Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Posl. broj Pn-82/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku EO; ŽO, protiv tuženika KAUFLAND HRVATSKA komanditno društvo za trgovinu, OIB 47432874968, Donje Svetice 14, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ĆO, radi Naknada štete - ostalo, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d. OIB 47432874968, Zagreb, Donje Svetice 14, da tužiteljici ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], osnovom pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i pretrpljenu imovinsku štetu isplati ukupan iznos od 11.920,80 eura i zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana 22. prosinca 2022. godine, do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do dana 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, u roku od petnaest dana.

II. U ostalom dijelu, do zatraženih 19.562,49 eura, te za zatraženu kamatu od 20.srpnja 2020. do 22. prosinca 2022. tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku KAUFLAND HRVATSKA k.d. OIB 47432874968, Zagreb, Donje Svetice 14 da tužiteljici ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.113,11 i zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška, koje teku od dana donošenja odluke o parničnom trošku, 15. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u podnesenoj tužbi ističe da Tuženik obavlja gospodarsku djelatnost kupnje i prodaje robe, upisanu u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, MBS 080347739, kao jednu od djelatnosti tuženika, u prodavaonici vrste supermarket, na adresi u [adresa]., roba je izložena na policama, tako i u djelu prodavaonice na policama izloženog voća i povrća koji je smješten odmah s desne strane pri ulazu u prodajni prostor supermarketa. U tom dijelu prodajnog prostora supermarketa, kao što je to i u cjelini poda, pod prodavaonice obložen je keramičkim pločicama.

1.1. Dana 19. srpnja 2020. godine, nešto iza 7 sati ujutro, tužiteljica je pristupila u prodajni prostor prodavaonice gdje su police s izloženim voćem i povrćem. Bila je obuvena u ortopedske kožne sandale, sa čvrstim kopčanjem, gumenog đona. Oznake skliskog poda nije bilo. Dok se nalazila upravo između polica izloženog voća i povrća tužiteljica je u jednom trenutku stala na dio površine poda gdje se, u istom trenutku kada se stopalom oslonila na tlo, njeno stopalo nezaustavljivo proklizalo po podu i ona je pala na pod, s ozljedom lijevog koljena, uz jaku bol i nakon pada nije više mogla stati na lijevu nogu. Uz pomoć drugih kupaca, tužiteljica se podigla, a odmah nakon njenog pada pristupila njoj je osoba koja se tužiteljici predstavila svojim osobnim imenom TO i da je zaposlenica pri tuženiku, koja je u toj smjeni bila voditeljica smjene, ili tako nešto slično, uzela je osobne podatke tužiteljice i upisala ih u neku knjigu u koju se- kako je ta zaposlenica rekla tužiteljici- upisuju pojedini za tuženika važni dnevni događaji u toj prodavaonici i rekla da će o nezgodi obavijestiti nadređene. Pored toga što se sam pad dogodio naglo i bolova koje je tužiteljica počela osjećati, u tom kratkom vremenu dok je ta imenovana zaposlenica tuženika uzimala njezine podatke, tužiteljica je pogledala mjesto na podu na kojem se okliznula, a to je učinila i ta zaposlenica tuženika, te uočila na tom mjestu sluzavu masu izgaženih bobica grožđa, a po izgledu te mase moguće i miješano s drugim izgaženim voćem, priljepljenu za pod u površini radijusa nekoliko prosječnih ljudskih iskoraka. Po sjećanju tužiteljice ista osoba TO rekla joj je i da očekuju čistačicu koja treba počistiti pod, ali da još nije stigla. Neposredno nakon pada, nakon što se malo pribrala, tužiteljica je telefonom pozvala svojeg prijatelja FO i svog sina Z, jer ju je lijeva noga boljela do stupnja da nije mogla uopće sama hodati, a budući je u prodavaonicu prispjela svojim automobilom nije bila u stanju da sama upravlja automobilom nakon pada. Prijatelj tužiteljice brzo je stigao na mjesto štetnog događaja u prodavaonicu tuženika i tu je bio zajedno sa tužiteljicom dok se zaposlenica tuženika TO još nalazila s njome u tom prostoru. Nitko od njih nije ni tada uočio bilo kakvu oznaku na podu koja bi upozoravala kupce na skliskost poda. Nakon što je pred prodavaonicu tuženika prispio i sin tužiteljice KO on ju je i odvezao na Hitnu pomoć Umag, Istarskih domova zdravlja, Ispostava u Umagu. Zaprimio ju je dežurni liječnik te hitne pomoći koji je nakon rutinskog početnog pregleda njenog lijevog koljena konstatirao da je nužno potrebno bolničko zbrinjavanje tužiteljice. Budući je tužiteljica, tada još u radnom odnosu kod poslodavca u Republici Sloveniji, bila osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Sloveniji, a ne Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dežurni liječnik Hitne pomoći Umag njoj je preporučio da se hitno preveze u najbližu zdravstvenu ustanovu u Sloveniji radi njenog daljnjeg hitnog bolničkog liječenja. Stoga njoj taj liječnik nije izdao nikakvu ispravu o pružanju njoj liječničke usluge na Hitnoj pomoći Umag. Bez odlaganja, nakon otpusta sa Hitne pomoći Umag, sin tužiteljice je tužiteljicu prevezao u Centar za hitnu pomoć Izola, Splošne ( opće ) bolnice Izola, u Sloveniji. Prema registriranom protokolu prijema registriran je njezin prijem 19. srpnja 2020. godine u 09, 19 sati. Tu njoj je pružena hitna medicinska pomoć, te postavljena dijagnoza, „prijelom ivera (patele) i određena terapija.

1.2. Tužiteljica je nastavila liječenje u traumatološkoj ambulanti Opće bolnice Izola. Prvi puta je, nakon pružene njoj hitne medicinske pomoći 19. srpnja 2020. godine, primljena na liječenje u istoj traumatološkoj ambulanti dana 28. srpnja 2022. godine, a nakon sukcesivnih periodičnih pregleda i kontrola posljednji kontrolni pregled imala je dana 28. veljače 2023. godine. Kontinuirani procesi liječenja u tom razdoblju obuhvaćali su terapiju, dijagnostičke i kontrolne preglede. U tom vremenskom razdoblju uz opći trend poboljšanja zdravlja ozlijeđenog koljena, nakon nekog vremena je mogla počet hodati bez štaka, njeno zdravstveno stanje je osciliralo i još uvijek je ono takvo da njoj je ograničena životna aktivnost zbog inicijalno pretrpljene tjelesne ozlijede prijeloma patele lijeve noge. Životna aktivnost njoj je, bez obzira na njenu trenutnu životnu dob, ograničena upravo zbog navedene tjelesne ozlijede.

1.3. Dalje se navode dijagnoze i propisane terapije svih liječničkih pregleda i kontrola nakon dana zbrinjavanja u hitnoj pomoći do dana podnošenja tužbe.

1.4. Posljedicom ozlijede tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu zbog duševnih bolova. - pretrpljeni jaki fizički bolovi oko šest tjedana, - pretrpljeni srednji fizički bolovi oko 1,5 mjeseci, - pretrpljeni slabi fizički bolovi traju od prestanka srednjih fizičkih bolova, početno na razini jednog dana oba ova intenziteta fizičkih boli interferirala međusobno u različito doba dana, u kontinuitetu od prestanka srednjih fizičkih bolova do podnošenja tužbe različitog intenziteta u pojedine dane, - nelagodnosti tijekom liječenja ( vezanost za krevet, injekcije, hodanje pomoću štaka nekoliko mjeseci, imobilizacija i fiksacija, MR snimanje )- 1.500,00 eura, - pretrpljeni strah neko vrijeme nakon ozljeđivanja bojala se hodati po neravnim površinama strahujući od ponovnog pada i ozljeđivanja, potom trpi sekundarni strah zbog brige za ozdravljenjem, sukcesivno od početno jakog intenziteta, potom srednjeg i slabijeg intenziteta), - naruženost zbog izobličenja koljena- laki stupanj uočljivo trećima ponekad- 500,00 eura, - pružena njoj pomoć i njega druge osobe u trajanju dva mjeseca koju njoj je pružao sin obavljanjem kućanskih poslova, pomaganjem njoj pri kretanju, oblačenju, održavanju osobne higijene, prijevoz, otprilike 250 sati ukupno. - trajna ograničena životna aktivnost.

1.5. U procesu liječenja, osim plaćenog troška liječenja obveznim zdravstvenim osiguranjem, tužiteljica je temeljem računa Splošne bolnice Izola, platila osobno troškove liječenja kako slijedi: račun 19. srpnja 2020. godine- 40,00 eura i račun od 01. srpnja 2021. godine 58,29 eura, račun ISTRABENZ TURIZEM račun od 14. ožujka 2022. godine- 27,88 eura, te računa Tretmani Majkić, 04. rujna 2020. godine- 400,00 HRK ( 53,09 eura ) i 18. rujna 2020. godine- 200,00 kuna ( 26,54 eura ), ukupno 205,80 eura.

1.6. Tužiteljica predlaže da sud svojom odlukom nakon izvedenih dokaza obveže tuženika na naknadu imovinske i neimovinske štete tužiteljici, s time da je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja i specificirala tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine. Tuženik ne priznaje sam nastanak štetnog događaja koji se opisuje u tužbi, ističe kako nije imao saznanja o padu tužiteljice iz razloga što tužiteljica neposredno nakon pada, pad nije prijavila tuženiku. Kod tuženika je interna praksa postupanja u situacijama u kojima je u poslovnici došlo do nastanka štetnog događaja ta da odgovorna osoba u poslovnici, neposredno nakon primitka prijave o nastanku štetnog događaja, prema navodima oštećenika o okolnostima vezanim za nastanak štetnog događaja sastavi Prijavu o štetnom događaju koju oštećenik potpisuje i koja, osim navoda oštećenika, sadrži podatke o potencijalnim svjedocima, pruženoj pomoći i sl. Tuženik, po podnesenoj prijavi, a u cilju utvrđenja okolnosti vezanih za nastanak štetnog događaja te odgovorne osobe, postupa na način da ispita osnovanost same prijave, prikupi izjave svjedoka, izdvoji i pregleda snimke video nadzora. S obzirom na to da u konkretnom slučaju ovakav dokument kod tuženika ne postoji, niti tužiteljica tvrdi da je sudjelovala u ispunjavanju i potpisivanju istoga, to tuženik ističe da su tvrdnje tužiteljice o prijavi nastanka štetnog događaja neosnovane i ničim potkrijepljene. Tužiteljica (ukoliko nije bila u mogućnosti) nije morala prijaviti pad osobno, već je mogla kontaktirati tuženika i obavijestiti ga o navodnom štetnom događaju putem telefona, elektroničkom poštom i sl., u kojem slučaju bi se, također, provela ranije opisana procedura. Tužiteljica, međutim, ni navedeno nije učinila, već je tuženika o nastanku štetnog događaja obavijestila tek 23.12.2022. (dakle, po proteka više od 2 godine od nastanka štetnog događaja) kada mu je uputila odštetni zahtjev. S obzirom na to da tuženik do podnošenja odštetnog zahtjeva nije imao nikakvih saznanja o navodom padu tužiteljice od 19.07.2020., te da zbog proteka vremena od navodnog nastanka štetnog događaja do podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio u mogućnosti utvrditi pravo stanje stvari, to je jasno da ovakav koncept tužbenog zahtjeva dovodi (prije svega) u pitanje da li je tužiteljica uopće kritične zgode bila u predmetnoj poslovnici tuženika, odnosno da li je uzrok ozljede tužiteljice bio pad iste u poslovnici tuženika. Tim više, što tužiteljica ničime nije dokazala da se u sporno vrijeme uopće nalazila u poslovnici tuženika. U tu svrhu je ista kao dokaz mogla priložiti račun o obavljenoj kupnji ili bilo koji drugi objektivni dokaz iz kojeg bi isto proizlazilo, međutim dostava takvog dokaza je izostala. Dostavljene fotografije tuženik osporava, zato što nema niti datuma i iz njih se ne može vidjeti da se uopće radi o poslovnici tuženika u [adresa], niti da je na navodnom mjestu pada bilo sluzi od voća, a koja sluz bi bila uzrok pada tužiteljice. Prema tome, tužiteljica nije dokazala mjesto i vrijeme ozljeđivanja kao i da bi do nastanka štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi, pa time niti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Upravo je iz ranije navedenih razloga, tuženik već po odštetnom zahtjevu tužiteljice otklonio odgovornost za nastanak štetnog događaja. Čak i da je tužiteljica spornog dana pala u poslovnici tuženika, tuženik u cijelosti osporava da je uzrok pada bila sluz od voća koja se nalazila na podu poslovnice tuženika. To stoga što tuženik veliku pozornost posvećuje sigurnosti i zadovoljstvu svojih kupaca pa u slučaju postojanja bilo kakve opasnosti u poslovnici isti navedeno odmah propisno označi. Djelatnici tuženika konstantno nadziru i čiste sve površine u poslovnicama, upravo kako bi se otklonila bilo kakva moguća opasnosti za kupce te ukoliko utvrde postojanje bilo kakve opasnosti, kako za djelatnike, tako i za kupce, navedeno odmah uklone ili propisno označe. Posebno se ističe da se pad tužiteljice navodno dogodio u ranim jutarnjim satima (07:00 sati) na dan 19.07.2020., tuženik ističe kako su u trenutku pada tužiteljice, podovi u poslovnici tuženika bili zasigurno očišćeni. Slijedom svega navedenog, tuženik u cijelosti otklanja da bi do pada tužiteljice došlo krivnjom tuženika, odnosno da je isti propustio održavati prostor na način da bude siguran za korištenje te time na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. U postupku je sporno da li je tužiteljica uopće zadobila opisane ozljede u tužbi pri padu u Kauflandu, zbog propusta tuženika, odgovornost tuženika, sporna je i visina zahtjeva.

