Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž R-72/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Bosančić, kao predsjednice vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Vrkić Perak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SPINOT d.o.o., OIB: 31005752610, Požega, Osječka 44, zastupan po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku iz Požege, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja ŽČ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-69/2024-12 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja ŽČ se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-69/2024-12 od 15. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-69/2024-12 od 15. srpnja 2025. presuđeno je:
" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I.) Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 25. rujna 2024. godine nedopuštena.
II.) Utvrđuje se dan podnošenja tužbe dan prestanka radnog odnosa tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika SPINOT d.o.o., Požega, Osječka 44, OIB: 31005752610
III.) Nalaže se tuženiku SPINOT d.o.o., Požega, Osječka 44, OIB: 31005752610 da isplati tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.750,08 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate sve u roku od 8 dana. IV.) Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate sve u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a, u roku od 15 dana. "
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjski presudu, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio odbiti žalbu tužitelja i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nije osnovan ni tužiteljev žalbeni navod kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud ocijenio dokaze na način određen navedenim člankom. Također nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim otkaza ugovora o radu sklopljenog 31. svibnja 2010. između stranaka, a koji ugovor o radu je otkazan odlukom tuženika od 25. rujna 2024. zbog skrivljenog ponašanja radnika te sudski raskid ugovora o radu.
8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 01. svibnja 2005. na radnom mjestu predstavnika na području Brodsko-posavske i Požeško- slavonske županije,
- da je tuženik dana 25. rujna 2024. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja radnika,
- da je tužitelj Odluku o otkazu ugovora o radu primio 30. rujna 2024.,
- da je tužitelj protiv pobijane odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava 14. listopada 2024. koji zahtjev je tuženik zaprimio istog dana,
- da se tuženik nije očitovao na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava,
- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu 13. studenoga 2024. čime je postupio u propisanim rokovima iz odredbe članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23. - u daljnjem tekstu ZR),
- da je poslodavac 10. svibnja 2024. tužitelju izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa, jer je tužitelj 09. svibnja 2024. došao na posao u 07:35 sati, a otišao u 14:00 sati, odnosno jer kontinuirano nije dolazio na vrijeme na posao pa je upozoren da će u slučaju daljnjih kršenja radnih obveza tuženik biti primoran otkazati Ugovor o radu,
- da je tužitelj nakon upozorenja nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa jer nije dolazio na radno mjesto u Požegi, Osječka 44 u vremenu od 07:00 – 15:00 sati,
- da je tužitelj pisanim putem dana 12. rujna 2024. pozvan na rad u ugovoreno mjesto rada u Požegi u ulici Osječka 44,
- da je tužitelj putem e-maila 18. rujna 2024. obavijestio poslodavca da je dane 16., 17. i 18. rujna 2024. u okviru radnog vremena bio u poduzećima u [adresa],
- da je tuženik 19. rujna 2024. izdao novo upozorenje tužitelju, te je pozvao tužitelja da se naredni dan pojavi na poslu u Požegi,
- da se tužitelj do dana donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu nije pojavio na radnom mjestu u Požegi,
- da je u članku 3. predmetnog ugovora o radu od 31. svibnja 2010. bilo ugovoreno kako je mjesto rada tužitelja u [adresa] i [adresa].
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je tuženik kao poslodavac obavijestio tužitelja da ima obvezu dolaziti na posao na adresu sjedišta tuženika u Požegi, Osječka 44 što je tužitelj u početku poštivao, dok je kasnije dolazio na posao redovitim linijama javnog prijevoza. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako je tuženik tužitelju isplaćivao naknadu gradskog prijevoza, a ne postoji niti zakonska niti ugovorna odredba koja bi poslodavca obvezivala da je radniku dužan osigurati prijevoz od kuće do ugovorenog mjesta rada. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tužitelja, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.
11. U konkretnom slučaju, tuženik je odluku o otkazu ugovora o radu utemeljio na činjenicama kako je tužitelj bio upozoren na obveze iz radnog odnosa 10. svibnja 2024. jer je na radno mjesto u Požegi dolazio u 07,35 sati i koje radno mjesto je napuštao u 14,00 sat, iako je radno vrijeme bilo od 07,00 do 15,00 sati. Također, tužitelj je bio pozvan 12. rujna 2024. pisanim putem na dolazak na radno mjesto u Požegi, Osječka 44 te kako se tužitelj nije pojavljivao na radnom mjestu u Požegi, tuženik je ponovno izdao pisano upozorenje tužitelju 19. rujna 2024. i pozvao ga da se sljedeći dan pojavi u Požegi. Međutim kako se tužitelj nije pojavio na svom radnom mjestu u Požegi sve do donošenja odluke o otkazu, tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu.
12. Odredbama članka 115. stavak 1. i 3. ZR propisano je kako p oslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
13. Prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na povredu obveza i ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje opravdani razlozi zbog kojih se to ne očekuje (članak 119. stavak 1. ZR). Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini ( članak 119. stavak 2. ZR).
14. Svrha upozorenja iz članka 119. stavak 1. ZR je prevencija budućem neprihvatljivom ponašanju radnika kao i pružanje mogućnosti da radnik koji je pogriješio prilikom izvršavanja radnih obveza (urednom i redovitom dolaženju na mjesto rada) nakon izricanja takvog upozorenja svoje ponašanje promijeni.
15. Međutim, u konkretnom slučaju, pravilnom ocjenom provedenih dokaza je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je ponašanje radnika, odnosno kašnjenje na posao te nedolazak na radno mjesto u Požegi, Osječka 44 razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
16. Naime, ispunjeni su uvjeti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu iz članka 119. stavak 1. ZR jer je tuženik, prije donošenje pobijane odluke, dana 10. svibnja 2024. tužitelja pisano upozorio na činjenicu kako tužitelj kontinuirano ne dolazi na radno mjesto ( Požega) u 07,00 sati te ne ostaje na radnom mjesto sve do završetka radnog vremena u 15,00 sati. Tuženik je novom opomenom od 19. rujna 2024. ponovno opomenuo tužitelja zbog nedolaska na radno mjesto u Požegi, a tužitelj je i nadalje nastavio kršiti svoje radne obveze te se do dana donošenja odluke o otkazu ugovora o radu 25. rujna 2024. nije pojavio na radnom mjestu u Požegi.
17. Žalbenim navodima tužitelj, nije doveo u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je otkaz ugovora o radu utemeljen na kumulaciji radnikovih povreda jer tužitelj i nakon prve pisane opomene, kao i nakon druge pisane opomene nije došao na radno mjesto u Požegi, na što ga je tuženik izričito pozvao.
18. Iz ponašanja tužitelja, kao i njegova iskaza može se zaključiti kako tužitelj nije želio poštovati odredbe članka 3. ugovora o radu koje se odnose na mjesto rada u Požegi jer je, i nakon što je dobio prvo pisano upozorenje, nastavio kasniti sa dolaskom na radno mjesto, odnosno odlaziti sa radnog mjesta, prije nego što je radno vrijeme isteklo, a kasnije tužitelj uopće nije došao na radno mjesto u Požegi, iako je ga na to izričito pozvao tuženik pisanim upozorenjem od 19. rujna 2024. Kako, dakle tužitelj nije uopće došao na svoje radno mjesto u Požegi sve do donošenja odluke o otkazu, a za što nema opravdani razlog jer nije obavijestio tuženika o razlozima nedolaska, ispunjene su pretpostavke iz članka 115. stavak 3. ZR. Skrivljeno ponašanje podrazumijeva namjerno ili zbog krajnje nepažnje neizvršavanje obveza, što uključuje i neopravdani izostanak s posla (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-1369/2016-2 od 22. siječnja 2019. i Rev-3236/2018-2 od 09. veljače 2021.).
19. U konkretnom slučaju, tuženik nije izričito pozvao tužitelja na davanje obrane jer je iz dotadašnjeg ponašanja tužitelja bilo jasno da tužitelj neće doći na radno mjesto u Požegi budući je i ranije, obavještavao tuženika kako se nije pojavio na radnom mjestu u Požegi iz razloga što je u okviru radnog vremena bio u poduzećima u [adresa] pa je smatrao da je time ispunio svoje radne obveze.
20. Međutim, nije na tužitelju da kao radnik procjenjuje gdje je potreba za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu jer je tuženik kao poslodavac dužan organizirati rad te pozvati radnike da obavljaju radnje u sklopu ugovora o radu. U situaciji, kada je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za dva mjesta rada tada je tužitelj kao radnik bio dužan dolaziti u mjesto rada na koje ga poziva tuženik, neovisno o njegovoj procjeni potrebe rada na nekom drugom radnom mjestu ili mjestu rada.
21. U tom smislu neodlučni su i žalbeni navodi tuženika kako je tužitelj pozvan na obavljanje poslova koji su bitno različiti od njegovog dotadašnjeg radnog mjesta jer su ti poslovi i nadalje u okviru poslova za koje tužitelj ima sklopljen ugovor o radu. S tim u vezi treba naglasiti kako je sud vezan uz razloge koje je poslodavac naveo u odluci o otkazu ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-408/24 od 29. svibnja 2024.) stoga se ne može raspravljati niti u svezi nekih drugih razloga koje je, tijekom postupka iznio tužitelj.
22. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije bio dužan uzeti u obzir kako tužitelj nije mogao ispunjavati svoje radne obveze zbog udaljenosti i nepostojanja redovitih linija javnog prijevoza radi redovitog odlaska i odlaska tužitelja na posao, jer nemogućnost dolaska na posao zbog udaljenosti i nepostojanja javnog prijevoza nije sama po sebi opravdanje za neispunjavanje radnih obveza ako radnik ne koristi dostupne mogućnosti ili ne obavještava poslodavca. Navedeno znači kako je tužitelj mogao koristiti osobni automobil radi dolaska na posao, a za što mu je tuženik isplaćivao putni trošak.
23. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja pa je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja stoga je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena žalba.
Vukovar, 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Bosančić
