REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-190/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa ŽA, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/435, URBROJ: 512-2501-25-2 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/435, URBROJ: 512-2501-25-2 od 10. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/1936, URBROJ: 512M2- 76-24-2 od 31. listopada 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 15. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je kao naoružani pripadnik odreda Narodne zaštite obavljao stražarske dužnosti i pomagao u osvajanju [adresa] u [adresa], što su potvrdili i neposredni svjedoci, član stožera UA i zapovjednik voda HA. Stoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 17. prosinca 2025. na koju je pristupila službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 29. kolovoza 2023. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Podravska Moslavina za razdoblje od 15. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8. Prema članku 3. stavku 2. Zakona, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

10. U provedenom postupku je iz podataka službene evidencije razvidno kako tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

11. Nadalje, iz očitovanja Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 561-01/23-01/420, URBROJ: 512M2-78-24-4 od 10. listopada 2024. proizlazi da je uvidom u arhivu i raspoloživu evidenciju utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na Popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesnog odbora [adresa].

12. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.

12.1. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 2, KLASA: 560-01/23-01/420, URBROJ: 512M2-78-24-3 od 9. listopada 2024. tužitelj je u bitnome izjavio da se u odred Narodne zaštite uključio 15. srpnja 1991. i bio pripadnik do 31. prosinca 1991. Obnašao je dužnost vojnika, a njegove zadaće su bile dežurstva i straže na punktovima u selu, patrole po selu, dežurstva pored radio stanice i ostale zadaće koje je dobio od zapovjednika. U početku je imao lovačku pušku (od susjeda), a kasnije je kupio pumparicu. Dežurstva i patrole bili su organizirani u večernjim i noćnim satima, a on osobno je išao u dežurstva u noćnim satima. Zapovjednik odreda bio je (sada) pokojni KA. Tijekom spornog razdoblja bio je zaposlen u trgovini u [adresa]. Što se tiče konkretnih borbenih akcija, nije ih imao, osim što je cijeli odred za vrijeme akcije oslobađanja vojnih objekata bio u pripravnosti, a on osobno je imao obvezu praćenja kretanja ljudi i vozila prema i oko Karaule koja se nalazila u neposrednoj blizini njegove kuće.

13. Nadalje, na isti zapisnik saslušan je i svjedok HA koji je u bitnome izjavio da je bio zapovjednik jednog voda odreda Narodne zaštite Podravska Moslavina te je imao svoje naoružanje. Za tužitelja potvrđuje da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bivšeg Mjesnog odbora Podravska Moslavina u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (kada je i sam bio pripadnik), i to u njegovom vodu. Obnašao je dužnost vojnika i bio naoružan, imao je lovačku pušku, a zadaće je izvršavao prema rasporedu kojeg su imali, dežurao je na punktovima i pored radio stanice. Što se tiče sudjelovanja u borbenim akcijama, svjedok je izjavio da tužitelj u istima nije sudjelovao, ali je cijeli odred bio u pripravnosti kada je bila akcija oslobađanja vojnih objekata, a nakon što je oslobođena Karaula u Moslavini, svi pripadnici odreda sudjelovali su u izvlačenju tehnike i naoružanja.

14. Također, svjedok UA je na zapisniku naveo da je osobno bio pripadnik odreda Narodne zaštite od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je obnašao dužnost člana štaba Narodne zaštite Podravska Moslavina i imao svoje naoružanje. U odnosu na tužitelja i njegovu pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite bivšeg Mjesnog odbora Podravska Moslavina, iskazao je identično kao i svjedok HA.

15. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i izjava svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.

16. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

17. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku