Posl. broj P-346/2019.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Šanić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene protutužiteljice DK kći KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. iz Splita, radi predaje u posjed te utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Jelene Šanić te zamjenika punomoćnika tužene NK, odvjetnika u OD Ljubičić i partneri iz Splita, dana 15. siječnja 2026. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], šuma i 3 zgrade ukupne površine 3457 m2, upisana u ZU 442, k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se glavni protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužena – protutužiteljica DK vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 442 k. o. [katastarska općina].

2. Ovlaštena je tužena - protutužiteljica temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 442 k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužitelja-protutuženika.“

III. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica vlasnica točno određenih realnih dijelova nekretnine, a koji predstavljaju objekte koji su prikazani na skici vještaka geodeta Dražena Bušića od dana 7. srpnja 2025. godine, a koja skica je sastavni dio ove presude, i to baš građevine označene točkama „8,22,L,M,5,6,7,8“ površine 54 m2, građevine označene točkama „23, 24, 35, 28, 19, 29, K, 21, 23“ površine 80 m2, građevine označene točkama „1, 2, 3, 4, 1“ površine 35 m2, a koji objekti su izgrađeni na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 442, k. o. [katastarska općina], te se tužena- protutužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude može zatražiti provedbu parcelacijskog elaborata kojima će biti prikazani navedeni posebni dijelovi ove čestice, sa novim zemljišnoknjižnim brojevima, te se ovlašćuje sve navedeno provesti u katastru i u zemljišnoj knjizi, te upisati vlasništvo novonastalih nekretnina na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tužitelja-protutuženika.“

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 12.200,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 442 k. o. [katastarska općina] uknjižen tužitelj za 3/5 idealnih dijelova, tužena da je uknjižena na 1/20 dijelova a da predmetnu nekretninu koristi i drži u posjedu isključivo tuženica te da tužitelju odbija predati u suposjed tu nekretninu na miran način. Tužena kao suvlasnica nekretnine da je u cijelosti isključila tužitelja iz posjeda te stvari te da nema nikakvih dokaza da bi joj tužitelj predao u posjed ili vlasništvo predmetnu nekretninu za cijelo te da bi joj predao svoja suvlasnička prava. Podneskom od 1. srpnja 2025. godine preciziran je tužbeni zahtjev te se predlaže kao u izreci presude pod točkom I.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Podneskom od 5.6.2017.g., ističe prigovor nedostatka pasivne te aktivne legitimacije, ističući da glede predmetne nekretnine još nije riješeno pitanje granice pomorskog dobra što da predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Nadalje da je tužena predmetnu nekretninu, osobito predmetne tri zgrade površine 158 m2 kupila 2001. godine od prijašnjeg vlasnika Svpetrus hoteli d.d., pa slijedom navedenog postavlja protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo, podredno da se utvrdi vlasnicom triju zgrada ukupne površine 158 m2.

3. U dokaznom postupku pregledana je dokumentacija u spisu i to: zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dopis punomoćnika tužene od 9.4.2014.g., dopis punomoćnika tužitelja od 24.3.2014.g., preslika građevinske dozvole Broj: [broj dozvole] od 27.9.1984.g., Kupoprodajni ugovor od 5.12.2005.g., Kupoprodajni ugovor od 19.11.2001.g., Uporabna dozvola od 19.2.1992.g., rješenje HFP od 9.1.1997.g., rješenje ovog suda Z-957/08. od 25.2.2010.g., Kupoprodajni ugovor od 18.7.1997.g. Kupoprodajni ugovor od 3.11.2003.g., Darovni ugovor od 14.7.2003.g, rješenje ovog suda Z-436/98. od 14.2..2000.g., Ugovor o darovanju od 16.3.1998.g., darovni ugovor od 16.3.1998.g., izvadak iz katastra zemljišta pl 1315, kopija katastarskog plana, povijesni zk izvadak, dopis ODO u Splitu od 20.1.2020.g. sa grafičkim prikazom predložene granice pomorskog dobra, izveden je dokaz očevidima na licu mjesta te je vještak za geodeziju Krunoslav Čaleta dostavio svoj pisani nalaz dana 2.12.2021.g.,i dopune 9.1.2023.g., i 16.3.2023.g., vještak za geodeziju Dražen Bušić 5.5.2025.g., zahtjev za izdavanjem rješenja o utvrđenju zemljišta za redovitu uporabu zgrade od 25.10.2024.g., rješenje JUO Odsjek za gradske prihode od 12.2.2019.g., rješenje o izvedenom stanju od 28.9.2018.g., Kupoprodajni ugovor od 19.12.2001.g., presuda VSRH Rev-978/09 od 7.9.2011.g., saslušani su svjedoci LK, AKK, ĐK, MK, ŽK, PK, RK, te vještaci Slave Runje i Dražen Bušić, te su pregledani spisi ovog suda Z-957/08, P-302/08.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok glavi i podredni protutužbeni zahtjevi tužene protutužiteljice nisu osnovani.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj, kao suvlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3701 m2, traži da mu tužena koja je suvlasnica i posjednica predmetne nekretnine, preda istu u suposjed. Protutužbenim zahtjevom tužena traži da se utvrdi vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo, podredno da se utvrdi vlasnicom točno određenih realnih dijelova nekretnine, u naravi tri objekta ukupne površine 169 m2.

6. U zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k.o., u trenutku podnošenja tužbe bila je uknjižena tužena DK za 5/100 dijela, tužitelj AK za 60/100 dijela, te ostali za ukupno 35/100 dijela. Iz posjedovnice izvatka proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao šuma površine 3543 m2, tri zgrade 158 m2, sveukupno 3701 m2. Kao posjednici na dan 28. veljače 2000. godine upisani su ZK i DK, tužena za cijelo.

7. Uvidom u dopis od dana 24. ožujka 2014.g., utvrđeno je da je tužitelj pozvao tuženu da mu preda ključeve objekta i omogući pristup predmetnoj nekretnini, a uvidom u dopis od dana 9. travnja 2014.g. utvrđeno je da je tužena odbila predati tužitelju ključeve objekata navodeći da je ista vlasnica istih te da mu je nadalje odbila omogućiti korištenje ili sukorištenje predmetnog zemljišta.

8. Temeljem odredbe čl. 37. st. 4. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela, a temeljem st. 6. istog članka svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Temeljem čl. 42. ZVDSP-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari.

9. Temeljem čl. 161. st. 1. i 2. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari koje vlasnikovo pravo ne zastarijeva.

10. Temeljem čl. 162. ZVDSP vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelj i tužena suvlasnici predmetne nekretnine, da tužena drži u posjedu predmetnu nekretninu i da je odbija predati u suposjed tužitelju, što proizlazi iz zk izvatka i iz dopisa koji je tužena uputila tužitelju.

12. Zemljišnoknjižni izvadak ima posebno značenje jer se prema čl. 122. st. 1. ZVDSP i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama zbog posebne važnosti upisa u zemljišnoj knjizi smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno nekretnine i da se izvatkom iz zemljišne knjige, kao javnom ispravom dokazuje pravo vlasništva na nekretnini, ali je dopušteno dokazivati suprotno, pa u smislu čl. 230. ZPP-a, tužena mora dokazati da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija.

13. Odredom čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari ( pravo na posjed ).

14. Tužena DK zajedno sa ŽK sklopila je dana 18. srpnja 1997. godine Kupoprodajni ugovor sa JK kojim je od JK kupila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3.701 m2 u k. o. [katastarska općina], za cijelo, te su se IK i ŽK uknjižili kao vlasnici predmetne nekretnine za cijelo, svaki za po ½ dijela.

15. Uvidom u povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je temeljem presude ovog suda P-165/00 od 16.10. 2001. godine naloženo brisanje prava vlasništva sa imena tužene – protutužiteljice i uspostava ranijeg zk stanja.

14.1. Rješenjem ovog suda Z-957/08 od 25. veljače 2010.g., temeljem Ugovora iz točke 14., uknjižena je tužena DK kao vlasnica predmetne nekretnine za 1/20 dijela, dok je za preostali dio od 9/20 odbijena uz obrazloženje da je uvidom u zk stanje utvrđeno da je prodavatelj JK upisan kao suvlasnik navedene nekretnine u suvlasničkom dijelu od 1/20 dok je pravo vlasništva u dijelu od 19/20 uknjiženo u korist trećih osoba, koje su uknjižene kao korisnici predmetne nekretnine dok „ nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed ili drugoj osobi i to: EK, UK, HK i AK.

14.2. Nakon toga, Kupoprodajnim ugovorom od 19. studenog 2001. godine tužena DK kupuje od Svpetrus hotela d.d., Plažni objekt „Vrilo“ izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od građevina: kuhinje sa sanitarnim prostorijama površine 55 m2, natkrivenog šanka površine 18 m2, spreme površine 4 m2, kučice za muziku sa spremom površine 24,5 m2, naplatne kučice površine 3,14 m2, te natkrivenog roštilja površine 19,63 m2, sa svim pripadajućim instalacijama. Uz predmetne građevinske objekte prodavatelj prodaje ugostiteljsku opremu.

14.3. Navedeni Kupoprodajni ugovor iz točke 14.2. ništetan je pravni posao, obzirom da je odredbom čl. 366. st. 3. ZV-a propisano da pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. Odredbom čl. 9. ZV-a pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Načelo pravne jedinstvenosti nekretnine glasi: što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno na njoj nadograđeno ili bilo kako drugačije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji, dok su kao predmet navedenog ugovora označene građevine izgrađene na predmetnoj nekretnini.

14.4. To da su ugovorne strane, Marija Bodlović i Svpetrus hoteli potpisujući spomenuti ugovor smatrali da su predmet ugovora isključivo objekti izgrađeni na predmetnoj nekretnini, nije sporno a isto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, sudionika navedenog pravnog posla kao i iz samog sadržaja ugovora. Osim toga, Svpetrus hoteli nisu nikada niti bili vlasnici predmetne nekretnine zbog čega vlasništvo nisu niti mogli prenijeti na tuženu, što je tuženoj u trenutku zaključenja navedenog govora bilo već poznato obzirom da je prethodno zaključila kupoprodajni ugovor u odnosu na istu nekretninu sa njenim zemljišnoknjižnim vlasnicima.

15. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da je dana 5. travnja 2004. pod brojem Z-773/04, temeljem prijavnog lista određena promjena kulture i uvrštenje površine na čest. zem. [katastarska čestica], tri zgrade.

16. Prema pravnom shvaćanju Višeg suda, iz ukidne odluke Gž-41/18. od 10. siječnja 2019.g., izvanknjižno vlasništvo ne nastaje činjenicom sklapanja ugovora sa knjižnim vlasnikom, izvanknjižno vlasništvo nastaje u slučaju stjecanja vlasništva nekretnine na temelju zakona, na temelju nasljeđivanja i odluke suda ili druge vlasti – kad se u tim slučajevima na tim osnovama vlasništvo stječe bez upisa u zemljišne knjige.

17. Člankom 114. st. 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

18. U konkretnom slučaju tužena nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem pravnog posla, jer da je, ne bi bila legitimirana postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, zbog nedostatka pravnog interesa.

19. Pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tužena nije stekla nasljeđivanjem niti odlukom suda, tako da preostaje za vidjeti jesu li se na strani tužene protutužiteljice ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

20. Odredba članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje kroz zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici ( čl. 160. st. 2. ZV-a ). Samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21. Članak 18. istog Zakona propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

- Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

-Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

-Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

-Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

22. Na okolnost kvalitete posjeda tužene protutužiteljice te u odnosu na sve okolnosti iz protutužbe izveden je dokaz saslušanjem svjedoka.

22.1. Svjedok ŽK iskazao je da je 1995 ili 1996. od hotela Svpetrus hoteli, uzeo u zakup objekte koji se nalaze na predmetnoj nekretnini, nakon nekog vremena saznao je od KK, supruga tužene, da isti ima namjeru kupiti od HK, pa obzirom da KK nije imao dovoljno sredstava, pristao je da zajedno sa DK od HK istu kupi. Nakon zaključenja tog ugovora prestao je Svpetrus hotelima plaćati zakupninu. Kad je izašao iz predmetnog prostora KK mu je isplatio njegov dio. Nije mu poznato jesu li Bodlovići sa Svpetrus hotelima sklapali nekakav ugovor.

22.2. Svjedok PK, bio je direktor Svpetrus hotela od 1996. do 2001.g., potvrdio je da je hotel predmetnu nekretninu u zakup Jugoviću. Kada je čuo da je ŽK predmetnu nekretninu kupio od HK bio je razočaran. Navodi da je hotel smatrao da je predmetna nekretnina u njihovom vlasništvu dok denacionalizacijom ne bude vraćena ranijim vlasnicima.

22.3. Svjedok RK bio je zaposlen u Svpetrus hotelima kao prokurist od 2002. godine. Navodi da je predmetna nekretnina u vlasništvu hotela obzirom da je ušla u temeljni kapital. Predmetnu nekretninu dali su 1995.g. u zakup ŽK, a kasnije su objekte koji se nalaze na predmetnoj nekretnini prodali IK, s tim da ističe da se radilo isključivo o objektima a ne i o okolnom zemljištu, što da proizlazi i iz teksta ugovora, a i iz činjenice da je procjenom vrijednosti zemljišta u to vrijeme utvrđeno da ista iznosi 100 DEM-a po m2 ( kupoprodajna cijena označena je u iznosu od 15000 DEM-a op.a. ). Posebno upitan od strane pun. tužene navodi da tužena osim objekata koristi i preostalu površinu parcele, uz dopuštenje Svpetrus hotela.

22.4. Svjedokinja LK, kćerka tužene protutužiteljice, navela je da joj je poznato da su njeni roditelji zajedno sa ŽK od HK kupili predmetnu nekretninu, s tim da su nakon nekoliko godina roditelji otkupili suvlasnički udio ŽK. Navodi da su zemljište kupili od HK a da su objekte kupili od hotela, a upitana jesu li bili sigurni da će hotel prodati objekte, navodi da se već u trenutku pregovora sa HK pregovaralo i sa hotelom, odnosno da su razmišljali i o kupnji objekata, te da je hotel u trenutku prodaje objekata znao da su prethodno zemljište kupili od HK.

22.5. Svjedok ĐK zet tužene proutužiteljice navodi da su u trenutku kupnje predmetne nekretnine od JK bili u uvjerenju da su istim kupoprodajnim ugovorom kupili i objekte koji se na njoj nalaze, međutim da su kasnije otkrili da je vlasnik istih Svpetrus hoteli sa kojima je naknadno zaključen kupoprodajni ugovor. Posebno upitan kada je saznao da bi tužitelj – protutuženik polagao pravo na predmetnoj nekretnini odgovara nekih 10 godina, od kada se vodi parnica.

23. Svjedoci su iskazivali iskreno i vjerodostojno o onome što im je poznato o predmetu spora, s tim da sud njihove iskaze nije ocijenio relevantnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se sve važne činjenice, temeljem kojih sud mora odlučiti, daju utvrditi priloženim ispravama.

24. Odredbom čl. 359.2. ZV-a propisano je da pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Čl. 362. st. 2. propisuje da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

25. Dok je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo upravo su prednici tužitelja, a i tužene bili upisani kao nositelji prava korištenja koje je pravo kasnije pretvoreno u pravo vlasništva.

26. Što se tiče posjeda tužene protutužiteljice treba reći da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda P-165/00 od 16.10.2001.g. brisana uknjižba kojom je tužena protutužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Uspostava ranijeg stanja provedena je rješenjem Z-1466/06 od 16. lipnja 2006.g. što znači da je tužena protutužiteljica najkasnije provedbom tog rješenja saznala da je njeno pravo vlasništva poništeno, te je od tog trenutka nepoštena vlasnica predmetne nekretnine. Protutužba tužiteljice podnesena je dana 7. lipnja 2017. godine, što znači da od početka posjeda predmetne nekretnine od strane tužiteljice nije protekao rok od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja koliko je propisano za stjecaje prava vlasništva nad nekretninom izvanrednom dosjelošću.

27. Obzirom na podredni tužbeni zahtjev kojim tužena protutužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom točno određenih realnih dijelova nekretnine, u naravi tri objekta ukupne površine 169 m2, a obzirom na sve do sada utvrđeno, osobito obzirom na činjenicu da je tužena kao suvlasnica predmetne nekretnine uknjižena temeljem kupoprodajnog ugovora koji je zaključila sa jednim od vlasnika predmetne nekretnine jednako kao što se i tužitelj uknjižio temeljem kupoprodajnog ugovora koji je zaključio sa drugim suvlasnikom iste, treba reći da je tužena odabrala pogrešan pravni put, jer je umjesto tužbe na utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine trebalo podnijeti prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice u kojem postupku bi se utvrdilo je li na predmetnoj nekretnini uopće moguće razvrgnuti suvlasničku zajednicu geometrijskom diobom, formiranjem novih čestica, te utvrditi je li tužena eventualno ulaganjem vlastitih sredstava u predmetnu nekretninu povećala njenu vrijednost.

28. Cijeneći rezultate dokaznog postupka i to svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, osobito cijeneći činjenicu da je tužena protutužiteljica u trenutku kad je stekla predmetnu nekretninu znala odnosno, s obzirom na okolnosti imala je dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na samostalan posjed iste, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

29. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, pa je tužitelju odobren parnični trošak kako slijedi: zastupanje na ročištima: 6.4.2017.g, 7.6.2017.g., 19.7.2017.g. 3.10.2017., 14.5.2018.g., 28.8.2018.g. 10.4.2019.g., 3.7.2019.g., sastav tužbe te podnesaka od 9.3.2021.g., 24.9.2021g., po 100 bodova, zastupanje na ročištima: 23.1.2020.g., 22.9.2020.g., 15.6.2021.g., 3.2.2022.g., 8.6.2022.g., 15.2.2023.g., 2.6.2023.g., 9.11.2023.g., 18.7.2024.g., 27.9.2024.g., 5.6.2025.g., 4.7.2025.g., 23.9.2025.g., 13.11.2025.g., 15.12.2025.g., sastav podnesaka od 22.9.2020.g., 15.10.2020.g., 24.1.2022.g., 14.4.2022.g., 3.11.2023.g., 23.5.2025.g., 16.6.2025.g., 1.7.2025.g., 10.12.2025.g., sve po 200 bodova, zastupanje na ročištu 5.7.2018.g., 50 bodova, pristup na ročište 29.8.2017.g., te sastav podnesaka od 15.9.2016.g., 2.12.2016.g., 16.1.2017.g., 21.3.2024.g., 17.1.2025.g., po 25 bodova, ukupno 6100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 12.200,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

U Supetru, dana 15. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti

1. odvj. Jelena Šanić, Split

2. OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o., Split