Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 d
Poslovni broj: Gž Ovr-537/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KO OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovrhovoditelja CO (Ive) Gorića OIB: [osobni identifikacijski broj] oba iz Vrbovca, Celine 148 i oba zastupana po Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens i Houška iz Zagreba te ovrhovoditelja Erste Card Club d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, povodom žalbi ovrhovoditelja izjavljenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 26. rujna 2023. poslovni broj: Ovr-8721/2016, dana 15. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prihvaćaju se žalbe ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 26. rujna 2023. poslovni broj: Ovr-8721/2016 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u novoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je obustavio ovrhu na nekretnini ovršenika (točka I. izreke) i naložio Zemljišnoknjižnom odjelu suda brisanje zabilježbe ovrhe poslovni broj Z-3061/2017 i Z-16757/20 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke).
2. Pravodobno podnesenim žalbama ovrhovoditelji pobijaju navedeno rješenje radi bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. dalje OZ), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i radi pogrešne primjene prava uz prijedlog ovome sudu da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Pobijano rješenje sud prvog stupnja temelji na činjenici da nekretnina ovršenika nije prodana na dva ročišta za dražbu pred Financijskom agencijom, uslijed koje okolnosti su se po njegovu mišljenju ispunili uvjeti propisani čl. 102. st. 4. OZ za obustavom ovrhe.
5. U žalbi ovrhovoditelj Erste Card Club d.o.o. u bitnome navodi da je 2. kolovoza 2022. uputio sudu podnesak u kojem je predložio da ukoliko na drugoj dražbi nekretnina ne bude prodana, da se sukladno odredbi čl. 102. st. 6. OZ na njoj, u korist ovrhovoditelja, zasnuje založno pravo radi prisilnog osiguranja novčane tražbine. Prvostupanjski sud je, međutim, propustio odlučiti o navedenom prijedlogu i po ovrhovoditelju neosnovano na temelju čl.102. st. 4 OZ obustavio postupak.
6. S druge strane ovrhovoditelji KO i CO u žalbi ističu da je sud neosnovano mijenjao utvrđeni iznos tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe bez sudjelovanja stranaka u ovršnom postupku.
7. Žalbe ovrhovoditelja su osnovane.
8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Sud jasno u svojoj odluci navodi temeljem čega je ovrhu obustavio u kojem smislu nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Isto tako, sud nije počinio niti bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP budući nije povrijedio pravo ovrhovoditelja da raspravlja pred sudom kada nije u njegovu korist odredio zasnivanje založnog prava radi prisilnog osiguranja novčane tražbine.
9. Osnovano međutim ovrhovoditelji u žalbi navode da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 92. OZ, kada je donio pobijano rješenje, pa ga je stoga valjalo ukinuti.
10. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je sud prvog stupnja sud 14. ožujka 2022. donio zaključak kojim je odredio prodaju na elektroničkoj javnoj dražbi suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika od 20/64 te je utvrdio vrijednost nekretnine u iznosu od 230.312,00 kn. Sukladno pozivu na uplatu predujma za pokriće troškova prodaje elektroničkom javnom dražbom Financijske agencije, KLASA: O/110-10/22-01/452, UR.BROJ: 07-01-22-9 od 28. ožujka 2022., ovrhovoditelji su podmirili predujam. Potom je sud 29. travnja 2022. zaključkom sam pozvao vještaka na objašnjenje, u roku od 8 dana, da li je utvrđena tržišna vrijednost od 737.000,00 kn vrijednost cijelog stambenog objekta u [adresa] ili je to vrijednost suvlasničkog dijela ovršenika od 20/64 u tim nekretninama. Nakon pisanog očitovanja vještaka sud donosi novi Zaključak poslovni broj Ovr-8721/16-54 od 23. kolovoza 2022. kojim u točki II. izreke utvrđuje vrijednost nekretnine, čija prodaja se određuje na elektroničkoj dražbi, u iznosu od 737.000,00 kn. Nakon dostave ovog zaključka o novoutvrđenoj vrijednostI nekretnine koja se prodaje u ovršnom postupku ovrhovoditelji su sudu uputili podnesak u kojem mu ukazuju da je došlo do pogreške, jer je vrijednost nekretnine utvrđena u iznosu od 737.000,00 kn umjesto u iznosu od 230.312,00 kn. Prema evidenciji u eSpisu ovrhovoditelji su o izmijenjenoj vrijednosti nekretnine doznali tek dostavom zaključka od 7. studenoga 2022.
11. Iako sud vrijednost nekretnina koje su predmet ovrhe utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni, to je dužan učiniti u skladu s odredbom čl. 92. OZ-a, što nije učinjeno u konkretnom slučaju. Naime, u situaciji kada je provedeno vještačenje na okolnost vrijednosti nekretnina ovršenika, nije bilo osnove vrijednost nekretnina naknadno mijenjati na temelju dodatnog očitovanja vještaka (koje i dalje decidirano ne govori da li je procijenjena vrijednost cijele nekretnine ili suvlasničkog dijela ovršenika) o kojem se stranke nisu mogle niti očitovati. Ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da vrijednost nekretnina ovršenika nije bila valjano utvrđena jer se radilo o vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine, a ne o vrijednosti cijele nekretnine, trebao je zatražiti dodatno očitovanje vještaka međutim nakon toga morao je dati strankama mogućnost da se očituju na nove navode vještaka. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud otkloniti nepravilnosti na koje je ovrhovoditelji ukazuju u svojoj žalbi na način da će najprije pravilno utvrditi vrijednost nekretnina ovršenika, a potom odlučiti i o valjanosti provedenih dražbi tijekom postupka i nastaviti postupak sukladno raspolaganjima stranaka.
12. Pored toga, ovdje se ukazuje sudu prvog stupnja i da je ovrhovoditelj tvrdio da je 2. kolovoza 2022. doista uputio sudu podnesak u kojem je predložio da ukoliko na drugoj dražbi nekretnina ne bude prodana, da se sukladno odredbi čl. 102. st. 6. OZ na istoj, u njegovu korist, zasnuje založno pravo radi prisilnog osiguranja novčane tražbine, o kojem prijedlogu je potrebno odlučiti. Pri tome valja imati na umu okolnost da prema odredbi čl. 102. st. 6. OZ-a ovrhovoditelj može najkasnije u roku od tri dana nakon završetka druge elektroničke javne dražbe predložiti sudu da se, ako se nekretnina ne proda, u njegovu korist zasnuje založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena (čl. 295. do 298. OZ).
13. Slijedom obrazloženog, riješeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 380. točke 3. ZPP), vezano za čl. 21. st. 1. OZ.
U Varaždinu 15. siječnja 2026.
Sutkinja
mr. sc. Bojana Skenderović