REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-403/2022

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JJE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 497, kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Korčuli, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa ODO Dubrovnik, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj JJE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 497, vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], Hrastova, površine 4759 m[2] od čega je vinograd površine 4751 m[2] , a ruševina površine 8 m i čest. zem. [katastarska čestica], Hrastova, put, površine 231 m[2] sve k. o. [katastarska općina], nastalih od osnovne čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje da temeljem ove presude i geodetskog elaborata sa prijavnim listom potvrđenim 28. 01. 2022 g. od Odjela za katastar nekretnina Korčula, Klasa: 932-06/22-02/18, Urbroj: 541-30-03/1-22-3 zatraži i ishodi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz istovremeno brisanje sa imena tuženika Republika Hrvatska.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su prednici tužitelja dugogodišnji kvalificirani posjednici zemljišta koje su iskrčili i zasadili vinovom lozom, a riječ je o točno određenom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4990 m[2] . Kao obrađivačima opisanog zemljišta, kako se dalje navodi u tužbi, priznato je pravo vlasništva JJ pok. CJ i članovima njegove obitelji i to odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu u Korčuli od 7. kolovoza 1948. pod br. 3629/47. U međuvremenu je, kako dalje navodi tužitelj, vršena parcelacija osnovne čest. zem. [katastarska čestica] te su geodetskim elaboratom iz 2021. nastale dvije nove katastarske čestice u posjedu obitelji JJ i to kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1. 1. Pozivajući se tako na kvalificirani posjed i ugovor o darovanju od 25. kolovoza 1975., tužbom od 27. svibnja 2022. tužitelj TJ pok. JJ je zatražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva i da ga sud ovlasti na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

1. 2. Podneskom od 9. studenog 2023. (list spisa br. 21 i 22) izmijenjena je prvobitno podnesena tužba te je u parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja JJ pok. JJ stupio JJE sin JJ. U istom podnesku se navodi kako je upravo sadašnji tužitelj stvarni vlasnik jer mu je utuženo zemljište darovao otac ugovorom iz 1992. godine.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne osporava činjenične navode iz tužbe o tome da je poljoprivredno zemljište bilježeno kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 5000 m2 bilo dodijeljeno obrađivaču JJ pok. CJ i članovima njegove obitelji odlukom nadležne komisije iz 1947. No, tužena smatra da je sam tužitelj dužan dokazati da je upravo on putem svojih prednika stekao isključivo vlasništvo istog zemljišta.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava u spisu, očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjernika dipling. DJ te saslušanjem svjedoka ĆJ, AJ, UJ, NJ, CJ, KJ i JJ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj posjednik nekretnine koja je predmetom raspravljanja, a riječ je o točno određenom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao pašnjak s pravom vlasništva na ime Republike Hrvatske (list spisa br. 3-7).

5. 1. Opisani dio nekretnine koja ima oznaku 4780/83 k. o. [katastarska općina] čija ukupna površina iznosi 476100 m[2] bio je predmetom geodetskog elaborata sačinjenog 25. studenog 2021., a koji je ovjeren od strane nadležnog katastra dana 28. siječnja 2022. (list spisa br. 11-20). Istim su elaboratom formirane dvije nove katastarske čestice i to kat. čest. [katastarska čestica] površine 4759 m[2] , u naravi vinograd i ruševina te kat. čest. [katastarska čestica] površine 231 m[2] i označena kao put.

6. Izgled ove nekretnine utvrđen je neposrednim opažanjem suda uz nazočnost vještaka dipl.ing. Miša Biliša. Riječ je o zemljištu do kojeg se pristupa najprije vozilom, a zatim pješice i to putem koji nije asfaltiran, a koji prolazi između maslinika, zemljišta sa ostacima vinove loze, a sve ograđeno starim kamenim suhozidima. Na licu mjesta tužitelj je pokazao zemljište koje je obuhvaćeno tužbom, radi se o zemljištu iznad opisanog puta, u naravi ograđenim docima koji se stepenasto penju prema brdu. Na istom zemljištu zamijećeni su trsovi vinove loze te stari kameni suhozidi, još dalje prema brdu nalazi se jedna ruševna zgrada te zemljište obraslo šumskim raslinjem. Jednako tako tužitelj je na terenu pokazao da je predmetom raspravljanja i dio zemljišta od kojega je formiran prilazni put.

