Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1902/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik iz Zagreba, protiv protustranke ŽU (ranije PU) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Filip Gradišek, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, Budmanijeva 5, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1-104/2024-18 od 19. svibnja 2025., 15. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se uvažava, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1-104/2024-18 od 19. svibnja 2025. i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.
II. Ostavlja se da se o trošku postupka nastalom u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisana kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, koja se sastoji od suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-21) i to stan br. 43 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od sobe 1, sobe 2, hodnika, kuhinje, boravka i blagovaonice, kupaonice i lođe u ukupnoj površini od 66,00 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] površine 360 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] otok
CIVILNOM DIOBOM – sudskom prodajom na javnoj dražbi i podjelom kupovine među suvlasnicima sukladno njihovim suvlasničkim omjerima i to predlagatelju PU u ½ dijela i protustranci ŽU (ranije PU) u ½ dijela.
II. Trošak postupka određuje se u ukupnom iznosu od 648,56 eura. Nalaže se protustranci ŽU (ranije PU) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi predlagatelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], razmjerni dio troškova ovog postupka u iznosu od 324,28 eura u roku od 15 dana.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku."
2. Protiv tog rješenja žali se protustranka zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u smislu odredbe 381. ZPP-a.
3. U žalbi navodi da je pobijano rješenje donijeto u postupku tijekom kojega je došlo do povrede odredbi čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), na njenu štetu, obzirom da je sud prvog stupnja prigovor prava na dom raspravio samo načelno. Ukazuje kako je u više navrata naglasila da je za dogovorno rješenje situacije i da je svjesna zakonskih pretpostavki, koje uređuju civilnu diobu nekretnine i prodaju putem suda, jer se stranke nisu dogovorile oko otkupa. Međutim, ističe kako bi iseljenje iz nekretnine imalo štetne posljedice za mlt. kćer stranaka te da je prijedlog podnesen na njenu štetu, jer se sa diobom i iseljenjem trebalo pričekati dok kćerka ne krene u srednju školu. Stoga da je poznat datum kada će nastupiti promijenjene obiteljske okolnosti i da se nakon tog datuma treba pristupiti razvrgnuću civilnom diobom. Predlaže usvajanje žalbe i ukidanje pobijanog rješenja, uz naknadu troškova žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba je osnovana.
6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje se poziva predlagatelj, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se pobijana odluka može na pravilan način ispitati.
7. Međutim, pogrešno sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), utvrđuje da su u predmetnom izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice ispunjene zakonske pretpostavke za civilnu diobu predmetne nekretnine.
8. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je odlučivao o prijedlogu predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine koja u naravi predstavlja stan u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi u kojoj su predlagatelj i protustranka, kao bivši bračni drugovi, suvlasnici svaki u ½ dijela. Obzirom da stranke kao suvlasnici nisu postigle sporazum o načinu razvrgnuća, a provedenim vještačenjem utvrđeno je da geometrijska dioba nekretnine nije moguća prvostupanjski je sud primjenom odredbi čl. 47. st. 2., čl. 49. st. 4. i čl. 50. ZV-a odredio civilno razvrgnuće prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi i podjelom kupovnine između suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.
9. Prigovor protustranke da je prijedlog podnesen u nevrijeme obzirom da predmetni stan u kojem ona živi sa mlt. djetetom stranaka predstavlja njezin (njihov) dom u smislu čl. 8. Konvencije prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim uz zauzeto stajalište da je odluka o razvrgnuću isplatom utemeljena na hrvatskom pravu i da se istom ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih pa se ne radi o nerazmjernom miješanju predlagatelja u pravo na dom protustranke, jer protustranka tijekom postupka nije dokazala da je u mjerodavnom trenutku moguć bilo koji drugi način razvrgnuća predmetne suvlasničke zajednice, osim razvrgnuća civilnom diobom, a niti je protustranka dokazala da bi bilo koji drugi način razvrgnuća bio moguć u razumnom vremenskom razdoblju.
