Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-367/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain u parničnom predmetu tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Credit Point one S.L., OIB: 47203303723 sa sjedištem u [adresa], p-2 Moll de Barcelona, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su djelomično ništetne odredbe Ugovora o zajmu CPO-62969 sklopljenog dana 28. prosinca 2022. između tuženika CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, Plaza San Cristobal 14, Barcelona, kao zajmodavca i tužitelja DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmoprimca i to u točki II. u kojoj je ugovoren trošak obrade kredita od 100,00 kn odnosno 13,27 eur te u točki IV. u dijelu u kojem se tužitelj obvezao pored primljenog iznosa zajma u iznosu od 8.000,00 kn (1.061,78 eur) platiti tuženiku i naknadu u iznosu od 4.920,00 kn (653,00 eur) odnosno ukupno iznos od 12.920,00 kn (1.714,78 eur).

II Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu CPO-62969 sklopljenog dana 28. prosinca 2022. sklopljenog između stranaka u dijelu pod točkom II. kojim je ugovoren zajam u iznosu od 8.000,00 eur na rok od 150 dana plativo u pet anuiteta, kao i pod točkom III. kojim je konstatirano da je ugovoreni iznos zajma isplaćen tužitelju umanjeno za trošak obrade zahtjeva za zajam.

III Nalaže se tuženiku CREDIT POINT ONE S.L., OIB: 47203303723, Plaza San Cristobal 14, Barcelona da tužitelju DĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.115,60 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-238/2023 ovdje tužitelj PĐ je kao tuženik podneskom od 17. srpnja 2024. podnio protutužbu protiv tamo tužitelja kao protutuženika, ovdje tuženika Credit Point one S.L., OIB: 47203303723 sa sjedištem u [adresa], p-2 Moll de Barcelona koju je sud u tom predmetu razdvojio te je zaprimljena pod poslovnim brojem ovog predmeta kao samostalna tužba.

2. U navedenoj protutužbi, sada tužbi, tužitelj priznaje da je sa tuženikom sklopio ugovor o zajmu na daljinu, ali tvrdi da se radilo o standardiziranom obrascu tuženika u kojem je u članku IV. navedeno da se tužitelj kao zajmoprimac obvezuje vratiti zajam u visini od 8.000,00 kn što je sada iznos od 1.061,78 eur u roku od 150 dana, s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 4.920,00 kn, sada 1.714,78 eur. Stoga mu je nejasno je li taj iznos predstavlja ugovorenu kamatu ili naknadu za obradu zahtjeva za zajam. Ističe da sa tuženikom nije nikada pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi toga ugovora pa smatra tu ugovornu odredbu ništetnom. Nejasno je i na koji je način tuženik utvrdio tu vrstu naknade i što ona predstavlja. Ukoliko taj iznos predstavlja kamatu, onda u odnosu na svotu iznosa zajma predstavlja prekoračeni maksimalni iznos kamate koja se može ugovoriti.

3. Nadalje tvrdi da je tuženiku vraćao zajam koji je ovaj knjižio pod stavke „naknada za odgodu otplate zajma“ koja bi u biti predstavljala neki vid ugovorne kazne za zakašnjenje u ispunjenju obveze propisane odredbom članka 350. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a kako je temeljem odredbe stavka 3. toga članka propisano da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze takvo ugovaranje je ništetno ex lege. Smatra da iako je dragovoljno plaćao predmetne „prolongate“ ne znači da su valjani jer su ništetni po samom zakonu. Stoga tvrdi da je tim uplatama u cijelosti podmirio glavnicu iz ugovora o zajmu te da ništa ne duguje tuženiku čime opravdava pravni interes za podnošenje predmetne protutužbe.

4. Budući da se radi o potrošačkom ugovoru tvrdi da su osporavane odredbe nepoštene sukladno odredbi članka 49 stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, a suprotne su načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Tvrdi da je temeljem tih nepoštenih ugovornih odredaba ukupno platio tuženiku više od glavnice jer je svaku odobrenu odgodu plaćanja otplatne rate morao prethodno platiti 219,00 eur. Tvrdeći da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače i sukladno Direktivi EU 93/13 traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz točaka II., III. i IV. (pogrešno označenih kao čl. 2., 3. i 4.) spornog ugovora te potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

5. Podneskom od 12. veljače 2025. obrazlaže pravni interes za podnesenu tužbu tvrdeći da ga tuženik učestalo telefonskim putem poziva na plaćanje navodnih potraživanja te da u cilju izbjegavanja daljnjih pritisaka i neutemeljenih uznemiravanja na plaćanje nepostojećih dugova ima interes da se utvrde nepoštenim i ništetnim sporne ugovorne odredbe.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu samo naveo da je netočno i nepotpuno da je često kontaktirao tužitelja, a da ga je posljednji put kontaktirao u kolovozu 2023. Nije se očitovao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je u dokaznom postupku pročitao Anekse ugovora o zajmu broj 1 do 5 (list 4-13) te ugovor o zajmu – CPO-62969 od 28. prosinca 2022. (list 19-21), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Povrv-238/2023 te je tužitelj saslušan kao parnična stranka (list 34-35). Tuženik u ovom postupku nije predlagao ikakvih dokaza.

8. Na temelju navedenih dokaza, cijeneći ih svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan kako je navedeno u izreci.

9. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredaba ugovora o zajmu CPO-62969 sklopljenog između tuženika kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca 28. prosinca 2022. elektroničkim putem u točkama II., III. i IV. koje se odnose na ugovoreni trošak obrade kredita u iznosu od 100,00 kn kao i ugovorenu naknadu od 4.920,00 kn koju se tužitelj obvezao platiti tuženiku zajedno sa primljenim iznosom zajma.

9. Uvidom u spis poslovni broj Povrv-238/2023 u kojem je tužitelj i podnio ovu tužbu kao protutužbu, proizlazi da je u tom predmetu tuženih tražio od tužitelja kao zajmoprimca isplatu iznosa od 1.279,47 eur, koja se prema izvodu iz knjige otvorenih stavaka odnosi na šest pojedinačnih iznosa od 212,36 eur knjiženih kao dospjela glavnica s tim da su dva iznosa dospjela 11. lipnja 2023., a ostala četiri 28. lipnja 2023. te na te pojedinačne iznose i zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate. Nakon podnošenja protutužbe, sada tužbe u ovom predmetu, povučena je ta tužba no tužitelj, tamo tuženik nije pristao na povlačenje pa je presudom poslovni broj Povrv-238/2023- 30 od 8. listopada 2024. odbijen naprijed navedeni tužbeni zahtjev protiv koje presude nije ni bilo žalbe ovdje tuženika.

10. Iz iskaza tužitelja pak proizlazi kako je na internetskim stranicama vidio elektroničku objavu oglasa tuženika o odobravanju zajmova, otvorio je taj oglas i prikazao mu se obrazac za podnošenje zahtjeva za odobravanje zajma u koji je trebalo upisati osobne podatke te e-mail i broj mobitela, iznos zajma i željeni rok otplate. Poslao je poruku sa tim podacima, zatim je traženo da dostavi osobnu iskaznicu i isplatnu listu, iza toga je dobio SMS poruku da mu je odobren zajam. Sljedeći dan je dobio traženi iznos od 8.000,00 kn uplatom na tekući račun, a nakon dan, dva za toga na e-mail mu je dostavljen tekst ugovora o zajmu. Tek je na dostavljenom ugovoru vidio da stoji kako mora platiti i troškove obrade kredita te kamate.

11. Tijekom otplate dobivao je SMS poruke u kojima mu je nuđeno da ako ne može ratu platiti u roku, može tražiti tzv. prolongat kredita, pa kada nije mogao platiti ili cijeli iznos rate ili bi morao kasniti dan, dva sa plaćanjem, poslao bi poruku da traži prolongat. Zatim bi dobio SMS poruku sa brojem računa na iznos od 219,00 eur, misleći da se radi o iznosu rate zajma bi to i platio, ali je vidio da mu ti iznosi nisu priznati u otplatu glavnice pa kada je počeo primati pozive tuženika na plaćanje duga za koji je mislio da ga je otplatio, pa i prijetnje da će mu doći kući i oduzeti sve, shvatio je da izvršene uplate nisu ni knjižene na ime povrata zajma. Prema uplatnicama koje posjeduje smatra da je tuženiku platio ukupno 1.900,00 eur što je daleko više od visine primljenog zajma. Kada je pročitao primljeni ugovor nije mu bilo jasno na što se odnosi naknada za obradu kredita i pristojba. Također nije na stranici putem koje je saznao za odobravanje zajmova tuženika vidio ikakvih obavijesti o uvjetima davanja zajma.

12. Dakle, iz navedenog iskaza koji tuženik ničim nije osporio, a uvjerljivim i logičnim drži ga i sud, proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen u elektroničkom obliku sukladno odredbi članka 293. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO). Budući da je u tom pravnom poslu kao fizička osoba imao status potrošača, jer tuženik ni ne tvrdi suprotno, na ovaj ugovorni odnos primjenjuju se i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22-dalje:ZZP).

13. Prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO-a ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Dakle, taj ugovor, za razliku od ugovora o kreditu ne pretpostavlja obvezu zajmoprimca na plaćanje novčane naknade ili ugovorene kamate. Nadalje, prema članku 350. stavak 3. ZOO-a nedopustivo je ugovaranje ugovorne kazne za novčane obveze. Tuženik nije dokazao da bi predmetni ugovor udovoljavao pretpostavkama nekog drugog pravnog posla, primjerice valjanog ugovora o kreditu kojim je dopušteno ugovaranje kamate na iznos kredita, niti obrazložio što predstavlja u točki IV. toga ugovora naknada u iznosu od 4920,00 (653,00 EUR) koju je pribrojio obvezi tužitelja na povrat zajma od 8.000,00 kn obvezujući ga time da mu plati ukupni iznos od 12.920,00 kn. Navedeni iznos naknade u odnosu na glavnicu obveze od 8.000,00 eur predstavlja više od 605 te glavnice pa je potpuno nejasno na što bi se taj iznos mogao odnositi osim na zelenaški ugovor. Stoga unatoč načelu slobode uređivanja obveznih odnosa propisanom odredbom članka 2. ZOO-a takvo je ugovaranje u suprotnosti sa prisilnim propisima jer ugovor o zajmu ne pretpostavlja obvezu zajmoprimca da plaća ikakvu naknadu osim da u ugovorenom roku vrati zajam uslijed čega je ta ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a.

14. Takvim je ugovaranjem tuženik povrijedio više načela kojih su se dužni pridržavati sudionici obveznih odnosa pa tako načelo ravnopravnosti sudionika obveznih odnosa, savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava, jednake vrijednosti davanja.

15. Osim toga, prema odredbi članka 57. stavak 1. točka 6. ZZP prije sklapanja spornog ugovora na daljinu tuženik je bio u obvezi obavijestiti tužitelja o eventualnim troškovima potrebnim za sklapanje ugovora i to jednostavnim i razumljivim jezikom, te ako ju je dao na trajnom mediju, tako da bude čitljiva (članak 66. stavak 1. ZZP). Ta je obavijest, ako nije prije poslana tužitelju na trajnom mediju, morala biti uključena u potvrdu o sklopljenom ugovoru o zajmu sukladno odredbi članka 69. ZZP.

16. Tuženik ničim nije dokazao da je u sklapanju predmetnog pravnog posla postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, koje su u skladu sa Direktivom 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima.

17. Prema odredbi članka 49. stavak 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno stavku 4. istog članka, tada je na trgovcu teret dokaza da se o toj odredbi pregovaralo.

18. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da je ugovor sastavljen na tipskom obrascu tuženika prema jednostrano određenim uvjetima koje prethodno nije priopćio tužitelju čime je postupao suprotno i prisilnim propisima i načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelju uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama jer je trebao platiti uslugu koju mu tuženik prethodno nije ni najavio niti ga informirao što ista predstavlja (vezano za ugovornu odredbu o trošku obrade zahtjeva), a posebice ugovarajući naknadu u visini od 4.920,00 eur koju nije ni smio naplatiti sukladno definiciji ugovora o zajmu, a niti je na ikoji način informirao tužitelja o tome jer mu je ugovor o zajmu koji zapravo predstavlja potvrdu o sklopljenom ugovoru iz članka 69. ZZP dostavio nakon što mu je isplatio ugovoreni iznos zajma, tako da je tužitelj saznao za posljedice sklapanja toga pravnog posla tek primitkom toga ugovora.

19. Slijedom obrazloženog usvojen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o obvezi tužitelja na plaćanje troška obrade zahtjeva kao i naknade od 4.920,00 eur.

20. Iako iz provedenih dokaza, pa ni spisa ovog suda poslovni broj Povrv-238/2023 ne proizlazi je li tuženik u tom predmetu zahtijevao od tužitelja iznose iz spornih ugovornih odredbi, ili pak temeljem naknadno sklopljenih aneksa predmetnom ugovoru prema kojima je tužitelju odobravao odgode plaćanja ugovorenih rata otplate kredita uz prethodnu novčanu naknadu od 165,91 eur odnosno 219,00 eur (list 4-12), tužitelj ima pravni interes da se utvrdi ništetnost spornih ugovornih odredbi kao eventualnog prethodnog pitanja za moguće buduće tužbe koje bi tuženik mogao pokrenuti iz istog pravnog posla. Uostalom, ova tužba je kao protutužba podnesena dok još nije odlučeno o tuženikovu zahtjevu za isplatu u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv- 238/2023 pa je tužitelj imao pravni interes za njezino podnošenje.

21. Preostali zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz točaka II., III. I IV. spornog ugovora odbijen je kao neosnovan. Naime, tužitelj ni ne čini spornim da je primio ugovoreni iznos zajma od 8.000,00 kn, da se obvezao platiti ga u pet obroka u roku od 150 dana te tvrdi da ga je i otplatio. Stoga ni nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti tog dijela spornih ugovornih odredaba.

22. Budući da je tužitelj uspio sa pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, a da u odnosu na odbijeni dio nije nastao poseban trošak, pripada mu temeljem odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a pravo na naknadu opravdano nastalih parničnih troškova, pri čemu mu pripadaju troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa), te trošak sudskih pristojbi koje je dužan platiti na tužbu (prije protutužbu) i presudu.

23. Na ime troškova zastupanja opravdan mu je zatraženi trošak sastava protutužbe u iznosu od 200,00 eur primjenom Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 200,00 eur, za sastav podneska od 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur primjenom Tbr. 8/1 Tarife za pristup punomoćnika odgođenom pripremnom ročištu 13. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 9/5 Tarife, a za pristup punomoćnika ročištima 22. listopada 2025. i 2. prosinca 2025. u iznosu po 200,00 eur za svako primjenom Tbr. 9/1 Tarife, što je ukupno opravdanih troškova u iznosu od 850,00 eur. Na taj trošak pripada mu i pravo na PDV od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 212,50 eur, što je ukupno opravdanih troškova zastupanja u iznosu od 1.062,50 eur. Nadalje, ima pravo na trošak pristojbe na protutužbu u iznosu od 26,55 eur te u istom iznosu na presudu primjenom članka 4. stavak 1. točka 1. i 4. te članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23-dalje:ZOSP) imajući u vidu da je protutužba poslana sudu elektroničkim putem, na koji način će biti dostavljena i presuda.

24. Dakle, ukupno mu se dosuđuje troškova postupka u iznosu od 1.115,60 eur, dok mu nije priznat opravdanim trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude kojem nije ni pristupio. Odluka o zateznim kamata na parnične troškove od presuđenja do isplate temelji se na odredbi članka 251. stavak 3. ZPP-a.

25. Napominje se da mu ne pripada ni pravo na zatraženi iznos pristojbe na protutužbu u iznosu od 53,00 eur koju niti je platio, a bio je dužan platiti je prilikom podnošenja protutužbe zbog čega ima na teret tuženika pravo samo na polovicu toga iznosa u skladu sa naprijed citiranim odredbama ZOSP-a, a na presudu je i dužan platiti samo polovicu punog iznosa pristojbe obzirom na njezino dostavljanje elektroničkim putem.

U Vrbovcu 15. siječnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović – Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o tom ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka.

O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika