Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3525/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe ADRIATIC OSIGURANJE d.d., II. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi VB i III. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi AB, zastupani po branitelju Stanislavu Ostojiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 63. stavak 5. točka 3. i stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), rješavajući o žalbi tužitelja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-7199/2023-19, od 12. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, ukida se pobijano rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona I. okrivljena pravna osoba ADRIATIC OSIGURANJE d.d., II. okrivljena odgovorna osoba VB i III. okrivljenik odgovorna osoba AB su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 63. st. 5. t. 3. i st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisan u izreci uz obrazloženje da optužni prijedlog ne opisuje konkretno ponašanje okrivljenika, već samo prepisuje zakonsku normu, a bez opisa sadržaja odštetnog zahtjeva i odgovora osiguratelja nije moguće utvrditi da je došlo do povrede članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa samim time ni do prekršaja iz članka 63. tog Zakona te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno i formalistički zaključio da optužni prijedlog ne sadrži činjenični opis, iako je iz njega jasno vidljivo da okrivljenici u zakonskom roku nisu dostavili nijednu odluku o odštetnom zahtjevu, čime je po naravi formalnog prekršaja zakonsko biće djela u cijelosti ostvareno.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi ovaj sud je našao da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
5. Činjenični opis iz optužnog prijedloga ne svodi se na puko prepisivanje zakonske norme, već sadrži sve odlučne činjenice potrebne za utvrđenje prekršaja iz članka 63. stavka 5. točke 3. i stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Iz opisa je razvidno postojanje konkretnog odštetnog zahtjeva, datum podnošenja, isteka zakonskog roka za postupanje osiguratelja, kao i činjenica da oštećenoj osobi u tom roku nije dostavljena nijedna od zakonom propisanih odluka, odnosno naveden je sadržaj odgovora okrivljenika.
6. Zakonom propisana radnja prekršaja određena je kao propuštanje dostave obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora u zakonom propisanom roku.
7. Neosnovano je prvostupanjski sud smatrao da bi radi postojanja prekršaja bilo nužno detaljno opisivati sadržaj odštetnog zahtjeva ili ocjenjivati osnovanost i visinu potraživane štete. Takve okolnosti nisu konstitutivni elementi prekršaja, već eventualno mogu biti relevantne u parničnom postupku radi naknade štete, koji je po svojoj naravi različit od prekršajnog postupka u kojem se nadzire poštivanje zakonske procedure.
8. Činjenica da je osiguratelj oštećenici uputio dopis tražeći dodatnu dokumentaciju ne utječe na postojanje prekršaja, budući da Zakon ne predviđa mogućnost produženja ili prekida zakonskog roka za donošenje odluke o odštetnom zahtjevu. Zakonom su propisana isključivo dva dopuštena oblika postupanja osiguratelja: dostava obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora. Svaki drugi oblik očitovanja ne predstavlja izvršenje zakonske obveze.
9. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa ne proizlazi način postupanja okrivljenika. Način počinjenja prekršaja jasno je određen kao nečinjenje, odnosno propuštanje dostave zakonom propisane odluke u roku, što je u optužnom prijedlogu precizno vremenski i činjenično konkretizirano.
10. Budući da činjenični opis sadrži sva bitna obilježja prekršaja, prvostupanjski sud nije imao osnove za primjenu članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona i donošenje oslobađajuće presude zbog toga što djelo ne bi bilo prekršaj.
11. Slijedom navedenog, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na kojem će sud pravilno ocijeniti sve činjenične okolnosti i donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
