Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-628/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Matko Ćelić, odvjetnik iz Splita, protiv ovršenika GRAŠO- COMMERCE d.o.o., Split, Sustjepanski put 2, OIB: 29362779669, koga zastupa punomoćnik Marin Radić, odvjetnik iz Splita, radi pravnog sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, rješavajući žalbe ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1569/2025-5 od 15. srpnja 2025., 15. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe ovrhovoditelja se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1569/2025-5 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Prihvaća se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, te se ovrha koja se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 6. lipnja 2025. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu br. P-997/2019 od 3. studenog 2023. i presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-236/2024 od 25. veljače 2025., odgađa do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za reviziju i revizije."

2. Protiv navedenog rješenja, pravovremene žalbe izjavio je ovrhovoditelj i to osobno i putem punomoćnika, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da se preinači pobijano rješenje suda prvog stupnja u skladu sa žalbenim navodima te mu dosudi trošak žalbe, podredno da se pobijano rješenje ukine.

2.1. Ovrhovoditelj u izjavljenim žalbama, u bitnome, ukazuje kako je njegovo potraživanje utemeljeno na pravomoćnoj sudskoj presudi i da činjenica izjavljivanja revizije nema utjecaja na način kako to utvrđuje sud prvog stupnja pa se takvim postupanjem derogira pravomoćna presuda. Ističe da je umirovljenik čija mjesečna primanja premašuju iznos neto plaće u Republici Hrvatskoj i da bi se zbog toga ovršenik (eventualno) mogao regresno naplatiti. Smatra da zbog toga ne postoji opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, već se radi o odugovlačenju postupka i onemogućavanju ovrhovoditelja da naplati svoje potraživanje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode ovrhovoditelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ), a nije počinio niti bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbi poziva ovrhovoditelj, jer predmetno rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju odredbe članka 209. OZ-a, a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: P-997/2019 od 3. studenog 2023., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 236/2024 od 25. veljače 2025., podnio dana 6. lipnja 2025. Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu njegove novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika.

6.1. Ovršenik je temeljem odredbe članka 210. st. 1. OZ-a dana 13. lipnja 2025. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, nakon čega je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, temeljem odredbe čl. 210. st. 1. i 2. u vezi odredbe članka 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, prihvatio kao osnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odnosno prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Ovo sve uz zaključak da je ovršenik u konkretnom slučaju dokazao ispunjenje pretpostavki za odgodom ovrhe odnosno izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računu ovršenika, a po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu, obzirom da je dokazao kako je u predmetnom slučaju ispunjena posebna pretpostavka za odgodu i to ona predviđena čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, jer je dokazao da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-236/2024 od 25. veljače 2025., kojom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-997/2019 od 3. studenog 2023., temeljem koje je zatražena izravna naplata. Također, utvrđeno ja kako je ovršenik dokazao i postojanje opće pretpostavke za odgodom ovrhe - vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a koja se ogleda u činjenici da je ovrhovoditelj fizička osoba (umirovljenik), koji od stalnih prihoda ima samo mirovinu i da se radi o znatnim novčanim sredstvima pa u slučaju usvajanja revizije ovršenika, bila bi neizvjesna mogućnost njegove naplate od strane ovrhovoditelja, dok odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava za ovrhovoditelja ne nastaje značajna šteta, već će isti nakon odluke o reviziji, biti u mogućnosti nastaviti postupak namirenja svoje tražbine, samo s odmakom, zbog čega ga se ne stavlja u lošiju situaciju.

7. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7.1. Na temelju odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz istodobno kumulativno ispunjene neke od ostalih pretpostavki iz toč. 1. do11. OZ-a.

8. Prvostupanjski sud naložio je FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate do pravomoćnog okončanja postupka kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske po prijedlogu za dopuštenje revizije podnesenog od strane ovršenika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-236/2024 od 25. veljače 2025.

9. Podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata ovršenik je ispunio posebnu pretpostavku iz čl. 65. st. 1. OZ-a, jer podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije treba smatrati, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, podnesenim izvanrednim pravnim lijekom (protiv odluke na temelju koje je određena ovrha). Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod ovrhovoditelja da ovršenik nije dokazao postojanje posebne pretpostavke za odgodom ovrhe, odnosno da nije dokazao da je podnio pravni lijek.

10. Nadalje, neosnovano ovrhovoditelj tvrdi da ovršenik nije dokazao postojanje opće pretpostavke koja također mora biti ispunjena u pravcu odgode ovrhe, odnosno da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Naime, sama činjenica da je ovrhovoditelj fizička osoba (umirovljenik), koji raspolaže isključivo s mirovinom kao jedinim izvorom prihoda, a uzimajući u obzir ukupni iznos tražbine s kamatama, upućuje na osnovanost zaključka suda prvoga stupnja da bi u slučaju usvajanja revizije ovršenika bila neizvjesna mogućnost njegove naplate od ovršenika. Prvostupanjski sud je pravilno utvrđivao imovno stanje ovrhovoditelja koje opravdava njegov zaključak o neizvjesnosti ili eventualnoj nemogućnosti naplate.

12. Pritom, je potrebno naglasiti kako sam iznos mirovine, a dovodeći ga u vezu s visinom potraživanja, jasno upućuje na zaključak da je ovršenik dokazao kako u slučaju njegova uspjeha u revizijskom postupku, u eventualnom protuovršnom postupku ili restitucijskom postupku neće biti u mogućnosti vratiti prenesena sredstva, a što potvrđuje i sam ovrhovoditelj svojim žalbenim navodima kada utvrđuje da u trenutku podnošenja žalbe ima 54 godine te da je za očekivati kako će živjeti kao prosječan muškarac u Republici Hrvatskoj do 75 godina i 5 mjeseci. Iz navedenog proizlazi da i sam ovrhovoditelj smatra kako bi se eventualna naplata restitucijskog potraživanja vršila u razdoblju od oko 20 godina, a što opravdava zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno o neizvjesnosti ili eventualnoj nemogućnosti naplate.

13. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 14. st. 4. OZ-a i zatraženi trošak mu nije dosuđen s obzirom da sa žalbom nije uspio.

Osijek, 15. siječnja 2026.

Sudac

Berislav Babić