REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1470/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužiteljice OU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Klisura Hrapović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Centar za autizam OIB: 63467332374 Zagreb, Dvorničićeva 6, kojeg zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Dine Klisure Hrapovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Edina Muminagića, odvjetnika, dana 15. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku CENTAR ZA AUTIZAM, OIB: 63467332374, da tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.920,05 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 224,93 EUR od 16.10.2019. pa do isplate,
- iznos od 168,25 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,
- iznos od 239,53 EUR od 16.12.2019. pa do isplate,
- iznos od 248,42 EUR od 16.01.2020. pa do isplate,
- iznos od 253,12 EUR od 16.02.2020. pa do isplate,
- iznos od 245,28 EUR od 16.03.2020. pa do isplate,
- iznos od 213,71 EUR od 16.04.2020. pa do isplate,
- iznos od 256,99 EUR od 16.05.2020. pa do isplate,
- iznos od 243,77 EUR od 16.06.2020. pa do isplate,
- iznos od 277,98 EUR od 16.07.2020. pa do isplate,
- iznos od 226,02 EUR od 16.08.2020. pa do isplate,
- iznos od 310,50 EUR od 16.09.2020. pa do isplate,
- iznos od 238,56 EUR od 16.10.2020. pa do isplate,
- iznos od 210,96 EUR od 16.11.2020. pa do isplate,
- iznos od 304,02 EUR od 16.12.2020. pa do isplate,
- iznos od 228,42 EUR od 16.01.2021. pa do isplate,
- iznos od 276,08 EUR od 16.02.2021. pa do isplate,
- iznos od 240,70 EUR od 16.03.2021. pa do isplate,
- iznos od 241,04 EUR od 16.04.2021. pa do isplate,
- iznos od 229,89 EUR od 16.05.2021. pa do isplate,
- iznos od 328,50 EUR od 16.06.2021. pa do isplate,
- iznos od 307,96 EUR od 16.07.2021. pa do isplate,
- iznos od 261,45 EUR od 16.08.2021. pa do isplate,
- iznos od 309,95 EUR od 16.09.2021. pa do isplate,
- iznos od 283,58 EUR od 16.10.2021. pa do isplate,
- iznos od 270,06 EUR od 16.11.2021. pa do isplate,
- iznos od 292,56 EUR od 16.12.2021. pa do isplate,
- iznos od 277,60 EUR od 16.01.2022. pa do isplate,
- iznos od 317,38 EUR od 16.02.2022. pa do isplate,
- iznos od 249,96 EUR od 16.03.2022. pa do isplate,
- iznos od 239,26 EUR od 16.04.2022. pa do isplate,
- iznos od 294,77 EUR od 16.05.2022. pa do isplate,
- iznos od 330,39 EUR od 16.06.2022. pa do isplate,
- iznos od 308,98 EUR od 16.07.2022. pa do isplate,
- iznos od 321,84 EUR od 16.08.2022. pa do isplate,
- iznos od 307,08 EUR od 16.09.2022. pa do isplate,
- iznos od 304,61 EUR od 16.10.2022. pa do isplate,
- iznos od 282,95 EUR od 16.11.2022. pa do isplate,
- iznos od 328,20 EUR od 16.12.2022. pa do isplate,
- iznos od 288,18 EUR od 16.01.2023. pa do isplate,
- iznos od 375,55 EUR od 16.02.2023. pa do isplate,
- iznos od 339,57 EUR od 16.03.2023. pa do isplate,
- iznos od 276,97 EUR od 16.04.2023. pa do isplate,
- iznos od 373,93 EUR od 16.05.2023. pa do isplate,
- iznos od 390,60 EUR od 16.06.2023. pa do isplate,
- iznos od 421,65 EUR od 16.07.2023. pa do isplate,
- iznos od 397,41 EUR od 16.08.2023. pa do isplate,
- iznos od 381,85 EUR od 16.09.2023. pa do isplate,
- iznos od 339,53 EUR od 16.10.2023. pa do isplate,
- iznos od 363,26 EUR od 16.11.2023. pa do isplate,
- iznos od 363,24 EUR od 16.12.2023. pa do isplate,
- iznos od 386,40 EUR od 16.01.2024. pa do isplate,
- iznos od 332,31 EUR od 16.02.2024. pa do isplate,
- iznos od 394,35 EUR od 16.03.2024. pa do isplate,