4. Radi utvrđenja pravnorelevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom u sve priložene materijalne dokaze u spisu, pregledana je medicinska dokumentacija, računi u spisu, mail korespodencija saslušani su svjedoci KO i UO, tužiteljica, pregledana je medicinska dokumentacija u spisu, pregledane su fotografije u spisu, pročitan je odštetni zahtjev i odgovor na odštetni zahtjev, proveden je uviđaj na licu mjesta u Kauflandu Hrvatska, Poslovnica Umag, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Hari Jurdana.

5. Od tuženika nije dostavljena knjiga u kojoj bi bio evidentiran štetni događaj, a tuženik je naveo da sa takvom knjigom ne raspolaže.

6. Medicinska dokumentacija u spisu prikazuje tijek liječenja tužiteljice od ozljeđivanja, pa nadalje, sa dijagnozama i preporukama. Računi u spisu prikazuju troškove liječenja, u svezi predmetne nezgode.

7. Iz mail korespodencije je utvrđeno da se tužiteljica obratila tuženiku u svezi štetnog događaja, a da je tuženik odgovorio dana 31. svibnja 2022. godine s uputom što sve treba dostaviti, dakle izjavu o cjelokupnom događaju, svu liječničku dokumentaciju, te iznos potraživanja. Detaljan opis događaja nalazi se na str. 83. spisa, potom je zahtjev otpremljen i putem odvjetnika, str. 84, s datumom 21. prosinca 2022. godine.

8. KO, sin tužiteljice je iskazao da ga je tog dana ujutro rano oko 7,30 sati – 8,00 sati probudila supruga i rekla mu da je zvala mama da je pala negdje u Kauflandu i da si je valjda slomila nogu, ustvari da ima ozljedu, da ne može hodati. On je odmah otprilike za sedam minuta došao do Kauflanda i tamo je mama već bila u njezinom autu na mjestu suvozača, otvorena vrata i noga je ravno stajala. Sa njom je bio UO. Oni su već u to vrijeme bili na Hitnoj u [adresa] i vratili su se do Kauflanda zbog papira i on ju je trebao voziti u Izolu. Mama je plakala i jako ju je boljela noga i morali su paziti dok ju je ja stavljao u svoj auto da bi je vozio u Izolu u bolnicu. Misli da mama nije dobila nikakav papir iz Kauflanda, jedino je imala broj telefona od djelatnice koja je to jutro radila u Kauflandu. Mama mu je rekla da je pala zato što je pod bio sklizak i prljav od bobica voća. Rekla je da nije bilo oznake da je pod sklizak. Prilikom prvog pregleda u Izoli mami su rekli da je koljeno u dosta lošem stanju, odnosno patela. Imobilizirali su joj nogu i bilo je dvojbi da li se treba ići na operaciju ili ne. Mama nije operirana. Dva mjeseca je noga bila imobilizirana, kupili su štake odmah u bolnici i on joj je svaki dan dolazio pomoći jer pogotovo prvo vrijeme bilo je jako teško, nije mogla nogu niti savinuti. Otprilike dva mjeseca nakon ozljede on i mama su išli u Kaufland da vide u kojem procesu je njezina ozljeda i nije radila djelatnica koja je sa mamom razgovarala onaj dan kad je pala, ali i ta djelatnica bila je upoznata sa situacijom. Međutim, nigdje se nije mogao naći zapisnik od tog dana. Kasnije tog dana, nakon što je ova djelatnica koja je bila prisutna kad su mama i on došli, nekog zvala preko telefona, taj zapisnik se našao negdje ispod pulta, to je bila neka knjiga i navodno taj zapisnik nije bio proslijeđen jer je bila nedjelja. Tako im je rečeno. Taj dan kad su razgovarali sa tom djelatnicom čini se da su kao bili pod stresom jer kao kad se takva stvar desi da je to težak udarac za Kaufland. Onda su bili dali i neki mail gdje se mogu obratiti. Više puta je mamu vodio u Izolu na preglede u Izolu, zatim vadili su joj vodu iz koljena i trebali su ići radi dogovora oko terapija, međutim to su na kraju morali platiti privatno zato jer bi previše čekali na redovan termin, a što ne bi bilo dobro za njezinu ozljedu. Prve dane nakon ozljeđivanja mamu je morao voditi i do vrata wc-a, jedno dva tjedna, a otprilike dva mjeseca joj je pomagao u kućanskim poslovima, žena je kuhala ručak, a on je nosio. Higijenu je sama održavala, pomagao joj je u početku oblačiti hlače, pidžamu.

9. UO dugogodišnji je prijatelj tužiteljice. Tog dana 19. srpnja 2020., negdje oko 07,30 sati ujutro ga je zvala tužiteljica, ona je htjela ranije ići u trgovinu da bi izbjegla gužvu i radi COVID-a. Kad je došao u Kaufland tužiteljica je već bila na recepciji i pisao se neki zapisnik, neka prijava ozljede. Bila je prisutna jedna djelatnica, crna, ricasta. To se sve odvijalo na pultu. On je tužiteljicu sa svojim autom odvezao na Hitnu u [adresa] i tamo su mu rekli da bi bilo pametnije da ide u Sloveniju jer je tamo imala osiguranje. Tamo je bila zaposlena. Nakon toga on i tužiteljica su se opet vratili do Kauflanda jer su joj tamo, u njezinom automobilu, bili dokumenti da može nesmetano prelaziti granicu jer radi u R. Sloveniji. U to vrijeme došao je njezin sin i on ju je odvezao u Izolu. Tužiteljici su tog dana stalno suze dolazile na oči, jedva ju je doveo do auta. I dan danas tužiteljica ima problema sa nogom, posebno kad se mijenja vrijeme. Također, ortopedi, kad je išla tužiteljica na kontrolu, pitali su je zašto nije bila odmah napravljena operacija. Misli da je tužiteljici noga bila imobilizirana tri mjeseca, nakon toga morala je ići na terapije, dva tjedna. Kada je sin radio on je dolazio kod tužiteljice, pomogao joj, nije puštala nikoga pa ni njega u kuću zbog straha od COVID- a, on joj je donosio hranu. To se tužiteljici desilo mjesec dana prije odlaska u mirovinu.

10. TO je saslušana zamolbenim putem kod Općinskog suda Varaždinu. Iskazala je da je u ljeti 2020. radila u poslovnici tuženika u [adresa], da je dala otkaz 28. srpnja 2020., da je bila voditelj sektora za svježu robu. Ne sjeća se da bi netko pao na pod i nije joj poznato ime tužiteljice. Moguće da u to vrijeme nije radila. Inače, kad bi netko pao, ozljeda se prijavljivala voditelju sektora ili voditelju smjene, svakako voditelju poslovnice, sastavljao se zapisnik koje se je dostavljao u Centralu u Zagrebu, a ako se radilo o težoj ozljedi kupci su i sami znali prijavljivati.

11. ZO je iskazala da se bojala za vrijeme pandemije koronavirusom, da je radi toga odmah poslije 7,00 sati došla u Kaufland u [adresa], stavila maskicu, dezinficirala ruke, uzela košaru, dezinficirala košaru i ušla u prostor trgovine. U trenutku dok je gledala voće jednostavno se poskliznula, izgubila tlo pod nogama i pala svom svojom snagom. Mislila je da joj nije ništa i pokušala se dignuti. Dok je gledala zašto je pala, vidjela je pod neonskim svjetlima ljepljiv pod i vidjela je pregažene bobice grožđa. U ono jutro nije bilo nikakve oznake "sklizav pod". Nakon ozljeđivanja jako često zna vidjeti taj znak na podu. Tog jutra imala je stabilnu obuću, Nakon pada uhvatio ju je strah, nije mogla disati i zvala je FO da dođe po nju. Kad je počela hodati koljeno ju je jako počelo boljeti i odlučila je odmah to prijaviti, lagano je otišla do recepcije, UO još nije bio došao, i na recepciji je bila njihova djelatnica. Djelatnici je objasnila o čemu se radi i odvela ju da joj pokaže gdje je pala. Ona je to provjerila i potvrdila. Nakon toga, ta djelatnica je uzela jedan formular i počela ga je popunjavati na fotokopirnom aparatu, sjeća se da je čak i provjeravala da li postoji i druga strana (kao dva primjerka) i dok je ona to popunjavala došao je UO. U to vrijeme vidjela je i čistačicu kako čisti podove sa onim njihovim strojem. Formular je potpisala kroz otvor na pleksiglasu koji je postojao kao zaštita zbog korone. Nije pročitala što je napisano. Koljeno ju je sve više boljelo, bilo joj je slabo, i nije tražila primjerak formulara. Kada joj je ta djelatnica vraćala osobnu iskaznicu, dala joj je i papir na kojem je pisalo njezino ime i broj telefona od Kauflanda i rekla je: "Ja sam TO i molim vas kad se vratite sa Hitne nazovite nas da znamo da li je sve u redu i vaše stanje." Ona je otišla sa FO na Hitnu, jedva je više i sjedila i bolovi su postali jako veliki i na Hitnoj su joj rekli da ne mogu ništa bez snimke, ali da bi bilo najbolje da ide sa članom uže obitelji u Izolu kad već tamo u Sloveniji ima osiguranje. Nakon toga sin ju je odvezao u Izolu, prethodno ju je UO odvezao na parking Kauflanda i tamo je uzela dokumente iz auta. Tog dana kad je došla iz Izole oko 12,00 sati nazvala je Kaufland, tražila je TO, ona se nije mogla javiti jer su joj rekli da je zauzeta i rekla je da joj prenesu poruku da ima ozljedu koljena. Netko joj je rekao da mu je žao i da će joj to prenijeti. Kad je došla u Izolu bolovi su već bili neizdrživi, nije mogla izaći iz auta, nije mogla stati na nogu. Dijagnoza u bolnici u Izoli bila je jako ružan lom patele, odlučili su da neće biti operacije, već su nogu mobilizirali i dali joj tablete i injekcije koje je sama sebi morala davati dva tjedna u trbuh da ne bih dobila infekciju. Također, dali su joj odmah i štake u bolnici. Na prvoj kontroli bila je otprilike nakon 10 dana. U Izoli nigdje nije napisano da je pala u Kauflandu mada je to rekla, ali u ono vrijeme bilo jako teško raditi radi korone i svi su bili u zaštitnim odijelima. Otprilike mjesec i pol nakon ozljeđivanja nije mogla apsolutno ništa, najviše je ležala. Sin joj je pomagao u svemu, kuhao, brinuo o kući, pomagao oko održavanja higijene na način da joj je pomogao doći do kupaone, brinuo o hrani. Otprilike mjesec i pol je konstantno pila tablete protiv bolova, ali nije baš pomagalo. Psihički je bila propala, jako se bila uplašila. Danas se boji hodati po marketima i stalno gleda gdje će stat. Nakon ozljede po ravnome može hodati, malo je zna boljeti i peći, dosta prilikom promjene vremena, veliki problem je uzbrdo i nizbrdo jer je kost krivo zarasla, stepenice jako teško podnosi, ne može čučnuti, kasnije joj je radiolog rekao da je to trebala operirati i da će imati problema. Plaćala je fizioterapiju, išla je privatno zato jer nije mogla doći na termin u bolnici u Portorožu. Također je navela da je nakon dva mjeseca od ozljede, kad joj je bilo malo bolje došla u Kaufland sa štakama sa sinom, nakon terapije, oko 5,30 – 6,00 sati popodne, poslije 15. rujna 2020., na recepciju. Došla je jedna djelatnica, ne TO. Objasnila je tko je i ona je rekla: "Aha, vi ste ta gospođa", rekla je da će Kaufland imati neugodnosti radi ovoga što se desilo, nakon toga nekoga je nazvala, našla je dnevnik, našla je stranicu na kojoj je bio opisan štetni događaj sa svim njezinim podacima i rekla je da ovo nikome nije bilo proslijeđeno jer je bila nedjelja. Njoj nije bilo jasno kako ni nakon dva mjeseca to nikome nije bilo proslijeđeno. Nažalost, nije tražila da joj dadnu primjerak prijave. Tražila je mail na koji može poslati upit i ta djelatnica rekla je da napiše ono što zna i pošalje dokumente koje ima. Isto je bila rekla da TO više ne radi u Kauflandu. Ona je smatrala da je Kaufland ozbiljna firma, a ne da će se sve desiti na način kao što se desilo. Također, u Kaufland je bila zvala opet u Zagreb krajem godine i rekla je da će liječenje trajati duže, oko godinu dana i pitala da li će zahtjev zastarjeti, rekli su joj da neće i da može poslati dokumente ili kad završi liječenje ili odmah ovo što ima.

12. Sud je sa strankama posebno i tužiteljicom obišao lice mjesta u [adresa], u trgovini Kaufland. Tužiteljica je pokazala mjesto gdje je pala, utvrđeno se da je pult sa voćem na istom mjestu kao u vrijeme pada. Utvrđeno je da je na dan obilaska pod bio čist, gladak. Tužiteljica je stala na mjesto pada.

13. Unatoč tome što se TO ne sjeća tužiteljice i pada, sud vjeruje da je do pada tužiteljice došlo na po njoj opisani način, da je ona nesretan slučaj prijavila i da su također uzeti i opći podaci o njoj i o dinamici predmetne nezgode. Također, tužiteljica je navela i da se naknadno vratila u Kaufland, da je ustvrdila da zapisnik nije niti proslijeđen. Stoga sud zaključuje da je tužiteljica prijavila štetni događaj tuženiku, ispunila potrebne obrasce, ali da upravo tuženik, odnosno zaposleni kod tuženika nisu zapisnik proslijedili „dalje“.

14. Sud nije suočio predložene svjedoke ĐO UO na oklonosti da li je ta djelatnica bila prisutna prijavi štetnog događaja, zato jer je sud vjerovao tužiteljici i UO, da je štetni događaj prijavljen i sud ne vjeruje da bi tužiteljica inicirala parnični postupak protiv tuženika da nije bilo štetnog događaja i da nije pala upravo zbog zaostalih bobica voća.

15. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu, Hari Jurdana mr.sc.dr.med., koji je u svom nalazu i mišljenju ustvrdio slijedeće:

- Tužiteljica je u predmetnoj nezgodi 19.07.2020. zadobila ozljede: Prijelom patele lijevog koljena Liječena je konzervativno i to nošenjem ortoze za lijevo koljeno i hodanjem uz pomoć štaka. Nakon toga uslijedilo je dugotrajno liječenje fizikalnom terapijom i provođenjem individualnih vježbi da se povrati pokretljivost i snaga lijeve noge. Aktivno liječenje kod tužiteljice trajalo je 9 mjeseci. Kod tužiteljice sa radilo o zglobnom prijelomu patele koji je zarastao sa manjom deformacijom i stanjenom hrskavicom medijalne fasete patele odnosno razvojem patelofemoralne postraumatske artroze.

- Posljedice koje su zaostale kod tužiteljice su :

Bol i oslabljena snaga lijevog koljena odnosno nadkoljenice prilikom fizičkog naprezanja naročito kod potrebe savijanja lijevog koljena kao što je hodanje uz i nizbrdo po skalama ali i čučnja, dizanja tereta. Zbog toga je tužiteljica ograničena u obavljanju svojih dnevnih uobičajenih i radnih aktivnosti i trpi duševne smetnje odnosno smanjenje životnih aktivnosti za 10 %.

Pretrpljeni bolovi:

Jakog intenziteta: u momentu traume. Srednjeg Intenziteta u periodu od mjesec dana i to tjedan dana nakon ozljede i ostala tri tjedna kumulativno kod razgibavanja i provođenja fizikalne terapije. Slabijeg intenziteta u periodu od 8 mjeseci dok je trajalo liječenje, a dnevno nisu bili prisutni konstantno u vrijeme spavanja i odmaranja te uzimanja analgetika.

Pretrpljeni strah:

Srednjeg intenziteta u momentu traume. Slabijeg intenziteta: Povremeno u razdoblju od 9 mjeseci dok je trajalo liječenje u vidu zabrinutosti za ishod liječenja. Potreba tuđe pomoći:

Mjesec dana 4 sata dnevno kao pomoć oko higijene, hranjena ,oblačenja, nabavke namirnica, vožnje na preglede i terapiju. Slijedećih 8 mjeseci 4 sata tjedno oko vožnje na preglede i terapije, nabavke namirnica, te kućanskih poslova.

16. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka u dijelu u kojem vještak utvrđuje vidove štete, sve kako je navedeno u podnesku od 14. svibnja 2025., podbroj 42.

17. Tužiteljica prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Smatra da je nalaz i mišljenje izrađeni i dani po pravilima struke, osim manjih korekcija, koji su navedeni u podnesku podbroj 43.

18. Tužiteljica ističe da su trenutno u primjeni Orijentacijski kriteriji i iznos za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02; i od 05. ožujka 2020. godine/ 15. lipnja 2020. godine Su-IV-47/2020-5, o kojima je pravno stajalište sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta zauzeto 15. lipnja 2020. godine. Uzimajući u obzir da su, orijentacijski kriteriji iz lipnja 2020. godine, a kako se presudom odlučuje o naknadi štete prema vrijednostima u vrijeme presuđenja, tužiteljica je prikazala strukturu neimovinske štete, usklađena s nalazom i mišljenjem vještaka, preračunata iznosom orijentacijskih kriterija za svaki oblik štete uvećan za 29,8% inflacije u razdoblju srpanj 2020. - ožujak 2025. ( priložen izračun inflacije s aplikacije WEB stranice Državnog zavoda za statistiku ) sve to preračunato u eure prema tečaju 7,5345 kuna za 1 euro. Mjeseci su računati po 30 dana. Kod pomoći njege, a budući je sin tužiteljice njoj tu pomoć i njegu pružao besplatno, riječ je o takozvanoj nerepariranoj neimovinskoj šteti ( za razliku od imovinske štete plaćenom naknadom za pomoć i njegu ), koja se isto tako nadoknađuje. Nereparirana šteta zbog pomoći i njege druge osobe da se nadoknađuje po pravičnoj ocjeni suda kriterijem prosječne zarade u mjestu oštećenika za poslove sličnih karakteristika kao što je pomoć i njega. Tužiteljica smatra da bi pravično odmjerena novčana nadoknada bila vrijednost od 5 eura za jedan sat. 9 mjeseci imaju 270 dana, a 4 sata dnevno u tom razdoblju je 1.080 sati. Orijentacionim kriterijima pretrpljeni strah vrednuje se minimalno 3.300,00 kuna do maksimalno 45.000,00 kuna. Mišljenjem sudskog vještaka pretrpljeni strah tužiteljice bio je slabijeg intenziteta, ali u značajno dugom trajanju od devet mjeseci, srednjim intenzitetom u trenutku same traume. Uzimajući u obzir duljinu razdoblja straha slabijeg intenziteta tužiteljica procjenjuje da bi njoj pripala nadoknada štete u polovini okvirnog maksimalnog iznosa orijentacijskih kriterija. Detaljna tablica izračuna po tužitelju prikazana je na str 175 spisa. Kalkulator inflacije nalazi se na str.177 spisa. Tužiteljica na ime jake boli potražuje iznos od 95,61 euro, na ime srednje boli 1.705,51 euro, na ime slabe boli 4.341,31 euron na ime pretrpljenog straha ukupno 3.876,17 eura, na ime nelagodnosti tijekom liječenja 1.500,00 eura, smanjena životna aktivnost 1938,08 eura, naruženost 500,00 eura, tuđa pomoć i njega 4.400,00 eura, ostali troškovi prema računima u spisu 205,80 eura.

19. Stoga, sukladno nalazu i mišljenju izv.prof.dr.sc. Harija Jurdane stalnog sudskog vještaka ortopedije tužitelj usklađuje visinu tužbenog zahtjeva tužbe sa nalazom i mišljenjem vještaka, primjenom odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, (Narodne novine broj: 53/91, 31/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23. dalje ZPP), na način kako je to navedeno u podnesku, podbroj 43, str. 175-176 spisa.

20. Sud je dopustio preinaku, jer se radi o usklađenju zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja. Tuženiku je ostavljen rok za pripremu.

21. Vještak: izv.prof.dr.sc Hari Jurdana je na ročištu za glavnu raspravu u bitnome iskazao u odnosu na primjedbe tuženika u djelu gdje su ocjenjene trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova srednjeg intenziteta, da su oni kumulativno trajali mjesec dana i to prvih 7 dana nakon ozljeđivanja bolovi srednjeg intenziteta, jer je koljeno još otečeno i bolno, a ostala tri tjedna prilikom terapija, razgibavanja koljena, ali i tijekom hodanja i prilikom svakog korištenja zgloba koljena. U tih tri tjedna je dolazilo i do jačih bolova, a što je sve vidljivo iz medicinske dokumentacije. U odnosu na bolove slabijeg intenziteta oni su bili prisutni za vrijeme aktivnog liječenja koje je trajalo negdje 9 mjeseci, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije. Za to vrijeme je tužiteljica trpila lake bolove, ali prvenstveno prilikom primjerice hodanja, vježbanja i upotrebe zgloba koljena, međutim nije se radilo o konstantnim bolovima već, po procjeni, su laki bolovi trajali otprilike jednu trećinu dana. Jasno da je to teško utvrditi, to ovisi od osobe do osobe, tipa ozljede, te o tome i kako netko podnosi bol. Što se tiče i bolova srednjeg intenziteta istakao je da su oni prosječno bili prisutni jednu trećinu dana jer se bolovi nisu trebali pojavljivati u stanju mirovanja. Što se tiče straha on je trajao kroz vrijeme aktivnog liječenja u vidu zabrinutosti za ishod liječenja i posljedice pretrpjele ozljede. Naveo je da taj strah vjerojatno nije trajao konstantno, cijenio je da je možda trajao jednu trećinu dana. Strah je sigurno bio izraženiji kad je tužiteljica odlazila na preglede i na fizikalne terapije, a iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je u jednom periodu liječenja došlo čak i do pogoršanja pa je to vjerojatno i uzrokovalo strah od ishoda liječenja i posljedica. Smatra da je tužiteljica mogla shvatiti da obzirom na način ozljeđivanja i samu ozljedu neće biti većih posljedica i ograničavanja u daljnjem životu pa s toga smatra da se radilo o strahu slabijeg intenziteta koji je duže trajao obzirom na duljinu liječenja, ali nije bio konstantan. U cijelosti je ostao kod nalaza u odnosu na potrebu tuđe pomoći i njege tužiteljici jer se radilo o mjesec dana kada je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega četiri sata dnevno zato što je tužiteljici noga bila imobilizirana, hodala je uz pomoć dvije štake te joj je bila potrebna pomoć i prilikom održavanja higijene, oblačenja, odlaska liječniku, hranjenja. Kasnije, osam mjeseci četiri sata tjedno za sve malo intenzivnije fizičke poslove primjerice nabavka hrane, veće čišćenje, moguće i neko kuhanje, odlasci liječniku. Što se tiče smanjenja životne radne aktivnosti kod tužiteljice je došlo do ozljeđivanja patele, jednog dijela hrskavice u koljenu i tužiteljici određeni pokreti u koljenu prilikom čučnja, hodanja uzbrdo i nizbrdo izazivaju bol, s toga smatra da je došlo do umanjenja životne aktivnosti trajno u omjeru 10%. Zbog tog ozljeđivanja tužiteljica je bila ograničena u obavljanju svog posla a što je utvrdio pregledom. Što se tiče primjedbe tužiteljice u odnosu na naruženje ostao je kod nalaza i mišljenja, smatra da naruženja nema i da bi tu eventualnu razliku mogao vidjeti samo stručni liječnik prilikom pregleda.

22. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan i vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja.

23. Na temelju čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

24. U skladu s čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

25. Temeljem čl. 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.). Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.). Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 3.).

26. Iz izvedenih dokaza u postupku sud nalazi utvrđenom činjenicu da je tužiteljica navedenog dana u ranim jutarnjim satima pala u supermarketu tuženika u [adresa], na način da se poskliznula na podu na kojem je bilo ostataka voća, a na što tužiteljica nije računala, niti je obzirom na okolnosti mogla takvo nešto predvidjeti. Od trenutka pada voća na pod do čišćenja prošlo je vrijeme u kojem je tužiteljica pala i zadobila teže ozljede noge. Da se događaj dogodio na opisani način utvrđeno je iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka, njezinog sina i prijatelja. Iako se radi o osobama koje nisu direktno nazočile događaju, oni su po pozivu tužiteljice ubrzo nakon pada došli do supermarketa, na ranije opisani način i pomogli tužiteljici koja uslijed ozljede nije mogla niti hodati. Iako nema pisane dokumentacije o tom događaju, tužiteljica je odmah prijavila događaj na pultu u supermarketu, te se i vratila nakon nekog vremena i vidjela da dokumentacija nije proslijeđena, nije tražila pisani zapisnik. Tužiteljica je bila upozorena na dužnost kazivanja istine i na posljedice lažnog iskazivanja, isto tako i svjedoci. Sud ocjenjuje neživotnim i nelogičnim da bi tužiteljica podnosila tužbu protiv tuženika radi naknade štete da doista nije pala na opisani način. Dakle, tužiteljica je učinila ono potrebno, prijavila je štetni događaj, kasnije je ponovno došla u supermarket da povjeri da li je dokumentacija proslijeđena, da bi bila obaviještena da nije, zato jer je bila nedjelja. Tužiteljica je i putem maila tuženika obaviještena na koji način treba dostaviti zahtjev, što je i učinila, da u konačnici predmet nije riješen mirnim putem i tuženik je odbio tužiteljici isplatiti bilo kakvu štetu. Također, tužiteljica je vrlo zorno opisala i zašto je išla tako rano u kupnju, zbog straha izazvanog koronavirusom, a i prihvaća da u medicinskom nalazu u Izoli nije također navedeno da je pala u Kauflandu, ali to obrazlaže otežanim uvjetima rada zbog pandemije. Sud prihvaća ovaj njezin iskaz kao logičan zato jer je općepoznato kakvo je stanje u bolnicama i u svijetu bilo u ljeto 2020. godine, i koliko je sveprisutna bila pandemija, koja je znatno ograničavala život i ponašanja ljudi.

27. S obzirom na ranije navedene okolnosti, a u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 19. ZOO, koji propisuje povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sud je utvrdio da je tužiteljičin zahtjev za pravičnu novčanu naknadu osnovan. Sud je cijenio i način izračuna dostavljen po tužiteljici, u kojem ona uzima u obzir i nespornu inflaciju, pritom cijeneći i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-1331-VI-02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002. izmijenjenih na sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te sam naziv orijentacijski kriteriji govore da u konačnici u svakom pojedinom slučaju odlučuje se o pravičnoj naknadi. Sud je u konkretnom slučaju prihvatio i cijenio i podatke o inflaciji, koje je dostavila tužiteljica jer je nesporno da je život u Republici Hrvatskoj i od revidiranih orijentacijskih mjerila znatno skuplji. Sud ističe i da se naknada štete ne mora dosuđivati prostim izračunom ili zbrajanjem, već je naknada neimovinske štete satisfakcija oštećenom za njegovi pretrpljene duševne i fizičke boli i cijeni se od slučaja do slučaja, pritom cijeneći svaku pojedinu situaciju i osobu. Cijeneći sve utvrđene činjenice u postupku, iskaze tužiteljice i svjedoka, FO i Z, posebno nalaz i mišljenje vještaka ortopeda, koji se usmeno očitovao o trajanju i jačini bolova srednjeg i lakog intenziteta sud je na ime boli jakog intenziteta 95,00 eura, boli srednjeg intenziteta tužiteljici dosudio iznos od 1.000,00 eura, a za slabu bol 3.500,00 eura, obzirom na trajanje i narav boli i da ona nije trajala po cijele dane, već prilikom određenih fizičkih aktivnosti. Za pretrpljeni strah, obzirom na intenzitet i trajanje sud je dosudio 2.500,00 eura, imajući u vidu da je strah, mada u manjoj mjeri trajao dugo vremensko razdoblje, za vrijeme liječenja, da je ovisio i o ishodu liječenja, naknadni strah od hodanja kako je to i tužiteljica navela, a za nelagodnost prilikom liječenja 1.500,00 eura, budući se radi o povredi noge koja je od krucijalne važnosti za svakodnevni život. Za naruženje sud nije dosudio naknadu, budući je vještak u nalazu ocijenio da naruženja kod tužiteljice nema. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti od 10%, sud je dosudio tužiteljici iznos od 1.900,00 eura, ocjenjujući da se radi o smanjenju od 10%, prema nalazu i mišljenju vještaka, da je u pitanju povreda noge, koja je od bitne važnosti za svakodnevan život i tužiteljica je obzirom na ozljedu u tim aktivnostima ograničena, a kako to u nalazu opisuje i vještak. .

28. U odnosu na imovinsku štetu sud primjenjuje odredbu čl. 1095. ZOO-a, te je za tuđu pomoć i njegu tužiteljici dosuđen iznos od 1.220,00 eura. Za prvih 30 dana, ukupno je bilo potrebno 120 sati tuđe pomoći i njege, a za osam mjeseci 4 sata tjedno, ukupno cca 144 sati, ako se uzme da mjesec ima u prosjeku 4 i pol tjedna tjedna, obzirom na broj sati koliko je tužiteljici ta pomoć bila potrebna, kako je to utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, te iz iskaza tužiteljice i svjedoka. Satnica od 5 eura je primjerena i u skladu s cijenama, te je sud primijenio i odr. čl. 223. Zakona o parničnom postupku, te je iznos od 5 eura po satu utvrdio po slobodnoj ocjeni, smatrajući da taj iznos svakako nije previsok, obzirom i na cijene čišćenja, instrukcija i slično. Imovinska šteta, u iznosu od 205,80 eura, utvrđena je sukladno dostavljenim računima po tužiteljici.

29. Dakle, ukupno je tužiteljici priznato u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, eura, 10.494,20, neimovinska šteta, na ime imovinske štete iznos od 1.425,80 eura, sveukupno 11.920,80 eura Zakonska zatezna kamata određena je da teče od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, a to je 21.12.2022. godine (str. 86 spisa), a u skladu s odr. čl. 29. ZOO-a.

30. O troškovima postupka sud je odlučio uzimajući u obzir uspjeh stranaka u parnici, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 31/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23. dalje ZPP). Tužiteljica je po osnovu uspjela u cijelosti, po visini 64%, pa sud ocjenjuje da je tužiteljica uspjela u 80%, a tuženik 20%, pa je primjenom odr. čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici dosuđeno 60% priznatog troška.

31. Tužiteljica je zahtijevala trošak sastava tužbe 500,00 eura, pristup na 6 ročišta ukupno 3.000,00 eura, dva obrazložena podneska, od toga jedno očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, 1.000,00 eura, sastav ostalog podnesak 200,00 eura, i 100,00 eura, ukupno 4.800,00 eura, pdv 1.200,00 eura, ukupno 6.000,00 eura, a trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 7,8,9 i 42. Zatim je tražena nagrada vještaku 616,00 eura, trošak uviđaja 60,67 eura, pristojba za tužbu 178,51 euro. Trošak je preciziran u podnesku, str 197. Sud je priznao trošak tužiteljici ukupno 6.855,18 eura, a 60% od priznatog troška iznosi 4.113,11 eura.

32. Zbog svega iznijetog i obrazloženog, temeljem navedenih odredbi Zakona, u smislu odredbe čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Buje-Buie, 15. siječnja 2026.

Sutkinja:

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba.

Žalba se podnosi putem ovoga suda, Županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) od dana objave presude, za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.