Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1324/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-154/2024-15 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-

154/2024-15 od 24. travnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. i II. izreke,

b) preinačava u odluci o trošku pod toč. III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, da tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 753,86 EUR (dvijetisućečetiristopedesetišesteuraiosamdesetijedancent) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, odbija se kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"l. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 10. stavka 1. Ugovora [broj kredita], sklopljen između tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., Jadranski trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, solemniziran dana 07. veljače 2006. godine kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod posl. br. OU-143/06-1, koja glasi:

„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermaerkische bank d.d., Jadranski trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 390,72 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2006. po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.166.36 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koju se ukazuje u izjavljenoj žalbi tuženika, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 7. veljače 2006., kojom je određeno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 01,000% od iznosa kredita.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 7. veljače 2006. sklopili Ugovor o [broj kredita], a kojim Ugovorom je određeno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 01,000% od iznosa kredita i da je tuženik od tužitelja naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 390,72 EUR.

8. Sporno je da li je odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu ništetna te posljedično je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 390,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je li osnovan prigovor zastare.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio kao uvjerljiv i logičan iskaz tužitelja koji je naveo da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, djelatnica banke nije govorila o eventualnom plaćanju tzv. ulazne naknade, već mu je nakon sklapanju tog Ugovora rečeno da mora platiti određeni postotak. Nije mogao utjecati na odredbe Ugovora, jer se radilo o tipskom ugovoru. Niti naknadno mu nije rečeno zašto se naplaćuje ulazna naknada. Kredit je podigao zbog rješavanja stambenog pitanja, a radi kupnje stana, u kojem i danas živi sa suprugom i sinom.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03– dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

12. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda, a suprotno žalbenim navodima da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratnih troškova obrade kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima te da tužitelj nije ni mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj, kao i da tužitelju nije razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade.

13. Kako je odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 01,000% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Također je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni br. Rev 673/2023- 2 od 13. veljače 2024. zauzeo stav da se o odredbi kojom se određuje naknada za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli) te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).

15. S pravom je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 390,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2006. pa do isplate (čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO).

16. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a), a obzirom na vrijednost kondemnatornog zahtjeva osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u ukupno dosuđenom iznosu od 390,72 EUR, za sve priznate radnje po prvostupanjskom sudu te je pravilno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. st. 3. Tarife).

17.1. Međutim, osnovano tuženik navodi u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini troškova postupka.

18. Iako je tužitelj u tužbi istaknuo deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, a taj deklaratorni zahtjev je istaknut radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu), vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu) pa je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.717,95 EUR, iako je tuženik isticao da je vrijednost predmeta spora previsoko određena te suprotno obrazloženju presude, sud prvog stupnja o istome nije odlučio raspravnim rješenjem.

19. Naime, tužitelj je očito previsoko naznačio vrijednost predmeta spora i sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o prigovoru tuženika jer je kao vrijednost predmeta spora morao utvrditi iznos od 390,72 EUR i prema toj vrijednosti predmeta spora treba obračunati visinu troškova postupka za pojedinačne radnje poduzete u postupku, kao i ukupan trošak koji pripada tužitelju.

20. Naime, u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a, jer deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u konkretnom slučaju određuje se samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i VS RH Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., VS RH Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. i VS RH Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003.).

21. Tužitelju prema vrijednosti predmeta spora od 390,72 EUR pripada naknada troška za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 25. lipnja 2024. i 9. prosinca 2024., 50 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 15. siječnja 2025. i 11. ožujka 2025., 50 bodova za svako ročište (Tbr 9/1 Tarife), kao i trošak objave presude 25 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što je ukupno 275 bodova odnosno 550,00 EUR prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife, uvećano za PDV po stopi od 25% što iznosi 137,50 EUR, a sveukupno 687,50 EUR. Tužitelju treba priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 EUR, što sveukupno predstavlja trošak postupka u iznosu od 753,86 EUR.

22. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak objave presude kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) obzirom da se radi o procesnoj radnji objavi presude na ročištu propisanoj odredbom čl. 335. st. 3. i 6. ZPP-a i za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9/3 Tarife.

23. Stoga je žalba tuženika uvažena i preinačena odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke presude suda prvog stupnja i naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 753,86 EUR u roku od 15 dana na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. izreke.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu odluke o trošku i time nije promijenjen odnos uspjeha u sporu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.

25. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

26. Nepobijano rješenje ostaje nepromijenjeno.

Osijek, 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš