Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-361/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Ovr- 275/2022-2 od 25. lipnja 2025., dana 15. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenice djelomično se odbija, a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Ovr-275/2022-2 od 25. lipnja 2025.:
- potvrđuje u dijelu kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditeljici naknadi troškove postupka u iznosu od 33,18 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025. do isplate;
- preinačuje u dijelu kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditeljici naknadi troškove postupka u iznosu od 24,89 EUR, kao i u dijelu kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditeljici na ukupno dosuđeni iznos troškova postupka plati zatezne kamate za razdoblje od 11. siječnja 2022. (kao dana podnošenja zahtjeva) do 24. lipnja 2025., te se u tim dijelovima zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka odbija.
II. Nalaže se ovrhovoditeljici da naknadi ovršenici trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 21,50 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 28,50 EUR) zahtjev ovršenice za naknadu troška sastavljanja žalbe odbija kao neosnovan.
III. U nepobijanom dijelu kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditeljici naknadi troškove postupka u iznosu od 49,77 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025. do isplate, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditeljici troškove postupak u iznosu od 107,84 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 11. siječnja 2022. kao dana podnošenja zahtjeva pa do isplate.
2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog/ovršnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev ovrhovoditeljice preko iznosa od 49,77 EUR, te zahtjev za zatezne kamate tekuće od 11. siječnja 2022. do 24. lipnja 2025., a podredno da ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, time da traži trošak sastavljanja žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovršenice djelomično je osnovana.
5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditeljica zatražila naknadu troškova izvansudske ovrhe, naime pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P-1002/2010 od 22. studenog 2011., preinačenim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž- 1748/2011 od 18. rujna 2013., ovršenici je naloženo isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 3.099,42 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2013. do isplate, a koju obavezu nije ispunila u paricijskom roku, pa je ovrhovoditeljica radi prisilne naplate navedene novčane tražbine podnijela zahtjev za izravnu naplatu, u koju svrhu je pribavila klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti pa na ime te radnje potražuje iznos od 33,18 EUR, za sastav zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji (dalje: FINA) iznos od 49,77 EUR i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 24,89 EUR, odnosno ukupno 107,84 EUR. Pozivajući se na odredbe čl. 14. st. 4. i 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ-a) prvostupanjski sud je zahtjev ovrhovoditeljice ocijenio pravovremenim i osnovanim, te ovrhovoditeljici dosudio ukupno zatraženi iznos od 107,84 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva sudu do isplate.
6. U žalbi ovršenica navodi da iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti proizlazi da je izdana 2018., dok je punomoć za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu izdana 7. siječnja 2022., pa nije dokazano da je pribavljanje klauzule izvršio odvjetnik, odnosno da je ovrhovoditeljici taj trošak nastao. Osim toga, ukazuje da je vrijednost predmeta spora 3.099,42 kn/411,36 EUR, dok je ovrhovoditeljica trošak tražila po ukupno naplaćenom iznosu od 5.733,16 kn/760,92 EUR koji pored glavnice obuhvaća i zatezne kamate, te naknadu FINE. Stoga da joj na ime troška sastavljanja zahtjeva za izravnu naplatu pripada iznos od 33,18 EUR, te na ime troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova iznos od 16,59 EUR. Osporava i dosuđeni tijek zatezne kamate jer je njezina obveza naknade troškova nastala tek donošenjem pobijanog rješenja, pa ne može biti u zakašnjenju prije nego je saznala za troškove postupka i njihov iznos.
7. Ispitujući pobijano rješenje u pravcu ostvarenja žalbenih razloga na koje upućuje ovršenica, a i zakonskih žalbenih razloga na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog/ovršnog postupka, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
8. Naime, osnovano ovršenica u žalbi ukazuje da se sukladno odredbi čl. 35. ZPP-a u vezi čl. 21. OZ-a kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne i kamata te troškova postupka, dakle u konkretnom slučaju iznos od 411,36 EUR (tada 3.099,42 kn), pa ovrhovoditeljici, primjenom Tbr. 11. toč. 6. i Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, na ime troška sastavljanja zahtjeva za izravnu naplatu ne pripada pravo na dosuđeni iznos od 49,77 EUR, već na iznos od 33,18 EUR, kao i na ime troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka ovrhovoditeljici ne pripada pravo na dosuđeni iznos od 24,89 EUR, već na iznos od 16,59 EUR.
9. Osim toga, sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) u vezi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a ovrhovoditeljici zatezne kamate ne pripadaju od dana podnošenja zahtjeva kao što je to odlučio prvostupanjski sud, već od dana kada je donesena odluka kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, dakle od 25. lipnja 2025. do isplate.
10. Za razliku od navedenog, neosnovani su žalbeni navodi ovršenice da ovrhovoditeljici ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer nije dokazala da je njezino pribavljanje izvršio odvjetnik. Kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio, koje stajalište je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj:
Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., navodeći i da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga je prvostupanjski sud ovrhovoditeljici pravilno priznao zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 33,18 EUR, što je u skladu s Tbr. 36. toč. 2. Tarife.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu ovršenice djelomično odbiti, a djelomično uvažiti, pa pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, djelomično potvrditi (za iznos od 33,18 EUR), a djelomično preinačiti i u tom dijelu (za iznos od 24,89 EUR i zatezne kamate za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 24. lipnja 2025.) odbiti zahtjev ovrhovoditeljice, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Budući da je ovršenica uspjela sa žalbom u omjeru od 43%, dosuđen joj je razmjerni dio troška sastavljanja žalbe u iznosu od 21,50 EUR, dok je za iznos od 28,50 EUR zahtjev ovršenice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
13. Prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je ovršenici naloženo da ovrhovoditeljici naknadi troškove postupka u iznosu od 49,77 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025. do isplate, nije osporavano žalbom pa ostaje neizmijenjeno.
Varaždin, 15. siječnja 2026.
Sudac
Snježana Šaško
