Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-6707/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 148/II, protiv tuženika Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o., Četvrt Ribnjak 17, 21310 Omiš, OIB: 53902750972, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 19. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnice tuženika, dne 15. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 7. lipnja 2021. godine nedopuštena te da je navedeni otkaz Ugovora o radu od dana 20. ožujka 2012. godine nezakonit.

II. Nalaže se tuženiku HOTELSKO NASELJE RUSKAMEN d.o.o. Četvrt Ribnjak 17, 21310 Omiš, OIB: 53902750972, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 59.692,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 15.07.2021. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke, pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke, pa do isplate."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev, a koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HOTELSKO NASELJE RUSKAMEN d.o.o. Četvrt Ribnjak 17, 21310 Omiš, OIB: 53902750972, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete iz osnove neisplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.913,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 15.07.2021. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke, pa do isplate."

III. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 22.511,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 26. srpnja 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica s tuženikom u radnom odnosu temeljem "Ugovora o radu na neodređeno vrijeme" od dana 20. ožujka 2012. godine, kao i temeljem prethodno zaključenih brojnih ugovora s pravnim prednicima tuženika, odnosno povezanim društvima, odnosno pravnim osobama od kojih su preuzeti radnici s obvezama novog poslodavca prema radnicima. Tužiteljica je primila Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 14. lipnja 2021. godine iz koje proizlazi da istoj ugovor prestaje, da joj pripada pravo na otkazni rok od dva mjeseca, pravo na godišnji odmor u trajanju od 20 dana, kao i pravo na otpremninu. Kako je tužiteljica na ovom radnom mjestu od 4. siječnja 1985. godine, te je obveze njenog poslodavca Dalma – Hoteli Omiš d.d., 2000-e godine preuzela tvrtka Dalma – Ruskamen d.d. Omiš, a nakon 2000. godine Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o., to je jasno da je radnica na radu provela vrijeme od 36 godina i prestankom Ugovora o radu otpremnina tužiteljice iznosila bi otprilike 349.450,92 kn, ili isplatu dvostruke otpremnine od 698.901,84 eura budući da je istoj otkazan ugovor o radu, a pretrpjela je posljedice ozljede na radu zbog koje joj je priznato tjelesno oštećenje od 30 %.

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se, utvrditi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 7. lipnja 2021. godine nedopuštena te da je navedeni otkaz Ugovora o radu od dana 20. ožujka 2012. godine, nezakonit uz obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na poslove njezinog radnog mjesta ili u slučaju nemogućnosti, rasporediti tužiteljicu na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, preostaloj radnoj sposobnosti i radnom iskustvu i uz obvezivanje tuženika na naknadu štete iz osnove neisplaćenih plaća u iznosu od 19.413,94 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate,

1.2. Podrednim tužbenim zahtjevom, tužiteljica traži da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 7. lipnja 2021. godine djelomično nedopuštena te da je navedeni otkaz Ugovora o radu od dana 20. ožujka 2012. godine nezakonit, u dijelu utvrđene otpremnine, uz obvezivanje tuženika na ime naknade štete iz osnove neisplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici iznos od 349.450,92 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate, te troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke suda pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 20. rujna 2021. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nalaganje tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka. N avodi kako je tužiteljica u trgovačkom društvu Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o. zasnovala radni odnos za radno mjesto konobara sklapanjem Ugovora na neodređeno vrijeme dana 20. 3. 2012., dok je aneksom od 1.10.2012. suglasnošću stranaka izmijenjeno da radnik može obavljati i druge poslove po uputi poslodavca niže složenosti u odnosu na njegovo radno mjesto. S obzirom na to da je poslodavac dao u dugotrajni zakup cjelokupnu gospodarsku cjelinu trećoj osobi, to više nema potrebe za radnikom ni za radnim mjestom konobara, budući da se ne bavi ugostiteljskom djelatnošću već davanjem u zakup nekretnina među kojima je i cijelo turističko naselje Ruskamen, što znači da tužiteljica nije dobila otkaz zbog činjenice da više ne može obavljati poslove koje je obavljala (zbog pretrpljene ozlijede na radu) već zbog činjenice da poslodavac uopće nema potrebu niti za radnim mjestom koji je obavljala tužiteljica niti za bilo kojim mjestom koji se odnosi na obavljanje ugostiteljske ili slične djelatnosti. Glede trajanja otkaznog roka primjenjuju se direktno odredbe Zakona o radu (NN br.93/14, 127/17, 98/19) i to odredbe članka 122. budući da je tužiteljica temeljem Ugovora koji se otkazuje, provela kod tuženika neprekidno 9 godina, a Kolektivni ugovor sklopljen 2000. između Poslodavca i Sindikalne podružnice, Odlukom Poslodavca od 2. siječnja 2020. stavljen je izvan snage po sili Zakona primjenom odredbe članka 22. i 177. Zakona o radu kao i Pravilnik o radu. Nadalje, navodi se kako je netočno da bi tužiteljica bila u neprekidnom radnom odnosu s tuženikom od 1985. pa do 14. 6.2021., već je tužiteljica u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika od 20. 3. 2012. i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

2.1. Isto tako navodi se kako je neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti i bez pravne važnost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a sve iz razloga što je tuženik već ranije nedvojbeno upoznao sve svoje radnike da će doći do ustupa cjelokupne organizacije rada trećoj osobi, a time i do prestanka organizacije rada od strane tuženika, te da tuženik više neće izravno (a ni neizravno) obavljati svoju primarnu dosadašnju djelatnost (ugostiteljstvo i turizam), već da će to raditi isključivo treća osoba u tuženikovim objektima, te su svi radnici imali mogućnost nastaviti s radom kod treće osobe na istim poslovima. Navodi kako ne odgovara istini navod tužiteljice kako bi ista bila u neprekidnom radnom odnosu s tuženikom u trajanju od 36 godina, a posebno ne navod da tužiteljica od 2000- e godine ima jednog te istog poslodavca. Tužiteljica je svojevoljno i sporazumno raskidala više puta svoj radni odnos s tuženikom, te je s drugim pravnim osobama sklapala nove ugovore o radu, čime je došlo do prekida radnog staža tužiteljice kod tuženika, a tuženik je sukladno zakonu obračunao visinu otpremnine. Osim toga, tužiteljica nema pravo ni na dvostruku otpremninu, jer na istu ima radnik kojem je poslodavac dao otkaz iz razloga utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti kao posljedice ozljede na radu ili profesionalne bolesti, zbog čega je radnik u nemogućnosti nadalje obavljati ugovorene poslove (radilo bi se o osobnom uvjetovanom otkazu), a tužiteljica nije dobila otkaz iz navedenih razloga.

3. Podneskom od 29. travnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 7. lipnja 2021. nedopuštena te da je navedeni otkaz Ugovora o radu od dana 20. ožujka 2012. godine nezakonit, da se naloži tuženiku na ime naknade štete iz osnove neisplaćene otpremnine isplati tužiteljici iznos od 92.760,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Podrednim tužbenim zahtjevom traži na ime naknade štete iz osnove neisplaćene otpremnine isplatu iznosa od 46.380,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke pa do isplate.

4. Tuženik se u podnesku od 23. lipnja 2023. protivi i tako uređenom-preinačenom i povećanom tužbenom zahtjevu iz tužiteljičinog podneska od 29. travnja 2023. kao neosnovanom, međutim, sud je dopustio preinaku tužbe koja je izvršena prije zaključenja prethodnog postupka, jer smatra da je bilo svrsishodno za konačno rješenje spora.

5. Podneskom od 6. rujna 2025., kao i na ročištu od 19. studenoga 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je uredila glavni tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 7. lipnja 2021. nedopuštena te da je navedeni otkaz Ugovora o radu od dana 20. ožujka 2012. nezakonit, da se naloži tuženiku na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplatiti tužiteljici iznos od 59.692,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. srpnja 2021. do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Podrednim tužbenim zahtjevom traži na ime naknade štete iz osnove neisplaćene otpremnine isplatu iznosa od 27.913,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. srpnja 2021. do isplate.

6. Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu iz tužiteljičinog podneska od 6. rujna 2025.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 25. rujna 2000., sporazuma o prestanku ugovora o radu od 22. ožujka 2011., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. ožujka 2011., sporazuma o prestanku ugovora o radu od 31. siječnja 2012., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2012., sporazuma o prestanku ugovora o radu od 19. ožujka 2012., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. ožujka 2012., odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. lipnja 2021., prijave o ozljedi na radu od 23. kolovoza 2016., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 25. ožujka 2021., rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 16. srpnja 2018., uputnice liječničkom povjerenstvu od 28. svibnja 2018., zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 25. lipnja 2021., potvrde o primitku preporučene pošiljke od 25. lipnja 2021., povratnice od 28. lipnja 2021., ugovora o zakupu nekretnina i pokretnina od 31. 12. 2018., Kolektivnog ugovora od 27. rujna 2000., izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za tvrtku Studenac d.o.o. od 8. srpnja 2019., nalaza Klinike za ortopediju Lovran od 2. siječnja 2023. i 6. ožujka 2023., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. prosinca 2022. uz priloge, nalaza Poliklinike Medikol od 21. listopada 2022., nalaza Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije od 15. lipnja 2022., potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. srpnja 2019., nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti tužiteljice od 17. svibnja 2019., odluke tuženika od 2. siječnja 2020., dopisa Upravnog odjela za opću upravu Splitsko-dalmatinske županije od 30. listopada 2024. i 25. studenoga 2024., dopisa Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH- sindikalna podružnica) od 19. studenoga 2024., spisa ovog suda pod br. Pr- 6799/2021, saslušanjem svjedoka ĆI, saslušanjem tužiteljice i zz tuženika kao parničnih stranaka, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Zlatku Cvitanoviću dipl.oec. od 17. svibnja 2025., dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka II pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. ožujka 2012.,

- da je dana 20. kolovoza 2016. tužiteljica doživjela ozljedu na radu, zbog koje je bila na bolovanju,

- da je rješenjem HZMO-a od 25. ožujka 2021. tužiteljici priznato postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % kao posljedica ozljede na radu,

- da je tužiteljici rješenjem HZMO-a priznato, počevši od 6.11.2022., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu,

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2021. tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika,

- da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 14. lipnja 2021.,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu dne 25. lipnja 2021, kojeg je tuženik zaprimio 28. lipnja 2021. i na isti nije odgovorio,

- da je tužba od 26. srpnja 2021. podnesena u zakonskom roku.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev, kao i podredni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2021. i da je otkaz ugovora o radu nezakonit te zahtjev za naknadu štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine (dvostruka otpremnina) u iznosu od 59.692,92 eura, podredno na ime naknade štete iz osnova neisplaćene otpremnine isplatu iznosa od 27.913,95 eura.

12. U konkretnom slučaju, tužiteljica je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 20. ožujka 2012., koji ugovor joj je tuženik otkazao odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dne 7. lipnja 2021. na koji je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu navodeći kako je ista na radu kod tuženika provela 36 godina jer je radila kod Dalme-Hoteli Omiš d.d. koju je 2000. preuzela tvrtka Dalma-Ruskamen d.d. Omiš, a nakon 2000. tuženik Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o., a s kojim je tužiteljica dne 20. ožujka 2012. sklopila novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da joj otkazni rok ne bi iznosio dva mjeseca, već više s obzirom na radni staž, a i da ima pravo na dvostruku otpremninu zbog pretrpljene ozljede na radu iz 2016. godine, zbog čega smatra odluku o otkazu ugovora o radu nezakonitom.

13. Naime, tuženik se bavio ugostiteljskom djelatnošću i kod njega je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu konobara, no tuženik je kao poslodavac dao u dugotrajni zakup cjelokupnu gospodarsku cjelinu trećoj osobi i više se ne bavi ugostiteljskom djelatnošću već davanjem u zakup nekretnina, između kojih i cijelo turističko naselje u Ruskamenu, a kao što proizlazi iz ugovora o zakupu nekretnina i pokretnina od 31.12.2018. sklopljenim između tuženika, kao zakupodavca i Salve Regina Marija- Bistrica d.o.o., kao zakupnika, a što je među strankama neprijeporno.

13.1. Dakle, tuženik je donio odluku o prestanku obavljanja ugostiteljske djelatnosti i ugostiteljski objekt dao u zakup s čime su svi radnici tuženika, pa tako i tužiteljica, bili upoznati, što nesumnjivo proizlazi iz iskaza tužiteljice (koja je iskazala kako je održan sastanak kroz 3. ili 4. mjesec 2019. i direktor RI im je na tom sastanku rekao kako se više ne misli baviti hotelom te ako hoće raditi da s novim poslodavcem sklope ugovor) i iz iskaza zz tužene (koja je iskazala da se tuženik prestao baviti ugostiteljskom djelatnošću, tvrtka je išla u najam i sa svim zaposlenicima je održan sastanak na kojem im je rečeno da mogu ostati raditi u hotelu ali kod drugog poslodavca ili će dobiti otkaz, s time da je tužiteljica bila u procesu bolovanja i odlučila je ostati kod tuženika u procesu bolovanja, a nakon zaključenja bolovanja rečeno joj je da joj se nema što ponuditi od posla već joj se može jedino dati otkaz), a i svjedoka ĆI (koji je iskazao kako je tužiteljica bila upoznata da se Hotelsko naselje Ruskamen daje u zakup trećoj osobi i da poslodavac nema potrebe za obavljanje djelatnosti turizma i ugostiteljstva) i svim zaposlenicima je otkazao ugovor o radu pa tako i tužiteljici (s time da je tužiteljici otkazan ugovor o radu nakon završenog liječenja zbog ozljede na radu).

13.2. Kako je tuženik prestao s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti to je prestala potreba za obavljanjem poslova svih radnika u toj djelatnosti pa tako i za radom tužiteljice, a drugih poslova koje bi tužiteljica mogla raditi kod tuženika nije bilo, to ovaj sud smatra kako je tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu pravilna i zakonita. Osim toga, tužiteljica je kao drugi radnici mogla nastaviti raditi i s novim poslodavcem sklopiti ugovor o radu, a to nije učinila već je i nadalje bila na bolovanju zbog pretrpljene ozljede na radu od 20. kolovoza 2016.

13.3. Prema članku 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2. istog članka propisano je kako pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13.4. Imajući u vidu prednje, a kako je tuženik dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici, to se tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu ukazuje neosnovanim.

14. Nadalje, tužiteljica potražuje isplatu dvostruke otpremnine iz razloga što nakon pretrpljene teške radne nezgode nije vraćena na rad u bilo kojem obliku i nije joj ponuđeno neko drugo radno mjesto sukladno preostaloj radnoj sposobnosti ili podredno isplatu redovne mirovine za neprekinuti radni staž kod tuženika od 36 godina.

15. Prema odredbi članka 126. ZR radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem (stavak 1.); otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca (stavak 2.), a ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (stavak 3.).

16. Odredbom čl. 138. st.1. Kolektivnog ugovora tuženika od 27. rujna 2000. određeno je pravo zaposlenika na otpremninu, a kojem se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon dvije godine neprekidnog rada, a čl. 139. KU propisano je kako se zaposleniku koji ima pravo na otpremninu visina otpremnine određuje u iznosu od jedne prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, a sukladno neoporezivom iznosu otpremnine utvrđene Pravilnikom o porezu na dohodak temeljem Zakona o porezu na dohodak.

17. Dakle, za isplatu otpremnine bitna je duljina staža kod poslodavca i vrsta otkaza, odnosno bitan je neprekidni rad kod poslodavca od dvije godine. Tužiteljica je na radu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. 3. 2012. i tuženik joj je sukladno tome isplatio otpremninu za devet godina neprekidnog radnog staža u visini 3.865,01 eura (što je razvidno iz naloga za plaćanje i izvoda poslovne banke), međutim, tužiteljica tvrdi da je kod tuženika na radu provela neprekidno 36 godina (od 4. 1. 1985. do 9. 6. 2021.) budući da su obveze u odnosu na radnike prenijete ugovorom o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca Dalma-Ruskamen d.o.o. Omiš, sada Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o. Omiš dana 25. 9. 2000.

18. Ugovorom o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 25.rujna 2000. sklopljenog između Dalme-Hoteli Omiš d.d. Omiš (prethodnog poslodavca), Dalme- Ruskamen d.o.o. Omiš (novog poslodavca) i tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod Dalme – Hoteli Omiš d.d. od 4. siječnja 1985., s kojom je sukladno odredbama čl. 241. ZR-a sklopila ugovor o radu dana 20. ožujka 1996., a koji ugovor o radu je prenesen na novog poslodavca Dalma- Ruskamen d.o.o. Omiš i sva prava radnika, postojanje i opseg od kojih ovisi trajanje radnog odnosa kod istog poslodavca priznaju se od prvog dana zasnivanja radnog odnosa radnika kod prethodnog poslodavca, odnosno od 4. siječnja 1985., čime novi poslodavac stječe prava i preuzima obveze prethodnog poslodavca koje ovaj ima prema zaposleniku i to od prvog dana zasnivanja radnog odnosa od 4. siječnja 1985.

19. Odredbom članka 137. stavak 1. ZR određeno je da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

19.1. Svrha odredbe članka 137. stavak 1. ZR jest zaštita stalnosti i sigurnosti radnika pri promjenama osobe poslodavca (radnici kod prijenosa poduzeća na novog poslodavca zadržavaju stečena prava u svezi s radnim odnosom kod ranijeg poslodavca (čl. 137.st.2. ZR), a novi poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu čl. 137. st.3. ZR), ali samo ako se istodobno svi ugovori o radu kojih je taj poslodavac stranka, prenose na drugu osobu, odnosno novog poslodavca.

19.2. Osim toga, smisao gore navedene odredbe ZR je očuvanje kontinuiteta radnog odnosa radnika, jer radnici zadržavaju sva stečena prava kao da su neprekidno radili kod novog poslodavca čime se radnici ujedno štite i od potencijalnih manipulacija poslodavaca koje bi rezultirale prestankom ugovora o radu i nemogućnošću ostvarivanja zakonskih prava vezanih uz taj prestanak, pa stoga radnik čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca, zadržava u svezi s otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa sva prava koja je stekao do dana prijenosa ugovora o radu, a poslodavac na kojega se tako prenose ugovori o radu preuzima, s danom prenošenja, sva prava i obveze iz prenesenih ugovora o radu i to u neizmijenjenom obliku i opsegu.

19.3. U slučaju prijenosa imovine i ugovora u smislu odredbe čl. 137. ZR, ugovori radnika se prenose na novog poslodavca već po samom zakonu i ne dolazi do prekida radnog odnosa, odnosno ne raskidaju se ugovori o radu sa starim poslodavcem i ne zaključuju se novi ugovori o radu s preuzimateljem (novim poslodavcem).

20. U ovom slučaju, činjenica da je osnivač tuženika - Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o. trgovačko društvo Studenac d.o.o., a koje je ujedno i osnivač treće osobe trgovačkog društva Studenac d.o.o. (razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra), samim time, po ocjeni ovog suda, ne radi se o situaciji iz članka 137. stavak 1. ZR jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

20.1. Trgovačko društvo Studenac d.o.o. je pravni subjekt različit od tuženika, a s kojim je tužiteljica sklopila novi ugovor o radu dana 3. 2. 2011. i isti sporazumno prekinula 22. 3. 2011. te s danom 23. 3. 2011. sklapa ugovor s tuženikom za radno mjesto konobara u hotelu Sagita, koji ugovor traje do 30. 1. 2012. kada ga je sporazumno raskinula, da bi sklopila novi ugovor o radu s tvrtkom Studenac d.o.o. dne 1. 2. 2012. za radno mjesto konobara u prodajnom centru Omiš, a po potrebi i na drugim prodajnim mjestima poslodavca (prodavaonice, skladišta i dr.), koji ugovor je sporazumno raskinula dana 19. 3. 2012. pa ponovno s tuženikom sklapa novi ugovor o radu 20. 3. 2012. za radno mjesto konobara u hotelu Sagita, a koji ugovor joj je otkazan odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. 6. 2021.

20.2. Dakle, tužiteljica je zaključivala nove ugovore o radu s tuženikom kao novim poslodavcem, sporazumno ih s istim i raskidala, a tada joj je i prestajao radni odnos u tom društvu te je sklapala ugovor o radu s trećom osobom trgovačkim društvom Studenac d.o.o. iz čega jasno proizlazi da prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca nije bilo (jer u tom slučaju ne bi bilo potrebe zaključivati nove ugovore o radu, te ih sporazumno raskidati).

20.3. Za istaknuti je kako je tužiteljica imala zaključeni ugovor o radu s prednikom tuženika do 2. 2. 2011., a dana 3. 2. 2011. sklapa novi ugovor o radu s drugim poslodavcem tvrtkom Studenac d.o.o., na kojeg niti uslijed nekih statusnih promjena, a niti pravnim poslom, nije preneseno poduzeće ranijeg poslodavca tužiteljice, a taj ugovor sporazumno raskida 22.3. 2011. pa sklapa novi ugovor s tuženikom 23. 3. 2011. koji je sporazumno prestao 30. 1. 2012., da bi nakon toga 1. 2. 2012. zaključila ugovor o radu s novim pravnim subjektom Studenac d.o.o. koji traje do 19. 3. 2012. kada ga sporazumno raskida i ponovno sklapa novi ugovor o radu s tuženikom 20. 3. 2012.