6. 1. Prilikom očevida pokazano je zemljište identificirao imenovani vještak navodeći da je riječ o dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio elaboratom ovlaštenog geodeta iz 2021. godine formiran u dvije zasebne katastarske čestice i to kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak je sudu priložio i ortofotosnimak, na kojemu je jasno moguće vidjeti stvarni izgled i lokaciju utuženih nekretnina (list spisa br. 44).

7. O posjedovnom stanju predmetne nekretnine iskazivali su na očevidu svjedoci kojima su ove okolnosti poznate iz neposrednog opažanja.

7. 1. Tužiteljev otac TJ pok. JJ u svome iskazu navodi da je u ovom predjelu on i odrastao, da je opisano zemljište bilo u isključivom posjedu njegovog oca, da je upravo tu živjela njegova obitelj s time što su imali kućicu za stoku. Otac mu je, tvrdi ovaj svjedok, darovnim ugovorom iz 1975. darovao svoju imovinu, među ostalim upravo i ovo zemljište u predjelu Dragotinjica, po istom ugovoru on je nastavio kvalificirani posjed, obrađivao je vinovu lozu koja je vremenom davala sve manje uroda smatrajući da bi na istom zemljištu trebalo zasaditi drugu kulturu i to masline. Ovo zemljište, tvrdi svjedok, smatrao je isključivo svojim vlasništvom te ga je ugovorom iz 1992. darovao sinu. U svome iskazu imenovani svjedok ističe da nikada u ovoj predjelu nije bilo sporova oko granica posjeda jer su se poštovale diobe u obitelji, njegov je otac sa svojom braćom i sestrama izvršio diobu i u skladu s takvim diobenim ugovorima su na terenu bile određene granice posjeda. Jedan dio zemljišta, zajedno sa starom kućom, kako navodi ovaj svjedok, on je prodao talijanskom državljaninu.

7. 2. Svjedok GJ izjavio je da često prolazi ovim predjelom, da je pomagao nositi ubrano grožđe sa opisanog zemljišta, da je na istom zemljištu uglavnom viđao tužiteljevog oca a sjeća se i vremena kada je djed tužitelja obrađivao lozu. Ovaj svjedok dalje navodi da tužitelju pripada vlasništvo i zemljišta po kojemu je formiran put s time što je taj put rađen za potrebe vlasnika kuće u ovom predjelu.

7. 3. Svjedok VJ ističe da je često znao pomagati tužitelju odnosno njegovome ocu na imanju u predjelu Dragotinjica, posebice u vrijeme berbe, a sjeća se i izgleda kuće koja je pripadala obitelji tužitelja jer je tu sa prijateljima kao mladić znao doći, zabavljati se, ići na more i sl.

7. 4. Svjedok UJ je iskazivao o izgledu ovog zemljišta pred pedesetak godina te on tvrdi da je tada na svim docima ograđenim suhozidima bila vinova loza, da je tužiteljev djed pok. TJ kopao oko tih loza, da je tad i boravio u obiteljskoj kući u ovom predjelu s time što je ta kuća naknadno prodana te je tu danas izgrađen novi objekt.

7. 5. Svjedok NJ dobro se sjeća tužiteljevog djeda te tvrdi da je upravo radeći na ovom imanju pok. TJ othranio svu svoju djedu, da je posjed tog zemljišta nastavio tužiteljev otac a zatim sam tužitelj. Ovaj svjedok tvrdi da je i sam pomagao u poljoprivrednim radnjama te sa tužiteljem brao grožđe prije 4-5 godina.

7. 6. Svjedok CJ potvrđuje da je za tužiteljevog oca dolazio obrezivati lozu u ovom predjelu, da je pomagao i kod berbe, a ovaj mu je predjel poznat jer je tu prolazio prema svojim nekretninama u predjelu Pavja luka.

7. 7. Svjedok EJ iskazuje o svojim saznanjima u posljednjih dvadesetak godina navodeći da je kao dijete često boravio u ovom predjelu gdje njegova obitelj ima nekretnine te je tako baš na spornom zemljištu viđao tužiteljevo oca i samog tužitelja.

8. Svoj vlasničkopravni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je još njegovom djedu bilo priznato vlasništvo predmetne nekretnine u postupku razrješenja kmetskih odnosa, a da je diobom u obitelji te darovanjem takvo pravo stekao on. Svoje tvrdnje tužitelj je potkrijepio ispravama iz čijeg sadržaja je utvrđeno:

- da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pod br. 3629/47 od 7. kolovoza 1948. priznato obrađivaču roku J te članovima njegove obitelji (ženi C, kćeri T, sinovima CJ, D i JJ) pravo vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu Dragotinjice površine 5000 m2, po kulturi vinograd (list spisa br. 8)

- da se u istoj odluci navodi kako je obrađivač opisano zemljište prije dosta godina uzeo na trajno težačko obrađivanje, zasadio vinograd te zemljište drži i redovito obrađuje

- da je TJ pok. CJ (djed tužitelja) ugovorom od 25. kolovoza 1975. darovao sinu JJ zemljišta i zgrade u [adresa], među ostalim i čest. zem. [katastarska čestica] u predjelu Dragotinjica (list spisa br. 9)

- da je ovaj ugovor ovjeren pred nadležnim tijelom te predočen Poreznoj upravi (tj. tadašnjoj Upravi prihoda)

- da je TJ pok. JJ dana 29. svibnja 1992. darovnim ugovorom opisano zemljište, a označeno u ugovoru kao dio čest. zem. [katastarska čestica] darovao sinu tj. tužitelju (list spisa br. 27 i 28)

- da je prema povijesnom izvatku iz katastra tužiteljev djed TJ pok. CJ bio upisan kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] još od 1954. i to u posjedovnom listu br. 133 k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 25)

- da je takvo posjedovno stanje izmijenjeno 1987. godine kada je na temelju darovnog ugovora opisano zemljište prešlo u posjedovni list br. 950 k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljevog oca JJ pok. JJ

- da je sam tužitelj kao posjednik u posjedovnom list br. 1043 k. o. [katastarska općina] bio upisan 1992. s time što je naknadno ova nekretnina upisana s pravom vlasništva na ime republike Hrvatske te je u skladu s tim rješenjem i posjed upisan na ime vlasnika 9. Tužitelj, dakle, predmetnom tužbom zahtijeva da ga sud ovlasti na upis vlasničkog prava pozivajući se pri tome na tvrdnju da je putem svojih prednika to pravo stekao dosjelošću.

9. 1. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Prema st. 4. cit. odredbe samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka, a to u konkretnom slučaju znači protekom roka od 20 godina (za redovnu dosjelost) odnosno protekom roka od 40 godina (za izvanrednu dosjelost). Vrijeme potrebno za dosjelosot počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni posjednici.

9. 2. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 92/94 - dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 01. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl 388 st 4 ZV prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta je odredba čl 388 st 4 ZV-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999.

9. 3. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35928/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje prema kojem proizlazi da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl 388 st 4 ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Osim toga, zaključeno je i da rizik bilo kakvih grešaka koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

9. 4. I Vrhovni sud RH je u više svojih odluka (npr. Rev-2021/14-2 od 17. prosinca 2019.) zauzeo pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije tog datuma ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388 st 4 ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona

9. 5. Prednici tužitelja su bili zakoniti posjednici opisanog vinograda jer se njihov posjed temelji na odluci Agrarne komisije iz 1947. kojom je tužiteljevome djedu priznato pravo vlasništva ove nekretnine. Slijedom toga tužitelj je kvalificiranim posjedom protekom zakonskog roka putem svojih prednika, a temeljem pravnih poslova u obitelji JJ, stekao pravo vlasništva utuženog zemljišta sukladno odredbi čl. 159. ZV-a. Stoga je sud prihvatio ovakav tužbeni zahtjev i tužitelja ovlastio na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi sukladno priloženom geodetskom elaboratu.

U Korčuli, 15. siječnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).