REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-492/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IJ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-137/2025 od 1. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika IJ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici optuženi IJ je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi IJ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2025. pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi IJ je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi po branitelju Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno se predlaže presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i „u svakom slučaju okrivljenikovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, njegova odlikovanja i ranjavanja uzeti u obzir kao olakotne okolnosti“.

4. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. U žalbi se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer su razlozi nejasni i proturječni. To stoga što prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća iskaze žrtve i svjedoka SJ, iako se ti iskazi razlikuju vezano za sadržaj izgovorenih prijetnji, slijedom čega drži da je počinjena istaknuta bitna povreda.

7.1. Protivno prigovoru žalitelja, istaknuta bitna povreda nije počinjena jer su razlozi u pobijanoj presudi jasni i određeni, pa tako i vezano za sadržaj prijetnji, pri čemu argumenti koje iznosi žalitelj su razlozi činjenične naravi, a ne za istaknutu bitnu povredu.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, navodeći da iskazi žrtve i svjedoka SJ nisu, kako to navodi prvostupanjski sud, sukladni već postoje različitosti vezano za sadržaj razgovora i koje su prijetnje izgovorene. Tako ukazuje da ono što je optuženik rekao SJ nisu nikakve prijetnje, već njegov komentar o žrtvi i nije imao nikakvu namjeru prijetiti MJ.

10. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i s obranom optuženika, na temelju toga je utvrdio sve odlučne činjenice i izveo je pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

10.1. Naime, prvostupanjski sud je dao razloge vezano za određene različitosti u iskazima žrtve i njezinog sina što je sve izgovorio optuženik, ali se ne radi o različitostima koje bi utjecale na vjerodostojnost iskaza žrtve jer iz oba iskaza proizlazi da je optuženik višekratno ponovio prijetnje, da se spominjala sjekira i nož te da je uvredljivim izjavama omalovažavao žrtvu. Uostalom, i sam optuženik ne osporava da je bio i da je i dalje ljut na žrtvu, da je ne želi vidjeti i ne osporava da je spominjao sjekiru, iako doduše u drugom kontekstu, te da je govorio da je imala odnose s drugim osobama. Kada se uzme u obzir činjenica da su žrtva i njezin sin iz prvog braka bili smješteni u Sigurnu kuću, da je sin žrtve detaljno iskazivao o svemu što je kritične zgode putem video-poziva izgovorio optuženik i da čak nije dopustio majci da se uključi u razgovor s obzirom na prijetnje optuženika, da je žrtva iskazala da je spominjao sjekiru, nož i da će je zaklati, tada nema dvojbe da je optuženik izgovorio prijetnje za koje je znao da će sin žrtve istoj i prenijeti te mu je i bila namjera da kod žrtve izazove strah i uznemirenost.

11. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U odnosu na odluku o kazni žalitelj smatra da se nije kao olakotno cijenilo da se radi o višestruko odlikovanoj osobi s činom desetnika, koji je ranjavan u 1995. i da se radi o heroju Domovinskog rata.

12.1. Prije svega se utvrđuje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno cijenio olakotnim da je optuženik sudionik Domovinskog rata i višestruko odlikovana osoba za doprinos Domovinskom ratu i da ono što je proživio (ratne traume) je ostavilo posljedice na optuženika, što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ali se cijenilo da konzumacija alkohola je na granici zlouporabe, a nije utvrđena ovisnost od alkohola i da je bio ubrojiv. No, jednako tako se cijenilo otegotnim ranija osuđivanost optuženika zbog počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava i prijetnje, što znači da izrečene kaznene sankcije nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama, a po ocjeni ovoga suda, iz obrane optuženika se razabire, najblaže rečeno, krajnja netrpeljivost prema MJ. Cijeneći sve navedeno u svojoj ukupnosti, kazna zatvora u trajanju od jedne godine je po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević