Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-305/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HP, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. studenoga 2025., poslovni broj: Pp-4851/2024, u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. HP kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. HP je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 eura.
1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Bez uspjeha žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog prekršajnog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak da je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Naime, u postupku pred sudom, žalitelj je pravilno upozoren na svoja prava, priznao počinjenje prekršaja optužnim aktom stavljenog mu na teret, te na provedeni dokazni postupak nije imao primjedbe i nije predlagao provođenje drugih dokaza. Takav zapisnik je, prethodno upozoren u smislu članka 120. stavka 1. Prekršajnog zakona, vlastoručno potpisao. Bez uspjeha žalitelj ističe da nije postupao s namjerom, budući da je za prekršaj, u smislu članka 25. Prekršajnog zakona, kriv počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, i koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno, a s namjerom samo kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u ovom predmetu.
Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj sada ne ističe, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona nove činjenice i dokaze, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, te već u dovoljnoj mjeri vrednovanih svih poznatih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa blaže vrste kazne za počinjeni prekršaj (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena težini i značaju djela te pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj uz žalbu ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti, niti doprinosi dokaze o težim materijalnim prilikama na koje paušalno upire u žalbi, pa nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni njezinim daljnjim ublažavanjem.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca utemeljena je na članku 58. Prekršajnog zakona, pa i ovaj sud, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, izricanje zaštitne mjere smatra opravdanim, smatrajući da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvog prekršaja, pri čemu je trajanje zaštitne mjere već određeno u minimalno zakonom propisanom vremenu. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o zaštitnoj mjeri sud već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovom zanimanju i potrebi za vozačkom dozvolom u obavljanju poslova vlasnika manje građevinske firme. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost zaštitne mjere u najkraćem vremenu trajanja.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u minimalnijem iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje drugostupanjskog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
