REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1867/2017-151

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja AOK BADEN-WÜRTTEMBERG, SR Njemačka, Presselstraße 19, 70191 Stuttgart, OIB: 54014432972, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Đorođićeva 24, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Anić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 53/II, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454978, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2005. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, s danom objave 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849 isplatiti tužitelju AOK BADEN-WÜRTTEMBERG, SR Njemačka, Presselstraße 19, 70191 Stuttgart, OIB: 54014432972 iznos od 38.913,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6.443,72 EUR od 22. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 66,34 EUR od 21. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 57,73 EUR od 26. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 22,54 EUR od 8. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 10,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 58,73 EUR od 23. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 8,50 EUR od 1. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 1.513,95 EUR od 1. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 33,09 EUR od 23. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 72,96 EUR od 25. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 5,36 EUR od 29. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 8,03 EUR od 9. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 77,85 EUR od 9. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 9. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 76,91 EUR od 12. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 7,58 EUR od 13. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 68,24 EUR od 13. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 72,22 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 63,19 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 77,85 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 68,24 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 10,00 EUR od 20. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 626,65 EUR od 27. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 3,28 EUR od 28. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 14.999,02 EUR od 28. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 100,34 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 49,15 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 53,47 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 87,63 EUR od 4. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 76,30 EUR od 9. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 177,30 EUR od 19. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 34,68 EUR od 25. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 177,37 EUR od 4. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 34,48 EUR od 10. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 87,33 EUR od 10. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 87,63 EUR od 18. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 89,74 EUR od 23. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 34,68 EUR od 23. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 49,15 EUR od 13. studenog 2013. do isplate

- na iznos od 18,10 EUR od 17. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 13,61 EUR od 27. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 27,91 EUR od 11. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 23,97 EUR od 11. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 8,50 EUR od 20. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 12.261,07 EUR od 20. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 28,44 EUR od 23. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 72,36 EUR od 9. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 13,66 EUR od 17. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 69.98 EUR od 29. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 27,91 EUR od 14. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 93,42 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 93,42 EUR od 11. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 13,66 EUR od 7. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 93,42 EUR od 23. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 12,35 EUR od 29. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 77,35 EUR od 10. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 181,60 EUR od 17. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 18,01 EUR od 30. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 181,60 EUR od 19. prosinca 2014. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 8 (osam) dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.680,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 8 (osam) dana.

III./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.151,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. rujna 2017. podnio tužbu radi isplate iznosa od 38.913,90 EUR (tada u kunskoj protuvrijednosti) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose računa. U tužbi u bitnom navodi da se 4. rujna 2012. u 12,48 sati dogodila teška prometna nesreća na 820 m kolnika I. dionice državne ceste br. D313 u gradu Nova Gradiška (južna obilaznica) u kojoj su dvije osobe smrtno stradale, dok su tri osobe zadobile teške tjelesne ozljede, a među kojima je osiguranik tužitelja UK koji je u ovoj prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik na stražnjem sjedalu iza suvozača u osobnom automobilu marke Audi 98, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao pok. OK i koji se tom prilikom sudario sa vozilom marke Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala BK. Ističe da je protiv BK u vezi ove nezgode u tijeku kazneni postupak na Općinskom sudu u Slavonskom Brodi pod brojem K-85/2017. Navodi da je vozilo kojim je predmetne zgode upravljala BK bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04011863329. Nadalje ističe da je tužitelj nositelj zdravstvenog osiguranja njemačkog pravnog sustava te je pravna osoba, tijelo javnog prava sa vlastitom samoupravom koji obavlja javna ovlaštenja određena zakonom. U trenutku štetnog događaja oštećeni UK je, kao njemački državljanin, bio zdravstven osiguran kod tužitelja, a tužitelj mu je na ime troškova liječenja isplatio iznos od 39.913,10 EUR. Isplatom navedenih iznosa tužitelj je stekao pravo na regres isplaćenih iznosa sukladno pravnim propisima SR Njemačke, Ugovoru o socijalnom osiguranju između RH i SR Njemačke (čl. 35.) (koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između RH i SR Njemačke, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 7/98.) odnosno nakon pristupanja RH Europskoj uniji čl. 85. Uredbe EZ 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti te Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.).

2. Tuženik je 18. svibnja 2018. podnio odgovor na tužbu u kojem je priznao aktivnu i pasivnu legitimaciju te je istaknuo prigovor zastare budući da je posljednji potraživani iznos dospio na naplatu 19. prosinca 2014. pa je tužba podnesena nakon proteka zastarnog roka od tri godine. Podredno je i opreza radi priznao suodgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40% budući da je u predmetu koji se vodio na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pravomoćno utvrđena suodgovornost Jadranskog osiguranja d.d. u omjeru od 60%, a u odnosu na kojeg je predložio da se pozove radi miješanja na strani tuženika.

3. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu u bitnom navodeći da se na konkretan spor primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sukladno odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1834/2007 i presudama VSRH br. Rev-1763/2012, Rev-1409/2017 i Rev-285/2014. Pojasnio je da se ovdje ne radi o regresnom potraživanju osiguratelja od svog osiguranika za štetu koju je on eventualno uzrokovao trećima, već se radi o zakonskoj subrogaciji pa tužitelj ulazi u pravni položaj svog osiguranika što znači da i za njega, kao i za osiguranika, počinju teći zastarni rokovi od saznanja za štetu i štetnika. S obzirom na kazneni postupak u tijeku, u slučaju osuđujuće presude protiv osiguranika tuženika, na zastaru će se primjenjivati dulji rok zastare (čl. 231. ZOO). Ponavlja da je tužitelj treća osoba u smislu odredbe čl. 1069. ZOO te je kao takav ovlašten tražiti naknadu štete od bilo kojeg imatelja motornog vozila ili njegova osiguratelja bez obzira na pitanje krivnje jer je njihova odgovornost prema trećim osobama solidarna. Poziva se pritom na odredbu čl. 43. ZOO te se protivi miješanju Jadranskog osiguranja d.d. u predmetni parnični postupak.

4. Tuženik je, pak, u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod svih navoda, prigovora i prijedloga. Dodao je da je vozač vozila u kojem se nalazio osiguranik tužitelja vozilom upravljao pod utjecajem alkohola te je osiguranik tužitelja pristankom na vožnju s takvim vozačem doprinio povećanju nastale štete. Dakle, nije prijeporna odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 40% zbog izostanka pravodobne reakcije kočenja i neadekvatnog skretanja vozilom ulijevo, međutim tuženik ističe doprinos na strani osiguranika tužitelja zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem. Pored navedenog, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između troškova liječenja inkontinencije osiguranika tužitelja i predmetne prometne nezgode, kao i troškove povezane s dijagnozom kroničnog alkoholizma osiguranika tužitelja s ovom nezgodom. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu ovog dijela potraživanja.

5. Dopisom od 30. srpnja 2021. (list 756. -757. spisa) sud je obavijestio Adriatic osiguranje d.d. o otpočetoj parnici na temelju odredbe čl. 211. st. 1., u vezi čl. 208.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

6. Navedeno je društvo podneskom (odgovor na tužbu) od 24. rujna 2021. prijavilo miješanje u parnici na strani tuženika, a koje miješanje je sud dopustio rješenjem od 13. studenog 2023. (list 833., 836. -837. spisa).

7. Umješač je priznao nastanak štetnog događaja, međutim osporio je odgovornost te osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno je osporio uzročnu vezu između potraživanja tužitelja i predmetnog štetnog događaja. Dodao je da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a da je bio, ozljede i troškovi liječenja koje tužitelj potražuje ne bi nastali. Osim toga, istaknuo je da je UK pristao na vožnju sa osobom koja je bila pod utjecajem alkohola te je priložio u spis Sporazum o izvansudskoj nagodbi kojom je oštećenik izričito priznao doprinos radi vožnje s osobom koja je bila pod utjecajem alkohola (list 775. spisa). Umješač je ujedno osporio da bi tužitelj dokazao stvarnu štetu, odnosno da je platio troškove liječenja, pri čemu je osporio istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj na tu okolnost dostavio. Zaključno je istaknuo prigovor zastare.

8. Sud je tijekom postupka pročitao i izvršio je uvid u dostavljene isprave. Priklopio je radi uvida spise Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem Pn-40/2015 i Pn-208/2016 te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Slavonskom brodu pod brojem K-85/2017. Ujedno su saslušani svjedoci BK preko Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški (list 790. spisa), UK putem nadležnog suda u Njemačkoj (list 809.- 812., ovjereni prijevod – 816.-820. spisa) i NK (list 865.-866. spisa) te su provedeni prometno-toksikološko vještačenje po vještacima Peri Todoroviću dipl. ing. (list 883.-890. spisa) i SK, dipl. ing. (list 892. -895. spisa), sudskomedicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Davoru Mayeru (list 923.-924., 1027.-1028. spisa) i medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću (list 945.-950., 1100.-1112. spisa).

9. Sud je izvedene dokaze ocijenio svaki zasebno, i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Temeljem izvedenih dokaza sud zaključio da je predmet spora u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje odluke te da izvođenje daljnjih dokaza nije svrsishodno niti ekonomično. Zbog navedenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja, niti je izveden dokaz financijskim vještačenjem koje je određeno rješenjem od 8. listopada 2024., što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo.

10. Na temelju rezultata provedenog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 38.913,90 EUR po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio jer je platio liječenje svog osiguranika UK koji je, kao putnik u vozilu, nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Republici Hrvatskoj (Nova Gradiška) 4. rujna 2012., a koju je, prema navodima tužitelja, skrivio osiguranik tuženika BK.

12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja te aktivna i pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost za štetu i pitanje doprinosa osiguranika tužitelja za nastalu štetu. Sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti te pitanje zastare utužene tražbine.

13. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema stavu ovog suda regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovi troškova liječenja svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO), s time da je početak tijeka zastarnog roka od dana izvršenog svakog pojedinačnog plaćanja, odnosno od isplate troškova (navedeni stav podudaran je sa shvaćanjem Ustavnog suda RH u odlukama br. U-III-3787/2011 i U-III-2571/2014 i sa ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH u odlukama br. Rev-x-122/2013, Rev-1005/2020 i dr.). Kako je najstariji utuženi račun plaćen 22. listopada 2012., a postupak je pokrenut 1. rujna 2017., jasno je da nije nastupila zastara utužene tražbine.

14. Tužitelj je prema potvrdi njemačkog Ministarstva socijalnih predmeta i integracije od 18. srpnja 2017., na temelju paragrafa 4 Socijalnog zakonika V (SGB V), u vezi paragrafa 143. tog zakonika, pravno sposobna korporacija javnog prava sa samoupravom, nositelj zakonskih osiguranja za regiju Baden-Württenberg (list 692. spisa).

15. Iz dopisa Saveznog ministarstva zdravlja, Bonn, Njemačka od 18. svibnja 2018. (list 494.-495. spisa) proizlazi da su bolesničke blagajne u Njemačkoj pravno utemeljene korporacije javnog prava sa samoupravom (paragraf 4. Socijalnog zakonika V) i nositelji zakonskog zdravstvenog osiguranja. Kao takvi, imaju zakonski nalog, da svojim osiguranicima stave na raspolaganje davanja regulirana u Socijalnom zakoniku V. U ta davanja (stvarna davanja i usluge) ubrajaju se, među ostalim, medicinsko liječenje, zbrinjavanje lijekovima, ljekovitim i pomoćnim sredstvima, bolesničko liječenje, kao i plaćanje naknade bolovanja. Osiguranici plaćaju zauzvrat mjesečne doprinose, ovisno o dohotku za financiranje zakonskih bolesničkih blagajni.

16. UK je osiguranik zdravstvenog osiguranja AOK Baden-Württenberg od 2. studenog 2011. (potvrda o članstvu sukladno čl. 175. Socijalnog zakonika V. – list 166. spisa).

17. U odnosu na primjenu materijalnog prava, ukazuje se da je odredbom čl. 30. Sporazuma o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke ("Narodne novine" broj 7/98.) koji je stupio na snagu 1. prosinca 1998. i koji se među ugovornicama uzajamno primjenjuje, određeno da ako osoba, koja prema pravnim propisima jedne državne ugovornice treba dobiti naknadu za štetu nastalu na području suvereniteta druge države ugovornice, prema njenim propisima ima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu prelazi na nositelja prve države ugovornice, prema pravnim propisima koji za njega vrijede i druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.

18. Dakle navedenom odredbom određena su pravila za određivanje mjerodavnog prava za razrješenje ovoga spora, iz kojih proizlazi kako je za utvrđivanje prava na regres inozemne osobe socijalnog osiguranja, za isplaćene naknade (troškove) oštećeniku, mjerodavno pravo SR Njemačke, tj. pravo koje vrijedi za inozemnog osiguratelja.

19. Paragrafom 116. njemačkog Socijalnog zakonika X. propisano je da zahtjev za naknadu štete prelazi na nositelja osiguranja ukoliko on navedena davanja mora pružati zbog štetnog događaja, a koja služe za uklanjanje štete iste vrste i koja se odnose na isto razdoblje kao i naknada štete, koju treba platiti štetnik.

20. Pravo osiguranika oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuju se prema domaćem pravu. Dakle, mjerodavno pravo za utvrđivanje odgovornosti za nastanak prometne nesreće je hrvatsko pravo sukladno odredbama čl. 1. i čl. 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode iz 1971., čija je Njemačka potpisnica i koja je objavljena u "Službenom listu SFRJ" br. 26/76., a Notifikacijom o sukcesiji Hrvatska je postala strankom konvencije 8. listopada 1991. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 4/94.), sve s obzirom da se prometna nesreća dogodila ne području Republike Hrvatske pa su sudionici bili dužni postupati u skladu s prometnim propisima Republike Hrvatske.

21. Prema sadržaju isprava u spisu proizlazi da se 4. rujna 2012. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila marke Peugeot 308 kojim je upravljala BK i Audi 90 kojim je upravljao OK, a u kojem su se vozilu kao putnici nalazili ZK, mld. NK i UK. Nezgoda se, prema opisu prometne nezgode (list 6.-8. spisa) dogodila na način da se vozilo marke Audi 90 kojim je upravljao OK kretalo od zapada prema istoku, a sjevernom prometnom trakom iste ceste se iz suprotnog smjera kretalo vozilo marke Peugeot 308 te se vozač OK, nakon dolaska do blagog zavoja na desno nije nastavio kretati prometom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, nego je vozilom prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, a kojom prilikom je BK, radi izbjegavanja vozila koje joj je dolazilo iz suprotnog smjera, pomaknula vozilo u svoju lijevu stranu, a OK je iz istog razloga pomaknuo svoje vozilo u svoju desnu stranu tako da je na središnjem dijelu kolnika došlo do udara prednjeg dijela vozila Audi 90 u prednji dio vozila Peugeot 308. U predmetnoj su prometnoj nesreći smrtno stradali OK i ZK, dok su BK, mld. NK i UK zadobili teške tjelesne ozljede.

22. Iz spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem Pn-40/2015 proizlazi da se pod tim brojem postupak vodio između DK kao tužitelja i ovdje umješača kao tuženika, a predmet spora je bio zahtjev vlasnika vozila kao oštećenika u štetnom događaju koji se dogodio 4. rujna 2012. za naknadu materijalne štete nastale na vozilu marke Peugeot 308 kojim je u trenutku nezgode upravljala BK, a budući da je nezgodu izazvao osiguranik tamo tuženika OK koji je upravljao vozilom marke Audi. U tom je sporu utvrđena suodgovornost BK za nastanak štete u omjeru od 40%.

23. Kazneni postupak protiv BK vodi se na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pod brojem K-85/2017 te povodom podnesene optužnice još nije donesena presuda.

24. Iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 13. listopada 2014. (list 775. spisa) proizlazi da je UK pristao na primitak iznosa od 31.290,00 kn po osnovi naknade štete nastale mu u štetnom događaju od 4. rujna 2012., a u koji iznos je uračunat njegov doprinos radi nevezivanja sigurnosnim pojasom i pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem.

25. Iz spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem Pn-208/2016 proizlazi da je osiguranik tužitelja UK kao tužitelj protiv ovdje umješača kao tuženika vodio parnični postupak radi naknade štete koja mu je nastala u ovom štetnom događaju u vidu izgubljene zarade, a u kojem je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje da utvrđenje da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke nagodba sklopljena među strankama 3. listopada 2014. i zahtjev za isplatu.

26. Svjedokinja BK je navela da se 4. rujna 2012. kretala u smjeru Rešetara prema Novoj Gradišci, obilaznicom oko Nove Gradiške, vozila se svojom stranom ceste i u jednom je trenutku primijetila vozilo koje se kretalo prema njoj njezinim kolničkim trakom te je, u nastojanju da izbjegne navedeno vozilo, skrenula na suprotni kolnički trak. U tom trenutku dogodila se nezgoda. Nije mogla procijeniti udaljenost vozila od svoga, navela je da nije brzo vozila, odnosno da je vozila unutar ograničenja. Ne sjeća se na kojem se točno mjestu na kolniku dogodio sudar, a ne sjeća se niti je li samo skrenula ili je istodobno i skrenula i kočila. Dodala je da se protiv nje još uvijek vodi kazneni postupak koju je preuzela obitelj oštećenih, a osim toga je navela da je vođen nekakav postupak i da je dobila naknadu za ozljede i oštećenje vozila.

26.1. Sud je povjerovao iskazu svjedokinje BK budući da je iskazivala iskreno i uvjerljivo i budući da njezin iskaz nije u suprotnosti sa ostalim dokazima koje je sud izveo tijekom postupka.

27. Svjedok NK je naveo da su na dan štetnog događajaišli zaobilaznicom iz smjera Nove Gradiške prema Rešetarima i u jednom je trenutku pok. ZK rekao ocu svjedoka da pazi, svjedok je vidio crno vozilo da ide na njih te je njegov otac skrenuo u desno i tada je došlo do sudara. Naveo je da se iz nesvijesti probudio u vozilu, bio je u polusvijesnom stanju, ne sjeća se skoro ničega, a tek kad je bio sprovod su mu ispričali što se dogodilo te se i sam nakon toga prisjetio nekih detalja u vezi događaja. Iskazao je da se, prije nego što su krenuli na vožnju, vratio iz škole, a njegov je otac pomagao ZK lijepiti pločice te su odlučili otići u Rešetare kupiti fugir masu, a svjedok im se odlučio pridružiti te se potom pridružio i MK koji je sjedio pokraj svjedoka. Bio je dan, oko 13 sati i bilo je pregledno, brzina kretanja njihovog vozila je bila 70-80 km/h. Naveo je da je MK sjedio iza suvozača, ne zna je li bio vezan sigurnosnim pojasom. On inače nije radio zajedno sa ocem svjedoka i ZK, nije siguran je li ranije bio s njima pa otišao i potom se vratio, sjeća se samo da je rekao da ide i on s njima, međutim nije bila riječ o nekom druženju koje je prethodilo ovoj vožnji.

27.1. Sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv iskaz svjedoka NK. Okolnost da je svjedok EK u svom iskazu nazvao MK, nije od utjecaja jer je jasno da je svjedok na umu imao osiguranika tužitelja pa stoga pogrešnim navođenjem njegovog imena nije dovedena u sumnju istinitost iskaza ovog svjedoka.

28. Svjedok UK u svom je iskazu naveo da se ne sjeća detalja o tome kako se sama nezgoda dogodila. Naveo je da su njegov brat i susjed htjeli otići u grad kupiti fugir masu, došao je susjedov 16-godišnji sin koji je spontano ušao u auto pa je u auto ušao i svjedok koji je sjeo straga s desne strane. Naveo je da je tek naknadno shvatio da je vozač vozila u kojem se vozio bio pod utjecajem alkohola te je dodao da je i on bio pod utjecajem alkohola, međutim o tome nije ništa znao ranije jer prije toga nisu bili zajedno te je odluka svjedoka da se poveze s njima bila spontana. Svjedok je također naveo da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a u nesreći je zadobio razne, vrlo teške povrede: napuknut mu je kuk, slomio je lijevi zglob koljena, glava mu je bila natečena, imao je potres mozga, polomljeni su mu zubi i dr. Nakon nezgode je 11 dana bio u bolnici u RH te mu tamo ništa nisu napravili, samo su ga pustili da leži, a nakon što je otpušten iz bolnice, prethodno napuknuti kuk je skroz puknuo pa je hitno morao u bolnicu gdje su mu ugradili kuk koji je bio prevelik, a ostale ozljede nisu sanirane. Nakon 4 mjeseca je otpušten iz bolnice te se vratio u Njemačku čim je mogao putovati gdje su ga u bolnici u Schwenningenu nekoliko puta operirali. Naveo je da su bile potrebne četiri operacije da se obnovi kržljava desna ruka, a zbog kuka je u Njemačkoj u 3 godine operiran 16 puta u bolnici, svaki put u općoj anesteziji. Imao je i trovanje stafilokokom zbog polomljenih zuba. Nakon liječenja u bolnici Schwenningen liječio se u klinici Villingen- Schwenningen do 2014. ili 2015. Dodao je da i danas ima probleme s mokrenjem i da će iste imati do kraja života, zbog čega mu je potreban kateter. U mirovinu je otišao retroaktivno 2014. Naveo je i da ne boluje od drugih bolesti koje nisu u vezi sa prometnom nesrećom, odnosno da nije bilo drugih bolesti prije nesreće. Što se tiče sredstava pomoći koja su mu bila potrebna, svjedok je naveo da je do 2014. ili 2015. bio u invalidskim kolicima, da je hodao uz pomoć hodalice ili pomoću štaka, a kateter mu je i danas potreban. Morao je nositi i posebne cipele oko 2014. i 2015. jer mu je jedna noga bila kraća, a jedna duža pa je za poravnanje imao desnu cipelu s pomakom od 2-3 cm.Naveo je da je prije nesreće radio kao mesar te je bio zdravstveno osiguran kod AOK-a, a malo prije nezgode je dao otkaz jer je želio paziti majku i brata u RH i tamo ostati 2-3 mjeseca, međutim već je četvrtog dana imao ovu strašnu nesreću. Po povratku u Njemačku, morao se prijaviti kao nezaposlen. Troškove liječenja je, kako svjedok pretpostavlja, trebao platiti AOK.

28.1. Iskazu ovog svjedoka sud je također u cijelosti povjerovao budući je iskazivao iskreno, uvjerljivo i logično. Osim toga, njegov iskaz nije proturječan sam sebi niti ostalim provedenim dokazima.

29. Radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode koja se dogodila 4. rujna 2012., u kojoj su sudjelovala vozila reg. oznaka [registarska oznaka] (Audi) i [registarska oznaka] (Peugeot) te utjecaja alkohola u organizmu vozača (OK) i osiguranika tužitelja – putnika (UK) na postupanje u predmetnoj prometnoj situaciji, provedeno je kombinirano prometno-toksikološko vještačenje.

29.1. Sudski vješak prometne struke Pero Todorović u svom je pisanom nalazu i mišljenju koji je podnesen 16. lipnja 2024. naveo da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednje strane vozila osiguranika tuženika i prednje strane vozila osiguranika umješača. Mjesto sudara se nalazilo na (u zavoju) unutarnjoj (južnoj) prometnoj traci, namijenjenoj za kretanje vozila smjera kojeg je imalo vozilo osiguranika umješača. Neposredno ranije i u trenutku sudara, vozilo osiguranika tuženika je bilo u lijevom skretanju te se u trenutku sudara u cijelosti kretalo po sebi lijevoj prometnoj traci, brzinom od 53 km/h, dok je neposredno ranije i u trenutku sudara vozilo osiguranika umješača bilo u sebi desnom skretanju te se u trenutku sudara također u cijelosti kretalo se po sebi desnoj prometnoj traci, brzinom od 76 km/h. Prije predmetnog sudara, vozilo osiguranika umješača se nakon pretjecanja vozila svjedoka U, nastavilo kretati po sebi lijevoj prometnoj traci. Vještak je mišljenja da bi osiguranik umješača nesreću izbjegao da se nakon pretjecanja vozila svjedoka U, prestroji na sebi desnu prometnu traku, a za takvu svrsishodnu radnju je imao ispunjene tehničke preduvjete (tehnički dovoljan razmak). S druge strane, osiguranica tuženika bi nesreću izbjegla da je ranije reagirala oštrim (ne i intenzivnim) kočenjem (a imala je mogućnost) uz zadržavanje vozila na pripadajućoj prometnoj traci, te zaustavljanjem do linije sudara, za kakvu svrsishodnu radnju je imala ispunjene tehničke preduvjete.

29.2. Sudski vještak toksikolog SK u svom je pisanom nalazu i mišljenju koji je podnesen 27. lipnja 2024. naveo da je kod OK analizom utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi 1,15 g/kg. Prema tome, u vrijeme prometne nesreće (4. rujna 2012. u 12,48 sati) sada pok. OK se nalazio u pripitom stanju. Pojasnio je da je, s toksikološkog gledišta, za pripito stanje (od 0,50 do 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) karakteristično da dovodi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, nestaje samokritičnosti, pojavljuje se želja za isticanjem, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, pojavljuju se znakovi smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja, smanjuje se vidna oštrina pa slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru dvostruko je manja, pogoršavaju se intelektualne funkcije, samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole. Zbog alkoholiziranosti se smanjuje orijentacija u prostoru što kao posljedicu ima neispravnu predodžbu o situaciji u prometu. Vrijeme reakcije na iznenadne zapreke u prometu iznosi kod 1,15 g/kg apsolutnog alkohola u krvi 1,45 sekundi za razliku od trijeznog vozača s optimalnih 0,75 sekundi. Svaka, pa i najmanja količina alkohola u krvi vozača utječe na sposobnost vožnje. Prema izvršenim ispitivanjima 90% vozača u čijoj krvi ima do 1,10 g/kg apsolutnog alkohola, nesposobno je za sigurno upravljanje motornim vozilom. Utjecaj alkohola predzadnji je član uzročnog niza koji dovodi do prometne nesreće. S povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste vjerojatnost da će do prometne nesreće i doći, a raste i nesposobnost za sigurno upravljanje motornim vozilom. Djelovanje alkohola rjeđe je neposredni, a češće pozadinski djelujući razlog koji izaziva pogrešno ponašanje. Zbog njega dolazi do nesreće bilo zbog nepažljiva pretjecanja, lošeg skretanja, prebrze vožnje, cik-cak vožnje, smanjenja vidnog polja, loše procjene situacije i td. Jedna od karakteristika vozača u pripitom stanju je da nailaskom na blagi lijevi ili desni zavoj zadržavaju pravac kretanja (ne slijede zavoj) zbog čega dolazi do izlijetanja vozila s ceste. U odnosu na UK je naveo da nema podataka o utvrđivanju njegove alkoholiziranosti, međutim sam je u svom iskazu naveo da je bio pod utjecajem alkohola. Toksikološkim vještačenjem nije moguće utvrditi je li ili ne, te eventualno s kojom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi bio UK u vrijeme štetnog događaja, međutim pod pretpostavkom da je bio u alkoholiziranom stanju s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi može se zaključiti da svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi ima utjecaja na kognitivne sposobnosti, a zbog čega takva osoba ne pridaje važnost tome je li vozač vozila u kojem se on nalazi kao putnik pod utjecajem alkohola ili ne.

