REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-182/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Domagoju Vuković, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupana po Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete-ozljeda na radu, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Domagoja Vukovića i zamjenice punomoćnika tuženika ĆĐ, odvjetničke vježbenice iz Osijeka, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 4.222,57 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.869,40 eura teku počev od 20. srpnja 2019., a na iznos od 2.353,17 eura počev od 13. ožujka 2025., sve do isplate, po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege isplati iznos od 684,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 2.353,17 eura u periodu počev od 20. srpnja 2019. do 12. ožujka 2025. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 163,85 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi navodi da je kao radnik osiguranika tuženika Slavonija DI d.o.o. dana 23. ožujka 2019. pretrpio ozljedu u štetnom događaju koja mu je priznata kao ozljeda na radu prema prijavi ozljede na radu ovjerenoj po HZZO.

1.1. Ističe da se štetni događaj dogodio na radu u pogonu osiguranika tuženika kada je tužitelj postupao u radu na uobičajen način i radni proces obavljao samo i izričito s alatom koji mu je bio na raspolaganju. Tom prilikom je trebao odstraniti trulež na trupcu duljine 4 metra za što je koristio motornu pilu koja je odskočila i došlo je do kontakta njegove potkoljenice i motorne lančane pile. Nije koristio sjekiru jer se radni proces neusporedivo brže odvija na način kako je to radio tužitelj.

1.2. Poslodavac je pred HZZO osporavao svoju odgovornost, odnosno osporavao tužitelju priznavanje prava iz zdravstvenog osiguranja ali je unatoč tomu HZZO priznao ozljedu na radu i s tim u svezi sva pripadajuća prava.

1.3. Navodi da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je tuženik odbio zbog navoda poslodavca iz prijave ozljede na radu.

1.4. Ukazuje na obvezu poslodavca da radni proces stalno i neposredno nadzire i smatra da je poslodavac propustio obavljati stalan i neposredan nadzor radnog procesa sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

1.5. Navodi da je tužitelj zadobio otvoreno posjekotinu srednje trećine lijeve potkoljenice veličine oko 15 cm sa zahvaćenošću duljih struktura na koji način mu je povrijeđeno pravo osobnosti te po toj osnovi i osnovi tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 16.485,00 kn, i to po osnovu pretrpljenih bolova iznos od 6.560,00 kn, po osnovu pretrpljenog straha iznos od 3.775,00 kn, po osnovu naruženja iznos od 3.750,00 kn i po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 2.400,00 kn.

1.6. Predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu i obvezati tuženika na plaćanje iznosa od 16.485,00 kn, s tim da na iznos od 14.085,00 kn potražuje kamate počev od 20. srpnja 2019. a na iznos od 2.400,00 kn počev od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu tužitelja za koji smatra da je neutemeljen u cijelosti.

2.1. Ne osporava činjenicu nastupa štetnog događaja, ozljeđivanja tužitelja kao radnika društva Slavonija DI d.o.o. od 23.03.2019., kao niti svoju pasivnu legitimaciju u ovoj parnici činjenicom postojanja ugovora o osiguranju od odgovornosti zaključenog između tuženika kao osiguratelja i tužiteljeva poslodavca kao osiguranika u predmetu osiguranja od odgovornosti prema radnicima toga osiguranika.

2.2 Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer je stava da je u konkretnom slučaju do štete na strani tužitelja došlo isključivo radnjom tužitelja, odnosno zbog njegove krajnje nepažnje prilikom obavljanja radnog zadatka.

2.3. Navodi da se tužitelj ozlijedio prilikom samoinicijativnog obavljanja radnog zadatka izvan propisane procedure rada jer je tužitelj predmetni radni zadatak obavljao bez odobrenja ili po nalogu poslovođe/poslodavca i to na način koji govori o njegovoj krajnjoj nepažnji. Tužitelj je od svog poslovođe dobio radni zadatak obrade trupaca odnosno odstranjenja vlažnih-trulih površinskih dijelova i to uporabom sjekire ali je po vlastitom nahođenju odstupio od istog radnog naloga te je isti radni zadatak počeo obavljati uporabom motorne pile uslijed i zbog čega je došlo do zapravo posve očekivane i izvjesne posljedice u odnosu na tjelesni integritet tužitelja u takvim okolnostima rada – kontakta lanca motorne pile u pogonu i potkoljenice tužitelja.

