REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-2771/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d, Planinska ul. 13, Zagreb, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetniku Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja EF, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Viktora Makovca, odvjetnika, dana 15. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d, Planinska ul. 13, Zagreb, OIB: 75665455333 da tužitelju BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, vučne službe iznos od 3.467,76 EUR sa zateznom kamatom to - na iznos od 2.011,99 EUR počev od 09. studenog 2021. do isplate, a

- na iznos od 1.455,77 EUR počev od 01. travnja 2021. do isplate, sve to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.700,00 EUR sa zateznom kamatom počev od počev od 09. studenog 2021. do isplate sve to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbije se tužitelj i sa dijelom zahtjeva preko zatraženog iznosa od 6.176,76 EUR do zatraženog iznosa u tužbi od 9.750,94 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom

IV. Tuženik je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.751,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 31. ožujka 2021.godine, na autocesti A1 (u tunelu Sv. Rok), dogodila se prometna nezgoda koju je skrivio vozač vozila reg. oznaka: [registarska oznaka], ZF. Isti je uslijed nepropisne vožnje naletio na vozilo tužitelja registarske oznake: [registarska oznaka], kojim je u vrijeme štetnog događaja upravljao tužitelj, a kako to proizlazi iz priložene Potvrde MUP-a od 20. travnja 2021. godine. Tužitelj je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede u vidu višestrukih prijeloma lumbalne kralješnice u segmentu L1 i L2 kralješaka, te ozljedu istegnuća mišića vratne kralješnice te je zaprimljen na obradu u Klinici za kirurgiju KBC Split, gdje je bio hospitaliziran od 01. travnja 2021. godine do 03. travnja 2021. godine. Na dan predmetnog štetnog događaja osobno vozilo krivca, registarske oznake: [registarska oznaka] bilo je kod tuženika osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 280656208. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio i trpi jake i dugotrajne fizičke bolove, koji su se dodatno pojačavali pri svakom kretanju, s obzirom da se radi o najpokretljivijim dijelovima tijela, Tužitelj je pretrpio jak i dugotrajan strah, koji se, uz strah pri neposrednoj životnoj ugroženosti, osobito očitovao kao strah koji tužitelj i danas trajno trpi pri svakom sudjelovanju u prometu, zbog stalno prisutnog straha od nailazećih vozila. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju je smanjena životna i radna aktivnost i to u obimu od najmanje 30 %, zbog čega isti trpi duševne bolove, te mu je trajno narušeno zdravlje, trajno smanjenje životne aktivnosti očituje se prvenstveno u stalnoj bolnosti, teškoj pokretljivosti kralješnice, odnosno leđa, trnjenju u desnoj nozi, nemogućnosti sjedenja zbog bolova i pritiska u donjem dijelu leđa, teškom i nesigurnom kretanju, svakodnevnom uzimanju analgetika, hipotrofiji kvadricepsa, zbog čega tužitelj ne može biti izložen većem naporu, pri čemu je bolnost jače izražena prilikom svakog hodanja ili duljeg stajanja, te kod bilo kojeg prisilnog položaja tijela. Kod tužitelja je kao posljedica pretrpljenih ozljeda zaostalo naruženje manjeg stupnja, koje se očituje u izraženom slabijem šepanju. Sve gornje okolnosti jasno proizlaze iz priložene medicinske dokumentacije. U periodu liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega, koju su mu pružali ukućani. Dana 09. studenog 2021. godine. tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom radi mirnog rješenja spora, međutim, istom je zahtjevu od strane tuženika kao osiguratelja poslodavca tužitelja, samo djelomično udovoljeno, isplatom iznosa od 31.000,00 kn / 4.114,40 EUR na ime neimovinske štete., dana 24. studenog 2021. godine, pa slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i vučnu službu, a nakon nesporno isplaćenog iznosa , a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.800,00 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 EUR,