20.4. Trgovačko društvo Studenac d.o.o. kao novi poslodavac tužiteljice ne bi odgovarao za obveze koje je prema tužiteljici imao raniji poslodavac zbog toga što se radi o dva samostalna pravna subjekta s obzirom na način na koji su nastali i stekli pravnu i poslovnu osobnost pa u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o radu s trgovačkim društvom Studenac d.o.o. nije došlo do prijenosa ugovora u smislu čl. 137. ZR. Činjenica da je trgovačko društvo Studenac d.o.o. osnivač tuženika i tog trgovačkog društva samim time ne dovodi do kontinuiteta rada tužiteljice kod tuženika.

20.5. Osim toga, za navesti je kako se tužiteljica nikada nije žalila na sporazumni raskid radnog odnosa s tuženikom niti je osporavala zasnivanje radnog odnosa s trgovačkim društvom Studenac d.o.o. Tužiteljica je mogla u propisanom roku od petnaest dana tražiti zaštitu prava ako je smatrala da joj je pravo iz radnog odnosa povrijeđeno sporazumnim prestankom radnog odnosa, a to nije učinila.

21. Dakle, za isplatu otpremnine neprekinuti radni staž kod tuženika ne uračunava se i radni staž tužiteljice u trgovačkom društvu Studenac d.o.o., bez obzira što je isti osnivač tuženika. Studenac d.o.o. je pravni subjekt različit od tuženika, a ugovor o radu koji je tužiteljica sklopila s tim trgovačkim društvom dne 3. 2. 2011. nije prenesen u smislu čl. 137. ZR na tuženika, već je s tuženikom tužiteljica sklapala novi ugovor o radu.

22. Slijedom prednjeg, a s obzirom na to da je tužiteljica neprekidno provela na radu kod tuženika 9 godina (od 20. 3. 2012. do 7. 6. 2021.) i da joj je tuženik za tih 9 godina neprekidnog rada isplatio otpremninu (obračun isplaćene otpremnine u visini od 3.865,01 eura, što je među strankama i neprijeporno), to se onda ukazuje neosnovanim podredni tužbeni zahtjev za naknadom štete s osnova razlike neisplaćene otpremnine.

23. Nadalje, odredbom čl. 42. st.1. ZR određeno je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove iz članka 41. ovoga Zakona, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu ovim Zakonom.

23.1. Gore navedenom odredbom isplata dvostruke otpremnine propisana je isključivo za slučaj kada radnik ne bude vraćen na posao nakon završenog liječenja zbog profesionalnog oboljenja ili ozljede na radu, a u konkretnom slučaju tužiteljici je ugovor o radu prestao poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu zbog prestanka obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a ne zbog toga što nije vraćena na rad nakon završenog liječenja. Pravo na isplatu dvostruke otpremnine nije propisano u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kao što je ovdje slučaj. Kako je tužiteljici ugovor o radu prestao otkazom zbog poslovno uvjetovanih razloga, a ne zbog toga što tužiteljica nije bila vraćena na posao nakon završenog liječenja zbog profesionalnog oboljenja ili ozljede na radu, to onda nije osnovan ni glavni tužbeni zahtjev za isplatu dvostruke otpremnine u smislu odredbi čl. 42.ZR.

24. Imajući u vidu prednje, valjalo je kako glavni, tako i podredni tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) te je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 1.396,98 eura, za sastav podneska od 23. lipnja 2023. 1.396,98 eura, od 4. listopada 2024. 100,00eura, za zastupanje na ročištu od 2. ožujka 2023. 349,25 eura, od 3. svibnja; 5. listopada i 7. prosinca 2023., 28. veljače; 8. svibnja, 5. rujna i 28. listopada 2024., 10. veljače; 20. ožujka i 19. studenoga 2025. po 1.396,98 eura, na ime PDV-a iznos od 4.303,25 eura, uvećano za sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 331,80 eura i sudsku pristojbu presude u iznosu od 663,61 eura, ukupno iznos od 22.511,67 eura, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 15. siječnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 15. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika