REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-1100/2024-40.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Jugoslavu Puranu i Saši Kutnjaku, odvjetnicima iz Bjelovara, J. Jelačića 12, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 4. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zakonske zastupnice tužene, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 15. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao neosnovan, a koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao čk.br. 610/1 jošine - livada s 234 m2 i čk.br. 674/1 mačkovci – oranica s 6567 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo kao i nadoknaditi mu trošak zahtjeva za mirnim rješenjem spora i parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene ovome sudu radi utvrđenja prava vlasništva.

U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru Republika Hrvatska upisana kao vlasnica čk.br. 610/1 livada u mačkovcu s 234 m2 i čk.br. 674/1 oranica mačkovac s 6567 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine se protežu nastavno na nekretnine tužitelja. Tužitelj je suvlasnik nekretnina označenih kao čk.br. 963 oranica u mačkovcu s 300 čhv. i čk.br. 964 oranica u mačkovcu s 587 čhv k. o. [katastarska općina]. Iako su navedene nekretnine u vlasništvu tužitelja samo u 149/384 dijela, isti nekretnine uživa u cijelosti zajedno sa nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje čine cjelinu. Tužitelj uživa predmetne nekretnine u cijelosti, sukladno dogovoru s ostalim suvlasnicima. Nekretnine označene kao čk.br. 610/1 livada u mačkovcu i čk.br. 674/1 oranica mačkovac, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] su u posjedu tužitelja dugi niz godina, a prije no što ih je isti počeo uživati, uživali su ih prednici tužitelja. Isti su predmetne nekretnine uživali temeljem izvatka iz odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Grubišno Polje, broj: 1394/46 od 20. rujna 1946., a kojom je tužiteljeva prednica ŠN utvrđena kao agrarni subjekt sela [adresa] u površini od 2 j obradive zemlje, no nikada nije uvedena u posjed spornih nekretnina.

ŠN imala je dva sina; ZN i RN, ZN imao je jednog sina ON i dvije kćeri ĐN i DN. ĐN je preminula te su njezini nasljednici suprug MN te djeca EN i EN, isti su suvlasnici predmetnih nekretnina. DN je također pokojna no ista se i dalje vodi kao suvlasnica nekretnina, a sve kako je ista preminula u Republici Srbiji. ON je tužiteljev otac, njegova supruga je FN, koja je proglašena njegovom nasljednicom kao i sin ĆN, ovdje tužitelj.

Budući da su naprijed navedene osobe suglasne da tužitelj uživa predmetne nekretnine u cijelosti isti je aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka. Slijedom navedenoga, evidentno je da tužitelj ima opravdani razlog da se upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina, a svoje pravo dokazuje ispravom, iz koje proizlazi da tužitelju pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano u zemljišne knjige. Tužitelj se u smislu odredbe iz čl. 186. a obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, no tužena Republika Hrvatska nije prihvatila prijedlog tužitelja.

Stoga, predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao čk.br. 610/1 livada u mačkovcu s 234 m2 i čk.br. 674/1 oranica mačkovac s 6567 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo kao i nadoknaditi mu trošak zahtjeva za mirnim rješenjem spora i parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tužba je dostavljena tuženoj na davanje odgovora, a koji odgovor je tužena dala u pismenom podnesku od 18. prosinca 2024. godine.

U odgovoru navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] temeljem Odluke kotarske komisije za agrarnu reformi i kolonizaciju Grubišno Polje broj 1394/46 od 20. rujna 1946. Tužena prvenstveno ističe kako iz tužbe i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi dokaz da bi posjed tužitelja bio zakonit, jer nema dokaza da su tužiteljevi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine temeljem gore navedene Odluke.

Naime, u Odluci na koju se tužitelj poziva nije navedeno koje nekretnine su bile predmet dodjele pravnim prednicima tužitelja. Iz navedene Odluke od 20. rujna 1946. proizlazi kako ŠN pripadaju nekretnine bivšeg vlasnika KN, a radi se o osobi koja nije nikada bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina, dakle ne može se zaključiti da se radi baš o spornim nekretninama. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kao su sporne nekretnine bile upisane kao vlasništvo NN, sve do 1967. kada su prešle u društveno vlasništvo temeljem kupoprodajnog ugovora od 13. travnja 1967. Nadalje, niti tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici spornih nekretnina, što proizlazi iz povijesnog očitovanja DGU, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Garešnica, Odjel za katastar nekretnina Grubišno Polje.

Da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili još od 1946. posjednici predmetnih nekretnina, to bi bilo evidentirano u katastarskom operatu, budući da je općepoznata činjenica da se katastarski operat osnivao na način da se revizijom na terenu utvrđivalo tko se nalazi u posjedu nekretnina. Da se tužitelj ne nalazi u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina proizlazi i iz ugovora o zakupu, dakle, Republika Hrvatska raspolaže predmetnim nekretninama na način da ih daje u zakup.

Dakle, nema dokaza da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima stupio u posjed spornih nekretnina 1946., niti da se od tada nalazi u nesmetanom posjedu istih, stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da nije protekao zakonom predviđen rok od 40 godina.

Naime, temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na stjecanje vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine, stoga se u ovom slučaju, budući da tužiteljica tvrdi da su njezini pravni prednici predmetnu nekretninu stekli pred više od 78 godina, primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) parafom 1460 i 1472 kojim je bilo propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom roka od četrdeset godina.

Međutim, niti prema odredbama OGZ-a niti prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, što je stavljeno van snage donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91).

Budući da do dana stupanja na snagu Zakona u vlasništvu i drugom stvarnim pravima 01. siječnja 1997. nije protekao dovoljan broj godina na stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ista se mora računati primjenom pravila iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Odredbom čl. 159. st. 4. navedenog Zakona propisano je da samostalni posjednik nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva istekom roka od 40 godina, dok je čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Međutim, odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 114/01) određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelju i njegovim pravnim prednicima vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje se računati od 08. listopada 1991. i od tada nije istekao Zakonom predviđen broj od 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Tužena ujedno ističe kako iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi dokaz da je tužitelj jedini ovlaštenik prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Slijedom svega navedenog, tužena ističe kako nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-1100/2024, tj. u izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (list 4), u Odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 1946. godine (list 5), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7), u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8-9), u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ON (list 13-15), u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ON ČN (list 21-22), u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ON ŠN (list 23-24), u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZN (list 25-27), u povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-39), povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 41-51), u povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Grubišno Polje (list 53-54), u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Veliki Grđevac od 6. rujna 2023. godine (list 55-63), u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Veliki Grđevac od 30. kolovoza 2010. godine (list 66-70), u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Veliki Grđevac od 9. svibnja 1995. godine (list 72-75), u povijesni prikaz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 84-87), u prilog uz preslik ručno vođene zemljišne knjige ZK odjela ovoga suda (list 100), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 107-110).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka JN (list 115), IN (list 115-116), ŽN (list 164-165), te stranaka – tužitelja (list 165-166). Proveo očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina dana 21. listopada 2025. godine po geodetskom vještaku Voji Lukiću na kojem očevidu su bili prisutni svjedoci IN, PN i JN te izvršio uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Voje Lukića (list 143-147).

4. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju dosjelosti te zahtjev za upisom tog prava u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.

Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da se nalazi u samostalnom i neometanom posjedu tih nekretnina što sam, što putem svojih pravnih prednika, dugi niz godina čime da su se stekle zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i da je on vlasnik predmetnih nekretnina usprkos tome što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana tužena.

6. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. tog članka kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok će prema odredbi stavka 4. tog članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave dosjelošću steći pravo vlasništva ukoliko mu je samostalan posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.

7. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.). Prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, dakle poštenje posjeda se pretpostavlja.

8. Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi samostalni posjednik stekao dosjelošću nekretnine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske nužno je da njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istoga članka, odnosno ako je posjednik nekretnine zakonit istinit i pošten dosjelošću će steći vlasništvo na nekretnini protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako je samostalni posjednik nekretnine barem pošten dosjelošću će steći vlasništvo te nekretnine protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja pa je onda u postupku bilo nužno utvrditi kvalitet posjeda kao i to da li tužitelj ima potrebno vrijeme posjedovanja.

9. Cijeneći izvedene dokaze sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske jer tužitelj nema potrebno vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina propisano zakonom.

10. Naime, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da, između ostalih, je tužena upisana kao vlasnica i predmetnih nekretnina, a isto tako utvrđuje se da je na listu C izvršena uknjižba prava Ugovora o zakupu ovjerenim pod brojem OV-3229/23 od 13. prosinca 2023. godine i na predmetnim nekretninama u korist VN.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koje se sastoje, između ostalog, i od kčbr. [katastarska čestica] oranica u mačkovcu sa 587 čhv. ili 2111m2, utvrđuje se da ista dolazi upisana kao suvlasništvo tužitelja u 45/384 dijela, a uvidom u izvod iz katastarskog plana utvrđuje se da predmetna kčbr. [katastarska čestica] graniče sa kčbr. [katastarska čestica] koja se proteže u nastavku predmetnih kčbr. i koja je u suvlasništvu tužitelja.

12. Iz izvatka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Grubišno Polje broj 1394/46 od 20. rujna 1946. godine, utvrđuje se da se ŠN, seljakinji iz [adresa] sa tri člana porodice sa tri jutra vlastite obradive zemlje, kao agrarnom subjektu dodjeljuju dva jutra zemljišta bivše vlasništvo Fišer Adama. U točki 2. iste Odluke je navedeno da će se nakon pravomoćnosti navedene odluke izvršiti parcelacija zemljišta određenog za dodjeljivanjem utvrđenom agrarnom subjektu o čemu će se izdati posebna odluka.

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ON od 5. travnja 2004. godine utvrđuje se da su predmetom ostavinske imovine, između ostalih, bile i nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i da su njegovim nasljednicima utvrđena njegova djeca GN u ¼ dijela, HN u ¼ dijela, mldb. ĆN u ¼ dijela i supruga FN u ¼ dijela.

14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. SN od 20. listopada 2017. godine pod poslovnim brojem O-1952/2017, utvrđuje se da je njegovom nasljednicom proglašena njegova supruga CN kojoj je ostavinska imovina uručena u cijelosti budući da su ostali nasljednici AN i TN svoj zakonski nasljedni dio ustupili istoj, te se utvrđuje da predmetne nekretnine nisu bile predmetom ostavinske imovine već, između ostalih, i kčbr. koja je susjedna s predmetnim kčbr. i to kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Isto tako, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. AN ŠN pod poslovnim brojem O-99/94-8. od 11. srpnja 1994. godine utvrđuje se da su njezinim nasljednicima utvrđeni njezini sinovi UN i ČN kojima je ostavinska imovina uručena na jednake dijelove a da su predmetom ostavinske imovine bile nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je ostaviteljica bila upisana kao suvlasnik u ¼ dijela.

16. Isto tako, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZN pod poslovnim brojem O-87/03-17. od 16. travnja 2004. godine, utvrđuje se da su predmetom ostavinske imovine bile, između ostalih, i nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 5/8 dijela i da su njegovim nasljednicima proglašeni BN, supruga, u 4/16 dijela, ĐN, kćerka, u 4/16 dijela, DN, kćerka u 4/16 dijela i FN, snaha pok. sina u 1/16 dijela i mldb. ĆN u 3/16 dijela.

17. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da predmetne kčbr. su na temelju Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 15. prosinca 1947. godine se upisuju kao suvlasništvo LN mldb. ĐN, LN, ĆG, ĆG Ć, ĆG Š, ŠG i ŠG Milke, da bi 1967. godine na temelju kupoprodajnog ugovora predmetne čestice bile upisane kao društveno vlasništvo "PIK ILOVA" Grubišno Polje.

18. Iz izvatka zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da čestice koje su navedene u ulošku nisu predmetom ovog postupka.

19. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama, u odnosu na predmetnu česticu, a sačinjenu po Područnom uredu za katastar Bjelovaru, Ispostavi za katastar nekretnina Grubišno Polje od 20. ožujka 2024. godine. godine, utvrđuje se da je iz postojeće dokumentacije vidljivo za k. o. [katastarska općina] da se do 1967. godine kčbr. [katastarska čestica] sa površinom od 110 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] sa površinom od 1 jutro i 534 čhv. k. o. [katastarska općina] bile upisane u PL 204 k. o. [katastarska općina] kao posjed ZG. Prema popisu promjena za k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je 1967. godine na temelju rješenja Ureda – kupoprodaja od 13. travnja 1967. godine usklađivanje površina po gruntovnom stanju, kčbr. [katastarska čestica] sa površinom 110 čhv. promijenila podbroj i površinu u kčbr. [katastarska čestica] sa površinom 65 čhv. te da je kčbr. [katastarska čestica] sa površinom 1 jutro i 534 čhv. promijenila podbroj i površinu i to u kčbr. [katastarska čestica] sa 1 jutro i 226 čhv. k. o. [katastarska općina].

Kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpisane su iz PL 204 k. o. [katastarska općina] gdje je kao posjednik bio upisan ZG i upisane su u PL 363 k. o. [katastarska općina] kao posjed PPK Ilova a kasnije je mijenjao naziv u "Zdenka" PPK Veliki Zdenci, zatim DP "Zdenka" PPI Veliki Zdenci a od 1995. godine kao posjednik za sve kčbr. upisane u PL 363 k. o. [katastarska općina] upisana je Republika Hrvatska.

Prema popisu promjena 54/1995 vidljivo je da je 1995. godine na temelju rješenja Ureda i to Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u PL 1054 k. o. [katastarska općina] i kao zakupac upisan je PN iz [adresa] a prema popisu promjena 2/2005 za k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je nakon što je istekao ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u PL 363 k. o. [katastarska općina] posjednika Republike Hrvatske. Prema popisu promjena 91/2010 za k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je 2010. godine na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u PL 1534 k. o. [katastarska općina] i kao zakupac je upisan PN iz [adresa].

20. Iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Veliki Grđevac zaključenog dana 6. rujna 2023. godine između Republike Hrvatske zastupane po načelniku [adresa] i ŽN utvrđuje se da, između ostalih, su predmetom ugovora o zakupu i predmetne kčbr. te da se poljoprivredno zemljište daje u zakup na 25 godina.

21. Isto tako iz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Veliki Grđevac broj 26/10 zaključenog između Republike Hrvatske zastupane po načelniku [adresa] i PN dana 30. kolovoza 2010. godine, utvrđuje se da je predmetom ugovora o zakupu, bila između ostalih i kčbr. [katastarska čestica] te da zakup završava skidanjem usjeva u 2029. godini a nikako dulje od 15. listopada 2029. godine.

22. Uvidom u ugovor o zakupu zaključen između Republike Hrvatske zastupane po županu [adresa] i PN iz [adresa] od 9. svibnja 1995. godine utvrđuje se da je predmetom ugovora o zakupu bila kčbr. [katastarska čestica] i da zakup završava skidanjem usjeva za 2004. godinu odnosno najkasnije do 31. prosinca 2004. godine.

23. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] – povijesni prikaz kao i ispis ZK odjela ovoga suda proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] su upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju isprave Z-176/1903 na temelju ugovora od 22. veljače 1903. godine u korist RG iz [adresa]., da bi temeljem isprave Z-55/1935 na osnovu pogodbe za slučaj smrti čestice prelaze u vlasništvo OG iz [adresa] a temeljem isprave Z-11/1945 tj. rješenja Upravnog odjela NO od 25. rujna 1945. godine broj 30/45 uknjižuje se pravo vlasništva za korist Demokratske Federativne Jugoslavije a temeljem odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 20. srpnja 1946. godine broj 1/23 isprava Z-95/1974 uknjižuje se vlasništvo u korist zemljišnog fonda Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Zagreb. Na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju kčb. 610/1 i kčbr. [katastarska čestica] otpisuju se iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u vlasništvo ĐG, ZG, LN, ĆG, Kočić Ć, ĆG Š, ŠG i DG a temeljem isprave Z-134/48.

Na osnovu kupoprodajnog ugovora od 13. travnja 1967. – isprava Z-707/67 otpisuju se kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u društveno vlasništvo PPK Ilova Grubišno Polje, da bi temeljem isprave Z-355/84 na osnovu Odluke RS RO 5. maj Bjelovar OOK "Kooperativa" Grubišno Polje vrši se promjena imena vlasnika na O 5. maj Bjelovar OOK "Kooperativa" Grubišno Polje.

Temeljem isprave Z-761/85 na osnovu samoupravnog sporazuma rješenja Okružnog privrednog suda u Bjelovaru Odluka radničkog savjeta uknjižuje se vlasništvo za korist RO Zdenka PPI OOK "Primarna proizvodnja" Grubišno Polje. Temeljem isprave Z-168/90 na osnovu odluke od 7. veljače 1990. godine mijenja se ime u DP "Zdenka" PPI Veliki Zdenci temeljem isprave Z-260/98 na temelju prijedloga državnog pravobranitelja županije Bjelovarsko-bilogorske uknjižuje se vlasništvo za korist Republike Hrvatske.

24. Uvidom u izvadak zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni, utvrđuje se da predmetne kčbr. su bile upisana u vlasništvu obitelji OG da bi kasnije bile upisane kao vlasništvo Demokratske Federativne Jugoslavije a kasnije temeljem odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju upisane kao vlasništvo obitelji DG a da kčbr. iz navedenog zk. uloška a koje nisu predmetne i to kčbr. [katastarska čestica] su temeljem iste odluke dodijeljene u vlasništvo ŠN, UN, ČN i MG.

25. Dakle, cijeneći izvedene dokaze utvrđuje se da predmetne kčbr. nisu nikada bile upisane kao vlasništvo pravnih prednika tužitelja već pravnih prednika tužene a isto tako iz Ugovora o zakupu se utvrđuje da je tužena raspolagala predmetnim nekretninama na način da je iste davala u zakup i to od 1995. godine pa sve do 2023. godine.

26. Isto tako se utvrđuje da tužitelj pa niti njegovi pravni prednici nisu bili evidentirani kao posjednici predmetnih nekretnina u Uredu za katastar kada se vodila takva evidencija i to na temelju neposrednog posjedovanja jer to upravo proizlazi iz povijesti promjena Ureda za katastar.

27. O posjedovanju predmetnih nekretnina u postupku su saslušani svjedoci JN, IN, PN i ŽN.

28. Iz iskaza svjedoka JN, proizlazi da poznaje tužitelja, poznavao je njegovog pok. oca EG a i djeda UN i ima saznanja gdje su imali oni svoje nekretnine i kuću, a kuća se nalazi na području [adresa], gdje se to zove "Dalmacija" a ulica je Dalmatinska. Ima saznanja da su se na tom području naselili ljudi iz Dalmacije 1921. godine. Zna da tužitelj odnosno njegovi pravni prednici su imali nekretnine s lijeve strane na glavnoj cesti a kuće su sa desne strane. Predmetne nekretnine su livada i oranica, sve te godine koliko on zna, a zna sigurno 60 godina da su te nekretnine radili obitelj ŠN. Osobno ne zna kako su ušli tužitelj i njegovi pravni prednici u posjed tih nekretnina ali ima saznanja da se na tom području kada su se naseljavali ljudi iz Dalmacije da su nekim ljudima oduzimane nekretnine i davane su drugim ljudima, a ne zna kako je bilo u odnosu na obitelj tužitelja. Zna sigurno da osim obitelji ŠN nitko tu zemlju nije koristio, a na licu mjesta bi mogao pokazati o kojim nekretninama je govorio. Ne zna da bi Z koristili te livade od tužitelja kao niti ŽN. O površini se ne može detaljnije očitovati, oranica može biti oko hektar a za livadu ne zna. Ne može se očitovati tko je prvi susjed predmetnih čestica a zna da ima tamo u blizini R a ima i kuću u "Dalmaciji", a bilo bi mu lakše iskazivati na licu mjesta o nekretninama o kojima je pričao. Nikada nije vidio da bi ŽN radio tu nekretninu o kojoj je sada iskazivao. Predmetne nekretnine nalaze se gledajući iz pravca [adresa] sa lijeve strane prije mosta i prije Lovrakovog centra. Tužitelj ima u blizini svoju zemlju. Poznavao je obitelj DG koja je živjela u donjem dijelu [adresa] prema Pavlovcu a naročito ŠG a ne zna da li je on imao nekretnine na tom području i da li je tu radio, a nema niti saznanja da bi nekada kombinat Ilova radio te nekretnine.

29. Iz iskaza svjedoka IN proizlazi da poznaje tužitelja, a poznavao je i njegovog oca EG i djeda UN. Isti su živjeli u "Dalmaciji" na dijelu općine [adresa] gdje su imali svoju kuću. Predmetne nekretnine se nalaze "Jošinskim" putem prije Lovrakovog centra se skreće lijevo gledajući iz pravca [adresa] prema Velikoj Barni. Nekada je obrađivao tu zemlju za djeda tužitelja a nekada za oca tužitelja a kasnije i tužitelju jer je vršio poljoprivredne usluge jer imao od 1969. godine traktor a oni nisu imali. Predmetna oranica ima ral i tri četvrt, a livada ima tri četvrti, najprije dolazi oranica a onda kasnije livada se nastavlja na nju. Susjedi su s jedne strane i to nekretnina koja je zasađena lješnjakom od O, što je radio PN a sada radi ŽN, pa onda dolaze predmetne nekretnine koje je radio tužitelj a kasnije od Đ. Ne zna da li je radio nekada PN tu oranicu i livadu, a koliko on zna tu nekretninu nije radio ŽN i inače ga poznaje jer mu je susjed. Predmetne nekretnine su stalno u obradi i obrađuje tužitelj a tužitelj radi tu zemlju otkad mu je otac umro, a prije su to radili otac i djed. Te nekretnine su pravni prednici tužitelja kupili a ne zna od koga kada su se doselili iz Dalmacije od Knina, ali ne zna ni kada. Nema saznanja da bi se oduzimala zemlja od obitelji KN ali je čuo za to prezime. Poznavao je ŠG koji su bili kolonizirani na tom području i imali su i oni zemlju na tom području ali ne zna koja je to jer nije obrađivao za FG, FG je umro, a priženio se u donji kraj [adresa] prema Pavlovcu. Ima saznanja da na tom području je imala kombinat Ilova zemlju i da je obrađivala kao društveno vlasništvo, a zemlja od Ilove kombinata je iza lješnjaka a ne ova čestica. Nema saznanja što je FG napravio sa svojim nekretninama koje je imao na tom dijelu. Čuo je da je došao ŽN i da nije dao tužitelju da radi zemlju a čuo je da je bio i KG iz općine, ne zna dalje što je bilo. Nema saznanja da bi PN osporavao ranije korištenje tih nekretnina tužitelju. Predmetne nekretnine su koristili, kao što je rekao, tužitelj, njegov otac EG i djed UN, a drugi nasljednici od UN nisu to koristili kao niti nasljednici od EG koji je također ima kćeri. Na licu mjesta bi mogao pokazati o kojim nekretninama je iskazivao. ŽN nije radio ovu zemlju već je radio druge nekretnine već je radio zemlju koju je nekada radio PN. Nekretninu o kojoj je pričao a koristi tužitelj nije radio ŽN već je čuo da je došlo do određenih osporavanja korištenja od strane ŽN prošle godine u jesen.

30. Iz iskaza svjedoka PN proizlazi da nekretnine koje je identificirao na očevidu geodetski vještak je nekada obrađivao otac tužitelja, ON, kada je on radio susjednu parcelu u zakupu u vlasništvu Republike Hrvatske a radio je do 2019. godine. Ne sjeća se da bi vidio nekog drugog kasnije da je radio tu zemlju, za emlja je bila uvijek obrađena ali ne zna od koga, bio je kukuruz i sl. Nakon što je prestao obrađivati susjednu zemlju u zakupu, nije dolazio ovdje. Ne sjeća se da je vidio tužitelja da je radio predmetnu nekretninu. Ne zna da li je netko drugi obrađivao zemlju. Susjednu parcelu koju je imao u zakupu počeo obrađivati 1992. godine. Na tom dijelu ima još zemlje u vlasništvu države, a nema saznanja da bi na tom dijelu bila kakva zamjena nekretnina sa PIK-om Ilova.

31. Iz iskaza svjedoka ŽN proizlazi da je sa Republikom Hrvatskom zaključio ugovor o zakupu s tim da je u ime RH postupak vodila Općina Veliki Grđevac i ugovor je zaključio na temelju javnog natječaja tako da je na temelju tog natječaja on dobio nekretnine u zakup, između ostalih, i dvije kčbr. koje su predmet ovog postupku. Ugovor o zakupu je zaključen na 25 godina a zaključen je 2023. godine. U posjed nekretnina koje je dobio u zakup uveo ga je geodet kojeg je angažirala [adresa], NG, i bio je predstavnik općine KG koji je upravo radio te tehničke poslove provedbe natječaja, a negdje je to bilo pred jesen 2023. godine. Na toj parceli je bio kukuruz posijan ne zna čiji je bio kukuruz, Općina je nešto poduzela po tome i onda je u međuvremenu kukuruz skinut, i nakon toga u zimsko vrijeme kada je bila slobodna onda je pripremao tu zemlju za obradu oranjem ali s tim da nije mogao zasijati jer ga je tužitelj spriječio u daljnjem obrađivanju na način da je tužitelj počeo obrađivati tu zemlju počeo je tanjurati koju je on prethodno poorao. On nije ulazio u razgovor i sukob s tužiteljem već je o istom obavijestio KG a Općina je poduzela neke mjere jer je bila policija i dalje nije ušao u posjed jer ga je on i dalje sprječavao u tome. Tuu zemlju nitko nije obrađivao u smislu da je nešto sijao već je ostala tako kako je započeto s tim da je on u ljeto 2024. godine pokosio travu jer ima obavezu prema Agenciji pokositi korov. Tužitelj je nakon toga zašao plugom i ponovo brazdom omeđio i stavio brazdu oko te parcele i stavio tablu da je to privatni posjed a sve je to bilo krajem 2024. godine. I dalje je on opet ove godine 2025. pokosio travu, korov, i ostavio na njivi, a nije se susretao s tužiteljem. Od 2023. godine do danas tužitelj nije sadio nikakvu kulturu osim što je poduzimao radnje koje je naveo. Te parcele predstavljaju jednu cjelinu od potoka pa dalje se nastavljaju i to je sve oranica, a dalje se nastavlja od tužitelja oranica. Prije 2023. godine prije zaključenja ugovora o zakupu nije obrađivao te parcele i ne zna tko je radio. Po ugovoru je i prijavio te nekretnine za ostvarivanje poticajnih sredstava i plaća zakupninu za te parcele. Žalio se i poslije u općini ali su rekli da se pričeka sudska odluka. Nema saznanja tko je ranije obrađivao te parcele prije nego je zaključio ugovor o zakupu. Poznaje tužitelja i poznavao je oca tužitelja ali ne može se očitovati da li su oni to ranije radili odnosno tužitelj i njegova obitelj prije nego je on zaključio ugovor o zakupu. Nema saznanja da bi nekada to obrađivao PIK Ilova. Ne može se očitovati da li su predmetne nekretnine ranije bile obrađene. Kada je zaključivan ugovor o zakupu i kada je uočio da su parcele zasijane kukuruzom njega to nije posebno zanimalo jer je Općina trebala poduzeti radnje kako bi si raniji posjednik skinuo tu kulturu i ne zna tko je bio raniji posjednik.