- za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 3.400,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 626,40 EUR,

ukupno 8.826,40 EUR umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 4.114,41 EUR, pa u konačnici potražuje iznos od 4.711,99 EUR sa zateznom kamatom od 09.11.2021. do isplate, te na ime troška vučne službe iznos od 1.455,77 EUR sa zateznom kmetom od 01. travnja 2021. do isplate, dakle sveukupno potražuje iznos od 6.176,79 EUR, kao i iznos parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osporava u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je tužitelju u mirnom postupku na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) po predmetnom štetnom događaju isplatio: dana 01. prosinca 2021. godine iznos od 31.000,00 kn / 4.114,40 EUR, čime je tužitelju naknađena cjelokupna neimovinska i imovinska šteta (tuđa pomoć i njega). Tuženik ističe da su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći postavljeni previsoko i značajno izvan okvira Orijentacijskih kriterija utvrđenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije ne može se zaključiti je li liječenje tužitelja završeno i kada, zbog čega je tužba preuranjena. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja na teret i rizik tužitelja, sukladno člancima 250. - 263 ZPP-a, no predlaže Naslovnom sudu prije provedbe istoga pozvati tužitelja na dostavu ovjerene preslike zdravstvenog kartona s numeriranim stranicama. Također, nužno je utvrditi tužiteljevo zdravstveno stanje prije predmetnog štetnog događaja i stanje nakon događaja, a koji stav je zauzela i dosadašnja sudska praksa pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske npr. u svojoj odluci od dana 29. listopada 2003. godine (posl. br. Rev-250/00) navodi: „U ovoj je pravnoj stvari pravno odlučna činjenica da li je pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice (bolest očiju) u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Da bi se ta činjenica mogla utvrditi potrebno je, po ocjeni ovog suda, utvrditi zdravstveni status tužiteljice prije nastanka štetnog događaja (dakle, izvršiti uvid u zdravstveni karton tužiteljice) te nakon toga cijeniti medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu a koja je iz vremena nakon nastanka prometne nesreće – štetnog događaja. Tek nakon tako provedenog postupka moći će se sa sigurnošću zaključiti da li je liječenje tužiteljice zbog zdravstvenih problema glede očiju iz vremena poslije štetnog događaja posljedica neke bolesti (astigmatizma i dr.) ustanovljenog prije nastanka štetnog događaja ili je bolest očiju nastala kao posljedica pretrpljene tjelesne ozljede u štetnom događaju.“ Tuženik u cijelosti osporava potraživanje tužitelja koje ima s naslova troškova vučne službe prema dostavljenim računima i nalozima jer isti ničim nije dokazao da je predmetne troškove uistinu i podmirio. Tuženik se protivi dostavi svojih spisa štete oznake ST10-872/21 I ST10-874/21. Nije jasna svrha predmetnog prijedloga, odnosno na koju okolnost se isto predlaže. Sukladno čl. 232. st. 1. ZPP-a, stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Nadalje, sukladno članku 232. st. 3. ZPP-a sud će na prijedlog stranke pribaviti ispravu samo ako se ista nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže. Spisi štete ST10-872/21 I ST10-874/21 formirani su u odnosu na zahtjev za isplatu tužitelja te se u njemu nalazi dokumentacija koju je tužitelj dostavio tuženiku, kao i dokumentacija koja nema značenje javne isprave u smislu gore navedenog čl. 232. st. 3. ZPP-a. Ne može se od tuženika tražiti da umjesto tužitelja dostavlja sudu tužiteljeve isprave niti interne isprave tuženika privatnopravne prirode. Na tužitelju je teret dokaza i obveza da uz tužbu priloži sve isprave kojima dokazuje svoje potraživanje u sporu koji se vodi između dviju suprotstavljenih strana. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete te slijedom toga i možebitnih kamata. Podredno i opreza radi, zakonske odredbe i sudska praksa koja je primjenjiva i po novom ZOO-u izričito upućuju da kad je visina naknade imovinske i neimovinske štete utvrđena prema cijenama na dan presuđenja, tada počinju teći i zatezne kamate na tu glavnicu. Tako se npr. u presudi istog suda posl. br. Revx-678/2012 navodi: „U odnosu na odluku o zateznim kamatama drugostupanjski sud je također pravilno primijenio odredbe materijalnog prava imajući na umu da zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (…) teku od presuđenja, kao i zatezne kamate na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete.“ Isto tako se i u presudi posl. br. Revx-755/2009 navodi: „Predmetom spora je, kako su to pravilno utvrdili i nižestupanjski sudovi, naknada nenovčane materijalne štete. Opseg naknade nenovčane materijalne štete, kao novčana obveza u smislu čl. 394. ZOO, može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu (tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze) – donošenjem prvostupanjske presude i zbog toga se početak tijeka zateznih kamata u smislu čl. 277. ZOO određuje od dana donošenja prvostupanjske presude. Zbog tih razloga tužitelji neosnovano smatraju da bi im pripadalo pravo na zateznu kamatu počevši od dana podnošenja tužbe sudu.“ Na temelju navedenog, tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 10-28, 70-78 spisa), Zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti od 31.03.2021. (list 29 spisa), e-mail poruke stranaka (list 30-31 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 32 spisa), odštetni zahtjev (list 33-35 spisa, Potvrdu MUP-a od 20.04.2021. (list 36-37 spisa), Račun Zubak grupe d.o.o. broj 2017-A-2 (list 39 spisa), presliku naloga z za postupanje (list 40-41 spisa), Račun Zubak grupe d.o.o. broj 2016-A-2 (list 42-43 spisa), presliku obavijesti o isplati sa potvrdom o primitku od 31.03.2021. (list 43-44 spisa. Nadalje sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku. dr. Abelu Balaško i dr. ŠF (list 95-99 sisa), usmenim očitovanjem istih vještaka (list 107 116 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. darku Prpiću (list 140-142 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 48/11 i 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, te da je tužitelj u opisanoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, kao i odgovornost osiguranika tuženika.

6. Također je nesporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatio nesporni iznos od 4.114,41 EUR.

7. Među stranaka je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa kao i osnov i visina imovnike štete troška vuče vozila, obzirom na navod tuženika kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi isti trošak dosita i platio.

8.. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je iz vještva dr. SF i dr. ŠF utvrdio kako je tužitelj u opisanoj nezgodi zadobio fraktutu cirporis Vertebrae a zbog koje ozljede je hospitaliziran na zavodu za traumatologiju KBC Split, a da je proveo liječenje po kirurgu , neurologu i psihijatru , te se pridržavao liječničkih smjernica. Na pregledu kod vještaka i uvidom u dokumentaciju i zdravstveni karton utvrđeno je kako tužitelj do nezgode nije imao tegobe od strane kralješnice niti ozljedu iste, žali se na bolove u leđima koji ga bude po noćio, zbog čega uzima nesterodidne reumatike. Zbog toga otežano obavlja poslovne aktivnosti, nakon vožnje primjećuje izrazite bolove u križima i oticanje nogu. nakon nezgode je razvio strah od prometa, posebno u tunelima što ga ometa u obavljanju poslovnih djelatnosti. Smetnje usnivanja i prosnivanja praćene košmarima vezanim za doživljenu traumu. Klinički jače napete PVM cervikalno i u slabinskom dijelu kralješnice znači iritacije korjenova crikalnih lijevo. ispod osjeta u dermatomu lijevo L5S1, parastezije radikulatnog topa i na gornjem lijevom ekstremitetu. Oba refleksa m. brachioradialisa oslabljena, nesuguran Rombergu. Pokretljivost LS segment kralješnice smanjena. U Zbog posljedica u ovom događaju tužitelj je trpio bol jaku za vrijeme nesreće i nakon iste u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana. i nadalje trpi bol slabog intenziteta što se uračunava u smanjenje životne aktivnosti. U akutnom događaju trpio je kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta (iznenadni nagli udarac sa jakom boli). Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 60 dana. kasni strah slabog intenziteta bio je nazočan zbog komplikacija i zabrinutosti na ishod liječenja. U navedenom događaju tužitelj je zadobio kompleksnu frakturu L1 i L2 kralješka. Navedene ozljede odvele su do smanjenja životnih aktivnosti koji se očituju u radikularnoj leziji poradi kojih ima bolove u križima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i leđa (sa neurološkog motrišta 6%). Zastala je smanjena pokretljivost srednjeg stupnja lumbalnog segmenta kralježnice, te će tužitelj i tom obimu morati ulagati pojačane napore u svom životu 12% sa traumatološkog motrišta, ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 14%. Poradi štetnog događaja koji je uslijedio 31.03.2021. tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 30 dana kroz 3 sata. zatim 30 dana kroz 2 sata dnevno, te daljnjih 30 dana u periodu od sat vremena dnevno u vidu pomoći pri odlasku na fizikalnu rehabilitaciju, odlasku kod liječnika, odlasku po lijekove u ljekarnu, obavljanju kućanskih poslova, izlaska iz kuće. U navedenom periodu isti je imobiliziran Jewet ortozom koja u velikoj mjeri ograničava mobilnost pacijenta.

9. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 15. 01 2024. tužitelj je naveo kako ukazuje na prenisku ocjenu intenziteta i trajanja pretrpljenih tjelesnih bolova i straha, kao i na prenisku ocjenu obima smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja. Naime, i pored detaljnog iznošenja tijeka liječenja kod tužitelja, vještaci su ocjenu pretrpljenih tjelesnih bolova sveli na period od ukupno 40 dana, što se ukazuje kao prenisko dana ocjena, s obzirom na težinu i posebnost ozljeda koje je zadobio tužitelji – naime, s obzirom na prirodu ozljeda kralješnice, tužitelj je, u odnosu na prosječnog oštećenika koji pretrpi trzajnu ozljedu vrata, znatno teže nastradao, te su se bolovi koje je trpio prilikom svakog pokreta znatno češće pojavljivali, s obzirom na to da se radi o praktički najpokretljivijim dijelovima tijela (tužitelj je pretrpio ozljede prijeloma dva kralješka i trzajnu ozljedu vratne kralješnice). Nadalje, u uvodnom dijelu nalaza i mišljenja vještaci uopće ne navode da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio i trzajnu ozljedu vrata, te je očito da niti ta ozljeda nije ušla u ocjenu pretrpljenih tjelesnih bolova, straha, te zaostalog smanjenja životne aktivnosti – predlaže se da vještaci u dopuni vještačenja korigiraju svoju ocjenu u tom smislu. Kod ocjene pretrpljenog straha, vještaci je u preniskoj mjeri cijenili činjenicu da se tužitelj uslijed pretrpljene traume liječio kod psihijatra, o čemu u spisu postoji medicinska dokumentacija – s obzirom na rečeno, te uzevši u obzir i činjenicu da je tužitelj zbog psihičkih problema morao uzimati i propisane lijekove, jasno proizlazi da je ocjena intenziteta i trajanja pretrpljenog straha trebala biti znatno viša od ukupno izvještačenih 70 dana. Ovdje tužitelj posebno ukazuje na činjenicu da je na dnu stranice 3. Nalaza i mišljenja, kod davanja ocjene pretrpljenog straha, izostavljen posljednji dio rečenice, koji bi se odnosio na trajanje i intenzitet kasnog straha, odnosno, ostavljen je zarez, te su vještaci na četvrtoj stranici odmah prešli na ocjenu bolova, pa tužitelj pretpostavlja da se radi o omašci vještaka – naime, tekst na str, 3. glasi: „…Kasni strah slabog intenziteta bio je nazočan zbog komplikacija i zabrinutosti za ishod liječenja,…“ – ovdje nedostaje nastavak rečenice, koji bi se odnosio na intenzitet i trajanje kasnog straha, te su vještaci na četvrtoj stranici nalaza i mišljenja odmah prešli na ocjenu bolova, bez iznošenja ocjene o jačini i trajanju tzv. kasnog straha. Nadalje, vezano uz ocjenu vještaka o obimu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od samo 14%, tužitelj navodi kako se ne može suglasiti s danom ocjenom, iz sljedećih razloga, s obzirom na posebnost posljedica koje trajno prate tužitelja, a kako su opisane u medicinskoj dokumentaciji – pritom tužitelj smatra da vještaci nisu imali razloga objediniti postotak trajnog smanjenja životne aktivnosti na način na koji je to učinjeno, sažimanjem ukupnog zbroja trajnih posljedica na niži postotak od matematičkog zbroja pojedinih trajnih posljedica, s obzirom da se iste u svakodnevnom životu tužitelja očituju na različite načine. Pored toga, ukoliko vještaci smatraju da smanjenje životne aktivnosti s kirurškog gledišta iznosi 12 %, dok s neurološkog gledišta isto iznosi 6%, tada tužitelj u svakom slučaju smatra da je „objedinjavanje„ ovih postotaka na ukupno samo 14%, pogrešno, te je ukupan postotak smanjenja životne aktivnosti trebao biti izražen u bitno višem postotku. Stoga tužitelj smatra da je gornje okolnosti kod iznošenja vještačkog mišljenja trebalo cijeniti u znatno većoj mjeri.

10. Očitujući se na prigovore tuženika u svom iskazu vještaci su naveli da sa s obzirom na prigovor tužitelja iz podneska od 15.1.2024. u odnosu na procjenu pretrpljenih bolova u trajanju od 40 dana navodimo da su bolovi kao takvi uzeti u obzir kod procjene i preneseni u procjenu smanjenja životnih aktivnosti. U odnosu na procjenu smanjenja životne aktivnosti navodimo da s obzirom na prijelom gornjeg pokrovnog trupa L1 i L2 kralješka, a sukladno literaturi B, sudsko medicinska vještačenja, te smanjenju opsega pokreta u srednjem stupnju određena je aktivnost s kirurške strane 12% u skladu s literaturom. Sa neurološke strane uzeta je u obzir radikularna lezija poradi kojih trpi bolove u križima, te je smanjenje životne aktivnosti 6%. Ukupnu procjenu dali smo prema tablicama B E prema kojima se drugi iznos dijeli sa 2 i pribraja glavnom iznosu. nadalje navode kako su jake bolove ocijenili sa 3 dana, srednjeg intenziteta sa 8 dana, slabih još 30 dana, a ostatak bolova su slabili u smanjenje životne aktivnosti. Ozljeda kralješnice se imobilizira sa čeličnim šipkama u trajanju od 3 mjeseca gdje više te čelične šipke ne dozvoljsvaju pokrete kralježnice, kako nema pokreta, tako su i bolovi minimalni. Čelične šipke pacijent nosi 3 mjeseca i nakon toga se skidaju i kreće se sa fizikalnom terapijom. navode kako korigiraju vještački nalaz u pogledu smanjenja životne aktivnosti jer je kod izračuna po prethodno navedenoj formuli pogrešno navedeno kako isti iznose 14%, a ispravno ima pisati 15%. Bolovi se odnose na posljedicu ozljede vratne kralješnice dok trzajna ozljeda vrata nije nigdje evidentirana. Bolovi od 2% su obračunati u trajne posljedice, ali to je subjektivni dojam jer ne postoji jasna formula. Na upit o kavom je strahu riječ, prema vještačkom nalazu vidljivo je daje u akutnom događaju tužitelj doživio strah jako intenziteta, te bi po njima to bio prvi dan primarni strah jakog intenziteta, a sekundarni strah trajao je 3 dana, jasno to podrazumijeva strah za život.

11. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dr. SF i dr. ŠF kao objektivno i stručno budući da je sačinjeno temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton, te imajući u vidu da su vještaci na jasan i transparentan način utvrdili vrstu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi, da između predmetnih ozljeda i štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza, te da je ocjena kvalifikatornih okolnosti donesena je temeljem navedenog sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu, a vještak je argumentirano otklonio sve prigovore tuženika.

12. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

13. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća tužitelj navodi kako je u ovom prometnoj nezgodi pretrpio ozljede pucanja 3 kralješka i zdjelice, te se još uvijek liječi od ovih ozljeda na način da obavlja fizikalnu terapiju u privatnom aranžmanu. Također ima problem sa spavanjem jer ima noćne more vezane uz predmetnu nezgodu. I danas osjeća bolove, veliki zamor kod hodanja, više ne može pješačiti toliko dugo kao prije. On je nastavio voziti kamion zbog financijskih razloga, no tunel Sv. Rok izbjegava jer osjeća strah proći kroz njega. Za vrijeme liječenja u kući u trajanju od 3 mj, pomoć i njegu su mu pružali članovi obitelji u vidu ustajanja iz kreveta, nabavke namirnica, kuhanja, obavljanja svakodnevnih higijenskih potreba.

14. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti tužitelja sud je uzeo u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda medicinski obrađen po specijalistu kirurgu, neurologu i psihijatru, te provodio fizikalnu terapiju, da je u ovoj nezgodi zadobio prijelom kralješka L1 i L2 , što usprkos liječenju ozljeda i provedenom fizikalnom terapijom zaostale trajne posljedice koje se manifestiraju u vidu radikularne lezije poradi kojih ima bolove u križima pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i leđa. Zastala je smanjena pokretljivost srednjeg stupnja lumbalnog segmenta kralježnice, te će tužitelj i tom obimu morati ulagati pojačane napore u svom životu, iz čega je razvidno da tužitelj trpi fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kako to nedvojbeno proizlazi iz predmetnog vještva, a imajući u vidu i starost tužitelja (rođen 1960.).

15. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08) i čl. 223. ZPP- a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR.

16. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 EUR.

17. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 15%, a koje su posljedica predmetne nezgode, a u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR-a.

18. Na okolnost pružanja pomoći i njege sud je iz predmetnog vještva utvrdio kako je tužitelju bila potreba tuđa pomoć u trajanju od ukupno 180 sat, dok je iz objektivnih i stručnog vještva dipl. Oec. ĆF kojeg je prihvatio u cijelosti, kao i same stranke sud utvrdio kako Visina sata tuđe pomoći i njege iznosi: 26,25 kn/3,48 EUR za 2021.g., 28,53 kn/3,79 EUR za 2022.g., primijenjeno i za 2023. i 2024.

19. Budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, sud je imajući u vidu da je tužitelj tijekom postupka naveo da su mu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle istu mu nisu pružale profesionalne osobe, koje inače plaćaju trošak poreza i doprinosa, a imajući u vidu ocjenu visine sata procijenjenu po vještaku, a sukladno kojoj je tužitelj i uskladio konačni zahtjev od 3,48 EUR ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 626,40 EUR , a u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

20. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 6.126,40 EUR umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 4.114,41 EUR pa je u konačnici tužitelju dosuđen iznos od 2.011,99 EUR, no kako tužitelj konačnim zahtjevom za ovu vrstu štete potražuje iznos od 4.711,99 EUR, to je isti odbijen u preostalom dijelu od 2.700,00 EUR kao prekomjerno zatraženim, a sve sa zakonskom zateznom počev od 09.11.2021. do isplate, a na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a počev od 28.03.2023. do isplate, i to po stopi do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

21. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, može tek od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu, osim ako je liječenje okončano nakon toga.

22. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu i očitovanja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja okončano prije podnošenja odštetnog zahtjeva stoga bi tuženik bio zasigurno u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu najranije od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 09.11.2021. pa je stoga tužitelju zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć dosuđena od navedenog datuma.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske šteta troška vučne službe sud je iz Računa Zubak Grupa broj 2017-A-2 od 01.04.2021., Računa broj 2016-A-2 od 01.04.2021. i Naloga za postupanje ORYX asistencije utvrdio kako je predmetnog dana tužitelj imao trošak paušala (utovara i istovara, te prijevoza vozila), dodatne usluge prijevoza vozila dodatka za vozila najveće dopuštene mase, dodatka na noćni rad, te cestarine za prikolicu i vozilo Mecedes printer koje je sudjelovalo u predmetnoj nezgodi , da je intervencija započeta u 20,49 sati i završena u 01,56 sati u mjestu Sv. Roka kojim je upravljao tužitelj u ukupnom iznosu od 5.968,50 kn, i da je isti račun plaćen u gotovini, pa je isti trošak dosuđen tužitelju, a na koji iznos mu zatezna kamata u smislu čl. 1086. ZOO-a pripada od trenutka nastanka štete, tj. dana njihovog plaćanja, pa mu je ista dosuđena od 01.04.2021. do isplate i to po stopi do 30. prosinca 2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23),. slijedom čegaje odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

23. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 EUR, za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 29.11.2022., 14.02.2023., 15.01.2024., 16.04.2024., 21.11.2024., 19.02.2024., 23.06.2025. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 20.02.2023., 09.04.2024., 10.04.2024., 08.07.2024., 16.06.2025., 16.09.2025. 200,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 04.11.2024. 50,00 EUR, za pristup na ročište za objavu presude 100,00 EUR ukupno 3.150,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 787,50 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 71,98 EUR i presudu u iznosu od 108,13 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP).

24. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, pristupa vještaka na ročište od 66,36 EUR, i trošak financijskog vještačenja od 200,00 EUR bez obzira na uspjeh u sporu.

25. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife kao i uspjeh stranaka u sporu prema zahtjevu iz podneska od 19.02.2025. od 6.167,76 EUR i to tužitelja u iznosu od 78,11%, (u osnovi 100% i visini od 56,22 %-dosuđeni iznos od 3.467,76 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 6.167,76 EUR, pa kad se zbroj navedena dva postotka podijele sa 2 dobije se postotak od 78,11%), a tuženika u omjeru od 21,89 % (visina 43,78 % podijeljena sa 2) pa kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 56,22%.

26. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 3. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.751,31 EUR, time da mu je trošak medicinskog i financijskog vještačenja dosuđen bez obzira na uspjeh u sporu, dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

27. U odnosu na prigovor sniženju tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio u podnesku od 19.02.2025. potrebno je navesti da obzirom na zauzeti stav na sjednici VSRH od 26.04.2021. kako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika, a u konkretnom slučaju tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe pa time do takvog povlačenja tužbe nije niti došlo, radi čega je sud i u pogledu glavne stvar donio odluku kao u izreci ove presude pod točkom III.

28. U pogledu parničnog troška kod oba zahtjeva, osnovica za obračun troškova pripada istom bodovnom razredu prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 bodova. Za poduzimanje radnji prema zahtjevu tužitelja specificiranog podneskom od 19.02.2025., parničnim strankama pripada isti broj bodova, koji je strankama pripadao prema ranije postavljenom tužbenom zahtjevu (9.750,94 EUR), sve iz razloga što osnovice za obračun troškova (vrijednost predmeta spora) pripadaju istom bodovnom razredu prema spomenutoj Tarifi, pa iz navedenog stoga proizlazi kako tuženiku nisu nastali posebni troškovi raspravljanja zbog tužiteljevog prilagođavanja tužbe rezultatima raspravljanja, pa posljedično isti ni nema pravo na naknadu troškova za povučeni dio.

29. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 15. siječnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu- 108,13 EUR

2. pun. tuženika