REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. Pn-7/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Lovačkog društva „Vepar“, Oprtalj, Kolovoz 4/1, OIB 55680816401, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika ZŽ i punomoćnika tuženika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime imovinske štete isplati iznos od 1.003,38 eura (7.560,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete isplati iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 1.000,00 (tisuću) eura u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete te je na ime imovinske štete zatražila iznos od 1.003,38 eura (7.560,00 kuna), a na ime neimovinske štete iznos od 10.617,82 eura (80.000,00 kuna), sve sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. U tužbi je navela da su 10. veljače 2018. ona i BŽ, u popodnevnim satima na relaciji između mjesta Pigini i mjesta Golubići, propale kroz lovačku čeku. Nakon što su se popele na čeku na visini od 5,50 metara pod čeke je u jednom trenutku zbog truleži drveta popustio i propao uslijed čega je došlo do njihovog pada s navedene visine na tlo te je ona zadobila teške tjelesne ozljede (Dg. Kompresivni prijelom dvanaestog grudnog i prvog lumbalnog kralješka). One su arhitektice koje su za potrebe izgradnje kuće investitora TŽ i CŽ snimale teren te su se popele na čeku kako bi okolinu uslikale fotoaparatom. Cilj slikanja i penjanja na čeku bio je otvoriti vizualu, odnosno vizualno dočarati pogled na okolinu kako bi se moglo dočarati kakav će pogled biti sa terase/kata. Čeka nije bila označena niti je imala znak zabrane prilaska i korištenja, a nakon štetnog događaja je odmah uklonjena. Neodržavana trula čeka postavljena na javnom mjestu, odnosno nezaštićenom području dostupnom svima, predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu neodržavanjem i truleži odgovara tuženik kao njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti. Konkretna čeka pripada vrsti visokih čeka, a čeke se rade od prirodnih materijala, pa su lovačka društva obvezni održavati čeku u ispravnom stanju, kontrolirati njezinu čvrstoću i stanje, kakvoću materijala, kao i izvjesiti upozorenje te ukloniti čeku ako je čeka trula i neispravna. Zbog navedene nezgode zadobila je tjelesne povrede uslijed kojih je trpila, a i dalje trpi, strah od visine i invaliditeta te fizičke bolove, a zbog tog štetnog događaja umanjena joj je i životna i radna aktivnost. Zbog nepokretnosti joj je bila potrebna tuđa pomoć duže vrijeme od minimalno 6 sati dnevno.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da lovačka čeka predstavlja lovnotehnički objekt, a da su lovnotehnički objekti namijenjeni isključivo lovu i korištenju divljači. Dakle, čeka nije namijenjena za penjanje neovlaštenih osoba te ni u kojem slučaju nije namijenjena za fotografiranje pejzaža, slikanje tzv. „selfija“ i slično. Čeke su u vlasništvu lovoovlaštenika i njih su ovlašteni koristiti isključivo lovci/članovi lovoovlaštenika koji za to imaju odobrenje tijela lovoovlaštenika, a tužiteljica nije imala takvo ovlaštenje. Lovačka čeka nije i ne može biti opasna stvar, a tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete ni u slučaju da se npr. popela na dalekovod ili na stablo u šumi niti bi vlasnik šume u takvoj situaciji odgovarao za štetu. Osporio je i da bi podnice čeke bile trule i da čeka nije imala znak zabrane prilaska i korištenja. On je na predmetnu čeku postavio drvene prepreke/barijere koje su jasno ukazivale na zabranu penjanja, a tužiteljica se očito nekako provukla kroz postavljenu prepreku/barijeru. Osporio je i da postoji bilo kakva štetna radnja ili propust njega kao lovoovlaštenika, da je bilo kakva šteta nastala i postojanje uzročne veze. Sve kada bi se lovačka čeka i smatrala opasnom stvari, a ona to nije, do predmetnog štetnog događaja i navodne štete došlo je isključivo radnjom tužiteljice. U suprotnom njemu kao lovoovlašteniku ne bi preostalo ništa drugo nego da u svaku lovačku čeku, odnosno na svaki lovnotehnički ili lovnogospodarski objekt, postavi (ne)naoružanog zaštitara koji će fizički priječiti neovlaštenim osobama prilaz takvim objektima, a navedeno naravno predstavlja apsurd. Istaknuo je i da protiv njega i/ili njegove odgovorne osobe nije pokrenut bilo kakav prekršajni ni kazneni postupak. Osporio je da bi prikazane ozljede bile u uzročnoj vezi s predmetnom štetnim događajem te je istaknuo da tužiteljica ničim nije dokazala da bi joj nastala bilo kakva materijalna šteta.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Buje – Buie od 6. lipnja 2018. (str. 7.) i predmeta formiranog povodom prijave predmetne nezgode (str. 49-90, 112-145), čitanjem medijskih članaka s internet portala (str. 8-9), e-mailova (str. 11, 16), odštetnog zahtjeva (str. 12-13), obavijesti o zaprimljenoj prijavi štete od 4. prosinca 2020. (str. 14), obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva od 5. prosinca 2020. (str. 15), medicinske dokumentacije (str. 18-28) te zapisnika ovog suda posl. br. Pn-7/21-12 od 28. lipnja 2022. (str. 100-110) na kojem su izvedeni dokazi saslušanjem TŽ, RŽB, LŽ, EŽ te saslušanjem tužiteljice. Osim toga, razgledane su fotografije i izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ZŽ.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja jer izvođenje navedenog dokaza nije bilo potrebno, a na osnovi izvedenih dokaza je pravna stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

3.2. Tužitelj je u tužbi predložio i vještačenje na okolnost truleži drveta te čvrstoće i ispravnosti čeke, ali je na ročištu od 28. lipnja 2022. od tog dokaznog prijedloga odustao.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužiteljica u ovom postupku potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti - prava na tjelesno i duševno zdravlje (fizički bolovi, strah i smanjenje životne i radne aktivnosti) te naknadu imovinske štete (tuđa pomoć i njega), a koje su je nastale kao posljedice štetnog događaja od 10. veljače 2018. između mjesta Pigini i mjesta Golubići.

5.1. Između stranaka nije sporno da je 10. veljače 2018. tužiteljica, zajedno sa svojom kolegicom BŽ, pala s lovačke čeke koja pripada tuženiku, kao i da područje na kojem se dogodila nezgoda predstavlja lovno područje tuženika.

6. Prema izvješćima Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buje – Buie od 10. veljače 2018. i 15. veljače 2018. (str. 50-52), čiji su djelatnici intervenirali zbog predmetnog događaja, proizlazi da su službenici policije 10. veljače 2018., po telefonskoj obavijesti, izašli na mjesto događaja (između mjesta Pigini i Golubići) gdje su zatekli dvije ozlijeđene osobe – tužiteljicu i BŽ. Obavljenim razgovorima došli su do saznanja da su one, zajedno s TŽ, njegovom suprugom i djetetom, šetale cestom iz mjesta Pigini u smjeru mjesta Golubići te da su uputile prema lovačkoj čeki kako bi se fotografirale. Popevši se na lovačku čeku u jednom trenutku je uslijed stanja drvenog poda čeke (drveni pod istrunuo) došlo do propadanja cjelokupnog poda lovačke čeke te njihovog pada s visine od oko 6 metara uslijed čega su zadobile tjelesne ozljede.

6.1. Obavljeno je ispitivanje o prisutnosti alkohola u organizmu BŽ (str. 54) te je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 0,00 g/kg, odnosno da nije konzumirala alkohol u vrijeme kada se nezgoda dogodila. Tužiteljica nije mogla biti podvrgnuta ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu zbog zdravstvenih razloga (str. 56).

6.2. Dan nakon nezgode proveden je očevid na licu mjesta te su sastavljeni zapisnik o očevidu (str. 66-68) i izvješće o kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja (str. 70-71). Prilikom očevida označeni su pronađeni fragmenti dasaka i odjeće, drvena konstrukcija i dijelovi fotoaparata te su izmjerene dimenzije lovačke čeke (visina od tla do krovišta, visina od tla do podnice, razmak između stupova, razmak između stupova i ljestvi, razmaci između nosača drvenih ljestvi i razmak između prečki). U popisu pronađenih tragova navedeno je da fragmenti dasaka (trag broj 2) i drvena konstrukcija nalik na dio drvene podnice lovačke čeke (trag broj 4) imaju tragove truležnih promjena. Predmetna lovačka čeka i sve dimenzije vidljive su na fotografijama na str. 76-90 spisa.

6.3. Po pozivu policije su na mjesto događaja došli i djelatnici Hitne medicinske pomoći Buzet koji su tužiteljicu i BŽ, nakon izvršenog pregleda (str. 60- 62), odvezli na daljnje pretrage u Klinički bolnički centar Rijeka – Sušak. Iz službene zabilješke od 10. veljače 2018. (str. 64) proizlazi da su i policijski službenici došli u Klinički bolnički centar Rijeka – Sušak i da su u razgovoru s dežurnom liječnicom saznali da je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede i da će biti hospitalizirana na odjelu Neurokirurgije, a da je BŽ zadobila lake tjelesne ozljede i da će biti otpuštena iz bolnice.

6.4. Iz otpusnog pisma (str. 18) proizlazi da je tužiteljica u Kliničkom bolničkom centru Rijeka – Sušak, na Odjelu za kirurško liječenje bolesti živčanog sustava i neurotrauma, boravila od 10. veljače 2018. do 12. veljače 2018. Tijekom bolničkog liječenja dijagnosticiran joj je prijelom torakalnog kralješka te preporučen poštedni režim, analgetici po potrebi, redovito nošenje Jewett ortoze prilikom sjedanja i ustajanja te kontrola za mjesec dana po neurokirurgu.

6.5. Tužiteljica je 22. svibnja 2018. (str. 19) obavila pregled kod dr. ZŽB u Ordinaciji za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju. Nakon pregleda preporučena joj je fizikalna terapija i rehabilitacija, nošenje jewett ortoze kod putovanja duljeg od jednog sata, adaptacija uz oslonac na naslon sjedalice prilikom sjedenja i medicinska terapija (brufen 600 mg x 2 / 7-10 dana) te joj je zabranjeno nošenje tereta težeg od 2 kg.

6.6. Tužiteljica je u svom iskazu, koji je u tom dijelu ocijenjen istinitim, opisala kako se osjećala u trenutku i nakon pada te posljedice koje trpi zbog navedene nezgode. Navela je da ju je nakon pada bilo strah jer se nije mogla micati, da ju je jako boljelo u sredini trupa, da je pokušavala doći do zraka i da joj je bilo hladno. U bolnici je bila tri dana gdje su joj stavili željeznu strukturu (jewett ortozu) kako se ne bi micala, a nakon što je otpuštena je mirovala 40 dana. Dok je bila u Hitnoj nije osjećala noge, pa ju je bilo strah da bi mogla ostati nepokretna. Nakon toga je morala ići kod neurokirurga, a kod fizioterapeuta i dalje odlazi jer joj desno rame još uvijek nije skroz izliječeno, a bole je i leđa.

7. Iz prethodno navedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica prilikom predmetne nezgode zadobila teške tjelesne ozljede zbog čega je i bolnički liječeni i zbog čega su joj preporučeni lijekovi protiv bolova, nošenje Jewett ortoze i kontrolni pregledi. Dakle, zbog predmetne nezgode tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, a nisu osnovani navodi tuženika da ozljede koje je zadobila i strah koji je pretrpjela ne bi bili u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

7.1. Sporno je da li je za nastalu štetu odgovoran tuženik.

8. Na te okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te TŽ i BŽB koji su bili prisutni kada se predmetna nezgoda dogodila te saslušanjem članova tuženika, i to svjedoka LŽ (člana uprave tuženika) i EŽ (lovočuvara tuženika) te zakonskog zastupnika tuženika ZŽ.

9. Tužiteljica i svjedok TŽ su u svojim iskazima naveli da su na područje gdje se nezgoda dogodila išli jer se tamo nalazi građevinska parcela na kojoj je on planirao graditi kuću, a tužiteljica je arhitektica i s njom je u prijateljskim odnosima, pa je vezano za kuću koju je planirao izgraditi htio i njezino mišljenje. Tom prilikom su se tužiteljica i njezina kolegica BŽ popele na lovačku čeku kako bi vidjele njegovu parcelu, okolni kraj oko te parcele te pogled koji bi imao s drugog kata svoje buduće kuće. Nakon što su s lovačke čeke napravile nekoliko fotografija, pod čeke se urušio te su obje pale na tlo.