2.4. Smatra da tužitelj korištenje motorne pile kao notorno opasnog sredstva za rad čija uporaba zahtijeva posebnu pozornost i obučenost, opravdava samo brzinom rada, te pri tome uopće ne dovodi u pitanje činjenicu da za uporabu toga sredstva rada nije dobio nalog ili odobrenje.

2.5. Ističe, da ako tužitelj, kako se navodi u tužbi, na konkretnom mjestu rada nije imao na raspolaganju sjekiru, tada je, mogao i morao, na što ga upućuje i logika zdravog razuma (uobičajena pozornost u radu) ali i sigurnosni propis (čl. 68. Zakona o zaštiti na radu) o tome, kao nedostatku u radu, obavijestiti poslovođu.

2.6. Tuženik ističe kako činjenica da bi Hrvatski zavod za zdravstvenog osiguranje u konkretnom slučaju priznao ovdje predmetnu ozljedu na radu tužitelja u postupku koji nije ni u kakvoj vezi s predmetom ove parnice, samo po sebi i za sebe nema i ne može imati nikakav pravno relevantni značaj za ovu parnicu predmet koje je odštetna odgovornost poslodavca.

2.7. Drži da nadzor nad procesom rada kao obvezu poslodavca ni u kojem se slučaju ne može poistovjećivati s obvezom nekog stalnog i neposrednog nadzora koji bi upućivao da bi poslodavac odnosno nadređeni radnici morali, u smislu propisanog pravila, stalno „vjesiti nad glavom“ radnika pri radu.

2.8. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su u bitnome ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. U ovom postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija parničnih stranaka. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik osiguranika tuženika koji je svoju odgovornost za štete koju radnici dožive na radu i u svezi rada, osigurao kod tuženika. Nije sporno da se štetni događaj dogodio 23. ožujka 2019. u poslovnom prostoru osiguranika tuženika, na radnom mjestu na kojem je tužitelj radio.

5. U ovom postupku sporan je način nastanka štetnog događaja i s tim u svezi odgovornost osiguranika tuženika. Sporno je kakve je tjelesne ozljede pretrpio tužitelj i s tim u svezi pripadajuća pravična naknada.

6. Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju spisa, i to: prijava ozljede na radu HZZO (list 4-5 spisa i str. 21-24 spisa), odštetni zahtjev od 19. srpnja 2019. (list 6 spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 11. prosinca 2019. (list 7spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 8-14 spisa), pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Marcela Marcikić od 4. ožujka 2025. (str. 60-62 spisa) i pisani nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, dipl. ing. Mirka Mršića od 8. travnja 2025.(str. 70-71 spisa).

Nadalje proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka KĐ, MĐ, NĐ i ŠĐ, te je neposrednim saslušanjem na raspravi vještaka dipl. ing. Mirka Mršića.

7. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka vještaka medicinske struke dr. Marcela Marcikić čiji su nalaz stranke u cijelosti prihvatile a tužitelj je u skladu s nalazom postavio i preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 12. ožujka 2025.

