REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3613/23-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 14. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1986, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. lipnja 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 13. lipnja 2023. godine, kojim je kao nepravodoban odbačen prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3512, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-02 od 27. ožujka 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem su na temelju prethodne izmjene općeg akta Grada Zagreba izmijenjene odredbe iz ranije odluke (od 01. lipnja 2020. godine) o visini priznatog prava tužitelju na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja po pojedinim razdobljima isplate i o vremenu prestanka tog prava.
Tužitelj u tužbi i u nastavku upravnog spora prvenstveno osporava da bi prvostupanjsko rješenje primio 12. travnja 2023. godine te u tom smislu predlaže saslušanje sebe i jednog susjeda. Dalje navodi da su korisnici prava na novčanu pomoć to pravo stekli na temelju pravomoćnog upravnog akta pa se taj pravomoćni akt (a onda i prava priznata tim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, dok u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, odnosno pravo mijenjanja pravomoćnog upravnog akta temelji na čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka 22), dakle na temelju podzakonskog akta. Ukazuje na to da je tuženik u skladu s čl. 6. Odluke 22 bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama tog općeg akta do 31. prosinca 2022. godine. Osim toga, tužitelj smatra i da je sâma Odluka 22 (na kojoj se temelji prvostupanjsko rješenje) kao opći akt nezakonita. Smatra da je tuženik u skladu s čl. 6. Odluke 22 bio dužan donijeti novi pojedinačni akt te da nije postojala zakonska osnova za zamjenu ranijeg akta. Navodi da je protiv prvostupanjskog rješenja trebalo biti propisano podnošenje žalbe, a ne prigovora, te da je o toj žalbi trebalo odlučivati resorno ministarstvo. Ističe da nije vidljivo je li odlučeno o njegovom prigovoru na temelju Odluke 22 ili o prigovoru na temelju Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), zbog čega prigovara i nadležnosti tuženika. Tužitelj osporava da bi osporavano drugostupanjsko rješenje bilo potpisano po gradonačelniku Grada Zagreba.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju iz sudskog spisa i iz priloženog spisa upravnog predmeta.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Na temelju dostupne materijalne dokumentacije u spisu upravnog predmeta sud utvrđuje da je prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2023. godine tužitelju na njegovu adresu u [adresa] otpremljeno 29. ožujka 2023. godine. Iz priložene dostavnice navedenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj 03. travnja 2023. godine nije zatečen na svojoj adresi te da mu je stoga ostavljena obavijest o tome da će sljedeći pokušaj dostave biti izvršen 12. travnja 2023. godine između 10 i 11 sati. Navedena bilješka sadržava datum (03. travanj 2023. godine) i potpis dostavljača. Nadalje se na istoj dostavnici nalazi bilješka istog potpisanog dostavljača o tome da tužitelj ni 12. travnja 2023. godine nije zatečen na svojoj adresi te da mu je stoga pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću.
Ovakva dostava je u cijelosti izvršena u skladu s čl. 85. st. 2. i 3. ZOUP-a. S obzirom na to da tužitelj prilikom pokušaja dostave uopće nije bio zatečen, sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka na okolnost dostave, jer je to potpuno neadekvatno i nesvrsishodno. Uostalom, nesporno je da je tužitelj u poštanskom sandučiću našao ostavljeno pismeno (prvostupanjsko rješenje), jer je 24. travnja 2023. godine preporučeno poštom protiv njega izjavio pravni lijek. Međutim, pravilno je u osporavanom drugostupanjskom rješenju ocijenjeno da je taj pravni lijek izjavljen nepravodobno.
Naime, na temelju čl. 85. st. 5. ZOUP-a dostava se smatra obavljenom danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću (dakle, u ovom slučaju 12. travnja 2023. godine), a tužitelj u smislu navedene odredbe niti ne ukazuje zašto iz opravdanih razloga tog dana ne bi mogao primiti pismeno (i zbog toga je također odbijen prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka).
Pravni lijek (prigovor) protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2023. godine se mogao izjaviti gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana, kako proizlazi iz upute o pravnom lijeku, ali i iz čl. 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22 - Odluka). Navedena odredba čl. 10. Odluke je bila predmet posebne ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je presudom Ž 254/23 od 19. prosinca 2023. godine potvrdio njenu zakonitost. Stoga je neupitna drugostupanjska nadležnost gradonačelnika Grada Zagreba u konkretnom upravnom postupku, kao i mogućnost da se u drugostupanjskom upravnom postupku postupa na temelju prigovora kao redovnog pravnog lijeka. U navedenoj presudi je iznesen stav da pravni lijek iz čl. 10. Odluke ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, istaknuto je da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda pod zakonom propisanim uvjetima moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava i dvostupanjska sudska zaštita.
Obveza donošenja odlukâ o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima uopće nije postojala, s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenog, kao i od nedvojbene ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga - prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći je u nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Time što je u čl. 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane upravnog suda kao suda pune jurisdikcije.
Dakle, tužitelj je pravni lijek (prigovor) mogao izjaviti zaključno s (četvrtkom) 20. travnja 2023. godine, pa je njegov prigovor izjavljen preporučeno poštom 24. travnja 2023. godine doista nepravodoban i kao takav pravilno i zakonito odbačen osporavanim drugostupanjskim rješenjem, u smislu čl. 114. st. 1. ZOUP-a. U odnosu na navod tužitelja da iz osporavanog rješenja nije vidljivo o kojem je njegovom prigovoru odlučeno, sud napominje da je tužitelj po dostupnim podacima podnio samo jedan prigovor i to tijelu koje je sâm (zastupan po profesionalnom opunomoćeniku) smatrao nadležnim za odlučivanje. Ako je i podnio i neki poseban prigovor po odredbama ZOUP-a o kojem nije odlučeno (i o čemu sud nema saznanja), (ne)postupanje po tom prigovoru nije predmet ove pravne stvari.
Tužitelj ne može osporavati istinitost potpisa gradonačelnika Grada Zagreba na osporavanom drugostupanjskom rješenju, u situaciji u kojoj sâm potpisnik to ne osporava. Stoga je ujedno odbijen i prijedlog tužitelja za provedbu grafološkog vještačenja.
Neosnovano tužitelj ukazuje na to da mu nije omogućeno očitovanje na spis tuženika koji mu niti nije dostavljen - jer nigdje nije propisana mogućnost ili obveza da se tužitelju po sudu dostavlja spis upravnog predmeta (u kojem je tužitelj sudjelovao). Tužitelj je nadalje u svakom trenutku i u upravnom postupku i u ovom upravnom sporu mogao zatražiti i ishoditi neograničen uvid u sve spise.
Svi ostali tužbeni navodi ne mogu biti predmet ovog upravnog spora, jer se odnose na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, protiv kojeg tužitelj nije izjavio (pravodoban) pravni lijek. Zato je ujedno odbijen i prijedlog za prekid ovog upravnog spora do donošenja odgovarajućih odlukâ Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Stoga je odbijen i prijedlog za pribavljanje spisa navedenih sudskih tijela. Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da je osporavano drugostupanjsko rješenje iz upravnog postupka u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška tog spora.
U Zagrebu, 14. siječnja 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Karlo Novosel
2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