9.1. Oboje su naveli i da na predmetnoj lovačkoj čeki, ni u njezinoj blizini, nije bilo nikakvih znakova (X od dasaka ili neke druge prepreke/barijera ili sl.) koji bi se morali maknuti da bi se moglo popesti na čeku. Svjedoku TŽ je čeka izgledala sigurno i nije ni slutio da bi se mogla dogoditi nesreća, a i tužiteljica je navela da je struktura bila u redu, da čeka nije bila toliko strma i opasna i da je gornji dio bio ograđen. Svjedok TŽ se 2,3 godine prije predmetne nezgode penjao na tu čeka i ona je izgledala isto kao i u vrijeme nezgode, odnosno strukturno sigurno.

9.2. Svjedokinja RŽB se na tu čeku nikada nije penjala, a budući je bila udaljena (šetala s bebom u kolicima) nije vidjela pad tužiteljice i njezine kolegice, a nije ni zapazila nikakve znakove upozorenja ili zabrane na čeki.

10. Svjedok LŽ i zakonski zastupnik tuženika ZŽ su naveli da je EŽ, lovočuvar tuženika, na predmetnu čeku postavio barijeru kako se na nju nitko ne bi penjao, a to je u svom iskazu potvrdio i on. Naveo je da je na ulazu iznad stepeništa postavio dvije daske u obliku slova X te da se daske ne vide na fotografijama koje su snimljene prilikom očevida, pa ih je očito netko maknuo i bacio. Svi su naveli i da se na lovačke čeke u pravilu postavlja znak upozorenja (natpis „zabranjen pristup“), ali svjedok LŽ i zakonski zastupnik tuženika ZŽ nisu znali je li takav znak postavljen i na predmetnoj čeki, dok je svjedok EŽ iskazao da taj znak nije postavljen jer se čeka nalazila kraj puta. Naveli su i da je lovačka čeka uklonjena nakon predmetne nezgode, ali da je njezino uklanjanje bilo predviđeno prije nezgode jer se u blizini nalaze maslinici i tim se područjem kreće veliki broj ljudi, pa je bilo opasno provoditi lov, odnosno na tom području se više nisu mogle obavljati lovačke aktivnosti. Zakonski zastupnik tuženika ZŽ je pojasnio da lovačka čeka nije uklonjena odmah nakon što je odlučeno da se više neće koristiti jer se od 1. travnja do 31. siječnja sljedeće godine obavlja lov, pa se tijekom veljače i ožujka (kada je lov zabranjen) obavljaju aktivnosti popravka čeki, uklanjanja čeki i slično.

10.1. Oni su u iskazima naveli i da se u lovačkim društvima dvaput godišnje obavlja inspekcijski nadzor, da su nadzori obavljeni i tijekom 2017. i 2018. te da prilikom nadzora nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. U to vrijeme zakonski zastupnik tuženika ZŽ je obavljao dužnost tajnika lovačkog društva, pa je bio uključen prilikom obavljanja nadzora i da su utvrđene bilo kakve nepravilnosti one bi bile prijavljene njemu. Svjedok LŽ i zakonski zastupnik tuženika ZŽ su pojasnili i da se prilikom inspekcijskih nadzora provjerava papirologija i lovnotehnički objekti, pa je tako predmet nadzora i lokacija, izgled i sigurnost lovačkih čeki. Navedena čeka je, prema iskazima svjedoka LŽ i EŽ, popravljana 2-3 godine prije predmetnog štetnog događaja.

10.2. Zakonski zastupnik tuženika ZŽ je iskazivao i o svrsi lovačkih čeka, njihovom izgledu, postavljaju i održavanju. Naveo je da su lovačke čeke lovnogospodarski objekti koji služe za obavljanje pojedinačnih lovačkih aktivnosti sa svrhom smanjenja broja divljači u lovištu. Na čeke se penju isključivo članovi lovačkog društva te na čeku pristupaju uz pratnju odgovorne osobe. Odgovorna osoba je lovočuvar ili lovnik koji izdaje dozvolu za lov na kojoj je točno napisan broj čeke za koju je dozvola izdana. Osim toga, odgovorna osoba ide s lovcem do čeke i prisutna je dok se obavlja lov. Izgled predmetne čeke odgovara uobičajenom izgledu lovačkih čeka i lovačke čeke izgledaju kao predmetna u 90% slučajeva. Visina čeke ovisi o konfiguraciji terena, a najčešće je visine od 3,5 do 5 m. Čeke grade članovi lovačkog društva te je gradnja čeke dio godišnjih aktivnosti koje se obavljaju. Za svaku gradnju čeke treba se navesti razlog gdje će se točno postaviti. One se postavljaju na privatna zemljišta uz usmenu suglasnost vlasnika zemljišta. Vlasnici takve suglasnosti daju jer imaju koristi od toga budući da im divljači znaju praviti štetu. Lovačke čeke održavaju članovi lovačkih društva kroz cijelu godinu te se lovačke čeke redovito popravljaju, a uklanjaju se ako su nesigurne ili ako više nisu potrebne na toj lokaciji.

11. Prema ocjeni suda svjedok TŽ i tužiteljica su na objektivan i uvjerljiv način opisali okolnosti stradavanja tužiteljice te su njihovi iskazi u skladu s izvješćima policije. Njihovi iskazi su ocijenjeni istinitima i u dijelu u kojem su naveli da na predmetnoj čeki, neposredno prije nego su se tužiteljica i BŽ popele na nju, nije bilo nikakvih barijera/prepreka, pa ni dasaka postavljenih u obliku slova X. Oni su i u tom dijelu iskazivali u skladu s ispravama u spisu te takav znak nije vidljiv na fotografijama koje su snimljene prilikom očevida niti iz izvješća policije proizlazi da je neki takav znak nađen prilikom obavljanja policijskog očevida.

11.1. Iako su svjedoci LŽ i EŽ te zakonski zastupnik tuženika ZŽ iskazivali suprotno od njih, odnosno da je na predmetnoj čeki bila postavljena barijera (daske u obliku slova X), ta proturječnost, po mišljenju ovog suda, ne ukazuje na nevjerodostojnost iskaza nekoga od njih. Naime, svjedok EŽ je taj znak postavio prije predmetne nezgode, a s obzirom na to da se tim područjem kreće velik broj ljudi (zbog čega su odlučili i prestati s lovačkim aktivnostima na tom području), moguće je i životno da je taj znak uklonio netko od prolaznika.

11.2. Prihvaćeni su i njihovi iskazi u dijelu u kojem su iskazivali o provedbi inspekcijskih nadzora lovačkih društava jer su i u tom dijelu iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo, a da inspekcija, prilikom obavljanja nadzora, treba pregledati i lovnogospodarske i lovnotehničke objekte proizlazi i iz čl. 93. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 140/2005., 75/2009., 153/2009., 14/2014., 21/2016., 41/2016., 67/2016. i 62/2017.) koji propisuje sadržaj inspekcijskog nadzora. Međutim, iz njihovih iskaza nije utvrđeno je li prilikom inspekcijskih nadzora 2017. pregledana i predmetna lovačka čeka na način da su pregledane i njezine podnice ili je tada ta čeka već bila izvan upotrebe, pa to nije bilo potrebno. Dakle, sud je prihvatio njihove iskaze da kod tuženika nisu utvrđene nikakve nepravilnosti od strane inspekcije, ali se ne može utvrditi je li pregledana i predmetna čeka i na koji način je pregled izvršen.

12. Uzimajući u obzir da su podnice čeke popustile pod težinom dvije ženske osobe i da su policijski djelatnici prilikom očevida i pregleda mjesta događaja pronašli drvene podnice lovačke čeke koje su imale tragove truležnih promjena, proizlazi da je do nezgode došlo upravo zbog truleži podnica predmetne lovačke čeke.

13. Opasne stvari su one stvari koje po svojim osobinama i namjeni predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu. Lovačka čeka, sama po sebi, ne predstavlja opasnu stvar, već to čine njezina svojstva i osobine. U konkretnom slučaju podnice čeke su bile trule i dotrajale, pa od takve lovačke čeke potječe povećana opasnost za okolinu i ona, prema mišljenju ovog suda, zbog toga predstavlja opasnu stvar (kao i dotrajalo staro stablo, odluka VSRH Rev-23/85 od 9. travnja 1985.). Stoga se u ovom slučaju trebaju primijeniti odredbe o objektivnoj odgovornosti koju uređuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., i 78/2015., u nastavku: ZOO).

13.1. Prema čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. U skladu s čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

13.2. ZOO predviđa mogućnost oslobađanja od odgovornosti ako su ispunjene određene pretpostavke. Tako je u čl. 1067. st. 2. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

14. U ovom slučaju šteta je nastala isključivom radnjom tužiteljice koje se s kolegicom popela na lovačku čeku, a za to nesporno nije imala ovlaštenje tuženika.

14.1. Prema čl. 20. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (Narodne novine br. 40/2006., 92/2008., 39/2011., 41/2013.) lovnogospodarski objekti su namijenjeni uzgoju i zaštiti divljači, a lovnotehnički objekti su namijenjeni lovu i korištenju divljači. Na isti način su ti objekti definirani i čl. 8. Zakona o šumama (narodne novine br. 68/2018., 115/2018., 98/2019., 32/2020., 145/2020., 101/2023., 145/2023., 36/2024. i 145/2024.) koji je sada na snazi.

14.2. Iz navedenih odredbi, kao i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ZŽ koji o tome posjeduje stručna znanja, proizlazi da lovačke čeke (kao lovnotehnički objekti) služe isključivo lovačkim aktivnostima. Stoga je prihvaćen njegov iskaz da se na lovačke čeke smiju penjati isključivo članovi lovačkog društva, i to uz pratnju odgovorne osobe (lovnika ili lovočuvara) koji izdaje dozvolu za lov.

14.3. Tuženik, iako ta obveza nije nigdje propisana, je na ulaz lovačke čeke postavio drvenu barijeru kako se neovlaštene osobe na nju ne bi mogle penjati. Iako se ta drvena barijera nije nalazila na lovačkoj čeki kada se dogodila predmetna nezgoda i iako tuženik na lovačku čeku nije postavio znak „zabranjen pristup“ (koja obveza također nigdje nije propisana), tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala jer se tužiteljica neovlašteno popela na objekt koji nije smjela. Okolnost da su podnice lovačke čeke bile trule također nije relevantna jer do štete ne bi došlo da se tužiteljica nije neovlašteno popela na lovačku čeku. Ta okolnost bi bila relevantna u situaciji da se lovačka čeka, uslijed truleži drvene konstrukcije, urušila i pala ne nekog prolaznika ili da su podnice čeke popustile pod težinom neke od osoba koja su bile ovlaštene penjati se na lovačku čeku i koje su za to imale dozvolu.

15. S obzirom na to da je utvrđeno da tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici jer je ta šteta nastala isključivo njezinom radnjom (neovlaštenim penjanjem na lovnotehnički objekt), tužbene zahtjeve je valjalo odbiti (t. I. izreke presude).

16. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

16.1. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP) pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

16.2. Tuženik je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2022., 28. lipnja 2022., 20. siječnja 2023. i 14. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eura, odnosno ukupno 1.000,00 eura uvećano za PDV. Zatražio je i naknadu na ime sudskih pristojbi po odluci suda.

16.3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarife) tuženiku su priznati troškovi zastupanja za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) i za zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2022., 28. lipnja 2022. i 14. studenog 2025. (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) u zatraženim iznosima od po 200,00 eura. Tuženiku na ime PDV-a pripada iznos od 200,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

16.4. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2023. jer je o trošku zastupanja na tom ročištu već odlučeno rješenjem ovog suda posl. br. Pn- 7/21-16 od 24. siječnja 2023. (str. 159-161). Osim toga, tuženik nema pravo na naknadu na ime sudskih pristojbi jer njemu taj trošak neće ni nastati. Naime, sudsku pristojbu na presudu je u skladu s čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023., u nastavku: ZSP) dužna podmiriti tužiteljica, dok obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu, u skladu s čl. 4. ZSP-a, nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. S obzirom na to da je tuženik uspio u parnici, on neće biti pozvan na plaćanje te pristojbe.

16.5. Prema tome opravdani troškovi tuženika iznose 1.000,00 eura (800,00 eura uvećano za PDV).

16.6. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.000,00 eura (t. II. izreke presude), dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužiteljice u cijelosti (t. III. i IV. izreke presude).

U Pazinu 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p.p., uz sudsku pristojbu na presudu,

- tuženik p.p.