REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1706/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja – odvjetnika Gabrijela Žimbreka i stranaka osobno, dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi: “Nalaže se tuženiku NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 801,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 1.7.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.”

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 14. ožujka 2024. u Zagrebu, na križanju Avenije Marina Držića i Radničke ceste oko 10,00 sati došlo do prometne nesreće na način da je tuženik upravljajući biciklom marke „Specialized“ naletio na desni dio automobila reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, a uslijed čega je nastala šteta na automobilu u njegovom vlasništvu. Navodi kako je zbog izazivanja prometne nesreće i počinjenja prekršaja iz članka 112. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama I. PPP Zagreb izdala Obavijest o počinjenom prekršaju tuženika koji je odmah platio novčanu kaznu. Navodi da je u navedenoj nezgodi oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja koji je osobno platio trošak popravka u iznosu od 770,00 EUR te je također imao i trošak uslužne procjene štete u iznosu od 31,25 EUR slijedom čega od tuženika potražuje iznos od sveukupno 801,25 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenje odštetnog zahtjeva 1. srpnja 2024., a potražuje i naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra kako je tužitelj u cijelosti kriv za predmetni štetni događaj te da ne postoji odgovornost tuženika ni u kojem dijelu, a s obzirom da je tužitelj svojim vozilom naletio na bicikl koji je vozio tuženik i to na zebri, koja ima dvije crvene trake namijenjene za bicikl. Tužitelj je stajao i čekao trenutak da se uključi sa Radničke ceste na Držićevu ulicu te je cijelo vrijeme gledao u lijevo, a nije gledao u desno s koje strane je tuženik dolazio na biciklu i tužitelj je krenuo bez da je pogledao u desnu stranu. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva te smatra da tužitelju nije mogla nastati tolika šteta. Napominje da je tuženik htio zvati policiju, ali ga je tužitelj molio da ju ne zove, no tuženik ju je ipak pozvao. On je iz dobre namjere platio kaznu iako ne smatra da je kriv, a to jer nije htio imati problema sa zakonom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Među strankama nije sporna činjenica da je došlo do prometne nezgode. Sporna je odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, kao i opseg i visina štete na vozilu u vlasništvu tužitelja.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u snimku nezgode (u E spisu kao prilog tužbi), potvrdu MUP-a (list 4-5 spisa), oznaku štete i račun (list 7-9 spisa), službenu zabilješku i fotografije nesreće (list 23-27 spisa), provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. ŠČ (list 32-38 spisa), sudski vještak usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 57-58 spisa) i saslušane su stranke (list 58-59 spisa).

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz snimke koja prileži tužbi (u digitalnom obliku u E spisu), a u kojoj je snimljen sam štetni događaj, vidljivo je kako tužitelj vozi svoje osobno vozilo Radničkom cestom prema križanju s Avenijom Marina Držića. Dolaskom do križanja s Avenijom Marina Držića tužitelj staje, ispred njega se nalazi zebra za pješake i biciklistička staza. Tužitelj stoji i krene te udari vozilom u tuženika koji je na biciklu biciklističkom stazom prelazio pločnik u smjeru juga po Aveniji Marina Držića.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako je u štetnom događaju bicikl tuženika s prednjim kotačem naletio na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika. U nastavku je došlo do nabacivanja tijela tuženika na poklopac motora, a zatim i pada tuženika na kolnik. Neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja se kretalo svojom desnom (sjevernom) prometnom trakom Radničke ceste, od istoka prema zapadu te se zaustavilo ispred ušća s istočnim kolnikom Avenije Marina Držića, dok se tuženik na biciklu kretao biciklističkom stazom po istočnom nogostupu Avenije Marina Držića, od sjevera prema jugu, dolazeći vozilu tužitelja s desne strane. Mjesto naleta se nalazilo na biciklističkoj stazi u sklopu pješačkog prijelaza Radničke ceste, oko 2,3 do 2,5 m od sjevernog nogostupa Radničke ceste. U trenutku naleta tužitelj je tek bio pokrenuo svoje vozilo, pa naletna brzina vozila tužitelja bila minimalna, oko 5 km/h, dok je brzina bicikla tuženika neposredno prije i u trenutku naleta iznosila oko 10 km/h. Tuženik je na kolnik Radničke ulice stupio u vožnji, bez prethodnog zaustavljanja. Da se tuženik prije stupanja na kolnik Radničke ceste zaustavio s biciklom na istočnom nogostupu Avenije Marina Držića, vidio bi vozilo tužitelja kako se pokreće prema raskrižju istočnog kolnika Avenije Marina Držića. Pa da je tada odustao od radnje prelaska kolnika i ostao zaustavljen, i na taj način propustio vozilo tužitelja da izvrši radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Da je tužitelj prije pokretanja vozila pogledao u desnu stranu, vidio bi tuženika na biciklu udaljenog oko 2,8 m od mjesta naleta, odnosno oko 0,4 m duboko na istočnom nogostupu Avenije Marina Držića. Pa da je tužitelj tada ostao zaustavljen i propustio tuženika da na biciklu prijeđe preko kolnika Radničke ceste ispred njegovog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Da je tuženik u trenutku kada je tužitelj pokrenuo vozilo i krenuo u raskrižje i poduzeo radnju kočenja, ne bi uspio zaustaviti bicikl prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, tuženik je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 2,8 m dok mu je zaustavni put radnjom kočenja bio duži i iznosio oko 3,3 m. U ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosu od oko 770,00 EUR.

9. U usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi prometni vještak naveo je kako se on u svome nalazu i mišljenju referirao na mogućnosti izbjegavanja štetnog događaja odnosno prvenstveno na dinamiku štetnog događaja te u nastavku mogućnosti izbjegavanja ove nezgode od strane oba sudionika. Ostaje kao pravno pitanje utvrditi tko je postupao protupravno i tko je skrivio predmetni štetni događaj. Na pitanje na kojoj udaljenosti je tuženik mogao vidjeti zaustavljeno vozilo tužitelja vještak iskazuje da je preglednost na tom dijelu prometnice dosta velika. Međutim, nije poznata prometna situacija, odnosno gustoća pješaka i drugih biciklista neposredno prije štetnog događaja pa se o veličini preglednosti ne može sa sigurnošću očitovati. Ukoliko nije bilo nekih većih prepreka preglednost iz smjera kretanja tuženika prema raskrižju iznosi oko 30-ak metara. Prema snimci kamere vidljivo je da se tužitelj zaustavio ispred ušća Radničke ceste u istočni kolnik Avenije Marina Držića na pješačkom prijelazu i biciklističkoj stazi. Vozilo u tom trenutku nije u cijelosti priječilo put kretanja tuženika jer na to ukazuje okolnost da je tek pokretanjem vozila tužitelja isto prepriječilo putanju kretanja tuženika.

10. Nalaz i mišljenje vještaka, koji se očitovao na mogućnosti izbjegavanja predmetnog štetnog događaja, kao i na visinu štete na vozilu tužitelja, prihvaćeni su, s obzirom su dani jasno i razumljivo, a nakon usmenog očitovanja vještaka nijedna stranka nije imala primjedbi niti je predlagala izvođenje kakva drugog dokaza na te okolnosti.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je on vozio Radničkom cestom i zaustavio se da vidi križanje. Pogledao je desno i vidio tuženika na biciklu koji je bio udaljen 30- ak metara. Zatim je pogledao u lijevo i budući da nije bilo nikoga sa lijeve strane krenuo je i onda se tuženik zaletio u njega. Tužitelj je smatrao da će proći autom prije negoli tuženik na biciklu dođe odnosno smatrao je, da će on usporiti kada ga je vidio, ali nisu uspostavili kontakt očima jer su bili još daleko. Nakon samog sudara pitao je tuženika da li je u redu na što je on rekao da će pozvati policiju.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je do štetnog događaja došlo tako što je tužitelj gledao lijevo i nije gledao desno te je krenuo bez da se uvjerio da može krenuti i da je slobodno s obje strane. Kada se to dogodilo tužitelj je izašao iz auta i tuženik je rekao da će pozvati policiju, na što je tužitelj negodovao i govorio da on nema novaca. Inače na tom mjestu je dosta široka zebra. Kada je tužitelj rekao da nema novaca tuženik mu je rekao da ne traži nikakve novce nego da će pozvati policiju iz odgojnih razloga. Što se tiče visine štete na autu tužitelja, tuženik smatra da svojim biciklom nije mogao napraviti neku veliku štetu i da tužitelj traži previše. Tuženikov bicikl nije bio oštećeni i on je dalje nastavio put, ali se dobro udario i jedno mjesec dva dana nije funkcionirao normalno. Ne zna na koliko točno metara je vidio tužitelja, ali to je zebra s dvije crvene biciklističke trake. Tuženik nije očekivao da će tužitelj krenuti jer je stajao tako da kada je tužitelj krenuo bez kočenja je tuženik udario u njega. Nemoguće je da tuženik bude kriv na širokoj zebri koja ima dvije biciklističke trake, a to što je platio kaznu policiji nije u redu, ali je platio. Nije sklon raditi probleme pa je to platio ali misli da to nije u redu.

13. Oba iskaza su prihvaćena, s obzirom da ne sadrže podudarnosti, a u skladu s i s nalazom i mišljenjem vještaka, snimkom nezgode i ostalim izvedenim dokazima, dok je pitanje da li je tuženik odgovoran za nastanak štete tužitelju, pitanje pravne naravi .

14. Tako odredba čl. 34. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014 64/2015, 108/2017, 70/2019,42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZOSPC) sadrži opće pravilo po kojemu su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

14.1. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a propisano je kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te da je prije započinjanja tih radnji dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

14.2. I odredbom čl. 58. st. 1. ZOSPC-a propisano je kako vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

14.3. Također, odredbom čl. 62. st. 1. ZOSPC-a propisano je kako vozač ne smije vozilom ući u raskrižje ako je gustoća prometa takva da se očito mora zaustaviti u raskrižju ili na obilježenom pješačkom prijelazu i na taj način ometati ili onemogućiti promet vozila koja dolaze s bočnih kolnika ili promet pješaka.

15. Na temelju dokaza koji su izvedeni, utvrđeno je kako je tužitelj, koji je stajao zaustavljen na pješačkom prijelazu ispred biciklističke staze, pokrenuo vozilo i prešao preko biciklističke staze bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Naime, i sam tužitelj je naveo kako je vidio tužitelja u daljini, no nije kretao, jer su mu put priječila vozila na Aveniji Marina Držića, a kada se ta Avenija ispraznila od automobila, krenuo je bez da je prethodno pogledao u desnu stranu, odnosno, bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za tuženika. Tako je i na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da bi tužitelj, u slučaju da je prije pokretanja vozila pogledao u desnu stranu, vidio tuženika na biciklu udaljenog oko 2,8 m od mjesta naleta, odnosno oko 0,4 m duboko na istočnom nogostupu Avenije Marina Držića pa da je tužitelj tada ostao zaustavljen i propustio tuženika da na biciklu prijeđe preko kolnika Radničke ceste ispred njegovog vozila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. S obzirom na sve navedeno, tužitelj je – ne uvjerivši se da se može pokrenuti vozilo bez opasnosti za tuženika i ostale sudionike u prometu, kao i bez opasnosti za nastanak imovinske štete na svom vozilu, postupio protivno citiranim odredbama, osobito protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a, a što je dovelo do predmetne prometne nesreće.

16. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom st. 3. istoga članka propisano kako za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

17. Nadalje, odredbom čl. 1063, ZOO-a propisano je kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO-a).

18. Tek ako bi se radilo o šteti prouzročenoj pogonom dvaju ili više vozila i ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

19. S obzirom na sve navedeno, budući da je tužitelj u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vlasnik opasne stvari, a tuženik nije; to se smatra da je šteta potječe od te stvari, a uzevši u obzir činjenicu da tužitelj u ovome postupku nije dokazao da opasna stvar – vozilo kojim je on upravljao, nije uzrok štete. Naime, kako je u postupku utvrđeno, a prethodno je obrazloženo, upravo je tužiteljeva protupravna radnja koju je počinio postupajući protivno citiranim odredbama ZOSPC-a, dovela do štete koja je nastala na njegovom vozilu.

20. Pritom se ne radi o situaciji da je šteta prouročena pogonom dvaju ili više vozila pa da bi svaki vlasnik odgovarao drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

21. S druge strane, nije utvrđivan doprinos tuženika nastanku štete, s obzirom se radi o šteti nastaloj tužitelju, čiju naknadu tužitelj potražuje u ovome postupku. Naime, doprinos je moguće utvrđivati samo u pogledu štete nastale oštećeniku koji u postupku postavlja zahtjev za naknadu štete, a u ovome postupku to je tužitelj, a ne tuženik.

22. Na navedeno nije od utjecaja činjenica što je tuženik na licu mjesta, po nalogu policije, platio novčanu kaznu zbog postupanja protivno odredbi čl. 112. st. 6. ZOSPC-a kojom je propisano kako je vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način.

23. Naime, navedena okolnost bila bi od utjecaja tek u eventualnom postupku kojega bi tuženik kao oštećenik pokrenuo protiv tužitelja kao štetnika, a u kojemu bi isto bilo predmetom utvrđenja kroz insitut postojanja doprinosa oštećenika vlastitoj šteti (čl. 1092. ZOO-a).

24. S obzirom na sva navedena utvrđenja, primjenom odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika da mu naknadi imovinsku štetu nastalu. na njegovom vozilu u predmetnoj prometnoj nezgodi.

25. Posljedično, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je, kao neosnovan, i tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu 39,81 Eur

2. Tuženiku