Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-450/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1849/2024-44 od 18. rujna 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. GH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1849/2024-44 od 18. rujna 2025., na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08) opt. AH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. GH je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja u trajanju od 22. veljače 2023. do 23. veljače 2023.

1.2. Na temelju čl. 452. st. 1. toč. 4. ZKP/08 protiv opt. GH odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt.i AH je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08 i to paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. AH putem branitelja Ivice Mazalina, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni te zbog povrede ustavnih prava optuženika. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom. Ujedno, traži da ga se pozove na sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 15. siječanj 2026. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, opt. AH i branitelj optuženika Ivica Mazalin, odvjetnik iz Zagreba. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, opt. AH te branitelj optuženika Ivica Mazalin, odvjetnik iz Zagreba, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

5.1. Sjednica vijeća je započela izlaganjem žalbe opt. MH podnesena po branitelju Ivici Mazalinu, odvjetniku iz Zagreba, koju je izložio sudac izvjestitelj.

6. Žalba nije osnovana.

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik upire kako iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da bi svjedokinje FH i DH iskazivale o bilo kakvom strahu i uznemirenosti, što proizlazi iz izreke pobijane presude, pri čemu izostanak subjektivne uznemirenosti "svjedokinja" samo potvrđuje činjenice da se ovdje radilo o prijetnji koja nije bila ozbiljna. Takvim žalbenim navodima žalitelj u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, o čemu će biti riječ u nastavku ove drugostupanjske odluke.

7.1. Sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovo drugostupanjsko vijeće je utvrdilo da je povrijeđen kazneni zakon u korist optuženika, koja se povreda može samo konstatirati. Naime, iz činjeničnog opisa proizlazi da je opt. AH proglašen krivim što se u vrijeme i na mjestu navedenom u izreci prvostupanjske presude zaprijetio prodavačicama DH i FH, a onda je proglašen krivim za jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a ne za dva kaznena djela prijetnje jer su u činjeničnom opisu navedene izrijekom poimence dvije oštećenice. Međutim, i prvostupanjski sud u toč. 14. obrazloženja pobijane presude i sam uviđa takvu povredu, koju nije mogao otkloniti jer bi time povrijedio zabranu reformatie in peius iz čl. 13. ZKP/08. Ovo stoga što je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1166/2023 sud optuženika u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. proglasio krivim za jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ8/11 na koju presudu državni odvjetnik nije uložio žalbu, a kako je ta presuda povodom žalbe opt. GH, a po službenoj dužnosti ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije mogao opt. GH proglasiti krivim za dva kaznena djela prijetnje (u odnosu na ošt. DH i ošt. FH).

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ustraje u navodima iz svoje obrane polemizirajući sa zaključcima prvostupanjskog suda, smatrajući da s obzirom su se u blizini svjedokinja prodavačica FH i DH nalazila dva zaštitara koji su bili fizički znatno snažniji od njega, da izrečene riječi nisu bile podobne izazvati strah kod svjedokinja, a povrh toga nije logično da bi nenaoružan pored zaštitara ubio prodavačice pa stoga da prijetnja uopće nije ozbiljna niti objektivno podobna da kod većine prosječnih ljudi izazove osjećaj straha, posebice stoga što o takvom strahu i uznemirenosti prodavačice FH i DH nisu iskazivale.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, dajući istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno utvrdio da je optuženik na način opisan u izreci prvostupanjske presude uputio DH i FH inkriminirane riječi prijetnje, pri čemu je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. GH istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom k izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

8.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno je jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti. Riječi koje je optuženik uputio kritične zgode oštećenicama DH i FH, nakon što su ga zaštitari spriječili da uđe u trgovinu "Jordies" "da će ih ubiti, da im neće pomoći ni policija ni vatrogasci, ni ova dvojica", misleći pri tome na zaštitare, objektivno su podobne da na strani oštećenica izazovu takve promjene u njihovom afektivnom životu, a istodobno i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li je optuženik imao namjeru svoje prijetnje izvršiti, već to jesu li DH i FH kojima su prijetnje bile upućene takve prijetnje ozbiljno shvatile. Pri tome je potpuno promašen žalbeni navod optuženika kako nije bilo moguće da bi pored zaštitara ubio prodavačice jer nije odlučno je li u tom trenutku optuženik svoje prijetnje mislio ostvariti već je li mu cilj bio zastrašiti oštećenice.

8.3. Nakon pozorne ocjene iskaza svjedokinja / oštećenica FH i DH pravilno je prvostupanjski sud njihove iskaze ocijenio istinitim, uvjerljivim, okolnosnim, suglasnim kada su iskazivali o odlučnim okolnostima tj. riječima koje je optuženik uputio oštećenicama. Naime, iste su potpuno suglasno iskazale kako od ranije poznaju GH koji je kritičnog dana došao do trgovine "Jordies", da su ga zaštitari po dolasku u trgovinu zaustavili te mu nisu dopustili da uđe jer im je, kao i njima dvjema, bilo poznato da krade odjevne predmete, nakon čega im se optuženik obratio prijeteći da će vidjeti, da će ih ubiti, da im neće pomoći ni policija ni vatrogasci, ni "ova dvojica" misleći na zaštitare, a njihovi iskazi potvrđeni su i službenom zabilješkom o dojavi.

8.4. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti optuženika, o čemu je dao jasne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju ovog kaznenog djela.

8.5. Iako žalbom optuženik ukazuje i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koje nalazi u tome što je sud u odnosu na događaje od 16. veljače 2023. propustio utvrditi jesu li i taj dan pored prodavačice DH bili prisutni zaštitari, takav žalbeni navod je potpuno bespredmetan kada je u odnosu za to kazneno djelo prijetnje od 16. veljače 2023. državni odvjetnik odustao od optužbe, slijedom čega je prvostupanjski sud donio presudu kojom se optužba za to kazneno djelo odbija.

9. Optuženik se uvodno žali i zbog odluke o kazni, no navedenu žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kaznenopravne sankcije. Tako je pravilno prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je otac osmero djece, dok je od otegotnih okolnosti cijenio dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost, pa i za kaznena djela s elementima nasilja (razbojništvo), pri čemu prvostupanjski sud nije podcijenio olakotne, a niti precijenio otegotne okolnosti. Naime, optuženik je u kontinuiranom sukobu sa zakonom od 2006. godine, u kojem je razdoblju osuđivan u 16 navrata zbog raznih kaznenih djela (u deset navrata zbog kaznenog djela krađe, jednom zbog kaznenog djela razbojništva, jednom zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju, kaznenog djela protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice, kaznenog djela lažno predstavljanje), za koja su mu kaznena djela u četiri navrata izricane uvjetne osude, tri puta novčane kazne, tri puta kazne zatvora koje su zamijenjene radom za opće dobro, a u šest navrata bezuvjetne kazne zatvora. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju do tri godine), cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. GH na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, kojom će se kaznom i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. AH pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić