Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2611/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u parničnom postupku tužitelja PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-228/2024-5 od 20. studenoga 2025., 15. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-228/2024-5 od 20. studenoga 2025.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., podnesen u odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2019., kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se rješenje suda prvog stupnja preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika rješenje suda prvog stupnja sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim čl. 2. Ugovora o kreditu zaključenog 22. svibnja 2006. u podružnici tuženika u Slavonskom Brodu (promjenjiva kamatna stopa), te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.592,67 EURA / 12.000,00 kn sa zateznim kamatama (restitucijski zahtjev potrošača).

6. U čl. 13. Ugovora o kreditu ugovoreno je: U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta kreditora.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a prvostupanjski sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika sa zaključkom da je prorogacijska klauzula iz čl. 13. Ugovora o kreditu ništetna jer se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale, da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj prorogacijske klauzule, da ova ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zatim sa zaključkom da bi tužitelju bilo ograničeno pravo na pristup sudu u Zagrebu jer bi tužitelj imao znatne troškove zbog putovanja iz [adresa] u [adresa] (čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 96/03.).

8. Nastavno, prvostupanjski sud je zaključio da bi i prema Direktivi Vijeća 93/3/EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (pravni stav Suda Europske Unije iz presuda od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C- 240/98 i C-244/98) ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti bila ništetna.

9. Konačno, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo izbora po odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09.), da mjesno nadležan bude sud poslovne jedinice tuženika, jer je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tuženika u Slavonskom Brodu iz čije je djelatnosti spor nastao.

10. Ove zaključke i pravna shvaćanja suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća ispravnim ovaj sud.

11. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je odluka suda prvog stupnja u skladu sa zaključkom predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020., te da se odredba čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju primjenjuje neovisno o tome kada je ugovor o kreditu zaključen, već ovisno o tome kada je postupak pokrenut (Vrhovni sud Republike Hrvatske Gr-1-143/19 od 11. prosinca 2019.).

12. Budući je čl. 59. ZPP-a propisana izberiva mjesna nadležnost, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području poslovnica nalazi. Stoga je tužitelj mogao izabrati mjesno nadležnim i Općinski sud u Slavonskom Brodu.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje suda prvog stupnja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

14. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. siječnja 2026.

Sudac

Drago Grubeša