29.3. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovore na nalaze i mišljenja vještaka prometne i toksikološke struke zbog čega sud vještake niti nije pozivao radi usmenog davanja nalaza i mišljenja u smislu čl. 260. st. 1. ZPP. Sud je ove nalaze i mišljenja u cijelosti prihvatio ocijenivši da su vještaci potpuno, točno, jasno, argumentirano i objektivno provjerljivo te sukladno pravilima znanosti i vještine odgovorili na postavljene zadatke.

30. Na temelju rezultata provedenog vještačenja, koji nisu suprotni niti rezultatima vještačenja koja su provedena u drugim sudskim postupcima koji se vode odnosno koji su se vodili u vezi ove prometne nezgode, proizlazi da je osiguranik umješača nakon pretjecanja vozila nastavio voziti prometnim trakom koji je namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera iako je imao ispunjene sve tehničke preduvjete da se vrati u prometnu traku koja je namijenjena kretanju vozila u smjeru u kojem se i sam kretao. Istovremeno je osiguranica tuženika zbog pogrešne procjene, kad je uočila vozilo osiguranika umješača koje joj dolazi u susret, umjesto kočenjem uz zadržavanje vozila na prometnoj traci kojom se kretala i zaustavljanjem do linije sudara, za što je imala ispunjene tehničke preduvjete, reagirala skretanjem ulijevo i prelaskom na sebi lijevu prometnu traku.

31. Prema odredbi čl. 71. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) nakon pretjecanja ili obilaženja vozač je dužan, čim to bude moguće učiniti bez ometanja ili ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, vozilom ponovno zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao prije pretjecanja, odnosno obilaženja.

31.1. Nedvojbeno je da osiguranik umješača nije postupao u skladu s navedenom odredbom, jer je nakon pretjecanja vozila ispred sebe (kojim je upravljao svjedok U koji je saslušan u drugim sudskim postupcima), nastavio voziti kolničkim trakom namijenjenim za kretanje vozila iz suprotnog smjera, umjesto da se vratio u kolnički trak namijenjen za kretanje njegovog vozila. Iz navedenog proizlazi njegova odgovornost za izazivanje prometne nezgode u kojoj je stradao osiguranik tužitelja kao putnik.

31.2. Pored navedenog, nije bez utjecaja na izazivanje prometne nezgode alkoholiziranost osiguranika umješača. Naime, u postupku je utvrđeno da je isti u trenutku prometne nesreće bio u pripitom stanju jer je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kod njega iznosila 1,15 g/kg.

31.3. Odredbom čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

32. Nadalje, prema odredbi čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozilo se kreće desnom stranom kolnika, odnosno biciklističkom stazom ili trakom uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, a na traci ili stazi uređenoj i obilježenoj za dvosmjerni promet bicikala, desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja, a vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.

32.2. Uvažavajući okolnost da je reakcija osiguranice tuženika kao prosječnog vozača na iznenadnu i neposrednu opasnost bila skretanje ulijevo i prelazak na sebi lijevu prometnu traku, nedvojbeno je, s obzirom na izračun vještaka da je ista imala ispunjene sve tehničke preduvjete da kočenjem i zaustavljanjem do linije sudara izbjegne nezgodu, da je njezina reakcija rezultat loše prosudbe i da je svojim postupanjem prekršila odredbu čl. 47. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz navedenog proizlazi i njezina odgovorna za nastanak štetnog događaja.

33. Radi utvrđenja bi li osiguranik tužitelja izbjegao sve ili pojedine ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji da je bio vezan sigurnosnim pojasom kao putnik na stražnjem sjedalu iza suvozača u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. rujna 2012., u odnosu na koju prometnu nezgodu je dinamika utvrđena nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Pere Todorovića, dipl. ing. od 16. lipnja 2024., provedeno je sudskomedicinsko vještačenje.

33.1. Sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer u pisanom nalaz u mišljenju koji je podnio 12. studenog 2024. te usmeno dajući nalaz i mišljenje na ročištu 29. rujna 2025. u skladu s čl. 260. st. 1. ZPP, naveo je da je siguranik tužitelja UK stradao u prometnoj nesreći kao putnik na stražnjem sjedalu desno (iza suvozača) u osobnom vozilu koje se svojim prednjim dijelom sudarilo s prednjim dijelom usuretnog vozila. Naveo je da je u dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo osiguranika tužitelja imalo tendenciju naglog i vrlo snažnog prisilnog polijetanja izrazito prema naprijed u trenutku sudara dvaju vozila. Ovaj je segment sudarne dinamike bio najintenzivniji i odgovoran je za ozljeđivanje. U opisanom polijetanju, osiguranik tužitelja, nevezan sigurnosnim pojasom, je tijelom udario o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja, prvenstveno o poleđinu sjedala suvozača, pri čemu su nastale ozljede. Mišljenje je vještaka da bi, da je osiguranik tužitelja kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom, pojas ograničio doseg polijetanja tijela pa bi izostale ozljede glave (prijelom nosnih kostiju, krvni podljev ispod oka i žarište nagnječenja mozga), dok bi ozljede udova (prijelom lakatne kosti, prijelom natkoljenične kosti s iščašenjem kuka i prijelom lisne kosti) mogle nastati i usprkos korištenju pojasa jer isti nije mogao spriječiti kontakt udova s preprekama. Naime, radilo se o sudaru visokog intenziteta pa je posljedično tome i biomehaničko opterećenje na tijelo osiguranika tužitelja bilo izrazito visoko i u takvim okolnostima vodeći računa o njegovoj poziciji u kabini vozila sigurnosni pojas ne bi mogao spriječiti koštane ozljede odnosno prijelome u području lakta, kuka i koljena jer pojas ne može učinkovito štititi od natiskivanja koljenima odnosno rukom (u aktu od upiranja) pa je nastanak od prijeloma bio moguć i u slučaju da je osiguranik tužitelja bio vezan.

33.2. Nakon što je vještak sudske medicine nalaz i mišljenje usmeno dao na ročištu, na isti nije bilo primjedbi niti prigovora Sud je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao točan, jasan, obrazložen te sukladan pravilima znanosti i vještine, a dan je na temelju raspoložive medicinske dokumentacije i rezultata provedenog prometnog vještačenja.

34. Kako bi se utvrdila sporna uzročno-posljedična veza između prometne nezgode koja se dogodila 4. rujna 2012. i ozljeda koje je u toj nezgodi zadobio osiguranik tužitelja UK kao putnik na stražnjem sjedalu iza suvozača u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u navedenoj prometnoj nezgodi i utuženih troškova liječenja, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, uz nalog da vještak prilikom vještačenja uzme u obzir nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera.

34.1. Sudski vještak Božidar Šebečić dostavio je pisani nalaz i mišljenje 16. siječnja 2025., a isti je usmeno dao na ročištu 3. listopada 2025. (čl. 260. st. 1. ZPP). Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je osiguranik tužitelja u ovom štetnom događaju zadobio ozljede: prijelom vrška nosnih kostiju, krvni podljev ispod desnog oka, manje nagnječenje mozga sljepoočno desno, otvoreni prijelom gornjeg kraja desne lakatne kosti (olekranon) u desnom laktu, iščašenje zgloba desnog kuka, prijelom glave i vrata desne bedrene kosti te prijelom gornjeg dijela lijeve lisne kosti. Naveo je da postoji uzročno-posljedična veza između prometne nezgode koja se dogodila 4. rujna 2012. i ozljede udova (prijelom lakatne kosti, iščašenje desnog kuka, prijelom glave i vrata bedrene kosti, prijelom lisne kosti), koje ne bi bile izbjegnute niti da je osiguranik tužitelja bio vezan sigurnosnim pojasom. Vještak je nadalje naveo da su troškovi liječenja tužitelja uzrokovani liječenjem prijeloma olekranona desne lakatne kosti i liječenjem prijeloma i iščašenja desnog kuka, dok liječenje ozljeda koje bi bile izbjegnute da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom (prijelom nosnih kostiju, krvni podljev ispod oka i nagnječenje mozga) nije dovelo do dodatnih troškova liječenja. Uvidom u priložene račune i medicinsku dokumentaciju vještak je utvrdio da su navedeni računi u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama desnog lakta i desnog kuka (pri čemu je napomenuo da su iznosi utuženih troškova za nabavku lijekova nešto niži od iznosa na samim računima).

34.2. Vještak je pojasnio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema podataka o tome da je osiguranik tužitelja prije štetnog događaja koristio antidepresive, a od priloženih računa samo se na jednom računu (od 29. kolovoza 2014.) nalazi lijek Amitriptylin koji je antidepresiv, ali se koristi pored liječenja depresije, i kod anksioznih poremećaja, kod neuropatske boli, migrene, glavobolje, nesanice i poremećaja spavanja. Samo iz računa ne može se zaključiti zbog čega je navedeni lijek ordiniran, odnosno radi kojih indikacija. U slučaju da je osiguranik tuženika prije štetnog događaja koristio antidepresive, ne postoji uzročno-posljedična veza, ali za to nema podataka. Dalje je naveo da je u liječničkoj potvrdi od 29. srpnja 2013. navedeno da su za daljnju kućnu njegu potrebna pomagala: krevet za njegu, invalidska kolica, povišenje za WC, hodalica i rolator (hodalica sa kotačima), iz čega je vještak zaključio da je nabava ortopedskih pomagala opravdana. Među ortopedskom opremom su navedena standardna invalidska kolica i sklopiva invalidska kolica, radi se o dva računa u razmaku od godinu dana pa je moguće da je došlo do trošenja invalidskih kolica i da se drugi račun odnosi samo na popravak istih jer se radi o bitno manjem iznosu. Za to postoje samo računi jer nije uobičajeno da se takvo što navodi u medicinskoj dokumentaciji.

34.3. Vještak je nadalje pojasnio da se troškovi bolničkog liječenja na listu 183. spisa u iznosu od 12.261,07 EUR odnose na bolničko liječenje od 7. do 20. siječnja 2014. kada je osiguraniku tužitelja ponovno ugrađena totalna endoproteza desnog kuka. Vještaku nije poznato koje usluge su još pružene, ali je pojasnio da ponovna ugradnja kuka predstavlja veliki operativni zahvat, da je bolesnik boravio u bolnici 13 dana i da navedeni iznos uključuje operaciju, cijenu endoproteze, troškove boravka pacijenta u bolnici te troškove izvršenih pretraga. Iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljiv broj obavljenih pretraga, međutim razvidno je da su prije operacije obavljene tri punkcije zgloba kuka te su punktati slani na bakteriološku analizu. Dakle, iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo što je točno utrošeno ali je vidljivo da je ugrađena endoproteza kuka, a da bi se ista mogla ugraditi bilo je potrebno učiniti preoperativnu obradu koja uključuje analize krvi, rendgene, analizu briseva uzetih punkcijom zgloba kuka, šavovi koji su trošeni tijekom operacije, drenovi koji su postavljene za drenažu, ugradnja sistema za vakumsku drenažu rana. Prije svake operacije moraju se učiniti pretrage krvi i mokraće.

34.4. U odnosu na troškove bolničkog liječenja na listu 185. spisa u iznosu od 14.999,02 EUR, vještak je pojasnio da se isti odnose na bolničko liječenje od 29. srpnja do 28. kolovoza 2013. kada je osiguranik tužitelja primljen u bolnicu zbog infekcije oko totalne endoproteze kuka s razvojem sepse i akutnim zatajanjem bubrega, tijekom kojeg boravka su učinjena tri operativna zahvata. Infekcija je komplikacija operativnog liječenja od 11. listopada 2012. godine kada je osiguraniku tužitelja u OB Nova Gradiška ugrađena totalna endoproteza kuka, a radi se o uobičajenoj komplikaciji do koje dolazi u 5% slučajeva. Takva komplikacija može nastati i naknadno zbog nekog upalnog procesa kod osiguranika tužitelja (npr. infekcija mokraćnih puteva). Vještak je naveo da osiguraniku tužitelja nisu oštećeni zub i bubreg u ovom događaju. Pojasnio je da do infekcije dolazi zbog ugrađenog stranog materijala, a one se dijele na rane koje se javljaju nekoliko mjeseci nakon operativnih zahvata i na kasne koje se javljaju nakon godine dana i više od operativnih zahvata. U konkretnom slučaju budući da se infekcija javila nakon godine dana nakon prve operacije, do infekcije je došlo ili zbog infekcije manje viruletnim uzročnikom ili je do upale došlo naknadno zbog širenja bakterija iz nekog upalnog žarišta u organizmu. Dodao je da za svaki trošak boravka osiguranika tužitelja u bolnici u Njemačkoj postoji priložena medicinska dokumentacija. Prema stručnom iskustvu vještaka u troškove bolničkog liječenja ulazi trošak svih izvršenih usluga i cijena cjelokupnog materijala koji je utrošen tijekom liječenja. Zaključno je vještak naveo da su prema njegovom mišljenju troškovi bolničkog liječenja s obzirom na pružene usluge adekvatni, odnosno da se radi o realnim cijenama.

34.5. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje ovog sudskog vještaka budući da je vještak jasno, stručno i argumentirano odgovorio na postavljeni zadatak te je uspješno otklonio primjedbe i prigovore tuženika i umješača na nalaz i mišljenje. Stoga sud nije smatrao svrsishodnim provoditi po tuženiku predloženi dokaz novim medicinskim vještačenjem. Naime, iako tuženik i umješač nalaz i mišljenje vještaka Šebečića osporavaju smatrajući da je vještak isti dao paušalno, ukazuje se da je vještak na raspolaganju imao medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu (i priklopljenom spisu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem Pn-208/2016) te je na osnovu sadržaja računa, medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka Mayera i iskaza svjedoka UK sveobuhvatno odgovorio na postavljeni zadatak.

35. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je osiguranik tuženika stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu, a za nastanak koje nezgode su odgovorni osiguranica tuženika i osiguranik umješača. Osiguranik tužitelja bio je putnik u vozilu kojim je upravljao osiguranik umješača koji je bio pod utjecajem alkohola u stanju pripitosti, a i sam je osiguranik tužitelja bio pod utjecajem alkohola. Međutim, iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je vožnji prethodilo zajedničko druženje osiguranika umješača i osiguranika tužitelja pa se stoga ne može izvesti zaključak o tome da je osiguranik tužitelja svjesno pristao na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju. Također, njegovo nevezivanje sigurnosnim pojasom nije doprinijelo nastanku štete jer bi, prema rezultatima sudskomedicinskog i medicinskog vještačenja, sve ozljede koje su bile predmetom liječenja, na koje liječenje se odnose utuženi računi, nastale neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom. Slijedom navedenog, ovaj sud ne nalazi da bi osiguranik tužitelja opisanim radnjama doprinio nastanku ovdje utužene štete u smislu čl. 1092. ZOO. S obzirom na prednji zaključak koji je utemeljen na rezultatima provedenog dokaznog postupka, neodlučan je u pogledu spornog doprinosa sadržaj Sporazuma od 13. listopada 2014.

36. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva među strankama je sporno pitanje je li tužitelju nastala šteta koja je predmet ovog spora, odnosno je li on izvršio plaćanje utuženih troškova liječenja za svog osiguranika zdravstvenim ustanovama.

37. Prema sadržaju isprave na listu 167.-168. spisa koja je izdana od strane Središnje uprave zdravstvenog osiguranja AOK Baden-Württenberg naziva "Naknada štete sukladno čl. 116. Socijalnog zakonika X." proizlazi da se ista odnosi na obračun usluga i proizvoda koje su do tada (7. srpnja 2017.) pružene odnosno isporučene, u iznosi 38.913,90 EUR. Radi se o popisu troškova liječenja, lijekova i zavojnog materijala, bolnice, fizikalne terapije, sanitetskog vozila, prijevoza bolesnika, zakonske participacije, bandaže, pomagala za hodanje, pomagala za kompresivnu terapiju, invalidskih kolica, cipela, pomagala za WC i naknade troškova u inozemstvu.

38. Odredbom čl. 231. ZPP određeno je da, ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inozemne javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uvjet uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave (dakle, dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje – arg. iz čl. 230. ZPP).

38.1. Budući da je prethodno citirana isprava izdana u SR Njemačkoj, od strane tužitelja kao osobe javnog prava sa samoupravom, koji je nositelj zakonskih osiguranja za regiju Baden-Württenberg, potrebno je bilo utvrditi predstavlja li navedena isprava javnu ispravu prema propisima SR Njemačke.

38.2. Javne su isprave regulirane čl. 415. njemačkog Zakona o građanskom postupku (Zivilprozessordnung /ZPO/) na jednak način kako je to u hrvatskom zakonodavstvu regulirano u čl. 230. ZPP.

38.3. Tužitelj je u prethodno citiranoj ispravi dao izjavu o obračunu pruženih i isporučenih usluga (dakle, plaćenih troškova liječenja i medicinskih pomagala). Ova je izjava potpisana od strane ovlaštene osobe tužitelja (FK). Prema tome, radi se o ispravi koja je ovjerena od strane tužitelja i stoga ona predstavlja javnu ispravu prema čl. 415. st. 1. njemačkog Zakona o građanskom postupku i prema odredbama Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava ("Službeni list SFRJ

– Međunarodni ugovori" broj 10/62., "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 4/94.).

38.4. Naime, javnim ispravama u smislu Konvencije smatraju se, među ostalima, isprave koje je izdalo nadležno državno tijelo ili službenik nadležnog suda ili ministarstva, uključujući i one koje je izdalo državno odvjetništvo, upravitelj sudske pisarnice ili sudski ovršitelj (huissier de justice) te administrativne isprave (čl. 1. toč. a) i b) Konvencije).

38.5. U smislu čl. 2. Konvencije, svaka država ugovornica oslobađa se od legalizacije isprave na koje se primjenjuje ova Konvencija i koje trebaju biti predočene na njenom državnom području. U smislu ove Konvencije, legalizacija se smatra formalnošću kojom diplomatski ili konzularni predstavnici one zemlje na čijem državnom području isprava treba biti predočena ovjeravaju vjerodostojnost potpisa, svojstvo u kojem je potpisnik te isprave djelovao i, po potrebi, vjerodostojnost pečata ili žiga što ga ta isprava sadrži.

38.6. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (čija je potpisnica i SR Njemačka) jedina formalnost koja se može tražiti za potvrdu vjerodostojnosti potpisa, svojstva u kojem je potpisnik isprave postupio i, u slučaju potrebe, istovjetnosti pečata ili žiga kojim je ta isprava snabdjevena, je potvrda navedena u čl. 4. Konvencije, i izdana od strane nadležnog organa države od koje ta isprava potječe. Prema čl. 4. st. 1. ove Konvencije, potvrda predviđena u čl. 3. st. 1. stavlja se na samu ispravu ili njezin dodatak te ona mora biti sastavljana prema obrascu priloženom toj Konvenciji (obrazac potvrde apostille).

38.7. Tužitelj je radi dokazivanja činjenice da predmetna isprava predstavlja javnu ispravu u spis dostavio i ovjereni prijepis (koji odgovara originalu) zahtjeva za naknadu štete prema paragrafu 116. Socijalnog zakonika X. (list 1031. -1037. spisa) koja je ovjerena potpisom ovlaštene osobe tužitelja (GK) te je na istu stavljena potvrda apostille (list 1036. spisa) u kojoj je potvrđeno da se radi o javnoj ispravi SR Njemačke.

38.8. Time je tužitelj dokazao da isprava na osnovu koje potražuje isplatu utuženog iznosa predstavlja javnu ispravu i da su točni podaci o troškovima liječenja i medicinskim pomagalima koji se navode u toj ispravi, koje je tužitelj platio za svog osiguranika UK.

38.9. Iako je prema odredbi čl. 415. st. 3. njemačkog Zakona o građanskom postupku dopušteno dokazivati da je javna isprava netočno sastavljena, tuženici u konkretnom slučaju navedeno nisu dokazali.

39. S obzirom na navedeno, sud nije smatrao potrebnim, na okolnost utvrđenja plaćanja utuženih troškova liječenja, provoditi financijsko vještačenje koje je određeno rješenjem od 8. listopada 2024.

40. Dakle, sud je na osnovu rezultata provedenog postupka, primjenom relevantnih odredbi čl. 30. Sporazuma o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke i paragrafa 116. njemačkog Socijalnog zakonika X., u vezi čl. 1069. ZOO, zaključio da je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koja mu je nastala isplatom troškova liječenja za svog osiguranika.

41. Primjenom pravila iz paragrafa 116. njemačkog Socijalnog zakonika X. tužitelj je kao osiguratelj bio dužan platiti troškove liječenja svog osiguranika, što je i učinio, te je pravo oštećene osobe temeljem navedenog paragrafa 116. Socijalnog zakonika prešlo na tužitelja, koji je time stupio u njegovu pravnu poziciju.

42. Prema odredbi čl. 1069. st. 3. i 4. ZOO za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a trećom se osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

43. Kako je oštećenik UK treća osoba, a tužitelj je, plaćanjem troškova liječenja za istoga, sukladno mjerodavnim, prethodno citiranim propisima, ušao u njegovu pravnu poziciju (zakonska subrogacija) kako je to određeno paragrafom 116. njemačkog Socijalnog zakonika X., to je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja osobe koja je (su)odgovorna za nastanak predmetne štete, naknadu nastale mu štete primjenom pravila o solidarnosti dužnika iz čl. 43. ZOO (svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju). Iz navedenog proizlazi da za donošenje odluke u ovom sporu nije odlučno pitanje omjera odgovornosti osiguranika tuženika i osiguranika umješača za nastanak prometne nezgode.

44. Dakle, tužitelju je dosuđen iznos koji je platio za liječenje svog osiguranika u vezi ove prometne nezgode, čija visina proizlazi iz javne isprave, i to sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose računa od dana učinjenih troškova (kad mu je nastala šteta) do isplate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose s obzirom da se ne radi o tražbini proizašloj iz trgovačkog ugovora.

45. Slijedom izloženog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

46. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 154. st. 1.ZPP).

46.1. Tužitelju su, kao potrebni za vođenje ovog spora, priznati troškovi:

- sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife),

- sastava podnesaka od 3. kolovoza 2018., 17. srpnja 2024., 4. prosinca 2024., 11. veljače 2025. u iznosima od po 500,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),

- sastava podnesaka od 19. ožujka 2025., 30. srpnja 2025. i 22. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 2. Tarife),

- sastava podnesaka od 22. srpnja 2021., 6. travnja 2021., 6. listopada 2021. i 11. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 4. Tarife),

- zastupanja na ročištima 11. lipnja 2019., 22. ožujka 2021., 21. listopada 2021., 13. studenog 2023., 12. prosinca 2023., 15. siječnja 2024., 8. listopada 2024., 29. rujna 2025., 3. listopada 2025. i 3. prosinca 2025. u iznosima od po 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife)

- PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) na gore navedene radnje

- troškovi vještačenja u iznosu od 748,68 EUR (list 846., 919., 1127. spisa)

- troškovi prijevoda u iznosu od 3.699,52 EUR prema računima na listu 1137.- 11423. spisa)

- troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 428,69 EUR i za presudu u iznosu od 428,64 EUR,

odnosno ukupan iznos od 15.680,53 EUR.

46.2. Tužitelju nisu priznati troškovi:

- sastava podneska kojim je u spis dostavio dokaz o plaćenoj pristojbi za tužbu jer je tužbu bio dužan platiti prilikom njezinog podnošenja i za to je već uz tužbu mogao priložiti dokaz, a isti je mogao i naknadno dostaviti u spis, za što nije bilo potrebno sastavljati popratni podnesak

- sastava podneska od 9. studenog 2017. kojim je u spis dostavio ovjereni prijevod dokumentacije koja je uz tužbu priložena na stranom jeziku, budući da je navedeno bio dužan dostaviti već uz tužbu, a iz spisa ne proizlazi da postoje neki opravdani razlozi koji su tužitelja u tome spriječili troškovi sastava podneska od 10. veljače 2021. budući da je sve navode iz tog podneska tužitelj u bitnom ranije istaknuo tijekom postupka pa ovi troškovi stoga ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora

- sastava podneska od 16. studenog 2022. kojim se tužitelj očitovao na iskaz saslušanog svjedoka budući da iskaz svjedoka kritički svakako ocjenjuje sud i za to mu nije potrebno očitovanje stranaka u postupku

- sastava podneska od 15. studenog 2023. i 9. listopada 2024. kojima je dostavljen dokaz o plaćenim predujmovima za vještačenja jer isti nisu bili potrebni za vođenje spora kada se ima na umu da je tužitelj dokaze o uplati pristojbe (846., 918.-919. spisa) mogao u spis dostaviti i bez popratnih podnesaka

- sastava podneska od 3. listopada 2025. budući da je tužitelj dokumentaciju koju je dostavio uz taj podnesak (ovjereni prijevod popisa izvršenog plaćanja ovjeren apostillom) mogao predati sudu na ročištu održanom tog dana za zastupanje na kojem su mu priznati troškovi

- sastava podneska od 22. listopada 2025. jer niti oni nisu bili potrebni za vođenje ovog spora budući da se radi o podnesku u kojem je tužitelj ponovio pravna shvaćanja koja je višekratno isticao u ranijem tijeku postupka.

- troškovi koje je tužitelj predujmio za provođenje financijskog vještačenja budući da ovaj dokaz nije izveden pa ti troškovi niti nisu nastali u postupku (predujmljena će sredstava tužitelju biti vraćena od strane suda)

- troškovi pristojbe za tužbu za iznos od 13,27 EUR koji se odnosi na dodatnu pristojbu koju je tužitelj bio dužan platiti budući da uz tužbu nije dostavio dokaz o plaćenoj pristojbi za tužbu (arg. iz čl. 156. ZPP)

- troškovi pristojbe za presudu preko iznosa od 428,64 EUR (za iznos od 13,33 EUR) jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova, kada se ima u vidu vrijednost predmeta spora i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), previsoko postavljen.

46.3. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZPP.

47. Napominje se da je paricijski rok određen u skladu s čl. 500. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH – dalje: ZPP/14.), u vezi čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19. – dalje: ZID ZPP/19.).

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana (čl. 500. toč. 2. ZPP/14., u vezi čl. 117. ZID ZPP/19.) od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).