Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-78/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Snježani Šaško članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Samardžiji, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-296/2025-10 od 12. lipnja 2025., dana 15. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se u cijelosti presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-296/2025-10 od 12. lipnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak što su ga 8. rujna 2001. u [adresa] sklopili tužiteljica i tuženik, a koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih Matičnog ureda Maksimir, za matično područje Markuševec, pod rednim brojem 28 za 2001., dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 555,27 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Kako su tužiteljica i tuženik kao predlagatelji podnijeli sudu 17. rujna 2024. prijedlog za sporazumni razvod braka koji je tuženik tijekom postupka povukao, dok je tužiteljica ostala kod prijedloga, to je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 453. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) prijedlog smatrao tužbom te obustavio izvanparnični postupak, te postupak po tužbi nastavio u ovom parničnom postupku.

6. Nadalje, kako nije sporno da je u braku stranaka rođeno dvoje, sada punoljetne djece, te da tužiteljica ostaje pri svom zahtjevu za razvod braka, tvrdeći kako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni već duže vrijeme i da ne postoji više niti njihova bračna zajednica, pa cijeneći da tuženik nakon obustave izvanparničnog postupka nije više uredno zaprimio pismena suda koji je po sudskom dostavljaču utvrdio da je tuženik s adrese naznačene u tužbi odselio i da je nova adresa nepoznata, to su mu sukladno odredbi čl. 145. st. 5. ZPP-a sve daljnje dostave vršene putem oglasne ploče.

7. Osim toga kako je iz navoda tužbe te iz iskaza tužiteljice na ročištu 12. lipnja 2025. utvrđeno da je ista s tuženikom sklopila brak 2001., te su zajedno sa svojom djecom živjeli u [adresa] na adresi njenog prebivališta, te da je tuženik s iste odselio tijekom prosinca 2024., a da je i prije toga, obzirom na poremećene bračne odnose, znao odlaziti na neko vrijeme, sud zaključuje da je njegovim preseljenjem prestala njihova bračna zajednica, no da je ista prestala i ranije od kada ne postoji njihov stvarni zajednički život, obzirom da tužiteljica navodi činjenicu kako je i prije između stranaka izostajala komunikacija, a posljednjih godina da su se ti periodi povećavali te su trajali i po nekoliko mjeseci, a najduži je bio 9 mjeseci, ukazujući kako bi u tim periodima tuženik okretao glavu od nje, ignorirao je te nije želio s njom razgovarati, a smatra da je prestala i njihova intimna zajednica jer su se intimni odnosi obzirom na opisanu situaciju prorijedili, iako tužiteljica navodi da ona tuženika još voli i voljet će ga, ali da ne može više trpjeti njegove emocionalne ucjene koje ju iscrpljuju.

8. Kako je nepostojanje bračne zajednice više od godine dana zakonski razlog za razvod braka naveden u čl. 51. st. 3. ObZ-a, a sud smatra da je nesporno bračna zajednica prestala sa preseljenjem tuženika u prosincu 2024., no obzirom na podneseni prijedlog za razvod braka u rujnu 2024. te opis zajedničkog života stranaka posljednjih godina, sud smatra da je do prekida bračne zajednice došlo i prije odlaska samog tuženika. Isto tako sud navodi da se iz naprijed navedenog opisa može zaključiti i da su odnosi stranaka teško i trajno poremećeni a da je očito kako nije vjerojatno da bi se bračna zajednica stranaka mogla obnoviti, obzirom na ustrajnost tužiteljice da se njihov brak razvede, slijedom čega je zaključio kako su se stekli zakonski uvjeti za razvod braka iz čl. 51. st. 1. toč. 2. i 3. ObZ-a pa je odlučeno pod točkom I. izreke.

9. U žalbi tuženik navodi da je njegova adresa Miroševačka cesta 122 te da nije zaprimio niti jedan poziv za ročište putem preporučene pošte ni poziv putem sudskog dostavljača, a da je u potpunosti nejasno kako je isti došao do utvrđenja da se odselio, te da je njegova nova adresa nepoznata, obzirom da nikada nije promijenio prebivalište ni boravište, bilo službeno ili neslužbeno, slijedom čega da nije bilo uvjeta za primjenu čl. 145. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući je tuženiku uskraćeno pravo da sudjeluje u istom. Potvrđuje da je iselio iz zajedničkog stana tek u prosincu 2024. pa smatra da ne postoje pretpostavke za razvod braka, ističući da razvodom gubi sve kako emocionalno tako i egzistencijalno, da djeca izbjegavaju komunikaciju s njim kao i posjete a što dodatno pogoršavala njegov osjećaj izgubljenosti. Kako tužiteljica navodi da ga i dalje voli, te da će ga uvijek voljeti, tuženik ističe da je taj osjećaj uzajaman te da će uvijek voljeti tužiteljicu zbog nje same kao i majke njihove djece.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a obzirom da tuženiku nezakonitim postupanjem, odnosno propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

11. Naime, nije sporno da je tuženik u prijedlogu za sporazumni razvod braka naznačio svoju adresu [adresa], na koju je primio uredno poziv za ročište 12. studenog 2024. na kojem je molio odgodu na rok od mjesec dana, s obrazloženjem da mu je potrebno još neko vrijeme da se odluči na razvod obzirom da je tužiteljica ostala kod prijedloga za razvod braka, a tuženik je pristupio i na ročište 19. prosinca 2024. u kojem je sud obustavio izvanparnični postupak po prijedlogu za sporazumni razvod braka te postupak nastavio kao parnični postupak po tužbi tužiteljice jer je tuženik povukao prijedlog za sporazumni razvod braka.

12. Nadalje, kako tuženik nije primio poziv za ročište 22. svibnja 2025. na kojem je trebao biti saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja jer se isti vratio uz napomenu da tuženik na adresi [adresa] nije zatečen, te je obaviješten, ali nije podigao pismeno na pošti, sud je poziv za raspravu tuženiku pokušao dostaviti putem sudskog dostavljača, koji također nije uspio tuženiku dostaviti poziv za ročište, uz napomenu da je po izjavi stanara na navedenoj adresi IP isti odselio s navedene adrese te da nova adresa nije poznata, pa je sud poziv za ročište 12. travnja 2025. tuženiku dostavio na oglasnu ploču suda pozivom na odredbu čl. 145. st. 5. ZPP-a, smatrajući da tuženik nije obavijestio sud o promjeni adrese pa se zbog te činjenice dostava nije mogla uredno obaviti, kao i da su se stekli svi zakonski uvjeti da se daljnje dostave u parnici za tuženika obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.

13. Međutim, obzirom je tuženik u žalbi ukazivao na činjenicu da nije bilo zakonskih uvjeta za postupanje sukladno odredbi čl. 145. st. 5. ZPP-a jer nikada nije odselio s navedene adrese niti je promijenio prebivalište i boravište, ovaj sud je zatražio da se na navedene okolnosti izvrše izviđaji saslušanjem sudskog dostavljača te IP.

14. Kako iz iskaza sudskog dostavljača ZP proizlazi da se više ne sjeća predmetnog događaja, ali da može potvrditi da ukoliko na dostavnici piše po izjavi stanara IP da je tuženik odselio i da je njegova nova adresa nepoznata, da to znači da je on tamo nekog zatekao i da mu je ta osoba rekla da je osoba kojoj treba uručiti pismeno odselila i da mu je njegova nova adresa nepoznata, a koje činjenice dalje ne provjerava, dok iz iskaza IP, koji je brat tuženika, proizlazi da nije znao da njegov brat živi na navedenoj adresi u sporno vrijeme, jer je na istoj adresi viđao i šogoricu i djecu, pa je zaključio da tuženik i dalje živi na adresi njihovog zajedničkog prebivališta, te je stoga sudskom dostavljaču rekao da njegov brat ne živi na toj adresi i da je njegova nova adresa nepoznata, pa cijeneći činjenicu da IP s tuženikom ne komunicira i da s istim nije u dobrim odnosima, zakonito je prvostupanjski sud na zapisniku od 17. prosinca 2025. konstatirao da je dostava poziva za tuženika za ročište održano 22. svibnja 2025. neuredno iskazana, obzirom da je tuženik odselio sa zajedničke adrese stranaka krajem 2024. te imao prebivalište i živio na naznačenoj adresi [adresa], slijedom čega je pogrešno prvostupanjski sud poziv za ročište na kojem je trebao biti saslušan tuženik kao stranka u svrhu dokazivanja dostavio istom na oglasnu ploču primjenom odredbe čl. 145. st. 5. ZPP-a, pa je istog zbog nezakonitog postupanja onemogućio u raspravljanju pred sudom.

15. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu pod točkom I. izreke, a posljedično i u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke te predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz napomenu da zbog naprijed navedenog ostali žalbeni navodi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti i pravilnosti pobijane odluke.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati tuženika na navedenu adresu kako bi istom bilo omogućeno da iznese svoje navode o tužbi tužiteljice te da raspravlja pred sudom, nakon čega će ponovno donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojom će odlučiti i o troškovima postupka.

U Varaždinu 15. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović