Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1221/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, protiv tuženice HJC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, radi predaje u posjed ili isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 22. svibnja 2025. poslovni broj P-914/2022- 25, u sjednici vijeća 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 22. svibnja 2025. poslovni broj P-914/2022-25, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

«I. Nalaže se tuženici HJC, iz [adresa], da tužiteljici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed, slijedeće stvari:

1.) 15 (petnaest) majica i to:

- 3 majice marke GAP (sive boje, crne s plavim natpisom „GAP“ i crvena, veličina 92/98),

- 5 debljih dukseva i to:

- crveno – sivi na pruge marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- zeleni marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- sivi z s natpisima brojeva marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- crveni s kapuljačom marke „Okaidi“, veličina 92/104

- crveno – sivi s kragnom marke „Okaidi“, veličina 92/104,

- 5 tankih majica i to:

- 3 (tri) komada sa slikama traktora, auta i životinja, marke H&M, veličine 98,

- 2 (dva) komada tamnoplave marke Okaidi, vel. 98,

- siva vesta na kopčanje marke H&M, vel. 98,

- tamnoplava vesta s metalnim plavim gumbima, marke H&M, vel. 98,

2.) 10 (deset) komada hlača i to:

- 2 traperice, jedne marke H&M, druge marke Okaidi, vel. 92/98,

- 1 sive hlače marke Okaidi, vel. 92/98,

- 1 crvene hlače marke Okaidi, vel. 104

- 1 crne hlače marke Okaidi, vel. 92/98,

- 5 komada hlača od trenirki i to:

- sive marke GAP, vel. 92,

- plave marke GAP, vel. 98,

- plave s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92,

- crvene s uzorkom brojeva na džepu, marke Okaidi, vel 92,

- boje pijeska marke H&M, vel. 98,

3.) 8 (osam) bodia za bebe i to:

- tamnoplavi marke H&M, vel. 92/98

- crveno -sivi na pruge marke H&M, vel. 92/98

- crveni marke H&M, vel. 92/98,

- 5 komada marke C&A, vel. 92/98, s uzorcima životinja,

4.) 5 (pet) pidžama i to:

- 2 komada marke Carters, vel 98, plavo – siva s uzorkom kamiona i crvena sa smeđim hlačama i uzorkom soba na majici,

- 1 komad marke Okaidi, vel. 104, a koja se sastoji od plišane majice s tamno plavim i sivim prugama, te natpisom „ Cross Country“, te plave hlačice,

- 1 komad marke C&A, vel. 98 bijele boje s svijetlo simim crtama te uzorkom medvjedića,

- 1 komad marke C&A, vel. 98, plava majica s uzorkom dinosaura, te hlače na šarene pruge,

5.) 2 (dvije) jakne i to:

- siva zimska jakna s ovratnikom, marke Okaidi,

- crvena deblja zimska jakna, marke H&M,

6.) 2 (dvije) vreće za spavanje i to:

- 1 (komad) svijetle bež boje,

- 1 (komad) s uzorkom „snoopy dog-a“,

7.) 3 (tri) košulje i to:

- crvena karirana košulja, marke H&M, vel. 92/98,

- svjetlo plava s drvenim gumbićima marke Okaidi, vel. 98,

- plava na kockice, marke Okaidi, vel. 98,

8.) 5 (pet) majica kratkih rukava i to:

- žuta s uzorkom psa i otiscima šapa, marke Okaidi, vel. 92/98

- svjetlo plava na pruge s uzorkom ŠJ, marke C&A, vel. 92/98

- ljubičasta s kragnom, marke Okaidi, vel. 92/98

- crvena s gumbićima i bijelim detaljima, marke Okaidi, vel. 92/98

- plava s uzorkom automobila, marke Okaidi, vel. 92/98,

9.) 3 (tri) komada kratkih hlača i to:

- ljubičaste marke Okaidi, vel. 92/98,

- traper marke H&M, vel. 92/98,

- sive marke Okaidi, vel. 92/98,

10.) 10 (deset) pari čarapa i to:

- sive sa šarenim detaljima marke H&M, vel 23-26,

11.) 3 (tri) tregerice i to:

- kratke traper, marke H&M, vel. 98,

- duge traper marke H&M, vel. 98,

- tamno – sive sa svjetlo sivim prugicama marke Okaidi, vel. 98,

12.) odjelca za bebe i to:

- 1 (jedan) komplet Djeda Božićnjaka, marke H&M,

- 1 (jedan) komplet smokinga,

- 1 (jedan) plavi marke H&M,

- 1 (jedan) sivi marke H&M,

u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici HJC, iz [adresa], da tužiteljici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak, zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.».

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

«I. Nalaže se tuženici HJC, iz [adresa], da tužiteljici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna / 929,06 (devetstodvadesetdevet eura i šest centi) eura, zajedno sa zakonskim zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici HJC, iz [adresa], da tužiteljici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak, zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno odredbi iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.».

III Nalaže se da tužiteljici HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici HJC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 (tisućustodvaqdesetpet) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate ,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.»."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na osnovni zahtjev tužiteljice za povrat stvari (dječjih odjevnih predmeta) koji se činjenično temelji na tvrdnji da je tužiteljica posudila tuženici odjeću za dijete i da joj ista nije vraćena, te na eventualno kumulirani zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 929,06 EUR ukoliko su pokretne stvari otuđene ili propale, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka sporno da li su odjevni predmeti vlasništvo tužiteljice, da li su vraćeni tuženici, te vrsta i vrijednost tih stvari

- da je radi utvrđivanja spornih činjenica sud saslušao svjedoke - SJ, IJ, DJ, OJ i BJ, tužiteljicu i tuženicu

- da iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je tužiteljica donijela tuženici u njezinu kuću u [adresa] kod [adresa] raznu dječju robu da bi je koristila za svoje dijete

- da tužiteljica tvrdi da je posudila tuženici odjeću za dijete navodeći vrstu, količinu i marku odjeće, da je vlasnica te odjeće jer je istu kupila u trgovačkim centrima u Kopru i Italiji za svog sina misleći da će odjeću nositi i drugo dijete, da je minimalna cijena po komadu odjeće iznosila 10,00 EUR dok su određeni odjevni komadi bili po cijeni od 30,00 do 50,00 EUR, da joj tuženica odjeću nije vratila iako je to od nje više puta zahtijevala

- da tvrdnje tužiteljice - da je odjeću kupila i da je vlasnica iste, da je odjeću posudila tuženici i da joj ista nije vraćena, kao i vrstu i količinu odjeće potvrđuje njezin suprug IJ, ali njegov iskaz sud ne prihvaća vjerodostojnim jer ga ocjenjuje pristranim

- da tuženica tvrdi da joj tužiteljica nije posudila odjeću s obzirom da joj ista nije bila potrebna, nego je tužiteljica tu odjeću napustila kada ju je ostavila kod nje u smislu čl. 172. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17.,152/14., 81/15, u daljnjem tekstu: ZV) koji propisuje da pravo vlasništva pokretne stvari prestaje napuštanjem posjeda stvari koje znači odreknuće od prava vlasništva, te navodi da je odjeću tužiteljici vratio njezin suprug BJ

- da tvrdnje tuženice - da je vratila odjeću tužiteljici potvrđuje u iskazu kao svjedok njezin suprug BJ i svjedokinja VJ, s time da BJ tvrdi da je odjeću vratio tužiteljičinom suprugu IJ, dok svjedok IJ opovrgava tvrdnje da bi mu odjeća bila predana

- da ostali saslušani svjedoci SJ i DJ nemaju neposrednih saznanja o predaji, vraćanju i vrsti robe, već imaju posrednih saznanja iz pričanja tužiteljice i tuženice, na način da SJ ima saznanje od tužiteljice da je posudila odjeću tuženici, dok DJ ima saznanje od tuženice da joj je tužiteljica predala staru odjeću navodeći da od iste uzme što joj odgovara a ostalo baci i da je tuženica vratila odjeću tužiteljici po svom suprugu,

pa pozivajući se na čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. i 2. ZV i primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP prvostupanjski sud zaključuje da je teret dokazivanja odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti zahtjeva na tužiteljici, a da tužiteljica nije dokazala da je vlasnica odjeće, da nije dokazala vrstu i količinu odjeće, niti da je ista u posjedu tuženice radi čega je ocijenio neosnovanim osnovni zahtjev za povrat stvari. Da bi ostvarila pravo po eventualno kumuliranom zahtjevu za isplatu sud navodi da je tužiteljica bila dužna dokazati da tuženica stvari nije vratila iz razloga što su otuđene ili su propale, ali kako tužiteljica nije dokazala da se stvari nalaze u posjedu tuženice, a to je temeljena pretpostavka da bi se utvrđivala odgovornost tuženice za oštećenje i propast stvari, to je ocijenio neosnovanim i eventualno kumulirani zahtjev.

6. U žalbi tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala vrstu, količinu i robnu marku odjeće jer je njezin iskaz potvrdio samo njezin suprug, s obzirom da se posudba stvari nije odvijala pred trećim osobama pa saznanje o tome mogu imati samo tužiteljica i njezin suprug s jedne strane te tuženica i njezin suprug BJ i njezina majka OJ s druge strane, dok posredna saznanja ima i svjedokinja SJ na temelju pričanja tužiteljice, pa kako je tužiteljica jasno i određeno opisala u iskazu vrstu, količinu i marku odjeće ne postoje razlozi sumnje u vjerodostojnost njezinog iskaza kao i iskaza njezinog supruga koji to potvrđuje. Osporava i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je vlasnica odjeće s obzirom da je ta njezina tvrdnja potvrđena iskazom supruga IJ jer je odjeću kupila i dobila na poklon od trećih osoba pa je jasno da se radi o odjeći u njezinom vlasništvu, a ne o napuštenim stvarima, te osporava i zaključak da bi tuženičin suprug vratio stvari kada iz njegovog iskaza proizlazi da je stvari odnio u mjesto Cepjani a tužiteljica živi u mjestu [adresa] pa je nejasno kome bi stvari bile predane. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i eventualno kumulirani zahtjev, ali je pod toč. 6. obrazloženja naveo da nije proveo dokaz vještačenjem jer je isto povezano s nesrazmjernim troškovima pa nisu jasni razlozi odbijanja tog zahtjeva. Kako sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je otklonio vrijednosno ocijeniti iskaz tužiteljice i svjedoka IJ nego se pozvao "na dojam" time je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer zbog pogrešnog pravnog pristupa presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni cjelokupnom stanju u spisu, pa ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

