom na izmjene prostornog plana Grada Opatije. Iskazala je da joj je zakonska zastupnica tuženika postavila upit vezan za tumačenje novog prostornog plana u dijelu koji se odnosi na računanje ukupne dužine građevine, kao i u dijelu koji se odnosi na ostakljene površine. Navela je da je dala komentar na dio projekta koji je dostavljen i da je dala načelno mišljenje. Iskazala je da je više projektanata moralo izvršiti preinake projekata vezano za nove odredbe o izmjenama prostornog plana, a da je njezin Ured kroz odlučivanje o konkretnim predmetima zauzeo stav o spornim pitanjima te da sada ima manje grešaka nego što je to bilo u početku.

20. Sud je sve citirane iskaze stranaka i svjedoka ocijenio vjerodostojnima jer su u bitnom suglasni jedni drugima i sadržaju isprava u spisu.

21. Naime, i tužitelj i zakonska zastupnica tuženika su suglasno iskazali slijedeće činjenice;

- da prvi nacrt nije odgovarao nalogu i uputama tužitelja iz razloga što je kuća bila okrenuta u pogrešnom smjeru;

- da je tuženik nakon primjedbe tužitelja taj nedostatak otklonio na način da je izradila novi nacrt prema kojem je kuća bila usmjerena prema moru;

- da je tužitelj nakon daljnjih uputa i primjedbi odobrio jedan od nacrta na temelju kojeg je zatražio izradu 3D vizualizacije;

- da je kooperant tuženika UZ izradio 3D vizualizaciju nacrta;

- da je po izradi 3D vizualizacije tuženik dobio odobrenje za ishođenje posebnih uvjeta gradnje;

- da je u tijeku pripreme za ishođenje posebnih uvjeta zakonska zastupnica tuženika ponovno iščitavala prostorni plan i da je tom prilikom uočila odredbu čl. 24. st. 1. o dužini građevine od 24 m2;

- da je od nadležnog Ureda zakonska zastupnica tuženika dobila restriktivno tumačenje navedene odredbe prema kojem se mjerodavnom uzima dužina dijagonale građevine;

- da je zbog navedenog nacrt tuženika bio neupotrebljiv te da ga je trebalo preinačiti na način da se ili traže dvije građevinske dozvole ili na način da se kuća skrati;

- da je tužitelj zakonskoj zastupnici tuženika izjavio da odustaje od ugovora i da je zatražio povrat uplaćenih sredstava, a da se zakonska zastupnica tuženika usuglasila s raskidom, ali da se nije usuglasila s povratom novca jer je smatrala da će taj iznos zadržati.

22. Prema ocjeni ovog suda, propust tuženika da prije izrade idejnog rješenja pažljivo prouči prostorno-plansku dokumentaciju doveo je do toga da je njegovo idejno rješenje bilo protivno izričitim uvjetima ugovora i važećem prostornom planu te time neupotrebljivo, što je valjan razlog za jednostrani raskid ugovora iz 609. ZOO. Naime, sud ukazuje da je jedna od ugovornih obveza tuženika prije pristupa izradi idejnog rješenja bila upravo analiza prostorno-planske dokumentacije. Tu obvezu je tuženik bio dužan izvršiti prema pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO) i s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO), što znači da je prije pristupanja izradi idejnog rješenja trebao detaljno proučiti prostorno-plansku dokumentaciju. Nadalje, u slučaju da je prostorni plan sadržavao odredbe spornog značenja od nadležnih tijela trebao je zatražiti tumačenje tih odredaba i svoje idejno rješenje prilagoditi tumačenju tih tijela. Međutim, tuženik nije postupio na navedeni način, već je, kako i sama direktorica tuženika u svom iskazu navodi, u tijeku pripreme za ishođenje posebnih uvjeta ponovno proučio prostorni plan i tom prilikom uočilo spornu odredbu čl. 24. st. 1. prostornog plana o dužini građevine od 24 m2.

23. Pritom se napominje da se nedostatak u djelu tuženika ne može nikako smatrati manjim nedostatkom, u smislu čl. 610. st. 1. ZOO, kod kojeg bi tužitelj bio dužan tuženiku dopustiti da otkloni nedostatak. Naime, podrazumijeva se da je izričit uvjet ugovora o izradi projektne dokumentacije taj da projektna dokumentacija bude u skladu s važećim prostornim planom, zbog čega i jest ugovoreno da je tuženik u pripremi za izradu projekta dužan izvršiti analizu prostorno-planske dokumentaciju, što je tuženik, protivno izričitoj odredbi ugovora, učinio tek nakon što je izradio idejno rješenje. Dakle, njegovo je djelo već u trenutku izrade bilo u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora i važećim prostornim planom, što ne predstavlja tek manju pogrešku ili zanemarivu nesukladnost, već bitnu povredu ugovornih obveza koja čini idejno rješenje neupotrebljivim i neprimjenjivim za daljnju proceduru ishođenja građevinske dozvole. Radi toga, u konkretnom slučaju ne radi se o nedostatku koji bi se mogao naknadno otkloniti, već o ozbiljnoj pravnoj i tehničkoj nesukladnosti koja onemogućuje ostvarenje svrhe ugovora. Prema čl. 609. Zakona o obveznim odnosima, takva bitna povreda ugovornih obveza predstavlja valjan i opravdan razlog za jednostrani raskid ugovora od strane tužitelja, što je tužitelj i učinio e-mailom od 21. srpnja 2023. (list 37 spisa), kako to u svom iskazu navodi i zakonska zastupnica tuženika.

24. Ipak, ukazuje se iz e-mail prepiske u spisu proizlazi da je tužitelj omogućio tuženiku da navedeni nedostatak otkloni na način da dobije mišljenje od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja o tumačenju sporne odredbe prostornog plana, kao i na način da tuženik preinači projekt tako da izradi rješenje dvojne kuće kako bi se zadržala željena kvadratura. Međutim, zakonska zastupnica tuženika, kako to i sama navodi, usprkos aktivnim pokušajima, nije uspjela dobiti odgovarajuće mišljenje Ministarstva, dok je u odnosu na preinačeni projekt i sama navela da je isti „vrlo na knap“ i da je bazen na drugoj poziciji i manji (e-mail na listu 181 spisa), što tužitelj nije prihvatio (e-mail na listu 191 spisa).

25. Slijedom navedenog, ocjena je suda da je tužitelj valjano e-mailom od 21. srpnja 2023. na temelju čl. 609. ZOO raskinuo ugovor o djelu s tuženikom.

26. Međutim, sve i kad ne bi bili ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid ugovora iz čl. 609. ZOO, sud ukazuje da se zakonska zastupnica tuženika usuglasila s raskidom ugovora (e-mail na listu 36 spisa), što ona i sama potvrđuje u svom iskazu, zbog čega bi u tom slučaju došlo do sporazumnog raskida ugovora (U tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-861/2024 od 3. rujna 2024.).

27. Odredbom čl. 368. st. 2. ZOO propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema čl. 368. st. 5. ZOO, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

28. Kako stranke niti u Ugovoru niti u Aneksu Ugovora od 12. prosinca 2022. nisu drugačije odredile učinke raskida ugovora, potrebno je primijeniti odredbu čl. 368. st. 2. ZOO.

29. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku 7. lipnja 2022. uplatio 17.090,00 kn (2.268,23 eura), na ime predujma prema Ponudi broj 17/05/2022, dok je 15. prosinca 2022.g. na račun tuženika uplatio iznos od 6.668,00 kn (885,00 eura), kao razliku iznosa ponude od 17.05.2022. i Aneksa iste od 12.12.2022., a navedeno proizlazi i iz potvrda o plaćanju na listu 22 i 25 spisa.

30. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju na temelju čl. 368. st. 2. i 5. ZOO dužan vratiti navedene novčane iznose sa zateznim kamatama od dana plaćanja.

31. U odnosu na također nesporne uplate tužitelja UZ u iznosu 690,00 eura od 3. ožujka 2023. i 200,00 eura od 4. travnja 2023., treba reći da te isplate tužitelj ne može od tuženika zahtijevati na temelju čl. 368. st. 2. ZOO, s obzirom da tuženik te isplate nije niti primio.

32. Međutim, tužitelj, osim na povrat danog, ima pravo i na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze tuženika (čl. 609. i 368. st. 1. ZOO). Pretpostavke za nastanak obveze naknade štete su šteta, koja se u ovom slučaju sastoji od umanjenja imovine tužitelja, štetna radnja, uzročna veza, protupravnost u vidu povrede ugovorne obveze i krivnja, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

33. Prema ocjeni ovog suda, tužitelju je zbog povrede ugovorne obveze tuženika da prije izrade idejnog rješenja analizira prostorno-plansku dokumentaciju nastala šteta u vidu troška izrade 3D vizualizacije idejnog rješenja koja je neupotrebljiva jer nije usklađena s važećim prostornim planom, jednako kao i samo idejno rješenje, pri čemu se napominje da krivnja postoji, s obzirom na to da tuženik nije postupio s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO).

34. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, što je u ovom slučaju trenutak plaćanja UZ. Tužitelj, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

36. U pogledu troškova postupka, prije svega treba reći da je sud posebnim rješenjem propustio odlučiti o zahtjevu svjedokinje KZ za naknadom troškova pristupa na ročište od 7. veljače 2025. u iznosu 100,00 eura, kojeg je svjedokinja postavila odmah nakon njezinog saslušanja, sukladno čl. 249. st. 1. i 2. ZPP. Stoga je o tom zahtjevu potrebno odlučiti u ovoj presudi.

37. Prema čl. 249. st. 1. ZPP, svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade.

38. S obzirom da svjedokinja nije imala dokaze o visini putnog troška, sud ju joj je na raspravi odredio rok osam dana za dostavu dokaza te je svjedokinja putem punomoćnice tužitelja dostavila račun za avionsku kartu u iznosu 40,98 eura te račun za parkiranje vozila na aerodromu Basel za razdoblje od 3. veljače 2025. do 11. veljače 2025. u iznosu 81,60 eura.

39. Prema čl. 6. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik), putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. Sukladno čl. 6. st. 2. Pravilnika, troškovi iz stava 1. obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušavanje, vještačenje ili neka druga radnja kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište. Ovi troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. Odredbom čl. 6. st. 3. Pravilnika propisano je da su sredstva javnog prijevoza u smislu Pravilnika tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion.

40. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da svjedokinja ima pravo na putni trošak avionske karte, ali ne i putni trošak parkiranja vozila na aerodromu od osam dana, s obzirom da nije niti navela niti dokazala da od svog prebivališta do aerodroma nije mogla putovati sredstvima javnog prijevoza. Osim toga, ukazuje se i da odmah nakon saslušanja svjedokinja nije zatražila trošak parkiranja, već isključivo trošak avionske karte.

41. Slijedom navedenog, kako je saslušanje svjedokinje predložio tužitelj, a nije uplatio predujam za njezino saslušanje, valjalo je na temelju čl. 249. st. 3. ZPP odmjeriti svjedokinji trošak u iznosu 40,98 eura te naložiti tužitelju da joj taj trošak naknadi. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

42. Odluka o troškovima postupka stranaka i umješača donesena je na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 10. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 11. studenoga 2024., 7. veljače 2025., 7. travnja 2025. i 8. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1). Tome valja pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,44 eura te odmjereni trošak svjedokinje KZ u iznosu 40,98 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak putovanja punomoćnika na ročište u [adresa] u iznosu 51,60 eura iz razloga što su troškovi punomoćnika za putovanje na zamolbeno ročište manji od onih koji bi nastali kada bi ročište bilo održano u Zagrebu, a tužitelj na te troškove ne bi imao pravo. Dakle, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 1.284,42 eura.

43. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – e-oglasna ploča

2. Tuženiku po pun. – e-oglasna ploča

3. Umješaču po pun. – e-oglasna ploča

4. Svjedokinja KZ – osobno