Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1494/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženice MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ETI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. listopada 2025. poslovni broj P-1787/2024-10, u sjednici vijeća 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 30. listopada 2025. poslovni broj P-1787/2024-10.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I.Nalaže se prvotuženoj, drugotuženiku i trećetuženoj da tužitelju predaju u suposjed nekretninu označenu kao čestica broj 5598/3 i 5598/8, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa], i to posebni dio označen kao 24. Suvlasnički dio: 248/6509 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom 4 kancelarije površine 101,53 m2, hodnika, dvorane površine 76,26 m2, WC- a i kuhinje, ukupne korisne površine 247,61 m2, na 02. drugoj etaži, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženoj na ime parničnog troška naknaditi tužitelju iznos od 420,76 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se drugotuženom na ime parničnog troška naknaditi tužitelju iznos od 84,14

EUR u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se trećetuženoj na ime parničnog troška naknaditi tužitelju iznos od 84,14

EUR u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženici iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za predaju u suposjed kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posebni dio označen kao 24. Suvlasnički dio 248/6509 etažno vlasništvo (E-24) dijela kčbr. [katastarska čestica] koji suvlasnički dio je povezan sa cjelinom 4 kancelarije površine 101,53 m2, hodnika, dvorane od 76,26 m2, WC-a i kuhinje ukupne korisne površine 247,61 m2 na drugoj etaži, a činjenično se temelji na tvrdnjama da kao suvlasnik predmetne nekretnine koju je stekao temeljem nasljeđivanja iza pok. oca ĆT ima pravo na suposjed, a da mu tuženici osporavaju to pravo iako im se obratio i pisanim putem da mu omoguće korištenje nekretnine, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela, tuženica ŽT u ¾ dijela (ispravno 5/8 dijela), tuženik ĆTI u 1/8 dijela i tuženica LT u 1/8 dijela i da su suvlasništvo stekli temeljem nasljeđivanja iza pok. ĆT

- da su između pok. ĆT i njegove supruge – tuženice MT (kao zakupodavaca) i Adria Libar d.o.o. i Pučkog učilišta Libar (kao zakupoprimaca) 2. siječnja 2018. sklopljena dva ugovora o zakupu poslovnih prostorija koje se nalaze na kčbr. [katastarska čestica] s trajanjem do 31. prosinca 2018.

- da je pok. HT umro **.**.2018., odnosno tijekom trajanja ugovora o zakupu poslovnih prostorija pa je na tužitelja i tuženike prešao posredan (samostalni) posjed kakav je imao pok. HT u trenutku smrti, s obzirom da su nekretnine u trenutku njegove smrti bile u neposrednom posjedu Adria Libar d.o.o. i Pučkog učilišta Libar (temeljem zakupa)

- da su tuženici, nakon što je istekao ugovor o zakupu koji je sklopio njihov pravni prednik (31. prosinca 2018.), sklapali daljnje ugovore o zakupu s Adria Libar d.o.o. i Pučkim učilištem Libar na određeno vrijeme od godine dana, pa su tako sklopili ugovore 13. siječnja 2024. i 13. siječnja 2025. navodeći pritom da su ugovori sklopljeni u okviru poslova redovite uprave primjenom odredbe čl. 86. al. 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17, 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) prema kojoj je za sklapanje ugovora dovoljna suglasnost suvlasnika koji imaju većinu suvlasničkih dijelova, a koju većinu tuženici imaju

- da odredba čl. 86. al. 7. ZV regulira poslove redovitog upravljanja koji se tiču cijele zgrade, dok su u konkretnom slučaju tužitelj i tuženici suvlasnici posebnog dijela nekretnine pa se na poslove uprave koji se tiču dijela nekretnine na kojem je uspostavljeno etažno vlasništvo primjenjuju odredbe čl. 40. i čl. 41. ZV, a kako su tuženici davali u zakup posebni dio nekretnine (u naravi poslovne prostorije) u kontinuiranom periodu od sedam godina (za razdoblje od 2019. do 16. siječnja 2026.) bez suglasnosti tužitelja kao suvlasnika koja je potrebna sukladno čl. 41. st. 1. ZV i time zlouporabili zakonom ustanovljeno pravo na poslove redovite uprave prikazujući da su ugovori sklapani na razdoblje od godine dana, to proizlazi da su tuženici raspolagali sa suvlasničkim dijelom koji pripada tužitelju pa time i s pravom na suposjed koji proizlazi iz njegova prava suvlasništva

- da ugovori o zakupu koje su tuženici sklopili s trećim osobama ne obvezuju tužitelja, niti mogu pravno osnažiti time što je dio zakupnine od trećih osoba isplaćen tužitelju,

pa primjenom odredbe čl. 42. st. 1. ZV koji propisuje da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, odredbe čl. 46. st. 1. ZV koji propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, te odredbe čl. 161. st. 1. ZV koji propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed stvari, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan pa je naložio tuženicima predati tužitelju u suposjed predmetnu nekretninu.

6. U žalbi tuženici navode da je tužitelj u tužbi samo površno naveo da je postao suvlasnik nekretnine zajedno s tuženicima na temelju rješenja o nasljeđivanju iz pok. ĆT i da je više puta tražio da mu tuženici omoguće korištenje nekretnine s osnova suvlasničkog prava, a što mu nije omogućeno, te je u prilog tužbi priložio preporučena pisma s povratnicom od 12. ožujka 2024. iz kojih je evidentno da se na sve tri povratnice nalazi isti potpis prezimena ĆT napisan velikim tiskanim slovima, a koji nije potpis niti jednog od tuženika. Tužitelj nije iznio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok čl. 5. ZPP propisuje da će sud omogućiti strankama da se izjasne o pravnoj prirodi spora i da sud ne može utemeljiti odluku na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se raspravljalo, a tužitelj je na ročištima 18. srpnja i 15. rujna 2025. samo istakao da on nije sklopio ugovore o zakupu s trećim osobama, a što nije niti sporno, te nije isticao da bi ugovori o zakupu koji su sklopljeni nakon 2019. bili suprotni zakonu, nepostojeći, ništetni ili da bi premašivali poslove redovite uprave, pa kako je sud upravo to utvrdio u konkretnom slučaju to smatraju da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 2. i st. 3. ZPP. Isto tako smatraju da je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se nije izjasnio jesu li ugovori o zakupu koji su sklopljeni s trećim osobama nakon 2019. pravno valjani, odnosno jesu li ništetni ili pobojni, ili su naknadno osnaženi s obzirom je tužitelju isplaćivan dio zakupnine od trećih osoba, navodeći da tužitelj tijekom postupka nije isticao da su ugovori pravno nevaljani pa su isti obvezujući za tužitelja jer ih je prihvatio time što je prihvatio isplatu razmjernog dijela zakupnine. U vezi svega navedenog smatraju i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe čl. 39. st. 2. i čl. 42. ZV.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da je iznio jasne i dostatne razloge o svim relevantnim činjenicama o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja, te iste nisu proturječne tvrdnjama stranaka niti provedenim dokazima.

8. Prvostupanjski sud je pod toč. 21. do 24. obrazloženja izrazio jasno pravno shvaćanje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, da su ugovori o zakupu koje su tuženici sklapali s Adria Libar d.o.o. i Pučkim učilištem Libar u razdoblju od 2019. nadalje, a bez suglasnosti tužitelja kao jednog od suvlasnika nekretnine koja je bila predmetom zakupa, bez pravnog učinka u odnosu na tužitelja i da ti ugovori ne mogu pravno osnažiti (konvalidirati) time što je dio zakupnine isplaćivan na račun tužitelja.

8.1. Isto tako sud je iznio jasno stajalište da sklapanje ugovora o zakupu nekretnine predstavlja posao izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika sukladno čl. 41. st. 1. ZV u vezi čl. 70. st. 3. ZV, te da u toj situaciji nije primjenjiv čl. 86. al. 7. ZV koji regulira poslove redovitog upravljanja cijele nekretnine, odnosno iznajmljivanje i davanje u zakup drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela, nego da su primjenjive odredbe čl. 40. i čl. 41. ZV kojima su regulirani poslovi redovite i izvanredne uprave suvlasnika posebnog dijela nekretnine, s obzirom da su u konkretnom slučaju stranke nedvojbeno suvlasnici nekretnina na kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo (E-24), a što je evidentno iz upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8.2. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženici ističu da prvostupanjski sud nije iznio pravno stajalište o pravnoj valjanosti i obvezujućem učinku ugovora o zakupu koji su tuženici sklapali s trećim osobama bez suglasnosti tužitelja kao jednog od suvlasnika nekretnine koja je bila predmetom zakupa.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 2. i st. 3. ZPP. Nakon što su tuženici u odgovoru na tužbu osporili zahtjev tužitelja na predaju nekretnine u suposjed, činjenično tvrdeći da se svi zajedno (tužitelj i tuženici) kao nasljednici nalaze u posrednom posjedu koji su naslijedili iza smrti svog prednika (pok. ĆT), tužitelj je na pripremnim ročištima 18. srpnja i 15. rujna 2025. isticao da su tuženici raspolagali s njegovim suvlasničkim dijelom i da su ga onemogućili u suposjedu time što su bez njegove suglasnosti sklapali ugovore o zakupu od 2019. za daljnje razdoblje.

9.1. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti zahtjeva utemeljio na činjenicama koje tužitelj nije istakao, s obzirom da je njegove činjenične tvrdnje i osnovanost tvrdnji da je onemogućen u pravu suvlasništva i suposjedu, o kojim tvrdnjama su se i tuženici činjenično očitovali, sud procijenio kroz mjerodavne odredbe materijalnog prava (čl. 40. i čl. 41. ZV) kojima su regulirani poslovi redovite i izvanredne uprave, te je isključio primjenu čl. 86. al. 7. ZV iz jasno navedenih razloga i time nije izašao iz činjeničnog okvira predmeta spora, a niti je odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, kako to neosnovano ističu tuženici pozivajući se na čl. 7. st. 2. i 3. ZPP.

10. Nisu osnovane niti daljnje žalbene tvrdnje da je tužitelj samo "površno" istakao u tužbi da je od tuženika više puta zahtijevao predaju nekretnina u suposjed, odnosno da je prije podnošenja tužbe dostavio tuženicima dopis kojim ih poziva na predaju nekretnine u suposjed na koji su se oglušili, tvrdeći da je potpis na svim dostavnicama kojima je tuženicima uručen dopis identično napisan velikim slovima i da ne odgovara njihovim potpisima.

10.1. Tvrdnje kojima tuženici ukazuju da se na dostavnicama, koje je tužitelj priložio kao dokaz primitka dopisa kojima zahtijeva od tuženika predaju nekretnina u suposjed, ne nalazi njihov potpis nisu pravno relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva jer poziv na predaju u suposjed nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za predaju u (su)posjed, a tuženici su osporavali pravo na suposjed tužitelju tijekom cijelog prvostupanjskog postupka što je evidentno već iz odgovora na tužbu, a isti mu osporavaju i sada u žalbenom postupku.

11. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva, koje je obrazložio jasnim i dostatnim razlozima koji imaju uporišta u tvrdnjama stranaka i sadržaju provedenih dokaza, zaključivši da su tuženici davanjem u zakup trećim osobama raspolagali sa cijelom nekretninom i time sa suvlasničkim dijelom tužitelja bez njegove suglasnosti čime su tužitelja isključili iz prava (i) na suposjed.

11.1. Kako tuženici ne tvrde da je tužitelj u suposjedu nekretnine nego upravo suprotno tome - smatraju da je on suglasan s ugovorima o zakupu koje su oni sklopili bez njegove suglasnosti, a da pravo suvlasništva podrazumijeva pravo suvlasnika sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari, a između ostalog uključuje i pravo na suposjed stvari (čl. 42. st. 1. ZV), to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim.

12. Tvrdnje tuženika da je sud trebao zaključiti da su stranke podijelile posjed nekretnine nemaju uporišta ni u jednom provedenom dokazu, a da je posjed podijeljen tuženici nisu isticali tijekom prvostupanjskog postupka pa se radi i o novim činjenicama koje nisu ovlašteni isticati u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP). Točno je da čl. 39. st. 2. ZV propisuje da kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga, međutim, primjena tih pravila ne isključuje pravo suvlasnika na suposjed nekretnine koje je izričito propisano čl. 42. st. 1. ZV.

13. S obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

14. Tuženici sadržajno ne pobijaju odluku o troškovima postupka pod toč. II., III. i IV. izreke, već je pobijaju u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to je odbio žalbu i potvrdio presudu i u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek