REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-560/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46C, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200A, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu, Kralj Tomislava 6, radi odobrenja za samostalan rad, 14. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi osporavanja zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-034-08/25-01/53, URBROJ: 534-07-2-2/4-25-02 od 10. ožujka 2025. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje tužitelja od 26. lipnja 2024., a kojim je odbijen zahtjev zainteresirane osobe kao prvostupnika fizioterapeuta za izdavanje odobrenja za samostalan rad i upisa u Registar fizioterapeuta. Tuženik je rješenje donio po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 131. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i čl. 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24.: dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti) u postupku izvanrednog upravnog nadzora nad zakonitošću rada i općih akata Komore te postupanja u obavljanju javnih ovlasti vođenja registra članova i izdavanja odobrenja za samostalan rad prvostupnicima fizioterapije koji su kao fizioterapeutski tehničari obavili pripravnički staž i položili stručni ispit te su u istom zdravstvenom usmjerenju završili prijediplomski studij fizioterapije.

2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje kao manje opterećenom sudu (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

3. Ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.

4. Sukladno odredbi čl. 131. st. 1. ZUP rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

5. Tuženik je ovlašten obavljati nadzor nad zakonitošću rada tužitelja u obavljanju njegovih javnih ovlasti na temelju odredbe čl. 29. st. 3. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/19., 155/23.) i čl. 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti (Narodne novine broj 120/08.; dalje: Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti).

6. U konkretnoj upravnoj stvari tuženik je u postupku izvanrednog nadzora donio osporavano rješenje.

7. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ovaj sud je ocijenio tužbu nedopuštenom budući tužitelj kao javnopravno tijelo nije ovlašten podnositi tužbu protiv rješenja tuženika koje je postupalo u svojstvu nadzornog tijela nad tužiteljem, budući je tuženik na isto ovlašten sukladno citiranoj odredbi čl. 131. st. 1. ZUP-a.

8. Ukazuje se da ni posebnim propisima kojima je uređeno ovo upravno područje (Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o fizioterapeutskoj djelatnosti) nije predviđena mogućnost da bi Komora u svojstvu tužitelja mogla pokrenuti upravni spor protiv tuženika u postupku nadzora.

9. Ujedno, nisu ostvarene ni pretpostavke aktivne legitimacije iz čl. 18. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.; dalje: ZUS).

10. Naime, prema odredbi čl. 18. st. 1. ZUS-a tužitelj u upravnom sporu je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanjem javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Prema st. 3. istoga članka u upravnom sporu tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.

11. Prema ocjeni ovog suda, rješenjem tuženika se ne dira u pravo niti pravni interes tužitelja u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZUS-a jer se njime odlučuje o odobrenju za samostalan rad zainteresirane osobe, a ne o pravima tužitelja.

12. Također, tužitelj nije ni javnopravno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju odluke da bi bio ovlašten podnositi tužbu sukladno odredbi čl. 18. st. 1. st. 3. ZUS-a. Naime, navedena odredba ima u vidu slučajeve kada sukladno odredbi čl. 21. ZUP-a u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, što u konkretnom predmetu nije slučaj, već se radi o situaciji u kojoj tužitelj sam ima ulogu prvostupanjskog tijela.

13. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Usž-3748/2025-2 od 24. rujna 2025. donesenom u istovrsnom predmetu.

14. Odredbom čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

15. Slijedom svega navedenoga, pozivom na citirane odredbe odlučeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

16. Odluku o trošku sud je donio primjenom čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa). Zainteresiranoj osobi priznat je kao opravdan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav odgovora na tužbu u visini od 1.000,00 eura (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 54. Tarife) što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.

17. Iako je doneseno rješenje o odbacivanju tužbe, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, budući je od navedene obveze oslobođen na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.