10. Pozivajući se da je takvo stajalište suda prvog stupnja protivno odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, Konvenciji i ZV-u, protustranka u žalbi osporava pravilnost stajališta prvostupanjskog suda u svezi istaknutog prigovora prava na dom smatrajući da je i u postupku razvrgnuća civilnom diobom sud dužan utvrditi da li nekretnina predstavlja njezin dom i provesti test razmjernosti, sve to imajući u vidu:
- da ona u predmetnom stanu živi s mlt. kćerkom stranaka,
-da nema drugu nekretninu za stanovanje u koju bi mogla preseliti sa mlt. djetetom,
-da je predlagatelj kao roditelj dužan mlt. djetetu osigurati temeljna egzistencijalna prava pa i pravo na dom,
-da se ne protivi civilnoj diobi i prodaji, ali da ista nastupi nakon što kćerka krene u srednju školu, kako bi ju što manje izlagala stresnim situacijama, u vidu promjene škole i okoline općenito, budući pohađa školu u neposrednoj blizini i cijeli njen život u smislu društvenih i životnih interesa, jest vezan za predmetni stan.
11. Člankom 8. st. 1. Konvencije propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: Ustav RH) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl. 34. st. 1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane ZV-om koji u čl. 47. st. 2. propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća.
12. Stoga je, imajući u vidu prigovor protustranke istaknut u smislu zakonske odredbe čl. 47. st. 2. ZV-a pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom, prvostupanjski sud nakon pravilnog utvrđenja da predmetni stan predstavlja njezin dom bio dužan u ovom izvanparničnom postupku provesti test razmjernosti u okviru kojeg treba odgovoriti predstavlja li zahtjev za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom miješanje u pravo protustranke na poštivanje doma, teži li s njime ostvariti legitimni cilj i da li je obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Sve to obzirom da će pravomoćna odluka izvanparničnog suda o civilnom razvrgnuću nekretnine predstavljati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka koji u konačnici može rezultirati iseljenjem protustranke pa je imajući u vidu posljedice koje mogu proizaći iz pravomoćne odluke o razvrgnuću istaknuti prigovor nužno raspraviti već u izvanparničnom postupku.
13. Nije sporno da je u provedenom postupku raspravljano o prigovoru o pravu na dom, ali isto je bilo tek načelno, bez utvrđivanja konkretnih činjenica u svezi prigovora protustranke da se razvrgnuće provodi bez detaljnijeg razmatranja okolnosti oko životne situacije mlt. kćerke stranaka. Također, nije sporno niti pozivanje suda prvog stupnja kako se u konkretnom slučaju radi o dva suprotstavljena privatna prava i interesa te legitimnog prava predlagatelja zahtijevati razvrgnuće suvlasništva i prava na dom protustranke, ali sud prvog stupnja propušta utvrditi da se isto u konkretnom slučaju proteže i na mlt. kćerku stranaka.
14. Pritom sud prvog stupnja utvrđuje kako predlagatelj zbog prava na dom protustranke kroz nepredvidivo vremensko razdoblje ne bi mogao ostvariti svoje, zakonom zajamčeno, pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, iako je u konkretnom slučaju, upravo suprotno, jasno vidljivo u odnosu na koje vremensko razdoblje bi trebali štititi predmetno pravo, jer je datum završetak osnovnoškolskog obrazovanja mlt. djeteta stranaka poznat. Nastavno na navedeno, u konkretnom slučaju se ne radi o dvije godine, već dvije školske godine pa je upitan zaključak suda prvog stupnja da se ne radi o razumnom vremenskom razdoblju, već da isto ima trajniji karakter.
15. Obzirom na navedeno, ovaj sud je stajališta kako sud prvog stupnja nije proveo odgovarajući test razmjernosti pa činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve okolnosti oko završetka školovanja mlt. kćerke stranaka te da li se radi o trajnijem razdoblju, ali i eventualnu mogućnost protustranke da u ovršnom postupku kupi suvlasnički dio predlagatelja ili ostvarenom kupovinom sebi i mlt. djetetu osigura drugi prostor za stanovanje, na što je ista također ukazivala tijekom postupka, posebno iz razloga što iz iskaza stranaka proizlazi da predlagatelj za razliku od protustranke i mlt. djeteta ima dom na drugoj adresi. Nakon što predmet spora raspravi na taj način prvostupanjski će sud donijeti novu odluku o podnesenom zahtjevu kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
16. Zbog navedenog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
17. O zahtjevu za naknadu troškova sastava žalbe odlučiti će sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Osijek, 15. siječnja 2026.
Sudac
Berislav Babić