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku CENTAR ZA AUTIZAM, OIB: 63467332374, da tužiteljici OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzrokovan parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.312,50 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu dana 14. listopada 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je navela da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljica od 01. rujna 2019. temeljem ugovora o radu ne neodređeno vrijeme. Tužiteljica je od 01. rujna 2019. do 29. veljače 2024. obavljala poslove radnog mjesta njegovateljica, a tuženik joj je isplaćivao plaću određenu za radno mjesto pomoćni tehnički radnik, za koje je određen koeficijent 0,63, dok je za radno mjesto njegovatelj propisan koeficijent 1,35. Tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 0,63 koja joj je bila isplaćivana i plaće radnog mjesta njegovateljica s primjenom koeficijenta 1,35, na kojem radnom mjestu je zasnovala radni odnos i na kojim poslovima je faktično radila. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik od 01. lipnja 2016. do 01. travnja 2020. nije pravilno obračunavao plaću pa joj je naknada za godišnji odmor u razdoblju od 01. rujna 2019. do 29. veljače 2024. obračunata temeljem pogrešno obračunate prosječne mjesečne plaće.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. rujna 2025. tužiteljica na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 15.920,05 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenim bruto iznosima razlike plaće.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je prije donošenja Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 22/2024), postojala je razlika između plaće njegovatelja s nižom stručnom spremom i njegovatelja sa srednjom stručnom spremom. U šifrarniku radnih mjesta i koeficijenata Ministarstva znanosti i obrazovanja i mladih napravljena je razlika između njegovatelja III vrste (srednja stručna sprema) i njegovatelja IV vrste (niža stručna sprema). Kod tuženika nije bilo dostupno radno mjesto njegovatelj IV vrste (u aplikaciji registar zaposlenika – Centralni obračun plaća), prema naputku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, radnom mjestu tužiteljice dodijeljen je koeficijent 0,631 – pomoćno tehnički radnik. Slijedom navedenog, svim zaposlenicima uključujući i tužiteljicu, koji imaju nižu stručnu spremu, dodijeljen je koeficijent 0,631 – pomoćno tehnički radnik, neovisno o poslovima koje su obavljali, upravo radi stečene stručne spreme. Donošenjem Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 22/2024) tužiteljica je ostvarila plaću prema koeficijentu 1,35, a Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dalo je uputu o prevođenju radnih mjesta u javnim službama pa je u odnosu na radno mjesto tužiteljice navedeno: "svi zaposlenici koji obavljaju poslove njegovatelja, neovisno u kojem sustavu ili ustanovi su zaposleni, prevode se na radno mjesto njegovatelja i dodjeljuje im se koeficijent 1,35". Tuženik je istaknuo prigovor zastare.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu između tužiteljice i tuženika od 26. kolovoza 2019. (list 6-7 spisa), zamolbu od 26. lipnja 2024. (list 8), očitovanje tuženika od 15. srpnja 2024. (list 9-10), obračunske liste (list 11-13, 269- 461, 467-595), dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 03. srpnja 2014. (list 23-25, 464-465), dokumentaciju (list 27-133), Šifrarnik radnih mjesta (list 136-258). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 598-614).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
7. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na rujan 2019. godine koje je dospjelo 15. listopada 2019. godine.
8. S obzirom da je tužba podnesena 14. listopada 2024., a najstarije potraživanje odnosi se na rujan 2019. koje je dospjelo 15. listopada 2019. sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja 15. listopada 2019. do podnošenja tužbe 14. listopada 2024. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
9. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 26. kolovoza 2019. utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljica. Temeljem navedenog ugovora tužiteljica je započela s radom 01. rujna 2019. godine.
10. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 38/2001), utvrđeni su nazivi radnih mjesta službenika i namještenika u javnim službama te koeficijenti složenosti poslova na tim radnim mjestima.
11. Člankom 2 Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 119/2019) propisano je da radnim mjestima IV vrste – pomoćno tehnički radnik, spremačica, portir, vratar – telefonist – pazikuća, pomoćni poslovi u kuhinji, čuvarski poslovi, poslovi pranja, glačanja i šivanja, pripada koeficijent složenosti poslova 0,601.
12. Člankom 2 stavak 2 Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama propisano je da se jedinstveni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova iz stavka 1 ovog članka, odnose na sve javne službe navedene u članku 2 Zakona o plaćama u javnim službama, ako odredbama ove Uredbe drukčije određeno.
13. Iz navedenog proizlazi da je članak 1 stavak 1 Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama opći propis koji se primjenjuje ako Uredbom za pojedinu službu nije propisano nešto drugo. Za obrazovne ustanove (u koje spada tuženik) nije propisano nešto drugo jer radno mjesto njegovatelj kod tuženika ne postoji, što znači da se treba primijeniti opći propis, a to je članak 1 Uredbe koji propisuje koeficijent 0,601 za radna mjesta IV vrste (NKV).
14. Tužiteljica tvrdi da je tuženik drugim zaposlenicima na radnom mjestu njegovatelj obračunavao plaću primjenom koeficijenta 0,776 pa smatra da je i njoj trebao obračunavati plaću po istom koeficijentu.
15. Člankom 2 Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama propisana su radna mjesta III vrste s pripadajućim koeficijentom 0,776 i radna mjesta IV vrste s pripadajućim koeficijentom 0,601. Sukladno članku 6 Zakona o plaćama u javnim službama, radno mjesto III vrste je ono za koje je opći uvjet srednja stručna sprema, dok je radno mjesto IV vrste ono za koje je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola.
16. Tuženik je u utuženom razdoblju njegovateljima koji imaju srednju stručnu spremu obračunavao plaću po koeficijentu 0,776 (radno mjesto III vrste), a njegovateljima sa nižom stručnom spremom obračunavao je plaću primjenom koeficijenta 0,601 (radno mjesto IV vrste).
17. U dopisu od 03. srpnja 2014. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je dalo uputu u kojoj je, između ostalog, navedeno da radno mjesto njegovatelj postoji u sustavu socijalne skrbi, a ne postoji u sustavu obrazovanja i u ustanovama socijalne skrbi za radno mjesto njegovatelj (PKV) propisan je koeficijent 0,679 (članak 8 Uredbe). U sustavu obrazovanja nije propisan koeficijent za navedeno radno mjesto pa stoga njegovateljima koji rade u obrazovnim ustanovama za koje se sredstva za plaće osiguravaju iz razdjela Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – plaću treba obračunati po koeficijentu propisanom člankom 1 Uredbe za ostala radna mjesta III vrste (0,776) kada zaposlenik ima srednju stručnu spremu, odnosno po koeficijentu za radna mjesta IV vrste (0,601) kada zaposlenik ima nižu stručnu spremu.
18. Uvidom u Šifrarnik radnih mjesta tuženika utvrđeno je da je za radno mjesto III vrste određen koeficijent 0,776, a za radno mjesto IV vrste određen je koeficijent 0,601.
19. Iako je člankom 91 Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, ovaj sud smatra da tuženik nije bio dužan tužiteljici obračunavati plaću primjenom većeg koeficijenta, odnosno koeficijenta 0,776, jer tuženik predstavlja javnu službu što znači da je tuženik dužan primjenjivati Zakon o plaćama u javnim službama i Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koji propisi predstavljaju prisilne propise.
20. Okolnost što je tuženik nakon donošenja Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama iz 2024. tužiteljičino radno mjesto preveo u radno mjesto s propisanim većim koeficijentom (koeficijentom radnog mjesta njegovatelj) nije od utjecaja na rješenje ovog spora. Nakon donošenja Uredbe iz 2024. tužiteljičino radno mjesto prevedeno je u radno mjesto s većim koeficijentom sukladno novoj Uredbi što znači da tuženik tužiteljici isplaćuje plaću po većem koeficijentu na temelju nove Uredbe. U ranijem razdoblju nije postojao propis na temelju kojeg bi tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po većem koeficijentu, već je tuženik bio dužan tužiteljici obračunavati plaću sukladno koeficijentu koji je bio propisan Uredbom i Zakonom o plaćama u javnim službama.
21. Činjenica što je tuženik nakon donošenja nove Uredbe tužiteljičino radno mjesto preveo u radno mjesto s većim koeficijentom, nije od utjecaja na primjenu koeficijenta koji je važio u ranijem razdoblju jer je Zakon o plaćama u javnim službama lex specialis u odnosu na Zakon o radu te se Zakon o plaćama u javnim službama kao prisilni propis primjenjuje na tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2 Zakona o plaćama u javnim službama.
22. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici pravilno obračunavao plaću, odnosno plaću joj je obračunavao sukladno propisima koji su bili na snazi.
23. Radi utvrđenja razlike između plaće koja je tužiteljici isplaćena i plaće koju bi ostvarila da joj je ista obračunata za radno mjesto njegovateljica, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 03. rujna 2025. utvrdio da, prema podacima iz obračunskih lista, plaće radnika koji su radili na radnom mjestu njegovateljica, tim radnicima plaća je obračunavana primjenom koeficijenta 0,776 u razdoblju od 01. rujna 2019. do 10. ožujka 2023. i primjenom koeficijenta 0,815 u razdoblju od 11. ožujka 2023. do 29. veljače 2024. Iz obračunskih lista proizlazi da je tužiteljici plaća obračunavana primjenom koeficijenta 0,601 u razdoblju od 01. rujna 2019. do 10. ožujka 2023. i primjenom koeficijenta 0,631 u razdoblju od 11. ožujka 2023. do 29. veljače 2024. Vještak je utvrdio da razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarila da joj je plaća obračunavana primjenom istog koeficijenta radnog mjesta kao radnicima NU i LU te plaće koju je ostvarila, u razdoblju od 01. rujna 2019. do 29. veljače 2024. iznosi ukupno 15.920,04 eur bruto (ako se konvertira ukupan kunski iznos dospio do 31. prosinca 2022.), odnosno ukupno 15.920,05 eur bruto (ako se konvertiraju mjesečni iznosi). Ako je plaća tužiteljici trebala biti obračunata primjenom istog koeficijenta radnog mjesta kao i radnicima O i N, tada je tužiteljici plaća ispravno obračunata, pa tužiteljica nema potraživanja na ime razlike plaće.
24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke nisu prigovorile financijskom vještačenju.
25. Polazeći od utvrđenja da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaću primjenom pravilnog koeficijenta koji je bio propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama sud je zaključio da tuženik nije dužan tužiteljici isplatiti razliku između plaće koja joj je isplaćena i plaće koju bi ostvarila primjenom koeficijenta 1,35 (što je tužiteljica zatražila u tužbi).
26. Sud je odbio prijedlog stranaka za saslušanje tužiteljice i svih predloženih svjedoka na okolnost poslova koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju jer među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu njegovateljica, već je u ovom predmetu sporno pravno pitanje da li je tuženik prilikom obračuna plaće tužiteljici primijenio pravilan koeficijent.
27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
28. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 10.06.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 26.09.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 17.03.2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/4), za zastupanje na ročištu 05.05.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 22.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).
29. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.050,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 262,50 eur, pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.312,50 eur.
30. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 09. lipnja 2025. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.
31. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika