Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4930/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe FUOCO d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe TZ, zastupan po branitelju Andreju Bošnjak, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 296. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 111/2021), odlučujući o žalbi II okrivljenika odgovorne osobe TZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-10724/2023, od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba II okrivljenika odgovorne osobe TZ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Okrivljenik RZ je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura i II-okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 eura.

3. Protiv te presude II. okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu, u kojoj je naveo bitne povrede postupka, povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

3.1. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.

4. Žalba je neosnovana.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe II okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu II okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

6. II. okrivljenik je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud proveo raspravu i ispitivanje svjedoka UZ bez njegove nazočnosti te bez nazočnosti njegovog branitelja, čime je povrijedio odredbu čl. 195. Prekršajnog zakona i pravo na obranu.

7. Međutim, iz uvida u stanje spisa jasno proizlazi da je iskaz svjedoka ČZ pravovaljano pročitan na raspravi održanoj dana 04. prosinca 2024. pred prisutnim braniteljem II. okrivljenika. Tom prilikom branitelju je bio omogućen uvid u sadržaj pročitanog iskaza svjedoka, kao i u ostale relevantne dokaze, te mu je pružena mogućnost da se o istima očituje i iznese primjedbe. Branitelj na pročitano nije uložio primjedbe niti je predložio ponovno usmeno ispitivanje svjedoka u svojoj nazočnosti, niti je zatražio provođenje dokaza suočenjem s okrivljenikom.

8. Sukladno odredbama članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete. U konkretnom slučaju ovom mogućnošću zadovoljeno je pravo na očitovanje jer je branitelj imao realnu i izravnu priliku reagirati na pročitane iskaze i dokumente, a neiskazivanje primjedbi u tom trenutku sud tumači kao odricanje od daljnjih prijedloga izvođenja dokaza u pogledu tog svjedoka.

9. Dalje, u skladu s praksom ovog Suda, sudac je ovlašten odlučiti da se ranije izneseni ili pisani iskaz svjedoka pročita kao dokaz ako su ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje rasprave bez njihove neposredne nazočnosti, uz osiguranje da se strankama omogući uvid u sadržaj takvih iskaza i pravodobno očitovanje o istima. Takvi uvjeti su u ovom predmetu ispunjeni jer je branitelju pročitana izjava svjedoka te mu je omogućeno da reagira, što on nije učinio.

10. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju da je došlo do povrede prava na obranu niti bitne povrede odredaba postupka iz članka 195. Prekršajnog zakona. U konkretnim okolnostima ne može se zaključiti da bi neposredno ispitivanje svjedoka u nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja imalo drugačiji utjecaj na ocjenu vjerodostojnosti iskaza, budući da je branitelj imao priliku reagirati na pročitane iskaze (što se moglo i predložiti), ali to nije učinio.

11. Stoga se ne može utvrditi da je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je ispunjena zakonom propisana mogućnost reagiranja na dokazni sadržaj, a neiskorištavanje te mogućnosti ne predstavlja automatsku povredu navedenih prava.

12. II. okrivljenik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje zbog neispravnog utvrđenja njegove uloge odgovorne osobe u društvu Fuoco d.o.o.

13. Naime, II okrivljenik ističe da u vrijeme počinjenja spornog prekršaja nije bio odgovorna osoba društva jer je prije toga sklopio sporazum o prijenosu svojih poslovnih udjela i upravljačkih ovlasti na drugo lice, na ČZ.

14. Međutim, takav sporazum nije dostavljen kao dokaz u spis, II okrivljenik nije priložio njegov originalni ili ovjereni primjerak, niti je isti upisan u sudski registar Trgovačkog suda koji predstavlja javnu ispravu i vjerodostojnu podlogu za utvrđivanje statusa odgovorne osobe u trgovačkom društvu.

15. II okrivljenik je u postupku više puta iznosio tvrdnju da je sporazum sklopljen, ali nije priložio dokaze koji bi to potkrijepili. Suprotno navodima žalbe, iskaz svjedoka ČZ kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim i koji je potvrdio da sporazum nije sklopljen suglasan je s podacima iz sudskog registra prema kojem je ČZ postao odgovorna osoba tek dana 7. studenog 2022., dakle nakon počinjenja prekršaja.

16. Prema odredbi članka 88. Prekršajnog zakona, sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, pri čemu slobodno cijeni dokaze i pri tome nije ograničen dokaznim pravilima.

17. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je takvu dužnost izvršio tako što je ocijenio da II okrivljenik nije dostavio dokaz o pravno valjanom prijenosu udjela i odgovornosti, te je uzeo u obzir vjerodostojne podatke sudskog registra i iskaz svjedoka. Takvo utvrđenje je obrazloženo, logično i u skladu s materijalnim dokazima iz spisa.

18. Navedeni dokazi podupiru zaključak da je II okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio upisan kao odgovorna osoba društva Fuoco d.o.o., pa ni navodi žalbe o postojanju sporazuma o prijenosu upravljačkih prava, koje nisu potkrijepljeni valjanim dokazima ne dovode u pitanje pravilnost i pouzdanost utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba II okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je izrečena kazna u granicama zakona i nije prestroga, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.

21. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi II okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je za njega, temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe II okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

22. Zbog navedenih razloga žalbu II okrivljenika valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.