P-806/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stalna služba u Kninu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja: tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku MV, [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 12. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene RVB, savjetnice u ODO u Šibeniku, Stalna služba u Kninu , radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, na ročištu za objavu odluke, dana 15. siječnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj FV pok. ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela čest. br. 3200/1 k. o. [katastarska općina] površine 218,00m2, u naravi pašnjaka, ledine, na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od "Kvadrati više" Šibenik dana 8. prosinca 2020.g. označenog slovima A-B-C-D te dijela označenog slovima L-K-J-I-H-I1-H1-G1-F1-E1- D1-C1-B1-A1-Z-D-U-T-S-R-P-L površine 353 m2 a koje je stekao Rješenjem o nasljeđivanju broj O-408/03 donesenim od Općinskog suda u Šibeniku dana 13.4.2006.g. koje je postalo pravomoćno 21.12.2006.g.

2. Ništava je i bez pravne valjanosti uknjižba prava vlasništva na nekretninama iz točke 1. ove presude pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje dosadašnjeg upisa, sve to bez sudjelovanja tužene, kojoj se ujedno nalaže da dopusti takav upis u zemljišne knjige.

Obrazloženje

1. Tužitelj su ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi kako je Rješenjem o nasljeđivanju broj O-408/03 donesenim od Općinskog suda u Šibeniku dana 13.4.2006.g. koje je postalo pravomoćno 21.12.2006.g. te dogovorom o podjeli zemlje s bratom SV pok. ŽV stekao nakon smrti oca ŽV pok. R predmet spora u vlasništvo. Nekretnina da je omeđena suhozidom a u geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od "Kvadrati više" Šibenik da je označena slovima A-B- C-D te da ima površinu 218,00m2 te dijela označenog slovima L-K-J-I-H-I1-H1-G1-F1- E1-D1-C1-B1-A1-Z-D-U-T-S-R-P-L površine 353 m2. Predmet spora tužitelj da sa svojom obitelji koristi nesmetano a da ju je prije koristila i obitelj njegova djeda i oca.

2. Zakonski zastupnik tužene je u svom odgovoru na tužbu naveo kako osporava tužbu u cijelosti iz razloga navedenih u svom odgovoru na zahtjev za mirnim rješenjem spora broj N-DO-172/2020 od 21. rujna 2020. godine u kojem se navodi kako se ne prihvaća zahtjev za mirnim rješenjem spora glede predmeta spora iz razloga što se pregledom priloženih dokaza i dokaznog prijedloga ne može utvrditi da je podnositelj zahtjeva ili njegov prednik, te koji prednik i kada stekao pravo vlasništva nad nekretninom.

3. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Rješenja o nasljeđivanju broj O-408/03 donesenim od Općinskog suda u Šibeniku dana 13.4.2006.g., geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od "Kvadrati više" Šibenik od 8. prosinca 2020.g., Izjave IV, dopisa tuženice broj N-DO-172/2020 od 21. rujna 2020. godine, neslužbene kopije Izvatka iz zemljišne knjige te su u postupku saslušani svjedoci EV, GV i ČV kao i tužitelj.

4. Stanke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

7. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dakle tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora.

8. Sud je u postupku, temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako slijedi.

9. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju broj O-408/03 donesenim od Općinskog suda u Šibeniku dana 13.4.2006.g. utvrđeno je da su ŽV pok. R naslijedili sinovi AV i FV, svaki za po ½ dijela, supruga M da je svoj nasljedni dio ustupila sinovima na jednake dijelove a kćer IV da je dala izjavu u kojoj navodi da je isplaćena za svoj nasljedni dio.

10. Iz geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od "Kvadrati više" Šibenik od 8. prosinca 2020.g. razvidno je da je dio predmeta spora dio čest. br. 3200/1 k. o. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D te da ima površinu 218,00m2 a drugi dio predmeta spora da je dio iste čestice te da je označen slovima L-K-J-I-H-I1-H1-G1-F1-E1-D1-C1-B1- A1-Z-D-U-T-S-R-P-L i da ima površinu 353 m2.

11. Iz Izjave IV ovjerene od javnog bilježnika Zorke Čavajde u Zagrebu dana 22. ožujka 2006.g. pod brojem OV-2392/2006 razvidno je da je ista izjavila da je na ime ispunjenja legata iz oporuke pok. ŽV primila novčani iznos od 1.000,00DM protuvrijednosti u eurima od tužitelja te da prema nasljednicima ŽV u odnosu na navedeni ostavinski postupak nema više nikakvih potraživanja.

12. Iz dopisa tuženice broj N-DO-172/2020 od 21. rujna 2020. godine razvidno je da ista ne prihvaća zahtjev za mirno rješenje spora.

13. Iz neslužbene kopije Izvatka iz zemljišne knjiga razvidno je da je na čestici 3200/1 k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisana tuženica.

14. Očevidom na mjesta spora održanom dana 28. ožujka 2024.g. utvrđeno je da predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja nekretnina djelomično ograđena suhozidom, a djelomično betonskim blokovima za koje mjernik vještak naveo da predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica]. Predmetna nekretnina nalazi se preko puta kuće koja nosi oznaku dio čest. zem. [katastarska čestica] ispod same asfaltne ceste. Predmet spora predstavlja i betonski plato oko predmetne kuće sa dvije strane te dio dvorišta unutar kuće na kojem se nalaze dva pomoćna objekta.

14.1. U Vještvu izrađenom od OV iz Geomapa d.o.o. od 6. travnja 2023.g. razvidan je položaj, oblik i površna predmeta spora. Na navedeno Vještvo niti jedna stranka nije imala prigovora pa je sud smatrao da je isti sačinjen sukladno pravilima struke.

15. Saslušani svjedok EV, rođen 1959. godine iskazao je da je kuće na predmetu spora počeo graditi tužitelj negdje 1972. -1973. godine a s vremenom da ih je nadograđivao, a zemljište preko puta kuće tužitelj da je stekao nasljeđivanjem svoje majke M. U dijelu kuće da su živjeli su i roditelji tužitelja ŽV i M. Obzirom da je FV brinuo o svojim roditeljima te nekretnine zajedno sa pripadajućim dvorištem i zemljištem preko puta kuće da su pripale su isključivo RV. Markov brat SV da ne polaže nikakva prava na tim nekretninama te da tu ništa nije ulagao niti je tu živio.

16. Svjedok GV, rođen 1972. godine, nesrodan, iskazao je da na mjesto spora dolazi još od svog djetinjstva te da mu je poznato da od 80-tih godina prošlog stoljeća u tim kućama živi FV sa svojom obitelji a tu da su mu živjeli i roditelji ŽV i M. Te kuće da je nadograđivao FV, kao i pomoćne objekte, a oni da su koristili i dio zemlje preko puta kuće pored ceste te da su tamo znali držati plastove sijena. Brata tužitelja SV tu da nikada nije vidio te da nije čuo da on na tim nekretninama polaže bilo kakva vlasnička prava a niti ga je vidio niti čuo da bi on tu nekada nešto radio. Betonsku ploču na zemljištu preko puta kuće da ja napravio tužitelj.

17. Svjedok ČV, rođen 1961. godine, u tazbinskom srodstvu s tužiteljem, iskazao je da je kuću na predmetu spora gradio FV 70-80-tih godina prošlog stoljeća, da je tu živio sa svojom suprugom i djecom, a u dijelu te kuće da su živjeli su i njegovi roditelji ŽV i M koje je on uzdržavao. Tužitelj da je sagradio i pomoćne objekte uz kuću a na tom zemljištu koje se nalazi preko puta kuće da je znao držati plastove sijena te koliko je njemu poznato to zemljište da je u nasljedstvo donijela njegova majka M. Brat tužitelja SV tu da ništa nije gradio te da je tu rijetko i dolazio. Koliko on zna da na nekretninama koje su predmet ovog postupka SV ne polaže nikakva prava.

18. U postupku je saslušan tužitelj koji je naveo da je izvorni vlasnik predmeta spora bionjegov otac ŽV pok. R koji je preminuo 2006., a predmet spora da je naslijedio on. On da se sa braćom i sestrama dogovorio o podjeli ostavine iza oca i to na način da se sestra NV odrekla svog nasljednog dijela u njegovu korist, a brat SV da je dobio u vlasništvo drugu nekretninu. Na predmetu spora da se nalazi stara kuća, a pored nje da se nalazi i nova kuća. Po dozvoli oca na temeljima stare štale koju je on gradio tužitelj da je sagradio nekretninu koja je predmet ovog spora, predmet spora u cijelosti da je ograđen zidom, a pored kuće da se nalazi se garaža i pušilica. Kuća da se sastoji od prizemlja i kata. Brat SV da je navigavao 40-tak godina te da je otišao živjeti u [adresa] tako te da on nije ulagao financijska sredstva u predmet spora niti je tu živio nego da je on cijeli život ulagao u predmet spora. SV da ne polaže bilo kakva vlasnička prava na predmetu spora ali da on dopusti njegovoj djeci kad povremeno dođu u mjesto da kod njega prenoće. Betonski plato koji je položen ispod kuće a odvaja kuću da je gradio on.

19. Iskazima saslušanih svjedoka kao i iskazu tužitelja sud je u potpunosti poklonio vjeru smatrajući iste životnim, logičnim, uvjerljivim i u skladu sa spisu priležećim dokazima.

20. Prema čl.114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

21. Dakle, vlasništvo se može steći nasljeđivanjem, naime, članak 128. ZV-a u stavku 1 propisuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno dok je stavkom 2 propisano da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Potrebno je istaknuti da je stjecanje nasljeđivanjem spada pod originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva temelji na pravu vlasništva svoga prethodnika. Dakle, tužitelj izvodi svoje pravo vlasništva iz prava svojih prethodnika i to na način da je vlasništvo sa otuđivatelja prešlo na stjecatelja (tužitelja), naravno, u granicama ovlaštenja kojim je dotadašnji vlasnik raspolagao tom nekretninom jer otuđivatelj ne može prenijeti više prava stjecatelju nego ih je sam imao.

23. Stjecatelj će steći pravo vlasništva pozivom na neki od pravnih temelja propisanih naprijed citiranim čl.114. st.1. ZV-a ako i kada se ispune pretpostavke odnosno nastupe činjenice koje su zakonom određene kao pretpostavke stjecanja tog prava (čl.114. st.2. ZV-a).

24. Također, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nas- ljedstvo. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, nasljednik je sveopći sljednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik.

25. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe, u konkretnom, među ostalim i na imenu tuženika ad.6). U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g. ).

26. Dakle, za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da li je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisna na ime ostavitelja kao vlasnika niti da li je navedena u rješenju o nasljeđivanju iza istoga već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času njegove smrti.

27. Na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve isprave pobrojene u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), oslanjajući se i na iskaze svjedoka koji su u suglasju s iskazom tužitelja, a obzirom na neosporenu potpunost pasivne legitimacije tuženika u ovoj parnici, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim jer se ovdje radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina temeljem zakona (nasljeđivanjem) odnosno izvedenom - derivativnom načinu stjecanja, dakle, izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svojeg prethodnika i to oca ŽV te potom materijalnom diobom među nasljednicima.

28. Obzirom da je otac tužitelja preminuo 2006.g., a za stjecanje prava vlasništva primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja vlasništva, to se u konkretnom primjenjuje ZV.

29. Za napomenuti je da su, obzirom da se temeljem ZV-a pravo vlasništva stečeno na izvedeni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, a nitko ne može prenijeti na drugoga prava više nego što ga sam ima, tužitelji ispravno postavili tužbeni zahtjev obzirom da su istim predložili utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina samo u dijelovima koji su njima pripali nasljeđivanjem od oca ŽV a potom materijalnom diobom sa ostalim nasljednicima radi čega je trebalo odlučiti kao u izreci presude.

30. U ovom postupku tužitelj je dokazao kako osnov i tako slijed stjecanja predmetnih nekretnina, a ispravna je, kako je već naprijed navedeno, i pasivna legitimacija u odnosu na tuženika. Tuženik ni na koji način nije uspio dokazati osnovanost svojeg protivljenja tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu odnosno nije dokazao suprotno od onog što je ovaj sud utvrdio temeljem izvedenih materijalnim i personalnih dokazima predloženih po tužitelju.

31. Posebno se ističe da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama i da sud u postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz članka 3. stavka 3. ZPP-a) pa ukoliko osobe koje su utužene kao nasljednici uknjiženog (su)vlasnika ne osporavaju pravo vlasništva tužitelja, sud u parničnom postupku nije ovlašten odbiti zahtjev tužitelja ako tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici upisanog. Navedeno je i logično iz razloga što sud presudom ne određuje upis u zemljišne knjige, već uknjižbu dopušta isključivo zemljišnoknjižni sud temeljem javne ili privatne isprave, što znači da će zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku odlučivati o pretpostavkama za provođenje presude primjenom odredbi Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13), takav stav je zauzet i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/1572/2006 od 19.5.2010. („Narodne novine“ broj 72/10, 108/17, 63/19).

32. Obzirom da tužitelj koji su u potpunosti uspio u ovom postupku nije potraživao parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Kninu, dana 15. siječnja 2026.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: - sukladno zapisniku o objavi