REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3239/23-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 14. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/865, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 12. lipnja 2023. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4232, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-02 od 20. ožujka 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 12. lipnja 2023. godine, kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 20. ožujka 2023. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim su na temelju prethodne izmjene općeg akta Grada Zagreba izmijenjene odredbe iz ranije odluke (od 07. kolovoza 2020. godine) o visini priznatog prava tužitelju na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja po pojedinim razdobljima isplate i o vremenu prestanka tog prava.

Tužitelj u tužbi navodi da mu je ranijim pojedinačnim aktom bilo priznato pravo na novčanu pomoć te da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja taj raniji akt bio pravomoćan, što znači da se može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Ističe da su osporavanim rješenjima narušena načela zakonitosti, jednakosti, prava na poštivanje privatnosti i obiteljskog života, razmjernosti, predvidljivosti pravne norme, načelo zaštite stečenih prava i pravo vlasništva, kao i općenito vladavina prava te načelo zabrane retroaktivnosti. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan opunomoćenik tužitelja, te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju iz sudskog spisa i iz priloženog spisa upravnog predmeta.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Prvostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. godine je zamijenjen dio prethodne odluke Grada Zagreba od 07. kolovoza 2020. godine, u dijelu koji se odnosi na visinu priznatog prava tužitelju na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja po pojedinim razdobljima isplate i o vremenu prestanka tog prava.

Takvo rješenje je doneseno na temelju čl. 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka 22) te je u cijelosti u skladu s navedenom odredbom Odluke 22 (tužitelj to ni ne osporava).

Odluka 22 je bila i predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je presudom tog suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine ocijenjena zakonitom. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. godine odbio ustavnu tužbu podnesenu u povodu te presude. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da se raniji pravomoćan akt o priznavanju prava mogao poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom niti navodi o narušavanju načela zakonitosti, jednakosti, prava na poštivanje privatnosti i obiteljskog života, razmjernosti, predvidljivosti pravne norme, o narušavanju načela zaštite stečenih prava i prava vlasništva, kao i općenito vladavine prava.

Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj presudi naveo da novi opći akt ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njegovog stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da novi opći akt djeluje samo na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, pri čemu je poštovano načelo razmjernosti, a uvedenim kompenzacijskim mjerama je uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja. Stoga se ne može raditi niti o povratnom (retroaktivnom) djelovanju osporavanih pojedinačnih akata.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su oba rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

Sud posebno napominje da je cijeli niz istovjetnih upravnosudskih predmeta već pravomoćno riješen na ovaj način, primjerice presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4416/24 od 12. ožujka 2025. godine. I Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-3085/2025 od 06. studenog 2025. godine odbio ustavnu tužbu podnesenu u istovjetnoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mate Knezović

2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1