8. Prema čl. 161. st. 1. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok odredba čl. 162. st. 1. ZV propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Dakle, tužiteljica je u ovom postupku u smislu citiranog čl. 162. st. 1. ZV dužna dokazati da su stvari koje zahtijeva njezino vlasništvo i da se nalaze u posjedu tuženice.

9. Iz stanja u spisu proizlazi da je sud vratio tužiteljici tužbu na ispravak/dopunu radi opisa i individualiziranja stvari koje traži tužbenim zahtjevom pozivom na čl. 109. ZPP, nakon čega je tužiteljica ispravila tužbu na način da je činjenično u tužbi i tužbenom zahtjevu određeno opisala stvari po vrsti, količini, boji, veličini i marki odjeće, pa s obzirom da je sud postupao po ispravljenoj tužbi očito je istu smatrao podobnom za postupanje.

9.1. Kako niti tuženica nije osporavala dopunjenu tužbu posebnim činjeničnim razlozima, nego (već) ranije navedenim tvrdnjama da je tužiteljici odjeću vratila i da je (i) ona posudila tužiteljici odjeću za djecu koju joj nije vratila, a da je tužiteljica u iskazu opisala odjeću koju je predala tuženici i da isto potvrđuje u iskazu njezin suprug, to je nejasan i proturječan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala vrstu odjeće koju zahtijeva od tuženice.

10. Isto tako je nejasan i proturječan daljnji zaključak da tužiteljica nije dokazala da je vlasnica odjeće koju je predala tuženici. U situaciji kada tuženica tvrdi da je upravo tužiteljici vratila tu odjeću ostaje nejasno čije bi vlasništvo bila odjeća koju je tužiteljica predala tuženici i zašto bi tuženica vraćala odjeću tužiteljici ako nije njezino vlasništvo, a kada tužiteljica u iskazu opisuje da je odjeću za dijete kupovala u određenim trgovinama i dobivala ih na dar i isto potvrđuje njezin suprug, to je proturječan zaključak suda da tužiteljica nije dokazala vlasništvo stvari.

11. Nadalje, iz obrazloženja presude (pod toč. 10.) proizlazi da iz iskaza svih svjedoka, tužiteljice i tuženice proizlazi „da je tužiteljica donijela tuženici u njezinu kuću u [adresa] u [adresa] raznu dječju robu da bi je njezino dijete koristilo“.

12. Nakon što je pod toč. 27. obrazloženja opisao oprečne iskaze svjedoka o činjenici je li odjeća vraćena tužiteljici, te nakon što je pod toč. 28. obrazloženja konstatirao da iz sadržaja dopisa tužiteljice od 2. lipnja 2022. i tuženice od 24. lipnja 2022. nije moguće na nedvojbeni način utvrditi je li roba vraćena tužiteljici, prvostupanjski sud nastavno pod toč. 29. obrazloženja zaključuje „da tužiteljica nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza u smislu čl. 219. st. 1. ZPP iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da se stvari koje je tužiteljica nedvojbeno donijela još uvijek nalaze u posjedu tuženice“.

12.1. Zaključak prvostupanjskog suda „da tužiteljica nije dokazala da se stvari nalaze u posjedu tuženice“ kraj nedvojbeno dokazane činjenice da je tužiteljica predala tuženici stvari nerazumljiv je i proturječan te je rezultat pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja radi kojeg je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12.2. Kada je sud utvrdio da je tužiteljica predala tuženici stvari, a što znači da su tuženici stvari predane u posjed, tuženica koja tvrdi da je vratila stvari tužiteljici – dužna je tu činjenicu dokazati. S obzirom da sud nije analizirao niti ocijenio sve provedene dokaze na tu okolnost, niti je saslušanje stranaka i svjedoka provedeno detaljno radi utvrđivanja upravo činjenice vraćanja stvari u posjed tužiteljici, tko ih je vratio, kome, kada i gdje su vraćene, to je (i) činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužiteljice ukinuo presudu primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano u ovoj odluci, nakon čega će ponovnim detaljnim i okolnosnim saslušanjem stranaka i svjedoka IJ, BJ i OJ na okolnost vraćanja odjeće tužiteljici, te njihovom analizom i ocjenom kako to nalaže čl. 8. ZPP, utvrditi činjenicu - tko je, kome, kada i gdje vratio odjeću - vodeći računa i o žalbenim razlozima kojima tužiteljica osporava da joj je odjeća vraćena, te će novu odluku obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. U novoj odluci odlučiti će i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek