REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2517/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Božidara Adžije 19, OIB:81530401884, kojeg zastupa punomoćnica Anamariji Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa zastupane po Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključena dana 15. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Anamarije Udiljak, odvjetnice i punomoćnika tuženika Eugena – Drage Vukojevića, savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dana 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13 od dana 27. svibnja 2024. poslovni broj Ovrv- 30142/2024, UPP/OS-Ovrv-418/2024 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Republika Hrvatska, OIB:52634238587 da tužitelju LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Božidara Adžije 19, OIB:81530401884 isplati iznos od 39,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana uplatom na račun posebne namjene [broj bankovnog računa], dok se u preostalom dijelu platni nalog ukida.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj kao ovrhovoditelji je dana 4.4.2024. protiv Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (zakonski zastupnik Republika Hrvatska), kao ovršenika javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga ST-3702 kojim potražuje isplatu iznosa od 492,46 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.3.2024. pa do isplate, naknadu troška ovršnog postupka. U prilogu prijedloga dostavlja izvadak iz poslovnih knjiga – nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve za stan oznake ST-3702, površine 58,55 m2 u zgradi na adresi u [adresa]. za razdoblje od 31.12.2021. do 21.3.2024.
2. Javni bilježnik ivica Vuković je dana 27.5.2024. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-30142/2024 kojim je u točci 1. naloženo ovršeniku u roku od osam dana od primitka rješenja namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima. Određena je ovrha radi prisilne naplate tih tražbina (t.2), određeni su nastali troškovi postupka u iznosu od 125,00 EUR (t.3), ovršeniku su dana upozorenja o prigovoru te je dana uputa o pravnom lijeku.
3. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor u kojem pobija osnov i visinu predmetnog potraživanja. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ukoliko sud istu prihvati i prigovor stvarne nenadležnosti. Naglašava da tužitelj nije priložio nikakav pravni osnov - ugovor temeljem kojeg bi imao pravo ispostavljati račune tuženiku kao ovršeniku, kao i visinu jer tužitelj nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno na koji je način obračunata tražbina. Prigovora tijeku zateznih kamata. Ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da sud obustavi ovrhu uz naknadu troška ovršeniku, podredno ukine rješenje o ovrsi.
4. Povodom opisanog prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskim građanskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-2517/2024-2 od dana 16.5.2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-418/2024 koje je donio javni bilježnik Ivica Vuković iz Zagreba, dana 27.5.2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje. Riješeno je da će se postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su upozorene da su u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Ovrhovoditelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Ovršenik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
5. Tuženik je po zaprimanju opisanog rješenja podneskom od dana 5.6.2025. obavijestio sud da priznaje potraživanje samo u iznosu od 39,82 EUR. Naime, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Područne službe Karlovac je dostavilo očitovanje u kojem navodi da je tužitelj Lind-grad d.o.o. dostavljao račune s drugim iznosima mjesečnih obveza od one koja je utvrđena naknadno i prikazana u predmetnom rješenju o ovrsi. Ministarstvo je uredno platilo po dostavljenim računima na kojima su bili naznačeni iznosi od 31,08 EUR mjesečno, a ne 34,40 EUR mjesečno. Ministarstvo nije moglo izvršiti obvezu ukoliko za tu obvezu nije zaprimio ispravan račun. U prilogu ovog podneska tuženik dostavlja ispise potvrda plaćanja tužitelju izvršenih od dana 24.6.2024. (uplate na teret državnog proračuna u korist računa tužitelja, broj računa [broj bankovnog računa]).
6. Tužitelj u podnescima od 30.6.2025., 29.7.2025. i 23.9.2025. osporava sve prigovore tuženika. Ističe da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine i to 118. Suvlasnički dio: 1/134 etažno vlasništvo (E-118), na adresi [adresa] , u naravi dvosobni stan na II. katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice sa WC-om, predsoblja i lođe, ukupne površine 58,55 m2. Međuvlasničkim ugovorom od dana 1.9.2004. suvlasnici stambene zgrade u [adresa], suglasno povjeravaju upravljanje zgradom trgovačkom društvu LIND- GRAD d.o.o. (čl. 8.) kojeg su ovlastili i da ih zastupa u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred sudovima i drugim državnim tijelima, uz ovlaštenje da opunomoći stručne zastupnike za pokretanje i vođenje tih postupaka te na poduzimanje pravnih mjera protiv neplatiša (čl.4.). Ovo ovlaštenje upravitelj ima i ex lege temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (članak 378. stavak 5.). Dakle, ovdje tužitelj je u predmetnom postupku ovlašten u ime i za račun suvlasnika pokrenuti postupak radi naplate dospjele a neplaćene pričuve. Odredbama Međuvlasničkog ugovora te Ugovora o upravljanju, a u kojima je ovdje tuženik ugovorna strana su ugovoreni svi elementi za izračun pričuve, a to su koeficijent i visina pričuve po m2, ali i datum dospijeća svakog pojedinog potraživanja mjesečno. Slijedom navedenog, računi odnosno uplatnice su samo pozivi na plaćanje, a ne isprava