REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] U 5
Poslovni broj: Us I-2080/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja H.F. VISION d.o.o., Pula, Ulica Jasne Crnobori 77, OIB: 82454911949, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, da u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana zaprimanja ove presude, odluči o zahtjevu tužitelja od 11. kolovoza 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnika UVS.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu do iznosa 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Kod ovoga Suda 23. listopada 2025. zaprimljena je tužba tužitelja H.F. VISION d.o.o., Pula, Ulica Jasne Crnobori 77, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, radi šutnje uprave-produljenja dozvole za boravak i rad , a u kojoj je
tužitelj u bitnome naveo, da podnosi tužbu radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku. U svezi s tim, ističe da je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, u nastavku teksta ZS )dana 11. kolovoza 2025. godine za radnika UVS podnio zahtjev tuženiku za produljenje dozvole za boravak i rad i to nadležnoj Policijskoj postaji, da je u skladu s odredbom članka 92. stavka 2. Zakona o strancima, ministarstvo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad, a da do dana podnošenja tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu, a dozvola za boravak i rad istekla je radniku dana 16. rujna 2025. godine. Poziva se na postojeću praksu Upravnog suda u Zagrebu, presudu posl. br. Us I-1397/2025-7 od dana 27. lipnja 2025. godine, posl. br. Us I-1259/2025-7 od dana 8. lipnja 2025. godine i brojnu drugu te dodaje da neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja, jer zbog šutnje uprave, radnici za koje su podneseni zahtjevi ne mogu započeti s radom, iako se za njihov dolazak već snose konkretni troškovi, uključujući smještaj i druge logističke izdatke, a navedeni troškovi u konačnici padaju na teret tužitelja, koji uz to trpi i štetu u vidu izmakle dobiti, budući da radnici nisu pravovremeno započeli s obavljanjem ugovorenih radnih zadataka pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude, odluči o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika UVS, uz nadoknadu troška upravnog spora.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 25. studenoga 2025. u bitnome naveo, da tužbene navode tužitelja smatra neosnovanim, jer da je u provedenom postupku utvrđeno, da se tužitelj zbog neprijavljenog rada, vodi na tzk. „crnoj“ listi poslodavaca iz Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, da se u konkretnom slučaju ne radi o šutnji upravi, jer se postupak provodi u razumnom roku i sukladno pozitivnim zakonskim propisima, kao i da je tužitelj 14. studenoga 2025. bio saslušan na zapisnik kod tuženika u prisutnosti opunomoćenika, kada je tuženik od strane tužitelja zamoljen za dodatni rok od 8 dana radi iznošenja činjenica i dokaza, zbog čega da još nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 13. siječnja 2026. tužitelj je naveo, kako osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu istaknuvši, da je u konkretnom slučaju, a suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, riječ o šutnji uprave, jer tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za gore navedenog radnika, niti je o zahtjevu odlučio u zakonom propisanom roku do isteka roka važeće dozvole za boravak i rad sukladno čl. 92. st. 2. Zakona o strancima, a predmetna odredba, kao lex specialis, ima prednost u primjeni pred općom odredbom na koju se tuženik poziva iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), te jasno izražava volju zakonodavca da se postupci izdavanja dozvola za boravak i rad stranaca provode u kratkom i obvezujuće propisanom roku, upravo radi ekonomičnosti i učinkovitosti postupka te pravne sigurnosti stranaka u postupku.
4. Predmetni rok da je zakonski rok, u kojem je tuženik morao odlučiti o zahtjevu tužitelja. Istekom navedenog roka počinje teći dodatni rok od 8 dana koji je propisan čl. 40. st. 2. Zakona o upravnim sporovima. Navedenom odredbom propisano je da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
5. Istekom navedenog roka stječu uvjeti za pokretanje upravnog spora, zbog šutnje uprave, a činjenica da tuženik eventualno provodi dodatne provjere ne može imati utjecaj na obvezu donošenja odluke u zakonskom roku, niti može opravdati propuštanje postupanja po uredno podnesenom zahtjevu.
6. Isto stajalište da je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju pod posl. br. Usž-563/2025-2 od dana 26. ožujka 2025. godine, prema kojem u pogledu rokova za odlučivanje povodom zahtjeva, Zakon o strancima ima prednost u primjeni pred Zakonom o općem upravnom
7. Naposljetku, tužitelj je naveo da u cijelosti osporava navode tuženika kako je za donošenje odluke potrebno prethodno provesti sve operativne, sigurnosne ili druge provjere, budući da Zakon o strancima ne predviđa nikakve iznimke od propisanog roka za odlučivanje o zahtjevu, niti takve okolnosti mogu suspendirati obvezu postupanja nadležnog tijela.
8. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrekom zahtijevalo održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, a nakon uvida dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj podnio 11. kolovoza 2025. tuženiku Zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za stranog radnika UVS, a da tuženik u roku propisanom odredbom članka 92. ZS-a nije odlučio o zahtjevu tužitelja, koju činjenicu tuženik niti ne spori, dok je tužitelj tužbu ovome Sudu podnio 23. listopada 2025., sedamdeset i tri dana nakon podnošenja urednog zahtjeva tužitelja tuženiku, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 3. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
10. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. siječnja 2026., jer se u istom ne navode nikakve nove činjenice niti predlažu dokazi, zbog čega trošak sastava navedenog podneska ovaj Sud smatra neopravdanim izdatkom.
U Rijeci 14. siječnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. ZUS). Protiv t. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku tužitelja, Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III
- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1,