32. Isto tako, u postupku je izveden i dokaz saslušanjem stranaka i to tužitelja ĆN, iz čijeg iskaza proizlazi da je rođen 1990. godine i živi cijelo vrijeme u V. Grđevcu sa svojim roditeljima, bakom, djedom, i prabakom. Otac se zvao EG, baka MG a djed UN, a prabaka se zvala ŠN. Ima dobro sjećanje od svoje starosti 4 godine, dakle od 1994. godine i predmetnu nekretninu je koristila upravo njegova obitelj jer su u to vrijeme bili živi i baka i djed i prabaka. Predmetna nekretnina se nalazi kada se ide od centra [adresa] prema Grubišnom Polju s lijeve strane prije Lovrakovog centra i ista u naravi predstavlja oranicu. Susjedne parcele od tih parcela su sve državne parcele, s tim da je njegova nekretnine u produžetku tih parcela. Na terenu su predmetne parcele cjelina i sve su obradive od potoka. Kada je predmetne nekretnine radila njegova obitelj onda su radili od potoka skroz do livada jer su na drugoj strani livade. Na tom dijelu je bio PIK Ilova kao kombinat kao poljoprivredno gospodarstvo koje je obrađivalo zemlju, on se toga ne sjeća. Tu zemlju nikada nije obrađivao PIK Ilova. Tu parcelu je njegov djed obrađivao sa kravama nekada. Tek 2023. godine je došlo do toga da predmetne parcele su dane u zakup ŽN i prije toga je on imao na toj parceli zasađen kukuruz i dobio je nalog da mora skinuti taj kukuruz a on se nije javljao na natječaj za zakup nekretnina koje su u vlasništvu države. Skinuo je kukuruz i upravo je ŽN svjedok koji je danas saslušan vidio da bere kukuruz ali je danas iskazao da nije vidio. Skinuo je u tom roku kako je dobio nalog. ŽN je uzorao i predmetne parcele koje se vode kao državno vlasništvo kao i parcele koje su upisane kao njegovo vlasništvo i kako je on uzorao tako je on ušao tanjurati za njim tako da je on ponovo vratio sve kako svoju parcelu koja je njegovo vlasništvo tako i predmetne. Onda je ŽN obavijestio Općinu Veliki [adresa], a KG službenik koji je radio na poslovima zakupa je izvijestio policiju i policija je bila i poslije toga je on krenuo u ovaj postupak, s tim da svjedoka ŽN nitko nije pitao što radi u posjedu parcele koja nije upisana kao vlasništvo države već njegovo privatno vlasništvo. Njegov otac je umro 2002. godine a 2003. godine su to iznajmljivali VN da obrađuje a kasnije 2005. godine je počeo obrađivati sam zemlju uključujući i predmetne parcele. PN poznaje i on nikada nije obrađivao predmetne parcele. Od 2005. godine on je to stalno obrađivao osobno i do sada do 2023. godine nije bilo nikakvih problema niti ga je tko ometao u posjedovanju i korištenju. Nije provjeravao ništa u katastar niti u gruntovnicu kakvo je stanje tih parcela jer je na terenu jedna cjelina i mislio je da je sve njihovo. Cijele parcele uključujući i predmetne i koja je njihovo vlasništvo je površine jedno jutro i četvrt, i uvijek je to tako obrađivao. Radi ostvarivanja poticajnih sredstava nije prijavljivao niti parcelu koja je upisana kao njihovo vlasništvo jer ima više suvlasnika upisanih tako da mu se to ne isplati. Kada je dobio dokumentaciju od Općine Veliki Grđevac 2023. godine kada je dobio nalog da se mora maknuti iz posjeda i skinuti usjev kukuruz onda je saznao da je predmetna parcela upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. On je suvlasnik na svojim parcelama jer je naslijedio iza svoga oca on i njegova majka FN, MN i njegova djeca EN i EN, i kćer od djedovog brata TN. Tu parcelu zajedno sa ostalom parcelom koja je njihovo suvlasništvo zapravo su koristili uvijek njegov otac EG i kasnije on i majka, s tim da je njegov djed UN plaćao korištenje bratovog dijela jer su imali na pola. Ostale suvlasnike to ne zanima i to posebno TN koja je suglasna da se predmetne nekretnine upišu na njega, jer nju to ne zanima, dok ostali suvlasnici D nisu se posebno očitovali. Ovu godinu i prošlu je on platio osobu ČG da izmalčira tu parcelu kako ne bi zarastao korov i tako neka ostane dok se ne riješi ovaj postupak, s tim da je nešto drljačama doista prošao VN a prije nego što je on stavio tablu. Tablu da je to privatan posjed stavio je i na ovu parcelu koja je predmet postupka. Nakon što je on stavio tablu s oznakom da je to privatan posjed, VN više nije išao. Poznato mu je i čuo je od svoje obitelji da je tamo bila obitelj FG koja je također dobila nekretnine ono što je obrađivao Baranašić i kuću obitelji KN koja je protjerana u Njemačku, a njegova obitelj je ušla u posjed darovnim ugovorom Narodnooslobodilačkog odbora ali ne zna prije čija je bila, samo zna da njegova obitelj obrađuje predmetne parcele od kraja Drugog svjetskog rata naovamo. Postojao je dogovor između njegovih prednika i to njegovog djeda i brata od djeda kome će pripasti ta nekretnina na način da će pripasti obojici i njegov djed je nakon ovoga rata ubrzo umro i na tome je tako ostalo.

33. Radi identifikacije predmetnih nekretnina proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Voje Lukića iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da u k. o. [katastarska općina], u predjelu Mačkovac, dana 21.10.2025. godine, mjernim uređajem Trinble R2 (džipieson), kontrolnim odmjeranjima, uvidom u kopiju katastarskog plana, zemljišno knjižne izvadake i posjedovni list, ustanovio je da predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina], gledajući od potoka Grđevica čine katastarske čestice kako slijedi:

- kč. br. [katastarska čestica] JOŠINE LIVADA s 234 m² upisana u zk.u ložak 2562 BZP k. o. [katastarska općina], u naravi dio oranice zasijan travnom smjesom,

- kč. br. [katastarska čestica] MAČKOVACI ORANICA s 6567 m² upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] BZP k. o. [katastarska općina], u naravi dio oranice zasijan travnom smjesom. Predmetne čestice, dalje u produžetku s kč. br. [katastarska čestica] čine cjelinu oranice zasijane travnom smjesom.

Napominje da su prelaskom katastarske općine u BZB predmetne parcele promijenile i zk uložke sa 971 u novi 2562, te je vještak uz nalaz i mišljenje dostavio skicu izmjere.

34. Isto tako, na očevid su pristupili i svjedoci PN, IN i JG koji su se očitovali o nekretninama o kojima su iskazivali a nakon što je geodetski vještak iste identificirao, tako je svjedok PN iskazao da je nekretnine koje je geodetski vještak identificirao nekada obrađivao otac tužitelja, ON, i da se ne sjeća da bi vidio nekog drugoga kasnije da radi tu zemlju, ali zemlja je uvijek bila obrađena i ne zna od koga.

Isto tako, IN je iskazivao da je predmetne parcele koje je identificirao geodetski vještak radio za oca tužitelja, EG, kada on nije imao traktor i to od 1970. godine a nakon što je isti kupio traktor, isti više nije radio.

Isto tako, svjedok JN je iskazao da je predmetnu nekretninu nekada radio djed od tužitelja, UN, i otac EG, a sada tužitelj, međutim nakon smrti oca tužitelja 2002. godine s obzirom da je tužitelj bio mlad, netko je obrađivao zemlju, misli da je zemlja dana nekome da je obrađuje jer je uvijek bila obrađena te da Općina Veliki Grđevac nije raspolagala tim nekretninama odnosno možda tih par godina dok tužitelj nije odrastao možda je netko drugi obrađivao ali ne zna da li je zemlja dana u obradu po njihovom odobrenju.

35. Stoga, cijeneći izvedene dokaze, i to iskaze svjedoka JN koji iskazuje da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u posjedu predmetnih nekretnina i to sigurno 60 godina, a svjedok IN iskazuje od 1969. godine pa i pod pretpostavkom da su isti bili u posjedu od vremena kako to iskazuju navedeni svjedoci, sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada se posjed smatra poštenim i da je za posjed potrebno 40 godina posjedovanja nekretnine s obzirom da nije prošlo 40 godina, pa sve do 17. studenog 1999. godine kada su još uvijek bile na snazi odredbe ZVDSP-a kojima je bilo propisano da rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile društveno vlasništvo se računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije toga dana, s obzirom da nije prošlo 40 godina, već je prošlo 30 godina odnosno 35 godina prema iskazivanju svjedoka JN.

36. Naime, sud nalazi da tužitelj nije dokazao pravni osnov temeljem kojeg su njegovi pravni prednici ušli u posjed predmetnih nekretnina pa onda i u situaciji da su isti bili u posjedu isti se mogu smatrati samo poštenim posjednicima s obzirom da se u smislu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno.

37. Tužitelj tvrdi da su u posjedu bili njegovi pravni prednici i to otac ON, pa njegov djed ZN te prabaka ŠN, s obzirom da su predmetne nekretnine isti dobili u posjed i vlasništvo 1946. godine nakon što su iste nekretnine oduzete od ranijih vlasnika, obitelji OG.

Međutim, te tvrdnje tužitelja se ne mogu prihvatiti kao vjerodostojne s obzirom da iz dokumentacije i to povijesnog prikaza izvatka iz zemljišnih knjiga, proizlazi posve suprotno da predmetne nekretnine nije dobila obitelj tužitelja već druga obitelj, obitelj FG, a da je obitelj tužitelja dobila posve druge nekretnine a koje su također bile u vlasništvu obitelji OG.

Isto tako, sud nalazi da pravni prednici tužitelja nisu niti mogli biti u posjedu predmetnih nekretnina ranije kako to tvrdi tužitelj od 1946. godine s obzirom da su predmetne nekretnine bile u posjedu obitelji FG jer to proizlazi iz povijesti promjena Ureda za katastar koji je evidentirao stvarno posjedovno stanje nekretnina u to vrijeme i s obzirom da je obitelj FG predmetne nekretnine prodala 1967. godine poduzeću PIK Ilova Grubišno Polje i iste su postale društveno vlasništvo.

Tužitelj kao i svjedok JN iskazuju da ne zna da bi nekada predmetne nekretnine koristio kombinat Ilova, a svjedok IN je iskazao da je društveno vlasništvo koje je koristio kombinat Ilova nisu bile predmetne čestice već druge čestice, iza tih.

Međutim, te tvrdnje svjedoka IN kao i JN sud ne može prihvatiti kao vjerodostojne s obzirom da posve suprotno proizlazi iz materijalnih dokaza i to povijesti promjena na katastarskim česticama Ureda za katastar nekretnina.

Isto tako, i pod pretpostavkom da je tužitelj predmetne čestice koristio kako to iskazuju svjedoci IN od 1969. godine, onda sigurno tužitelj nema potrebno vrijeme posjedovanja koje je potrebno da bi se stekle nekretnine u vlasništvo koje su nekada bile društveno vlasništvo s obzirom da nije protekao rok od 40 godina.

38. Tužitelj tvrdi da je on osobno koristio predmetne nekretnine kao neposredni posjednik i to sam od 2005. godine pa onda računajući do dana podnošenja tužbe a to je 10. prosinca 2024. godine tužitelj također nema potrebno vrijeme posjedovanja za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću s obzirom da nije protekao rok od 40 godina i s obzirom da se tužitelj može smatrati samo poštenim posjednikom.

39. Odredbama čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, a koji je posjed imao obilježja propisana odredbom čl. 159. ZVDSP.

40. Odredbom čl. 388. st. 4 ZVDSP/96 (u izvornom tekstu) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Odlukom ustavnog suda RH broj U-I-57/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. godine ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 ex nunc učinkom, a odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 114/01 u čl. 388. ZVDSP iza stavka 3. dodan je novi stavak 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

Isto tako, odredbom članka 388. st. 2. ZVDSP-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni tim Zakonom počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada oni nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZVDSP, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP).

41. Prema izvornoj odredbi čl. 388. st 4. ZVDSP/96) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i u rok za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedena odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda od 17. studenog 1999. godine U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997, a koja je objavljena 14. prosinca 1999. godine, nakon čega se vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću više nije moglo uračunavati u rok dosjelosti.

42. S obzirom na navedeno, sud zaključuje da je za konkretan slučaj mjerodavna je odredba čl. 159. st. 4. ZVDSP u vezi sa stavkom 2. i 3. tog članka prema kojoj je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno da posjed traje najmanje 40 godina.

43. U smislu odredbi čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP, ovaj sud zaključuje da rok dosjelosti u konkretnom slučaju bi trebao početi teći od 1969. godine prema iskazu svjedoka IN, od kada bi se moglo smatrati da je pravni prednik tužitelja u poštenom posjedu, pa onda računajući do 17. studenog 1999. godine nije protekao rok od 40 godine već je protekao rok od 30 godina.

44. Kako je navedena izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 ukinuta odnosno nije više na snazi, i to od 17. studenog 1999., ta zakonska odredba, nakon tog dana, ne može više niti proizvoditi nikakve pravne učinke pa se onda rok dosjelosti ne računa do dana podnošenja tužbe već do 17. studenog 1999. godine. Tužitelj bi, u kontekstu navedenih bitnih činjenica, pravo vlasništva na temelju dosjelosti jedino mogao steći ukoliko bi isključivo do toga dana sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene, pa s obzirom da do tog dana nije protekao zakonski rok od 40 godine koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP.

45. Osim toga, u postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine 1967. godine bile upisane kao vlasništvo kombinata "Ilova" temeljem kupoprodajnog ugovora i da su kao takve bile evidentirane u Uredu za katastar a isto tako iz iskaza svjedoka IN kao i JN proizlazi da je PIK Ilova na tom području imala svoje nekretnine onda doista se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja kao i iskazi svjedoka IN i JN da su predmetne nekretnine u to vrijeme kada je postojao kombinat PIK Ilova bile u posjedu pravnih prednika tužitelja onda kada je upravo kombinat PIK Ilova kupovao nekretnine da bi formirao tzv. poljoprivredne blokove a koji su bili formirani na tom dijelu.

46. Stoga, cijeneći sve izvedene dokaze, sud utvrđuje da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je isti odbio i odlučio kao u izreci.

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i ZPP-a, pa s obzirom da je tužitelj izgubio u parnici, dužan je tuženoj nadoknaditi troškove postupka.

Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženoj, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prilikom poduzete pojedine parnične radnje kao i vrijednost boda.

Sud je tuženoj priznao trošak za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora 200,00€, za sastav odgovora na tužbu 200,00€, za sastav podneska od 4. travnja 2025. godine 200,00€, za pristup na rasprave 17. ožujka 2025., 29. travnja 2025. i 4. prosinca 2025. godine za svako ročište 200,00€ ili ukupno 1.200,00€, pa je sud naložio tužitelju da navedeni trošak nadoknadi tuženoj u roku od 15 dana bez zakonskih zateznih kamata budući da tužena u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a, nije postavila takav zahtjev da bi sud o istom odlučio.

U Grubišnom Polju, 15. siječnja 2026. godine

S u t k i n j a :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana i to računajući od dana objave i uručenja presude tj. od 15. siječnja 2026. godine. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka ovome sudu, a o podnesenoj žalbi rješava nadležni sud drugog stupnja.