8. Nije proveden niti naknadno predložen dokaz po tuženiku za pribavom dokumentacije inspektorata koji je tuženik istako na ročištu 2. prosinca 2025. pozivajući se na iskaz svjedoka kojeg je sam predložio, JĐ, a koji je saslušan više od godinu dana prije predlaganja istoga dokaza, na ročištu 31. listopada 2024. Tuženik je mogao navedeni dokaz istaći u odgovoru na tužbu a svakako do zaključivanja prethodnog postupka i ne može se pozivati na nove činjenice za koje nije znao i koje je doznao saslušanjem svjedoka kojeg je sam predložio i čiji iskaz mu nije mogao ostati nepoznat i prije dovršetka pripremnog ročišta. Tome je za dodati i činjenica da je svjedok saslušan više od godinu dana prije isticanja predloženog dokaza.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10 Radi utvrđenja relevantnih činjenica, izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, provedena su dva vještačenja i to medicinsko vještačenje na okolnost obima štete i vještačenje iz područja zaštite na radu na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i s tim u svezi postupanja tužitelja i poslodavca, na koje okolnosti su saslušani i svjedoci i tužitelj.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je do nezgode došlo 23.3.2019. u prostoru hale gdje se obrađuju trupci za furnir i da je tom prilikom radio kao pomoćnik radnika kojeg su zvali " D", i koji je bio radnik za strojem odnosno majstor, odnosno da je pomagao majstoru u izvršavanju zadataka koje mu on povjeri. Istakao je da mu je u jednom trenutku prišao poslovođa kojem se ne sjeća imena i pitao ga da li zna raditi s motornom pilom te kada mu je rekao da zna, otišao je i dao mu motornu pilu. Odveo ga je u drugu halu gdje se pripremaju trupci za bazene gdje se termički obrađuju. Rekao mu je da od trupca odvoji dva ogranka koja su se nalazila na njemu i da odsječe dio truleži na jednom dijelu trupca. Dok je sjekao ogranke s trupca u jednom trenutku motorna pila je odskočila i posjekla ga po nozi. Nakon toga ugasio je pilu i prišao mu je jedan radnik. Istakao je da je u tom trenutku poslovođa bio na drugom kraju hale a GĐ je bio očevidac događaja, te kao i on radio kao pomoćnik na brenzi. Poslije događaja podnio je zahtjev i odobreno mu je bolovanje temeljem ozljede na radu uz 100% iznosu. Istakao je i da je njegov poslodavac dva puta mijenjao izjavu o načinu nastanka štetnog događaja te da nije bio obučen za sigurno rukovanje motornom pilom, a kod navedenog poslodavca prije ovog događaja radio je par mjeseci. U tom periodu nije prošao nikakav tečaj zaštite na radu, niti je obučen za bilo kakve poslove izvan poslova pomoćnog radnika. Nadalje, iskazao je da je u ovom događaju zadobio posjekotinu lijeve potkoljenice, kojom prilikom su mu prerezane sve tetive. Proveo je postupak liječenja i rehabilitacije predloženim vježbama za vraćanje funkcije noge. Zaostala mu je posljedica u vidu žiganja i bola u toj nozi kod dužeg stajanja. Kao radnik često u svom poslu mora stajati u dužem periodu i tada ga lijeva potkoljenica boli. Na potkoljenici mu je zaostao ožiljak oko 20 cm koji se vidi u ljetnim mjesecima i prilikom nošenja kraćih hlača. Na bolovanju je bio oko šest mjeseci. Minimalno tri mjeseca je bio nepokretan, a nakon toga je hodao uz pomoć štaka. Kako mu je supruga preminula i kako su mu djeca mala, tuđu njegu i pomoć mu je pružao susjed koji je i kuhao i pomagao oko higijene. Inače štake više nije trebao nakon pet mjeseci kada je pomalo hodao bez njih. Nakon provedene rehabilitacije popravio mu se hod i mogao se oslanjati na obje noge bez štaka.

Posebno je istakao da je saznanja o promjeni izjave poslodavca od svoje liječnice u Bebrini koja je čitala sve izjave prilikom izrade prijave ozljede na radu. Njega osobno nakon prve izjave i nakon priznavanja prava na ozljedu na radu nitko više nije zvao. Vezano uz sam proces rada kada je stradao iskazao je da poslovođa odredi osobu koja će to raditi i obrađuju se isključivo motornom pilom a trupac koji je obrađivao promjera je 80-90 cm, a ogranci 20 cm.

Istakao je i da od svog poslodavca nije dobio nalog da radi sjekirom, već je kako je iskazao poslovođa donio motornu pilu i isti mu uručio za rad na obradi trupca. Inače privatno kod kuće zna se nekada koristiti motornom pilom ali na poslu je ovo bilo prvi puta da je dobio u radi motornu pilu.

12. Svjedok GĐ je potvrdio navode tužitelja i istakao da je tužitelj radio prema rasporedu poslovođe, uglavnom na obrađivanju trupaca te da ga je viđao kako povremeno koristi motornu pilu. Iskazao je da su radili u istoj hali ali ne na istim poslovima. Sam događaj nije vidio jer je bio 30-tak metara dalje ali je opisao na koji način se obavljaju poslovi koje je tužitelj u vrijeme štete radio. Istakao je da je motorna pila jedino sredstvo sa kojim se okrajci mogu odvojiti od trupaca, da se to ne može raditi sa sjekirom, kao i da je poslovođe tužitelja morao rasporediti na navedene poslove.

13. Svjedok ZĐ je iskazao da je u vrijeme štete bio poslovođa u tvornici rezanog furnira i da je on tada bio jedini odgovoran za nadzor ljudi koji rade u tom procesu rada, da je nadzirao oko 70 ljudi na površni od oko 5.000 m2, pa i tužitelja. Osporava da je tužitelja rasporedio na radno mjesto obrade trupaca i da mu je dao motornu pilu na rukovanje. Naveo je da tužitelj nije stradao na svom radnom mjestu pomoćnog radnika već u drugoj hali na obradi trupaca, za koju halu je on također bio odgovoran u smislu nadziranja procesa rada. Nije vidio tužitelja jer se radilo o velikom broju ljudi i velikom obimu organizacije poslovanja.

14. Svjedok PĐ je iskazao da je vidio neposredno prije samog štetnog događaja tužitelja kako motornom pilom pokušava odrezati nekakav truli dio prizme, da je radio u njegovoj blizini ali da ne zna tko ga je na te poslove rasporedio, niti ima saznanja da li je obučen za navedene poslove. Opisao je da je najvjerojatnije do ozljeđivanja došlo u trenutku kada je tužitelj prilikom rukovanja motornom pilom došao do pukotine u prizmi zbog čega je pila odskočila. Iskazao je i da se poslovi raspoređuju po radnicima i radnim mjestima u petak a da neposredni nadzor obavlja poslovođa i da je u vrijeme štete to bio ZĐ. Radni prostor je opisao kao prostor s više radnih procesa, od kojih su neki i vani, u kojima radi misli oko 100 ljudi te da se radi o velikom radnom prostoru od kojih su neki razdvojeni.

15. Svjedok JĐ je iskazao da nema neposrednih saznanja o događaju i da je zaposlen u upravi Slavonije DI. U bitnom je iskazao kao i poslovođa ZĐ a vezano uz poslovni prostor, broj ljudi i organizaciju rada. Istako je da su nakon ovog događaja malo doradili proces rada s boljom kontrolom i boljom komunikacijom između stručnjaka zaštite na radu, zaposlenika i poslovođe, te da provode bolju kontrolu. Iskazao je da su pozvali inspektorat koji je tražio da se radnik obuči ukoliko će raditi s motornom pilom. Ne sjeća se da su mijenjali navode u prijavi ozljede na radu.

16. Radi objektivnog utvrđivanja spornih činjenica vezanih uz način nastanka štetnog događaja, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, dipl. ing. Mirku Mršiću.

17. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak zaštite na radu, dipl. ing. Mirka Mršića od 8. travnja 2025.(str. 70-71 spisa) je opisao način nastanka štetnog događaja i uvažavajući iskaze svih saslušanih stranaka donio svoje mišljenje u kojem je naveo da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada (tehnološki postupci) tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite i sigurnosti na radu i u vezi s radom u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

17.1. Istakao je da poslodavac tj. neposredni rukovoditelj (poslovođa) ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada. Poslovi rada s motornom pilom su poslovi s posebnim uvjetima rada po točki 1 . istog pravilnika gdje se traži da je radnik stručno osposobljen, da ima radnu i zdravstvenu sposobnost te psihofizičku sposobnost. Na poslovima s posebni uvjetima rada gdje je radnik izložen većim rizicima poslodavac je dužan radniku osigurati Upute za rad na siguran način na tom mjestu rada.

17.2. Poslodavac je dužan radnika osposobiti za rad na siguran način za sve vrste poslova na koje ih raspoređuje, neposredni rukovoditelj - poslovođa radnika koji nije osposobljen za rad na siguran način ne smije ga raspoređivati na takve poslove ( novi posao - novo mjesto rada ). Nadalje da je neposredni rukovoditelj - poslovođa dužan nadzirati da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, uputama proizvođača radne opreme – motorne pile.

17.3. Zaključno je istakao da je dobra organizacija rada preduvjet za dobro provođenje mjera zaštite i sigurnosti na radu. Neposredni rukovoditelj (ovlaštenik poslodavca) mora biti osposobljen po višem programu iz zaštite na radu kako bi mogao ispravno i stručno provoditi organizirati i nadzirati rad radnika te poduzimati određene radnje kako se ne bi radni postupci izvodili na način protivan pravilima zaštite na radu - što u ovom nesretnom slučaju je i pridonijelo teškoj ozljedi radnika.

18. Neposredno saslušan na raspravi, vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza pojašnjavajući da se propusti u organizaciji rada vide u činjenici da jedan poslovođa nadzire poslove 70-tak radnika na prostoru od oko 5.000 m2.

19. Nalaz vještaka stručnjaka zaštite na radu sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

20. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/19, u daljnjem tekstu ZOR ), Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 71/14, 114/14, 154/14, 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu ZZR) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

21. Člankom 111. stavak 1. ZOR-a predviđeno je: (1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

22. Člankom 25. ZZR predviđeno je

(1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

(2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. U ovom postupku nesporno je dokazano temeljem provedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta u organizaciji procesa rada i nadzora radnika u obavljanju poslovnih procesa.

24. Nesporno je da se u vrijeme štetnog događaja, što potvrđuju svi saslušani svjedoci i tužitelj, rad odvijao u više hala (pa i vani), na površini od 5.000 m2 na kojem prostoru je radilo od 70 do 100 radnika.

25. Sud je u cijelosti priklonio vjeru iskazu tužitelja koji je iskazao da ga je poslovođa, nakon što ga je pitao da li zna rukovati motornom pilom, rasporedio na poslove obrade trupaca. To je teži posao u odnosu na posao pomoćnog radnika na kojima je trebao raditi pomažući majstoru u njegovom poslu, za koji je imao i ugovor o radu. Neživotno je i nelogično da bi tužitelj samovoljno otišao raditi na teže poslove, za koje nije niti plaćen (jer su poslovi veće stručnosti). Iskaz poslovođe, svjedoka KĐ sud nije prihvatio kao istinit u dijelu u kojem navodi da nije rasporedio tužitelja na navedene poslove niti mu omogućio korištenje motorne pile jer, kako je to prethodno navedeno, ne postoji niti jedan suvisli razlog zbog kojeg bi tužitelj otišao samovoljno obavljati te poslove. Njegov iskaz u tom dijelu je usmjeren na pogodovanje poslodavcu kod kojeg je zaposlen na mjestu poslovođe i kao takav sud ga je prihvatio u dijelu koji je opisan u nalazu vještaka a odnosi se na organizaciju poslovanja i izgled poslovnog prostora. Uostalom, on kao poslovođa je bio dužan spriječiti radnika, ukoliko je samovoljno radio poslove na koje ga nije rasporedio i s motornom pilom za rukovanje kojom nije bio obučen, za što, uvažavajući organizaciju poslovanja u vrijeme štetnog događaja, nije imao objektivne mogućnosti.

26. Da nije postojao adekvatni i zahtijevani nadzora radnika, iskazao je i JĐ, član uprave poslodavca, koji je naveo da su nakon nalaza inspektorata "malo doradili" proces rada s boljom kontrolom i boljom komunikacijom između stručnjaka zaštite na radu, zaposlenika i poslovođe, te da provode bolju kontrolu.

27. Kako to i vještak navodi, neadekvatna organizacija poslovnih procesa i posebice nedovoljan nadzor nad radom radnika, uzrok su nastanka predmetnog štetnog događaja.

28. Poslodavac nije dokazao da je osigurao obavljanje poslova na pravilan način, da je kontrolirao obavljanje poslova na zakoniti način i uz uporabu zaštitne opreme te da je osposobio radnika za obavljanje poslova rukovanja motornom pilom. Ovakvo protupravno ponašanje za posljedicu je imalo nepravilno izvođenje radnji u procesu rada i s tim u svezi ozljeđivanje tužitelja, odnosno nastanak štete za koju je uslijed navedenih propusta, odgovoran osiguranik tuženika kao poslodavac.

29. Dakle, osiguranik tuženika kao poslodavac koji nije poštovao propise sigurnosti zaštite na radu, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed izvođenja radne operacije za koju nema ugovor o radi i sredstvom za rad za koje nije osposobljen.

30. Istovremeno, sud nije utvrdio postojanje razloga za oslobađanje od odgovornosti poslodavca iz čl. 1067. ZOO-a jer prema iskazu tužitelja i svjedoka, taj se posao obavljao na uobičajen način, koji se i nije mogao obaviti na drugi način, samo ga je u konkretnom slučaju obavljala osoba koja nema za to kvalifikacije niti stručno osposobljavanje.

31. Slijedom navedenog sud je utvrdio pravo tužitelja na naknadu štete koju je pretrpio na radu, pozivom na članak 111. stavak 1. ZOR-a.

32. Člankom 1045. ZOO-a predviđeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U postupku je ovaj sud utvrdio da je šteta nastala krivnjom poslodavca.

33. Istovremeno članak 1046. ZOO štetu definira kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

34. Na okolnost pretrpljene štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Marcela Marcikić koji u svom pisanom nalazu od 4. ožujka 2025. (str. 60- 62 spisa) navodi da je tužitelj u ovom događaju, što je utvrdio temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, pretrpio ozljedu opisanu kao "Duboka rana razderotina lijeve potkoljenice sa oštećenjem mišića", da je proveo liječenje prema pravilima struke kao i rehabilitaciju nakon koje je zaostalo umanjena pokretljivost u nožnom zglobu lakog stupnja i bol u peti lijevog stopala.

34.1. Navodi da se ozljeda kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda.

34.2. Navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do 3 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta oko 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera do 45 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore.

34.3. Nadalje da je pretrpio primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku nakon što je nastala ozljeda, zatim sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon nesreće, srednjeg intenziteta do 7 dana, te slabog intenziteta do 30 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je upozoren.

34.4. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 6 tjedana do odbacivanja štaka, potom 2 sata dnevno kroz mjesec dana, a odnosi se na pomoć pri oblačenju i obuvanju, održavanju higijene, pribavljanju osnovnih životnih potrepština i obavljanju uobičajenih obaveza u kući u fazi kada je trpio kontinuirane bolove, morao mirovati i hodati rasteretno sa štakama.

34.5. Ozljeda je ostavila trajno vidljiv ožiljak na potkoljenici lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima (sezonski, ljeti).

34.6. Zaključno, vještak navodi da uzevši u obzir zanimanje, dob i spol tužitelja, da je mišljenja da se kod tužitelja radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti. Ukupno se trajno umanjenje opće životne aktivnosti može procijeniti sa 10% (deset posto) uz naruženje lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima.

35. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka i sud ga je prihvatio kao stručna i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

36. Tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2025., nakon zaprimanja nalaza medicinskog vještaka, preinačio tužbeni zahtjev postavljajući svoje ukupno traženje u visi od 4.906,57 eura.

37. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99- pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj zbog proteka vremena od preko 5 godina od dana postavljanja tužbenog zahtjeva i preko 6 godina od dana nastanka štete, nakon medicinskog vještačenja, postavi tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, nedopuštanje preinake tužbe nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka.

37.1. Za spomenuti je i činjenica da su se od podnošenja tužbe do dana konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva promijenili i orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske a i nesporna su velika inflatorna kretanja, zbog kojih je potrebno dodatno uvažiti i preispitati visinu naknade kojoj je temeljna karakteristika i svrha predstavljanje pravične naknade za pretrpljenu štetu.

37.2. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

38. Odluka o visini pravične naknade za pretrpljenu štetu utemeljena je na nalazu i mišljenju liječnika vještaka koji je isti sačinio temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

39. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sud je ponajprije uzeo u obzir karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj, jačinu i trajanje fizičkih boli, dob tužitelja, zanimanje tužitelja, postojanje i intenzitet straha te zaostalog umanjenja opće životne i radne aktivnosti, sve u smislu odredbe čl. 1100.st.2.ZOO.

40. Tužitelj je tužbom potraživao naknadu za pretopljene bolove u iznosu od 1.286,08 eura. Uvažavajući ocjenu vještaka da je trpio bolove jakog intenziteta do 3 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta oko 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera do 45 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore, sud mu je u cijelosti dodijelio pravo na zatraženi iznos.

40.1. Tužitelj je tužbom potraživao naknadu za pretopljeni strah u iznosu od 945,65 eura. Uvažavajući ocjenu vještaka da je pretrpio primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku nakon što je nastala ozljeda, zatim sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon nesreće, srednjeg intenziteta do 7 dana, te slabog intenziteta do 30 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je upozoren, sud mu je u cijelosti dodijelio pravo na zatraženi iznos.

40.2. Tužitelj je tužbom potraživao na ime duševnih bolova za zaostalo naruženje iznos od 497,71 eura koju mu je sud u cijelosti dodijelio uvažavajući ocjenu vještaka da je ozljeda ostavila trajno vidljiv ožiljak na potkoljenici lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima (sezonski, ljeti).

40.3. Naknada za trajno umanje opće životne i radne aktivnosti zatražena je u iznosu od 1.493,13 eura. Uvažavajući mišljenje vještaka koji je svoju ocjenu dao uzevši u obzir zanimanje, dob i spol tužitelja, da se kod tužitelja radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti od 10%, sud mu je u cijelosti dodijelio pravo na zatraženi iznos.

40.4. Naknada za tuđu njegu i pomoć zatražena je u iznosu od 684,00 eura. Uvažavajući procjenu vještaka o potrebnim ukupno 228 sati sud je u cijelosti dodijelio tužitelju zatraženi iznos.

41. Slijedom navedenog, tužitelju je dodijeljeno pravo na naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 4.222,57 eura i za imovinsku štetu u iznosu od 684,00 eura, ukupno 4.906,57 eura.

42. Vezano uz postavljeni zahtjev za zakonskim zateznim kamatama, za spomenuti je da je Vrhovni sud u odluci Rev-634/2021-2, pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1086. st. 1., čl. 29. st. 1.), izričito potvrdio da “zatezne kamate teku od trenutka kada je tužitelj podnio zahtjev za isplatu naknade štete, a ne od trenutka nastanka štete” odnosno, ako je tužitelj prije sudskog postupka poslao štetniku pismeni zahtjev za naknadom štete, kamata teče od dana kada je taj zahtjev dostavljen.

43. Nesporno je da je tužitelj uputio u mirnom traženju dopis tuženiku 19. srpnja 2019. (list 6 spisa), u svezi kojeg je zaprimio obavijest tuženika o otklonu odštetnog zahtjeva od 11. prosinca 2019. (list 7spisa).

44. Sukladno navedenom, na ime neimovinske štete, sud je na iznos od 1.869,40 eura (14.085,00 kn) kao visini prvotnog tužbenog zahtjeva, dodijelio tužitelju pravo na zakonske zatezne kamate počev od 20. srpnja 2019. od kada je tuženik imao saznanje o traženoj visini štete, a na iznos od 2.353,17 eura (preinačeni dio) počev od 13. ožujka 2025. kao dana nakon postavljanja preinačenog tužbenog zahtjeva, sve do isplate.

45. Vezano uz zatezne kamate na imovinsku štetu na ime naknade za potrebnu tuđu njegu i pomoći, tužitelj je istu potraživao počev od presuđenja do isplate što je sud i prihvatio.

46. Slijedom navedenog, u pogledu prava na štetu i visine štete, odlučeno je kao pod I. i II. izreke presude.

47. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 2.353,17 eura (preinačeni dio) u periodu počev od 20. srpnja 2019. do 12. ožujka 2025., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je to i navedeno pod III. izreke presude.

48. Odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a. s tim da odbijajući dio vezano uz zakonske zatezne kamate ne utječe na pravo tužitelja na priznavanje prava na nužne i potrebne troškove postupka.

49. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju su kao nužni i potrebni troškovi ovoga postupka priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 2.7.2024., 5.9.2024., 31.10.2024., 30.12.2024. i 2.12.2025. za svako po 200,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 13.1.2022. (očitovanje na odgovor na tužbu) te 12.3.2025. i 12.5.2025. (očitovanja na nalaze vještaka), za svaki u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) ili ukupne troškove zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.900,00 eura s pripadajućim PDV-om u iznosu od 475,00 eura, ukupno 2.375,00 eura.

50. Tužitelju su priznati i trošak predujam za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura.

51. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.675,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama o kojima je odlučeno primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-au vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

52. Tužitelju nije priznato pravo na zatraženi trošak pristojbi na tužbu i presudu kojih je oslobođen pozivom na članak 11. st. 1. toč.3. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine 118/18, 51/23).

53. Ukupno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 163,85 eura kao neosnovanim, kako je to i navedeno pod V. Izreke presude.

Slavonski Brod, 14. siječnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna: 1. ZOU RĐ, Domagoj Vuković i TĐ, [adresa],

2. OD Hanžeković i partneri, Zagreb.