temeljem koje nastaje vjerovničko-dužnički odnos. Dakle, sve i da tuženik nije zaprimao račune (što nije točno), pa čak i da računi nisu ispravni (što nije točno), tuženik je i dalje bio dužan podmirivati svoju zakonsku obvezu utvrđenu gore navedenim ugovorima i njihovim dodacima. Točno je da je tužitelj tuženiku dostavljao uplatnice koje su za 3,32 EUR manje od stvarnog iznosa koji je tužitelj bio dužan plaćati na ime pričuve međutim tužitelj ukazuje da su suvlasnici, pored iznosa pričuve koji su ugovorili (i za koji je tužitelj uredno dostavljao račune), suvlasnici (među kojima je i ovdje tuženik) ugovorili da će plaćati i dodatan iznos (u konkretnom slučaju tuženik 3,32 EUR) radi namirenja drugih troškova koji se podmiruju iz sredstava pričuve. Dakle, kako je to naznačeno u izvadcima iz poslovnih knjiga tužitelja - ukupna mjesečna zaduženja jednaka su iznosu od 34,35 EUR (31,03 EUR + 3,32 EUR). Tuženik je znao koja je visina njegove obveze jer je on ugovorna strana u ugovorima kojima je predmetni iznos u visini od 34,35 EUR ugovoren. Tako je tuženik bio dužan plaćati isti iznos neovisno o tome jesu li mu uplatnice uopće dostavljane jer su temelj za uplatu ugovori. Prijedlog za ovrhu podnesen je dana 4.4.2024., a s obzirom na to da tražbine po osnovi pričuve zastarijeva u roku od 3 godine te uzimajući u obzir datume dospijeća tražbine, nesporno su nezastarjela sva potraživanja tužitelja. Tuženik svoju obvezu nije podmirivao niti u iznosu naznačenom na uplatnicama već je djelomičnu uplatu izvršio tek nakon utuženja. Iz navedenog je vidljivo da je predmetni prigovor tuženika neosnovan i usmjeren isključivo na odugovlačenje ovog postupka i pokušaj tuženika da izbjegne plaćanje svoje zakonske obveze. Pri tome se ukazuje i na to da je tuženik ovdje Republika Hrvatska, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, pa je tim više izneseni prigovor kojim se tuženik u naravi poziva na nepoznavanje prava, svoje zakonske obveze i sadržaja ugovora u kojima je on ugovorna strana neosnovan. Obzirom na nesporno izvršene uplate, tužitelj podneskom od dana uređuje tužbeni zahtjev te predlaže da sud održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 39,82 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 21.3.2024. pa do isplate, uz naknadu troška ovršnog i parničnog postupka.
7. Tuženik u podnesku od dana 22.8.2025. navodi da priznaje potraživanje tužitelja u iznosu od 39,82 EUR, dok u cijelosti osporava potraživanje na ime kamata i troškova ovrhe budući je tužitelj kriv za nedostavljanje računa tuženiku.
8. Kako je tuženik nakon podnošenja ovršnog prijedloga (4.4.2024.) podmirio dio utuženog potraživanja uplatama od 24.6.2024., a tijekom postupka je priznao i preostali iznos utužene glavnice od 39,82 EUR, kako to tužitelj potražuje u podnesku od dana 29.7.2025., to izvršenim radnjama priznaje i aktivnu legitimaciju tužitelja i osnov i visinu potraživanja za koje više ne smatra da je zastarjelo pa sud istaknute prigovore ne uzima u obzir.
9. U odnosu na stav tuženika da na njegovoj strani ne postoji obveza platiti zatezne kamate niti trošak ovršnog postupka pokrenutog prijedlogom za ovrhu od dana 4.4.2024. valja reći da je stav pogrešan. Obveza je svih suvlasnika da razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, doprinose za zajedničku pričuvu koja predstavlja namjenski vezanu imovinu svih suvlasnika namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, sve sukladno odredbama čl. 89 i čl. 90 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, u nastavku ZV-a). Budući je tuženik svoju obvezu ispunio tek nakon donošenja rješenja o ovrsi (27.5.2024.), a ovršni postupak je tužitelj pokrenuo dana 4.4.2025., na temelju izvatka iz poslovnih knjiga koji je, sukladno čl. 31 Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku OZ-a) vjerodostojna isprava te je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjanja novčane tražbine, sve sukladno čl. 31 st. 2 OZ-a, to mu je dužan naknaditi nastali ovršni trošak. Pri tome okolnost da je dodatni iznos pričuve (31,03 EUR + 3,32 EUR) dogovoren Aneksom ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od dana 17.12.2013. (koji dokaz sud prihvaća temeljem čl. 299 st. 2 ZPP-a) a za koji tuženik neuvjerljivo navodi da mu nije bio poznat iako je ugovorna strana, ne utječe na osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu ovršnog troška budući tužitelj nije pravovremeno plaćao niti visinu ugovorenu Međuvlasničkim ugovorom pa je tužitelj osnovano krenuo namiriti svoje potraživanje prisilnom naplatom. Uz to je, sukladno čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) tuženik dužan platiti i zatezne kamate budući citirani članak propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi utvrđenoj zakonom. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi je ukinut u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
10. Kako je tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu to im sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na zatraženu naknadu troškova postupka (ovršnog i parničnog). Priznati trošak ovršnog postupka se odnosi na javnobilježničku nagradu za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 12,50 EUR (račun br. 383/1/2) i sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50 bodova (Tbr. 11 t. 1). Trošak parničnog postupka priznat je sukladno Tbr. 7.t.9 i to kao jednokratna nagrada u visini od 50 bodova. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 262,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 15.1.2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Sutkinja
Ivana Markotić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1 Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
