Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-43/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu HZ i PZ zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog PZ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-459/2020-37 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog PZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi HZ i PZ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalna prijevara, opisanog u članku 271. stavak 1. KZ/11 te je prvooptuženi HZ na temelju članka 271. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvor u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega mu je na temelju odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika nakon što isti nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak u smislu članka 55. stavak 5. KZ/11. Ako se optuženik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u odmjerenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok.

1.1. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom HZ podmiriti paušalne troškove u iznosu od 265,45 eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

1.2. Drugooptuženi PZ je na temelju članka 271. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvor u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to dani 18. i 19. kolovoza 2020.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo je optuženom PZ podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., u paušalnoj svoti od 265,45 eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 4. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, sukladno isplaćenim sredstvima iz proračunskih sredstva suda, visina kojih će se odrediti posebnim rješenjem.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećeniku KZ iz [adresa]. dosuđen je imovinskopravni zahtjev, te su optuženici HZ i PZ dužni platiti oštećeniku sveukupni iznos od 3.798,13 eura, svaki u ½ dijela (1.899,06 eura), u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

2. Žalbu protiv presude je podnio osobno optuženi PZ ne navodeći i ne obrazlažući žalbene razloge s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se njegova žalba uvaži. Optuženi HZ se još žali na odluku suda o visini dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom KZ.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog PZ nije osnovana.

4. Budući da se optuženik žali samo iz žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, na ovom mjestu valja navesti da ovaj žalbeni sud ispitujući povodom uloženih žalbi pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

5. Optuženik u svojoj žalbi ponovno iznosi navode iz svoje obrane pred prvostupanjskim sudom te navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge da se kao svjedoci ispitaju osobe koje bi potvrdile navode iz njegove obrane da je kartica bila kod HZ i da je upravo on podizao i trošio novce s te kartice i to upravo u društvu tih osoba čije ispitivanje je predlagao u svojstvu svjedoka.

5.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je opravdano utvrdio odlučne činjenice prvenstveno na iskazu koji je HZ dao u svojstvu optuženika na raspravi u nazočnosti drugooptuženog PZ, a koji iskaz je potvrđen materijalnim dokazima koji su pročitani pregledani u dokaznom postupku, te koji kao takvi predstavljaju niz činjenica koje su međusobno čvrsto i logično povezane da upućuju na jedino mogući zaključak da je inkriminirane zgode drugooptuženi PZ dogovorno i zajednički počinio kazneno djelo koje se njemu i HZ optužbom stavljalo na teret.

5.2. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da je optuženik bez znanja i odobrenja oštećenog KZ zajedno s HZ se koristio Maestro bankovnom karticom Zagrebačke banke serijskog broja [serijski broj] izdanom na ime KZ na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

5.3. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da su optuženici dogovorno i zajednički postupali s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist unosili računalne podatke čime su prouzročili štetu KZ.

5.4. Pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženog PZ ocijenio nevjerodostojnom imajući u vidu činjenicu da je optuženi PZ mijenjao obranu danu na raspravi u odnosu na obranu koju je dao prilikom prvog ispitivanja u kojoj u naveo da se predmetna kartica i pripadajući PIN bili kod njega. Stoga je pravilno prvostupanjski sud analizirajući obranu II-optuženog PZ suprotstavljajući je izvedenim dokazima njegovu obranu ocijenio nevjerodostojnom.

5.5. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da su oba počinitelja postupala s izravnom namjerom te da ne postoji mogućnost da su inkriminirane radnje počinili slučajno ili zabunom tj. da optuženi PZ nije bio svjestan činjenice da se oni HZ koriste karticom KZ bez njegova znanja i odobrenja. Postupanje oba optuženika opisano u izreci pobijane presude ukazuje da su donijeli zajedničku odluku o izvršenju predmetnog kaznenog djela pri čemu svaki od njih daje doprinos ostvarenju tog kaznenog djela, pri čemu se njihove radnje međusobno nadopunjuju i sjedinjuju u jedinstvenu cjelinu zbog čega ispravno zaključuje prvostupanjski sud da su oni supočinitelji u ovom kaznenom djelu.

5.6. Stoga, suprotno stavu optuženika PZ prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako su okrivljenici počinili inkriminirano im kazneno djelo. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je pravilno, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženika HZ i PZ proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. KZ/11.

6. Iako se optuženi PZ izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti, koje se utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, nakon čega je kao otegotnu okolnost optuženom PZ pravilno utvrdio i cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog raznovrsnih kaznenih djela, (krađe, teška krađa, krivotvorenje isprava, prijevara, davanje lažnog iskaza i dr.), sklonost imovinskim kaznenim djelima koje karakterizira pribavljanje imovinske koristi, te je evidentno da se radi o specijalnom povratniku, osobi koja je ustrajno sklona kriminalnom ponašanju, vršenju kaznenih djela dok mu je kao olakotne okolnosti pravilno utvrdio i cijenio njegove osobne i imovinske prilike (zaposlen, razveden, otac dvoje djece koji se nalaze u Domu).

6.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženog PZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne na koju je osuđen optuženi PZ dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11).

7. Optuženik se žali i na odluku o visini imovinskopravnog zahtjeva te navodi da je isti neutemeljeno dosuđen.

7.1. Takvi žalbeni navodi optuženog PZ su neosnovani imajući u vidu da je sud istu utvrdio na temelju podataka u spisu, a koji se odnose na transakcije učinjene Maestro bankovnom karticom Zagrebačke banke serijskog broja [serijski broj] izdanom na ime KZ u inkriminiranom razdoblju.

8. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav